DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 4     <-- 4 -->        PDF

značaja. Šumarski list je gotovo u čitavom razdoblju svog izlaženja
donosio članke i izvještaje sa područja čitave današnje teritorije Jugoslavije.


Naš list tokom prošlih razdoblja objavljivao je mnogo vrijednih
radova iz svih područja šumarske djelatnosti. Jedino problemi
iskorišćavanja šuma, i pogotovo drvne industrije nisu biji dovoljno
tretirani, zbog slabog ili nikakovog uvida u rad privatnog kapitala,
kojemu nije bilo u interesu da zaposli kvalificirane šum. stručnjake
u ovoj grani privrede. Da bi se gospodarenje u šumama, napose uzgajanje,
što više unaprijedilo, Šumarski list sudjelovao je i u obrazovanju
pomoćnog šumarskog osoblja, izdavajući tokom četvrt stoljeća
(1895.—1921.) Lugarski vijesnik, kao poseban prilog.


Na prekretnici u novo razdoblje društvenog razvoja, nakon
osnutka FNR Jugoslavije, i Šumarski list pridružuje se općem nastojanju
da se pokrenu sve snage za stvaranje široke osnovice razvitku
socijalističke privrede. Na pragu toga novog doba list zacrtava pojedine
osnovne linije ostvarivanju zadataka, pred kojima se nalazila
narodna privreda. Od tada sve se više osjećaju nastojanja, da se na
stranicama našeg lista aktuelni problemi -što šire zahvate i da se
usto na nov način tretiraju mnogi stari i novi tehnički problemi. Sve
više pojavljuju se članci iz oblasti planiranja, iskorišćavanja šuma i
drvne industrije. I broj naučnih rasprava je sve veći. Kvalitet lista
postaje još bolji i postepeno postizava kvalitet mnogih inozemnih
šumarskih listova. Stoga pojedine rasprave i članci nalaze jak odjek
i u stranoj stručnoj štampi.


U prošla tri četvrt stoljeća redakcija Šumarskog lista bila je povjerena
stručnjacima i operative i nauke, koji su tu dužnost obavljali
većinom uz svoje redovne poslove. Napori, uloženi za unapređivanje
našeg lista, navode nas, da navedemo sve urednike od početka njegova
izlaženja do danas: V r b anić (1877.—1880.), Kesterčanek
(1881.—1886.), Vrbanić (1887.—1891.), Račk i (1892.—1893.), D o j ković
(1894.), Račk i (1895.), Kozar a c (1896.—1898.), Partaš
(1899.-^1904.), Par t aš-Kest er č anek (1905.), Kesterčanek
(1906.-1908.), Kern (1909.—1911.), Kosović (1912.—1916.), P et
račić (1917.—1919.), Pet račić-Levaković (1920.—1921.),


Marinoyic (1922.—1923.), 0 M arinović ^Oeović u (1924.),
U gr e nov ić (1925.—1928.), Levaković (1929—1940.), Prpić
(IV/1940.—1941.), Balen (1941.—1944.). Nakon oslobođenja Anić
(1945.), Bunjevčević (1946—1947), Benić (1948—1949.), Šafar
(1950.). U svemu bile su 24 redakcije sa 22 urednika. Najizdržljiviji


urednik bio je Levaković (preko 13 godina!), zatim Kesterčanek (10
godina) i Vrbanić (9 godina).
2