DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 53 <-- 53 --> PDF |
- Dr. M. AN1Ć (ZAGREB): f«"´ 9 U uzgajanju šuma postoje široke mogućnosti rada na unapređenju šumskog produktiviteta. One se odnose kako na postupak sa postojećim sastojinama ili njihovim degradacijskim stanjima tako i na podizanje šuma na razgoljenim terenima. Ovamo ubrajamo niz uzgojnih radova na povećanju kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, kao i radove oko valjane obnove sastojine. Tu se, nadalje, misli na poslove oko melioracije degradiranih šuma, kao i melioracije i pošumljavanja razgoljenih šumskih terena. Ovdje pripadaju i radovi na oplemenjivanju, uzgoju drveća brzog rasta, introdukciji vrijednih egzota, podizanju vjetrobranih pojaseva i dr. U novijoj stručnoj štampi često se ocrtavaju smjernice našeg šumarstva u svijetlu primjene zasada iz raznih bioloških nauka. Taj put treba pozdraviti i pomoći. Progres šumske produkcije ovisi, svakako, o napretku mnogih bioloških nauka. Naročito su u tome pogledu za nas od interesa dostignuća na području fitocenologije, genetike, fiziologije, biologije drveća, mikrobiologije i dr. Dakako da su za nas od velikog! značenja i dostignuća iz oblasti ekologije, fitogeografije, fototaksacije i si. Međutim, iz izlaganja bioloških problema ostavlja se koji put dojam, kao da je slaboj primjeni bioloških nauka u našoj šumarskoj praksi krivnja uglavnom u njihovom slabo m poznavanju. Tako se u jednom inače vrlo vrijednom, nedavno objaivljienom stručnom radu ističe da. biološka, znanost — krčeći si put u šumarstvu —´ jpretstavlja čitavo revolucionarno gibanje prema, dosadašnjem mehaničko i ti´igovacko-iskoriscajnom poimanju šume. fo tome poimanju — navodi se dalje — šuma je uglavnom tvoml-ca drvne suroviine, a ne gleda se na nju kao na živi oiganizam. Ovako općenito postavljena konstatacija ne odgovara stvarnom stanju, jer većina naših šumara ima uspravan sud o značenju šume kao biološki važne prirodne tvorbe. Poznato je da je unapređenje šumskog) produktiviteta čvrsto vezano uz primjenu zasada genetike. Međutim, u spomenutom radu navedeno je kao da šumsjci praktičar (također i stručno´´ irzobraženii) smatra jedinice niže od vrste (species) nepotrebnom stvari, te kao da u egzistenciju raznih nižih jedinica on ne vjeruje. Ta pri iinjedba isto tako nema mjesta u ovako poopćenom obliku. Već se dugo u šumarstvu razlikuju kod pojedinih vrsita šumskog drveća niže morfološki izdiferencirane jedinice. Već preko sto godina govori; se o rasama šumskog drveća. Znalo se, prema tome, ii do sada da postoje izvjesna ustaljena svojstva unutar pojediinog drveća, ma da ono ne pokazuje! morfoloških razlika. Kod nas je već skoro prije 60 god, J. K o- z a r a c pisao o hrastu jelenšćaku, a šumar J, E 11 i n g e r lučio- je 14 oblika lužnjaka, 12 oblika kitnjaka, 16 oblika medunca itd.; u praksi su već odavno poznate forme ranog i kasnog kestena, kiitnjaka, cera, bukve i dr.; dobro je uočen planinski ii nizinski obični jasen, te planinski ob´čn´J jasen na vapne.no j i silikatnoj podlozi;´ razlikuje se drvo suceriea itd. Ne možemo se pomiritii ni s konstatacijom da je hibridizacija šumsko-uzgojnim stručnjacima jedva poznata. Istovremeno se s druge strane čini propust u pogledu primjene vegetativne hibridizacije time što se .navodi da ona za šumarstvo nema neposrednog "interesa i da| se u praksi skoro 15 ne da. isikorišćivatii Međutim, dobro se znade koliko se danas, baš u vezi pridizanja šumskog produktiviteta, velika pažnja polaže na, primjerice, vegetativne hibride topola. 5/ |