DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 6 <-- 6 --> PDF |
ALEKSANDAR UGRENpVIC (ZAGREB): Sac aduta nauk*, i opttatii/e> Razvoj šumarstva u svojim počecima išao je samo jednim putem, putem empirije. Tek kad su prirodne nauke napredovale, tačnije tek kad je biološko gledanje prirode kao cjeline došlo do punoga zamaha, počelo je i šumarstvo da radi na dva kolosjeka: kao nauka i kao praksa (operativa). Uostalom te dvije faze razvoja prolazile su i druge grane ljudskoga znanja i djelatnosti, koje se zasnivaju na prirodnim naukama. To je medicina i poljoprivreda. Nije tačno tvrđenje da su medicina, poljoprivreda i šumarstvo jednostavna primjena prirodnih nauka. To tvrđenje nije tačno iz dva razloga. Jedno jer su baš te nauke živo pomagale razvoj onoga dijela prirodnih nauka, koji obuhvata savremena biologija. Drugo, primjena bioloških postavki u medicini, poljoprivredi i šumarstvu specifične je prirode a nije prosto prenašanje i apliciranje. Ta specifičnost naročito je izrazita u šumarstvu. Šumarsku nauku sačinjavaju tri komponente: biologijska, tehnička i ekonomska. Sve te tri komponente tijesno su međusobom povezane. Ta je povezanost u tome, da se i pitanja tehničke i ekonomske prirode moraju posmatrati kroz prizmu biologije. Čim se ne primjenjuje takav način gledanja, šumarska nauka prestaje biti specifična. Ukratko ona prestaje da bude šumarska nauka i postaje gola tehnika ili ekonomika. Iz ove neobične strukture šumarstva razumljivo je da se ono kreće na više kolosjeka, koji svi treba da vode jednom krajnjem cilju: pravilnom jačanju prirodnih i proizvodnih snaga. Dva su glavna kolosjeka kojima se kreće savremeno šumarstvo: nauka i operativa. Ta dva kolosjeka međuspbno su povezana općim osnovnim načelom da je nauka osnov operative. No u socijalističkoj državi ta se veza pojačava i njenim načinom gledanja na nauku i operativu. Po tom gledanju nauka treba da služi operativi; operativa je dužna ne samo primjenjivati rezultate nauke već i istraživačkim putem dolaziti do saznanja kojim će se unapređivati njen rad, naročito proizvodnja. Šumarstvo današnjice kreće se na oba kolosjeka. U oblasti nauke rade instituti Šumarskih fakulteta i Akademija nauka; u oblasti operative razvijaju svoju djelatnost instituti za istraživanja pri Ministarstvima šumarstva i Ministarstvima (Generalnim direkcijama) drvne industrije, i biroi (uprave) za unapređenje proizvodnje pri Planskim komisijama. Sa priznanjem treba podvući da je i Sekcija šumarstva i drvne industrije Društva inže *) Koncem prošle godine je — na inicijativu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu — kod Ministarstva šumarstva NRH u Zagrebu održanai zajednička konferencija predstavnika rečenih ustanova koja je raspravila pitanje saradnje naukei i operative. Uredništvo se obratilo drugu akademiku Aleksandru Ugre^ noviću, koji je bio glavni referent na toj konferenciji, sa zamolbom da za čitaoce Šumarskog lista prikaže ovo pitanje. ^ Uredništvo 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 7 <-- 7 --> PDF |
njera i tehničara NR Hrvatske, osnivajući u svom krilu stručne komisije, pravilno uočila potrebu ove saradnje. Iz takvog stanja´stvari nameće se potreba da se uzme u razmatranje mogućnost, potreba, važnost i način saradnje između nauke i operative u oblasti šumarstva. * Kad je riječ o saradnji između nauke i operative, javljaju se dva osnovna pitanja,´ o kojima treba raspravljati. To je: a) potreba saradnje i b) način saradnje. POTREBA SARADNJE 0 načelnom stavu da je saradnja između nauke i operative ne samo potrebna nego neophodna dakle o stavu koji je poznat i priznat, ne bi trebalo uopće govoriti. Potreba saradnje nauke i operative očita je u svim strukama i svim resorima. Mi ovdje držimo u vidu samo potrebu saradnje u oblasti šumarstva a za područje NRH. Tim nije rečeno, da nema pitanja na kojima je interesovano šumarstvo cijele FNRJ, Čitav je niz razloga kojima je uslovljena potreba saradnje. Ti su razlozi u ovome: i. Društveni poredak današnjice dao je nauci u današnjoj državi posve zaseban položaj. Težište naučno-istraživačkoga rada preneseno je na Akademije nauka. No danas Akademije nauka nisu više, kao u staroj Jugoslaviji, privatne Već državne ustanove, One nisu više žarišta u kojima se isključivo iživljava naučna tendencija i sklonost pojedinog naučnog radnika. To su ognjišta na kojima kompetentni naučni radnici i njihovi kolektivi rješavaju naučne osnovice velikih socijalnih, tehničkih i privrednh pitanja. Nauka nije više neka uska oblast aristokratske naučne izolovanosti, u kojoj je mogao da radi samo malen broj odabranih. Danas je nauka prostrano polje demokratske širine u kojemu mogu da razviju svoj aktivitet svi naučno izgrađeni stručnjaci. To proširivanje njenoga opsega odigrava se u današnjem društvenom poretku na dva načina. Prvo: nauka ide za tim da svojim istraživačkim radom obuhvati sve veće područje. Drugo: i operativa je počela da prilazi nauči, nastojeći da primijeni naučne metode u cilju unapređenja proizvodnje. Centar naučnoga rada nisu više-, kao u prošlosti, filozofija, lingvistika, pravo i historija već grane nauke koje su tijesno povezane sa materijalnim uslovima života a to je biologija, kemija, fizika, medicina, tehnika, poljoprivreda, šumarstvo i ekonomika. Kao posljedica današnjeg socijalnog poretka i njegovih potreba u najvišu naučnu ustanovu NRH, u Jugoslavensku akademiju ušao je čitav niz instituta koji se bave važnim pitanjima materijalnoga života. U sklopu Jugoslavenske akademije danas se nalaze: Institut za higijenu rada, Institut za naftu, Institut za proučavanje fundacije tla, Institut za kemiju silikata, a da i ne govorimo o eksperimentalnim institutima za biologiju, kemiju, fiziku i šumarstvo koji su također tijesno povezani sa materijalnim pitanjima. Uostalom pored Akademijinih instituta treba držati na umu 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 8 <-- 8 --> PDF |
njen zadatak da se ona u svom radu poveže sa naučnim institutima Sve učilišta i sa onima, koji su samostalni i da tim povezivanjem pomogne koordinaciju i ostvarivanje istraživačkog rada. Današnjim načinom organizacije Akademije i mogućnošću proširivanja njenoga rada stvoreni su osnovni uslpvi za tijesno povezivanje nauke i operative. II. Planska privreda drugi je*osnovni i važni činilac koji opravdava potrebu trajne saradnje nauke i operative. Tehnička strana planske privrede regulisana je propisima o organizaciji i radu Savezne planske komisije i Republikanskih planskih komisija. Te su komisije centri koji usmjeravaju plansku privredu. ´ i Pošto je zakonom o Petogodišnjem planu (čl. 4) predviđena ne samo reorgani zacija Akademija nauka, Univerziteta i naučnih inst´tuta već. i utvrđivanje programa i smjernica rada rečenih ustanova, jasno je da — analogno Planskoj komisiji — mora postojati jedan centar sa k6ga će se koordinirati i usmjeravati i naučno istraži vački rad. Taj centar za Narodnu Republiku Hrvatsku jest; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Potreba povezivanja Akademija nauka kao najviših naučnih ustanova u državi sa državnim organima i ustanovama predviđena je i Zakonom´ o Petogodišnjem planu (Cl. 1 tač. 5; čl. 3. tač. 3; 51. 3; čl, 10, tač. 6; čl. 12 tač. 23 i 51. 45), Zakon o Petogodišnjem planu donio je odredbe o tom povezivanju iz dva razloga. Jedno, jer se rezultati naučnoga rada moraju stavljali u službu planske privrede; drugo-, jer je planska privreda dužna da primjenjuje metode i naučne rezultate, koji su utvrđeni suvremenim naučnim radom. Ukratko, planska privreda je polje rada koje živo utvrđuje potrebu da nauka saraduje sa operativom, III. Zakoni j koji postoje u oblasti nauke ondosno Akademije nauka, dokaz su da Narodna vlast stoji na gledištu da je potrebno povezati nauku i operativu. Za Narodnu Republiku Hrvatsku takav je zakon o Jugoslavenskoj akademiji od 13, XII. 1947. (Narodne Novine broj 111 od 17. XII. 1947.). Po tom, zakonu Jugoslavenska akademija u Zagrebu najviša je naučna ustanova Narodne Rerpublike Hrvatske (čl. 1). Po slovu rečenoga zakona (čl;. 2) njem je zadatak »da svestrano promiče znanost «, da »sistematski organizira naučni rad«, da »doprinosi! podizanju i razvijanju teorijskih-i primijenjenih nauka«, da »doprinosi razvoju proizvodnih snaga i unapređenju društvenog uređenja« fi da na) taj način »podiže blagostanje naroda«. Pošto šumarstvo, tačnije jijegova proizvodna snaga, predstavlja vrlo važnu granu privrede i pošto je za unapređenje šumarstva važna ne samo njegova naučna osnovica već i planski usmjereni i organizovani naučni istraživački rad razumije se samo po sebi, da Jugoslavenska akademija — na temelju rečen´h propisa — svojim radom na području t. zv. primijenjenih nauka mora obuhvatiti i naučnu osnovicu´šumarstva i naučno istraživački rad na tom sektoru. Da bi mogla ostvariti rečene zadatke, Jugoslavenska akademija u smislu Za»kona od 13. XII. 1947. dužna je: da usredotočuje svoj rad na probleme iz sv h grana nauke, dakle i na one, iz oblasti šumarstva (51. 3 too. 1); da poveže naučne i istraživačke zavode i ustanove NRH (čl. 3, tač. 2) i da vodi očevidnost o radu svih nauSno istraživačkih zavoda i ustanova NRH (51. 3, tač. 3). Republičkim Z. o Š. NRH od 19. X. 1949 (51. 36) predviđena je mogućnost, da se za potrebe nauke, pojedine šume, objekti ii postrojenja predaju li šumarskim institutima. Pod pojam šumarski´ insti´tuti treba supsumovati i Institut´ za eksperiimeintalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 6 \ |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Tdme je jasno podvučeno da je saradnja između nauke i operative izrično propisana pozitivnim zakonskim propisima. Potreba saradnje nauke i operative naglašena je i sa strane Akademijskog savjeta u Beogradu dakle sa strane ustanove koja povezuje sve tri akademije nauka u državi. U tu svrhu osnovana je i već konstituirana »Komisija za organizovanje i unapređenje naučno istraživačkog rada pri Akademijskom savjetu FNRJ«. Tu komisiju sačinjavaju: predstavnici nauke (akademici i profesori univerziteta), Savjeta za nauku i kulturu i predstavnici operative (Savezne planske komisije, Privrednog savjeta i Savezne uprave za unapređenje proizvodnje). U toj komisiji nalaze se i predstavnici šumarske nauke i operative. Kako se iz strukture komisije razabire potreba povezivanja nauke i operative došla je do potpunog izražaja za sve resore. , , Osim zadataka koji su formulirani zakonima i statutima pojedinih Akademija Akademijski savjet u Beogradu pravilno utvrđuje »da ne postoji ni stalni kontakt ni stepenovanje zadataka među privrednim ustanovama i njihovih instituta na jednoj i naučnih instituta Akademija i Univerziteta na drugoj strani«. On traži još mogućnost da dobije uvid u rad instituta koji postoje i da uzmogne ocijeniti opravdanost njihova postojanja. IV. Priroda šumarske nauke. Kad i ne bi bilo pozitivnih zakonskih propisa za saradnju nauke i operative, dostajala bi sama priroda šumarske nauke da se njom opravda potreba ove saradnje. Kako je poznato, šumarska nauka je specifična nauka. Pored biološke osnovice u njoj je tehnička i ekonomska komponenta. Bez poznavanja i pravilnog povezivanja osnovice i komponenata nema ni šumarske nauke ni operative. Sa razvojem savremene nauke sve se više ispoljava potreba da se jača i utvrđuje osnovica (ekologija, fiziologija, cenologija, genetika itd.) i da se povezuje za ostale dvije komponente. Dugi vremenski interval u kojem teče proces rasten ja i proizvodnje, veliki broj individua, njihove velike dimenzije, mase i površine, široka amplituda u kojoj se kreću ti elementi — sve to traži masovna istraživanja, velik radni aparat i primjenu naročite varijaciono statističke metode. Činjenice da se greške počinjene u šumskoj privredi mogu da ispravljaju vrlo teško i u dugim vremenskim intervalima traže neobično tijesnu i trajnu saradnju između nauke i operative. V. Potrebu saradnje nauke i operative diktira i princip štednje. Narodna vlast neće moći dozvoliti da se istim naučnim pitanjima bave po nekoliko instituta a naročito ne da po istom kolosjeku tačnije na istom pitanju a bez povezanosti rade instituti Akademija i Univerziteta na jednoj a instituti operative na drugoj strani. Na taj se način bez potrebe uvećavaju troškovi istraživačkoga rada a ti u oblasti šumarske nauke nisu maleni. v Da bi se uklonilo rasipavanje materijalnih sredstava neophodno je potrebna planska saradnja između nauke i operative. VI. Internacionalni obziri govore u prilog saradnje između nauke i operative na domu. Poišto je Federativna Narodna Republika Jugoslavija pristupila Organizaciji ujedinjenih naroda, ukazat će se potreba da njeni pretstavnici saraduju u komisijama i potkomisijama te organlza7 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 10 <-- 10 --> PDF |
čije koje se bave šumarskim pitanjima. Jedna od takovih komisija jest Komisija za oblast mediterana koja obuhvata i naš krš. Poznato je da postoji i internacionalni Savez šumarskih instituta za naučna istraživanja. Taj institut povezuje u jednu cjelinu šumarsku nauku zemalja čitavoga svijeta. On ide i za unifikacijom istraživačkih metoda, naročito onih o biološkim uslovima sjemenarstva, o tehničkim osobinama drveta i o proučavanju kretanja drvnih masa. Pokusne plohe koje se formiraju, održavaju i proučavaju u tom cilju predstavljaju u očima inostrane nauke mjerilo snage naše nauke. Ovo je to važnije, jer šume tačnije drvo čine osnovicu naše devizne politike. U tim organizacijama treba da Federativna Narodna Republika Jugoslavija istupi jedinstveno to jest po pretstavnicima koji će moći zastupati zajedničku liniju — liniju saradnje nauke i operative. VII. T e š k o ć e. Ima izvjesnih teškoća psihološke prirode koje su kao ostatak prošlosti dosad ometale punu mogućnost saradnje nauke i operative, U staroj Jugoslaviji nauka je bila prisiljena da živi izolovanim životom. Uprkos velikih koristi, koje su se izbijale iz šume i drveta, nauka je dobijala smiješno malene kredite. Na taj način nauka je bila odsječena od terena, a takovo odsijecanje je za Šumarsku nauku neobično teško. Ona je morala da se povuče tako reći u sebe samu. Kapitalističkom uređenju stare Jugoslavije odgovaralo je da nauku spriječi u tome da bi se ona pozabavila sa velikim problemima u oblasti šumarstva. Uslijed takvog stanja u redovima operative ostao je od starine utisak da naša šumarska nauka nije u mogućnosti da priđe rješavanju velikih domaćih pitanja iz oblasti šumarstva. U teškoće psihološke prirode treba ubrojiti i ostatak starog gledanja stručnih krugova na Jugoslavensku akademiju. Danas Jugoslavenska akademija nije — kako smo irekli — neko zamrzio žarište filozofije, prava, lingvistike i historije — već živ organizam, koji zahvaljujući pravilnom gledanju Narodne Vlasti — predstavlja naučni osnov materijalnoga života. Trajnom, tijesnom i smišljenom saradnjom nauke i operative treba da se uklone i te zaprijeke, koje su dosad nesvjesno ometale puni uspjeh zajedničkog rada. NAČIN SARADNJE Kad smo ovako razmotrili i utvrdili načelnu potrebu trajne saradnje između nauke i operative, treba da se kratko prikaže način i forma te saradnje, I. Planska koordinacija. — U saglasnosti sa društvenim poretkom, sa planskom privredom, sa zakonima koji su na snazi te sa prirodom šumarske nauke potrebno je izvršiti usmjeravanje i koordiniranje naučno istraživačkoga rada. Elementi za taj rad dani su pozitivnim zakonskim propisima naročito1 onima o Jugoslavenskoj akademiji. Gledan organizaciono taj se rad sastoji iz ovih komponenata: a) Prije svega je potrebna evidencija naučnih problema koji postoje, i koji će predvidno biti aktuelni u narednim decenijima. Šumarska sekcija Akademije već je počela da radi na toj evidenciji. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 11 <-- 11 --> PDF |
b) Treba utvrditi međusobnu povezanost tih problema. Pri tom se može predvidjeti da na ,pr. izvjesna tehnička i ekonomska pitanja traže prethodno ili paralelno proučavanje i njihove biološke osnovice. c) Potrebno je utvrditi prioritet pojedinih pitanja. Taj prioritet može da izvire ili iz uzročne povezanosti, o´ kojoj je riječ u točci b), ili iz potreba planske prvrede ili iz naučno metodičkih razloga, d) Potrebno je izvršiti pravilno razgraničavanje zadataka što ih treba povjeriti nauci a koje prepustiti operativi. Ovo nije lak posao, jer je ispreplitanje naučnih osnova i njihove primjene u operativi prilično zamršeno, t e) U pojam pravilnoga planiranja ide odabiranje pravilnog rukovodstva za izvršenje postavljenih zadataka. To rukovodstvo pored stručnog znanja i naučno metodičkog obrazovanja uključuje u sebi moralnu i stručnu odgovornost za uspješno izvršenje preuzetih obaveza. O tome je opširnije riječ pod tačkom BIV. II. Dosadanja praksa. — Za uspješnu saradnju operative i nauke dana je mogućnost već dosadanjom praksom koju su one primjenjivale. Potreba i važnost povezivanja Ak´ademija nauka sa radom šumarske operative podvukla je konferencija naučno istraživačke službe, održane u Beogradu 5. i 6. IV. 1948 (toč. 1, stav 5). (Vidi časopis Šumarstvo. Beogrtad 1948. broj 1, str. 52). Načellna potreba toga povezivanja afirmirana je i) počela se ostvarivati i pol Ministarstvu šumarstva FNRJ, kojim su Srpska akademija nauka u Beogradii i Jugoslavenska akademija u Zagrebu pozivane na konferencije u cilju raspravljanja šumarskih pitanja. U starom Pravilniku bivšeg Saveznog Instituta za krš (čl. 41, toč. 2) predviđena je konzulltativna saradnja Jugoslavenske akademije: Po istoj l´niji saradnje pošlo) je i Ministarstvo šumarstva NRH kad je pri izvo đenju radova po svom Institutu za šumarska istraživanja (Pzrađivanje tabela za kubi sanje stabala, gajenje topola, suzbijanje gubara ltd.) zatražilo saradnju naučnih insti tuta Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Jugoslavenska akademija od godine 1948. ovamo stvorila je punu stvarnu moguć nost za naučne´ saradnje između nauke i operative u» oblasti šumarstva. Ulaženjem u AkadQmiju predstavnika šumarske nauk» pokrenuto je to pitanje naročitim aktom od 18. XI. 1948., koji je upravljen Ministarstvu šumarstva NRH u Zagrebu. Godine 1950. osnovana je u krilu odjela za prirodne nauke Jugoslavenske akademije naročita sekcija za šumarske nauke. U toj sekciji postoji pravilan razmjer između pretstavnika operative i predstavnika nauke. Pored predstavnika šumarske nauke u sekciji su još i 3 predstavnika bioloških nauka. Pošto je Akademija predvidjela mogućnost i potrebu proširivanja šumarske sekcije´, moći će da u tu sekciju ili stručni .savjet budu pozvani i daljnji članovi odnosno saradnici iz redova operativaca, koji su se istakli svojim naučno istraživačkim radom i publikacijama. U sklopu Jugoslavenske akademije danas se nalazi i bivši Šumarski "institut za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu, kojega je Savezna vlada predala vladi NRH, a u njeno ime ga je preuzela Jugoslavenska akademija. Po reorganiiziac-Jji toga instituta koja j,e u toku, institut će predstavljati na-učm. insitrunuenat koji će obuhvatiti čitavu oblast šumarstva « koji će moćli pristupiti1 rješavanju krupnih .pitanja važnih za operativu) Pravilnikom toga instituta (čl. 4) predviđeno je da članovi stručnoga savjeta Instituta budu i predstavnica PoljopitVredno-šumarskog fakulteta, Ministarstva šumarstva NRH i Generalne direkcije drvne industrije NRH. 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Prema tome postojanje Šumarske sekcije i naročitoga Instituta za eksperimentalno šumarstvo u Jugoslavenskoj akademiji, daju mogućnost za saradnju nauke i operative. III, Objekti , na kojima se vrše terenski naučno istraživački radovi čine jednu od osnovnih uslova za uspješnu saradnju nauke i operative. Bez pravilno raspoređene jedinstvene mreže terenskih radnih jedinica (stanica itd.) za NRH, povezane sa planom ne može se zamisliti ta saradnja. Ti objekti treba da posluže istraživačkom radu nauke i operative. Oni treba da uživaju punu zaštitu Ministarstva šumarstva NRH kao i ostalih organa Narodne vlasti. Ministarstvo šumarstva NRH kao najviši pretstavnik operative moći će da uvelike unaprijedi saradnju između nauke i operative ako omogući da se naučno istraživački rad protegne na objekte koji još nisu obuhvaćeni mrežom stanica a važni su bilo za nauku bilo za operativu bilo za još šire ciljeve. Od tih objekata spominjemo samo ove: Mljet, Paklenica, Plitvička Jezera, Nacionalni parkovi, arboretumi itd. Naročito je važno osiguranje zaštite tih objekata (proglašavanje šuma zaštitnim, saradnja Akademije kod donošenja odluka o izdvajanju ili zaštiti prirodnih spomenika i si.). , IV, Ličn a pitanj a su neobično važna za uspjeh saradnje nauke i operative. Da bi se naučno istraživački radovi mogli izvršiti sa uspjehom, potrebno je da se izvrši pažljiva selekcija među stručnim licima koja su po svojim sposobnostima upotrebljiva za naučni rad. Još je važnije stvoriti i mogućnost da se za izvjesne struke (genetika, fitopatologija, pedologija, tehnologija, entomologija) pravovremeno izgrade Jhaučni radnici specijaliste. U tom smjeru saradnja operative može da odigra važnu ulogu stavljajući iz redova operativaca na raspoloženje nauci one stručnjake što ih nauka bude tražila. V, Materijalna pomoć važna je za uspjeh saradnje. Istina, osnivanjem zasebnoga instituta u sklopu Jugoslavenske akademije bit će materijalna strana istraživačkih radova osigurana bolje nego do sada. No za izvjesne radove, naročito one koji se budu izvršavali masovno,, dakle budu tražili velik broj saradnika ili radnika kao i drugih izdataka, moći će Ministarstvo šumarstva NRH svojom pomoći mnogo unaprediti krajnji cilj, * Na osnovu izloženoga mogu se izvući ovi zaključci. 1. U oblasti šumarstva neophodna je trajna; i tijesna saradnja između nauke i operative. Takovu saradnju traži socijalističko uređenje države, planska privreda, zakonski propisi koji su na snazi, priroda šumarske nauke, potreba štednje i internacionalni obziri. ´ 2. Ova saradnja moći će se ostvariti na taj način da u stručni savjet Instituta za eksperimenalno šumarstvo Jugoslavenske akademije uđe po jedan predstavnik Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, Ministarstva šumarstva NRH, Generalne direkcije drvne indusrije NRH i Uprave za unapređenje proizvodnje pri Planskoj Komisiji NRH. U stručni savjet Instituta za šumarska istraživanja pri Ministarstvu šumarstva NRH treba da uđe po jedan predstavnik Jugoslavenske akademije i Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 13 <-- 13 --> PDF |
3. Opseg saradnje treba da se protegne na sve .»šumske oblasti NRH dakle na krš, planinske, brdske i nizinske šume. Saradnja treba da obuhvati sve šumarske probleme, bili oni — u cjelini ili u dijelovima — biološke, tehničke ili ekonomske prirode. * 4. Zadatak saradnje jest planska koordinacija i {povezivanje rada u oblasti nauke i operative. Krajnji cilj te saradnje jest stvaranje mogućnosti za jedinstveno obuhvatanje i jedinstveno rješavanje svih problema u oblasti šumarstva. i 5. Da bi se dosegao postavljeni zadatak potrebno je izraditi pregled problema koji u sadašnjosti i ki budućnosti našeg šumarstva očekuju svoje riješenje. U tu svrhu potrebno je -— za svaku oblast šumarstva napose — izraditi prospektivni plan za naredno desetgodište 1950.—1960. i program rada za god. 1951. 6. Pri razrađivanju tih planova i programa treba utvrditi međusobnu povezanost problema, njihov vremenski prioritet i mogući tempo rješavanja. 7. Razgraničenje materije po liniji saradnje treba izvršiti na taj način da se problemima naučno istraživačkog karaktera bave isključivo instituti Jugoslavenske akademije i Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Radove oko ispitivanja neposredno potrebnih operativa te radove oko tehničke i ekonomske primijene naučno dostignutih rezultata izvršit će instituti operative. 8. Da bi se mogao doseći taj cilj potrebno je da se sve šumske oblasti NRH obuhvate što potpunijom, planski smišljenom i jedinstvenom mrežom terenskih radnih jedinica (eksperimentalnih stanica .pokusnih ploha, opažačkih stanica, arboretuma, rasadnika, vrtova itd.). 9. Saradnja nauke i operative ići će za tim da se poveća broj objekata koji — pored rečenih terenskih radnih jedinica — mogu služiti unapređivanju šumarstva bilo kao nauke bilo kao operative (Mljet Paklenica. Plitvička Jezera, Stirovača, Dundo, Opeka, Križovljan-grad itd.). 10. Potrebno je svim mogućim sredstvima pomagati specijalizaciju šumarskih stručnjaka naročito za ove discipline: pedologija, biologija, ekologija, cenologija, genetika, aklimatizacija, fitopatologija, entomologija, tehnologija, anatomija. 11. Saradnju treba ostvarivati i onda kada se rješavaju pitanja koja nisu samo šumarske već kompleksne prirode (nacionalni parkovi, zaštita prirode, šumska paša, zaštita od vjetra,jhidrološki odnosi, ozelenjavanje gradova itd.). Uvjeren sam, da će tijesna i pravilno organizovana saradnja "između nauke i operative biti na koristi i jednoj i drugoj a što je najvažnije na korist jačanja proizvodne snage naših šuma. // |