DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 25     <-- 25 -->        PDF

s ´´-i-A


Ing. D. TERZIC (SARAJEVO):


Sto0>tacct4e. u hcu&Auo>´f tzpMUi 8. i U.


Prvi počeci smolarenja na sadanjem teritoriju NR B i H datiraju iz
doba prvoga svetskog rata kada je borova smola trebala za ratnu industriju.
U višegradskim borovim šumama kao i u području Donje Krivaje
postavljene su male usamljene smolarske površine isključivo na debljim
stablima, i to samo na crnom boru. Upotrebljavana je staro-austriska
metoda smolarenja uz upotrebu limenih prijemnika za smolu i tesle za
obnavljanje belenica. Belenica je zapremala pola obujma stabla. Pored
staroaustrijske metode upotrebljavana je i Gilmerova metoda t. j . metoda
dubinskog smolarenja sa staklenmi sudovima za prijem smole hermetički
zatvorenim. Još danas mogu se vidjeti tragovi ovog smolarenja
na terenu. Široke pola obujma stabla, visoke 80—100 cm i duboke 1,5
do 3 cm stoje još uvijek belemioe po stablima. Vadjenjem luča sa ovog
mesta većina belenica je izgubila svoju formu tako da su borovi po ovim
mestima duboko zasečeni i opaljeni vatrom (si. 1).


U razdoblju između dva svetska rata, pred sam početak drugoga
svetskog rata u bivšoj Jugoslaviji počelo se ozbiljnije misliti na smolarenje.
Destilaciji borove smole u Dobrunu kod Višegrada (koja je do
tada sonolarila na kojim 12.000—15.000 belenica, a inače vršila ekstrakciju
borovih panjeva) predato je 1940. godine još 150—200.000 francuskih
belenica. Godine 1939. ovi eksperimenti preneti su na područje Donje
nula rad.


Godine 1938. država je izvela jednogodišnji smolarski eksperimenat
u višegradskim borovim šumama na četiri površine, svaka od po 1.000
belenica. Godine 1939 . ovi eksperimenti preneti su na područje Donje
Krivaje, gde su postojale mnogo veće mogućnosti razvoja industrijskog
smolarenja nego u višegradskom borovom području. Ovde su na 12 opitnih
površina izvođeni eksperimenti tokom 1939. i 1940. godine. Paralelno
sa ovim radovima vršene su kancelarijske pripreme za organizaciju industrijskog
režijskog smolarenja u istom području.


Bili su izrađeni svi nacrti destilacionih i ostalih aparata kao i plai
novi građevinskih objekata. Osim toga ograničena su borova područja


u kojima se trebalo smolariti. Rat 1941. godine prekinuo je realizaciju


ovih planova.


Petogodišnji plan, koji je perspektivno pokazao razvoj hemijske in


dustrije u našoj .zemlji, postavio je pred stručnjake zadatke da se na


vreme pronađu, prošire i aktiviraju sve zalihe sirovina koje su ostajale


u šumi i neiskorišćeno propadale. Tako su stvoreni svi uslovi koji u


kapitalističkom društvu nisu postojali i da se pristupi osvajanju jedne


po jedne sirovine iz naših šuma te da se upotrebe bez straha o hiper


produkciji. U snažnom poletu industrijalizacije zemlje borova smola po


javljuje se kao neobično važna sirovina, od koje zavisi ostvarenje planom


postavljenih zadataka u čitavom nizu industrija. Pod pritiskom snažnog


razvoja industrije sve više se traži borova smola kao sirovina. U ovakoj


23




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 26     <-- 26 -->        PDF

situaciji započete su u BiH. 1947, godini pripreme za uvođenje industrijskog
smolarenja. Kao prva baza izabrano je borovo područje Krivaje.


Konkretni su zadaci bili ovi: 1. taksativno odrediti širi rejon borovih
šuma u kojima će se započeti smolarenje; 2. izvršiti doznaku stabala sa
ljudskom, koja treba prethodno osposobiti za ovaj posao; 3. izgraditi radionicu
za izradu lončića, te naći majstore lončare, dobaviti ih i obezbediti
im uslove za rad; 4. organizovati manipulaciju na terenu i izraditi
uputstva za izvodjenje radova; 5. nabaviti sav potrebni alat i materijal
(sekire, strugače, dleta, eksere, slivnike, burad, kante i t. d,); 6. izvršiti
orumenjavanje stabala i prenos lončića na terenu; 7. Spremiti bar najpotrebniji
broj stručnih radnika smolara, koji će kao instruktori poučavati
druge.


Pored gore navedenog zadatka 1947. godine počelo je smolarenje na
oko 50,000 francuskih belenica u istom području — u cilju osposobljavanja
radničkog kadra. Pored toga nastavljeni su ranije prekinuti smolarski
eksperimenti na devet opitnih polja.


Pravo industrijsko smolarenje na prostranim površinama započelo je
tek 1948, godine, i to na crnom boru 90%> a na belom) boru 10%> belenica.


Od tada konstantno raste i broj smolarenih stabala i broj belenica
na njima. Međutim dosad nigde nije iskazana a još manje inventarisana
sirovinska baza, koja u bližoj perspektivi dolazi u obzir za smolarenje,


U NR BiH pored crnog i belog bora došla bi u obzir i mimika (Pinus Heldreichij
ssp kucodermis Mrkgr.) a možda S smrča (Pticea excelsa lam.) ali će se u mesnikovim
šumama smolariti na veoma ogran´čenoj površini i to u specijalne svrhe
(dobijanje balzama za mikriskop-´Tiamje), a mogućnost smolarenja smrče treba još
ispitati s obzirom na izvesne okolnosti. Da bi se ta mogućnost što detaljnije i dublje
ispitala, organizovao je Institut za naučna šumarska istraživanja 1950, godine eksperimenat
na terenu. Ovaj će se eiksperiimenat nastaviti i 1951. godine pa će se
o ovom problemu moći nešto konkretnije reći tek početkom 1952. godine.


Prema tome u toj bližoj perspektivi nisu uzete u obzir ni munika ni smrča.
Stoga pod pojmom »sirovinska baza«, »sirovimski fond« podrazumijevaju se u ovom
članku isključivo sastojine crnog bora (Pinus nigra Arn.) i u manjoj mjeri sastojine
belog bora (P.nus silvestris L.|.


Izuzimajući nizinski deo Bosne i izraziti krš Hercegovine, može se
reći da se borove šume pojavljuju na celoj ostaloj površini republike,
negde u obliku manjih usamljenih sastojina ,a negde zapremaju znatne
šumske komplekse,


"Većina borovih šuma grupisano je u nekoliko šumsko-privrednih područja, kojp
hi se mogla poredati ovim redom: 1. Krivaja-Gostović; 2. Donje Drinsko; 3. Gornje
Vrbasko; 4. Živiničkoi; 5. Sprečko; 6. Usorsko-Ukr insko; ?. Vareško; 8. Gornje
Drinsko.


Od 96 gospodarskih jedinica i neuređenih područja, u kojima se pojavljuju
čiste borove sastojine il!´. u kojima participira borovina sa ostalim vrstama, uzima se
da bi moglo doći u obzir za industrisko smolarenje samo 21. U ostalim gospodarskim
jedinicama bor se pojavljuje u obliku manjih grupa ili stablimično uprskan među
ostalim vrstama, tako da se ne bi moglo na njima organizovati racionalno i ekonomski
opravdano industrisko smolarenje. Možda će se u budućnosti moći smolariti
i na´ ovim usamljenim i malim borovim ! sastojinam´a, ali to će biti kad
naše zemljoradnčke zadruge, koje se nalaze u blizini, budu mogle da organiziraju smolarenje
u vlastitoj režiji prema instrukcijama stručnjaka.


24




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 27     <-- 27 -->        PDF

I


Pošto su (uređajni elaborati znatno zastareli, na njihove podatke
nismo se mogli osloniti kod ocenjivanja veličine sirovinske baze, koja bi
došla u obzir za izradu perspektivnog plana smolarenja. Da bi do ovih
podataka došli, obrazovane su dve taksaciorfe sekcije 1950. godine sa
zadatkom da na terenu (uz pomoć postojećih elaborata, kao i direktnim
pregledom i prernerom) sakupe najverodostojnije podatke o veličini, teritorijalnoj
povezanosti i rasprostranjenju borovih šuma unutar NR BiH.
Razume se, da je pažnja ovih sekcija bila posvećena onim područjima,
za koja je poznato da imaju znatnije količine borovih šuma. Ostala borova
područja ,kao neinteresantna za industrijsko smolarenje nisu uzeta
u obzir.


Prema sveukupnoj rekapitulaciji, koja je izrađena na osnovu podataka
sa terena, za dvadeset i jednu gospodarsku jedinicu ima u NR BiH
približno jednaki postotak bjeloborovih (48%) i crnoborovih stabala
(52%). Smolarilo bi se samo na stablima od II do V debljinskih razreda
što sačinjava 57,09% od ukupnog broja svih stabala: ftod bjeloborovih
58,19%, od crnoborovih 56,08%.


Da bi se stvorila stvarna sirovinska baza borovih šuma, u kojima
sei može uvesti racionalno industrijsko smolarenje, potrebno je da se u
svakoj gospodarskoj jedinici izvrši izvesna redukcija broja stabala za smolarenje.
Ova redukcija bi obuhvatila u prvom redu manje delove borovih
sastojina, koje ne čine organsku celinu sa glavnom masom borovih šuma.
Zatim bi obuhvatila i one borove sastojine, u kojima bor participira u
smeši sa 0.3, 0.2 i 0.1 a pogotovo ako su razbacane po terenu. Sastojine
sa smešom borovine 0,3 pa i 0,2 uzete su u obzir samo ako se nalaze
unutar glavnog kompleksa. Osim toga ispuštena je čitava jedna gospom
darska jedinica (Ratak-Devetak) kao veoma mala.


Posle izvršene redukcije sačinjena je nova rekapitulacija borovih
stabala. Odnos crnoborovih i bjeloborovih stabala ostaje pri tome skoro
nepromenjen.


Da bi što pravilnije izvršili opterećenje stabala belenicama, sačinjena
su od svakog debljinskog razreda dva debljinska podrazreda. Ova podela
broja stabala na podrazrede izvršena je po izvesnom .procentualnom
odnosu među njima.


Tako je uzeto, da će od ukupnog broja stabala biti:
I II/l debljinski podrazred 30%, II/2 70%, III/l 60%, HI/2 40%, IV/1
70%, IV/2 30%, V/l 70%, V/2 30%.


Odnos broja stabala u debljinskim razredima (odn. polurazredima)
ocenjen je na osnovu dosad stečenog iskustva u doznaci stabala za
smolarenje.


Predloženi broj stabala po debljinskim razredima (podrazredima) ne
može se uzeti ni posle gornje redukcije kao definitivna sirovinska baza
za smolarenje, nego se te brojke moraju još i dalje reducirati. Dosadanja
praksa pri doznaci stabala pokazala je, da ne dolaze sva stabla u obzir
za smolarenje unutar smolarskogj kompleksa, mada zadovoljavaju po svojim
dimenzijama. Tako će često puta biti slučaj, da se neko stablo ne
može opteretiti određenim brojem belenica usled toga što je defektno (vadjen
luč, čvornovato, krivo, slučajno ozledeno, napadnuto od potkornjaka,
boležljivo i t. d,). Osim toga i same terenske prilike kao i raztv.


25




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 28     <-- 28 -->        PDF

#-.


. Vrlo oštećeno stablo poslije »mokrenja starom ^ustriskorrt metodom
Francuska belenitea u zarađivanju iz 1999^1940 (Opitna smokrena polja
u D. Krivaji)


Gornji procenti uzeti su na osnovu stečenog iskustva u dosadašnjoj
doznaci stabala za smolarenje na području D. Krivaje. Nikakva specijalna
merenja na terenu u ovpm pravcu nisu vršena. Na ovaj način dobijena
je definitivna slika o količini sirovinske baze za smolarenje.


Odlučujući faktor za proizvodnju borove smole jeste broj stabala
sposobnih za smolarenje. Ukoliko preovlađuju stabla jačih dimenzija. utoliko
se može razviti intenzivnije industrijsko smolarenje; ali je eksploatacioni
period kraći nego kod stabala tanjih dmenzija usled toga što
tanja stabla mogu da prerastu uske belenice dok debela to ne mogu.


26




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Svaki debljinski podrazred opterećen je belenicama po ovoj skali:
II/2 debljinski podrazred sa 1 belenicom, III/l sa 1,25, IH/2 sa 1,75,
1V/1 sa 2,50, IV/2 sa 3,00, V/l sa 4,00, V/2 sa 4,25.


Na osnovu ovih podataka izrađen je formular, u kojem je pokazan
broj belenica za svaki debljinski razred po gospodarskim jedinicama. Po
jednom stablu dolazi prosečno po 1,39 francuskih belenica. Opterećenje
obujma srednjeg stabla u svakom pojedinom debljinskom ppdrazredu
iznosiće za svaki turnus od 4 godine: *


II/2 podrazreda 11»/», III/l 9"/o, III/2 Wk, IV/1 12"/,, IV/2, V/lV/2 po 13°/o.


Ovaj procenat opterećenja uzet je na bazi dugoročnog smolarenja
od približno 20 godina, mada će se kod stabala tanjih dimenzija smolarenje
moći produžiti i do 30 pa i više godina uračunavši i godine odmora, korišćenjem
zaraslih belenica (si. 2) na kojima se može ponovo započeti sa
smolarenjem. Ukoliko se bude obezbedio jači pridolazak novih stabala,
iz prvog i II/l debljinskog razreda odn. podrazreda, stvoriće se znatni
rezervni fond za smolarenje u drugoj etapi od 20 godina Prema tome bi
dugoročno smolarenje na istim stablima moglo trajati:


II/2 debljin. podrazreda: 6 turnusaX 4 god. + 5 g. odra. M 30 g.
HI/1 „ „´" 6 „ X4 „ + 5 g. „ * 30 g.
Hi/2 „ „ 5 „ X 4 „ + 5 g. „ = 25 g.
IV/1 „ „ 5 „ . X 4 „ + 5 g. „ = 25 g.


. IV/2, V/l i V/2 deb. podr. 4 „ X 4 ´ „ + 4 g. „ = 20 g.


za svaki debljinski podrazred.
^ Dosadašnja četirigodišnja praksa industrijskog smolarenja pokazala je
ove prinose smole po jednoj francuskoj belenici za ćelu republiku:
1947 g. 340 gr, 1948 g. 290 gr, 1949 g. 332 gr, 1950 g. 465 gr.
Srednji godišnji prinos smole po jednoj francuskoj belenici na eksperimentalnim
poljima (sliv D. Krivaje) kod intervala zarezivanja od 3 dana
iznosio je:
1939 g. 521 gr, 1940 g. 701 gr, 1947 g. 400 gr, 1948 g. 409 gr, 1949 g.
518 gr.
Uzimajući u obzir da su gornji prinosi smole postignuti u najkritičnijem
vremenu uvodjenja ove nove grane šumske proizvodnje (sa izuzetkom
1939. i 1940. god.),, kada je dolazio do izražaja čitav niz raznih
negativnih faktora, uzima! se da će prinos smole po jednoj normalnoj francuskoj
belenici od 360—450 cnr površine iznosit za idući turnus od 4 godine
(1951.—1954.):


I. godine industrijskog smolarenja 300 gr, II. god. 450 gr, III. god. 500
gr, IV. god, 480 gr.
Ovo bi bio prinos smole samo u prvom turnusu industrijskog smolarenja
od 4 godine. Koliki će ovaj prinos biti u drugom, trećem, četvrtom,
petom i šestom turnusu, za koje vreme sada planiramo, zasad nam je
nepoznato, jer nemamo nikakvih podataka ni praktičnih, ni naučno-eksperimentalnih.
Verujemo da će se prinosi smole po jednoj belenici menjati
tokom svih šest turnusa i to u pozitivnom pravcu, bar u prva dva


27 S




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 30     <-- 30 -->        PDF

do tri turnusa. Pod pretpostavkom da će ostati ista produktivnost smole
na današnjim borovim stablima, prinosi smole trebali bi biti povećani:
boljom organizacijom rada, stručnijom radnom snagom (koja može proizvodnju
popeti i do 20% — podaci za SSSR), boljim alatom,, potpunijim
iskorišćavanjem ćele smolarske sezone i si. Strana a i domaća literatura
ne daje o ovom pitanju nikakvih podataka, koji bi nam poslužili za orijentaciju
u davanju konkretnih brojki gore pretpostavdjenog povećanja.
Iz tih razloga prinudjeni smo da upotrebimo za čitavo I. razdoblje od 20
godina industrijskog smolarenja iste podatke o sezonskom prinosu smole
po belenici,


Za dalju analizu ovoga plana treba da se konstatuje još i ovo:


1. Crni i beli bor formiraju čiste i mešovite sastojine. Crni bor obrazuje
veće komplekse čistih sastojina, a beli bor manje. U mešovitim sastojinama
sa crnim borom, kao glavnom vrstom, beli bor se počinje pojavljivati
najpre stablimično, a zatim u sve većem stepenu idući od nižih
u veće nadmorske visine, dok ne prevlada nad crnim borom. U hladnijim
ekspozicijama beli bor je jača vrsta i potiskuje crni bor na grebene i
istaknuta mesta. No ovo nije pravilo, jer ima čitavih borovih područja gde
se beli bor uopšte ne pojavljuje (Višegrad).
2. Mešovite sastojine belog i crnog bora zadaju operativi industrijskog
smolarenja teškoće kod izbora metode rada, pošto se na belom
boru normalno primenjuje nemačka ili slovenačka, a na crnom boru
francuska ili novo-austrijska metoda smolarenja.
3. Kod prinosa smola po jednoj belenici tokom proteklih godina industrijskog
smolarenja (1947. do 1950. godine) nije pravljena razlika između
belog i crnog bora. Sadašnji odnos između ova dva bora, na kojima se
smolari, iznosi približno 10 : 90.
4. Bez obzira koja će se metoda u budućnosti primeniti kod industrijskog
smolarenja, za izradu perspektivnog plana služiće kao jedinica
za proračunavanje francuska belenica kako za beli, tako i za crni bor.
5. Francuska metoda će se primeniti u prvotnoj formi uz upotrebu
francuske smolarske sekire, slivnika, lonca izrađenog od pečene zemlje
veličine 300 do 350 gr. Širina belenica će zavisiti od prsnog promera stabla
i smanjivaće se sa njenim porastom uz stablo. Tako će širina belenica
iznositi:
kod promj. kod proiraj.


do 45 cm preko 45 cm
za I god. smolarenja 9 cm 10 cm
za II ,, „ 9 cm 10 cm
za III ,, „ 8 cm 9 cm
za IV ,, ,, 8 cm 9 cm


Najveća dubina belenica u drvo je 5—6 godova; debljina ivera kod
zarezivanja 8 do 10 mm. Interval zarezivanja je 3 do 4 dana, koji će se
tokom sezone menjati i to tako što će u maju iznositi 4 dana, u junu, julu
i augustu 3 dana, a u septembru i oktobru 4 dana.


6 .Posle turnusa od četiri godine neprekidnog smolarenja obavezno
se mora dati smolarenim stablima odmor od jedne godine dana


7. Dugoročno smolarenje (smolarenje na živo) izvodiće se na jednom
stablu sve dotle, dok se njegov obujam ne iskoristi maksimalno 50-—60°/o
28




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 31     <-- 31 -->        PDF

tako, da ostane netaknutog zdravog kambija 40—50°/o za život stabla.
Kratkoročno smolarenje (smolarenje na mrtvo) trajaće 5 do 8 godina, što
će zavisiti od procenta iskorišćenja obujma kao i zdravstvenog stanja
smolarenih stabala.


8. Da li će se smolarenje na živo voditi u gore postavljenom procentu
iskorišćenja obujma stabla (50—60°/o) zavisiće od reakcije stabla
u toku smolarenja. Zato smolarene satojine treba da budu pod naročitom
pažnjom u prvom redu terenskih stručnjaka a zatim operative Ministarstva
i Instituta,
9. Podmladak u borovim sastojinama, naročito u crnoborovim, gotovo
ne postoji ili ga ima veoma malo. Naročito su bez podmlatka zrele, skoro
jednodobne sastojine sa gustom prizemnom florom, mada ima i sastojina
bez prizemne flore, koje također nemaju podmlatka.
10. Kod ovog perspektivnog osvrta na problematiku smolarenja u
BiH rukovodili smo se prvenstveno prirodnim mogućnostima naših današnjih
borovih šuma, a ne potrebom smole kao sirovine, što smatramo da je jedini
ispravni stav kod ove veoma delikatne grane šumske eksploatacije!)
11. Forsiranje proizvodnje borove smole preko današnjih mogućnosti
(shvaćeno, kompleksno) odvelo bi nas u ekstenzivno smolarenje čije su
glavne karakteristike: a) rapidno uništavanje smolarske sirovinske
baze, za koju se toliko borimo da je očuvamo, i b) njeno
najneracionalnije iskorišćenje.
Uglavnom smo sažeto prikazali osnovne elemente perspektivnog
plana riašeg smolarenja za bližu budućnost.


Htjeli bi na kraju osvrnuti se još i na uzroke relativno vrlo niskog
prinosa borove smole kod nas. Taj niski prinos smole po jednoj francuskoj
belenici kod industrijskog smolarenja rezultira iz niza činjenica koje
ga uslovljavaju. Apstrahirajući faktore koji spadaju u »Vis maior« (klimatski
uslovi, vrsta bora, ekspozicija, nadmorska visina, tlo i t. d.) postoji
još jedan čitav niz drugih uzroka koji neodložno prate sve poduhvate
koji se po prvi put uvode u jednoj sredini — pa i proizvodnju borove smole.
Dovoljno nam je iskustvo od četiri godine da ukažemo na sve ove nedostatke
koji bi se odmah opet pojavile ako bi ubrzali tempo razvoja
industrijskog smolarenja u nastojanju što pre obuhvatiti smolarenjem
celokupnu površinu borovih šuma sposobnih za smolarenje u našoj
Republici.


Ti nedostaci manifestovali bi se u sledećem: 1. U nedostatku dovoljnog
broja radne snage uopšte a posebno stručne (slučaj 1949. god. kada
je napušteno smolarenje još u početku sezone na 266.000 spremljenih belenica),
2. U nepoznavanju tehnike zarezivanja; 3. .U loše izrađenom alatu
za zarezivanje stabala; 4. U nedostatku materijala na vreme (slivnika,
eksera, prijemnika i t. d.) usled čega se izgubi jedan deo sezone koji se
nikakvim sredstvima ne može kasnije nadoknaditi; 5. U nedostatku dovoljnog
broja stručnog rukovodstva izvršnih organa na terenu; 6. U za


*) Iz tog razloga smatramo da se danas raspoloživa sirovinska baza za smok-,
renje treba podelliti, na dva pr´Mižno jednaka dala, tako da će se na prvom deki
smolariti tokom prvih 20 god. a ina drugom — idućih 20 god. Na Ovaj način održao
bi se kontinuitet u proizvodnji smole i obezbedilo vreme od 40 g. za podizarfje
podmlatka i pošuml javan je goleti u zoni Sum. proizvodnje.







ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 32     <-- 32 -->        PDF

postavljanju smolarenja od strane odlučujućih faktora tretiranjem smolarenja
kao sporedne grane šumske proizvodnje.


Duboko verujemo da će se uslovi rada rapidno popravljati tokom
vremena, a time i sezonski prinosi cmole po belenici, koji će se iz godine
u godinu peti i ako se bude smolarilo na istom broju belenica. Koliki
će ovaj porast biti nije moguće cifarski pokazati i dokazati, ali je pouzdano
da će on biti kao rezultat potpunog osvajanja ove grane eksploatacije.


Ako želimo da rezervni fond borovih šuma za smolarenje, za čije
stvaranje treba čekati stotinama godina, što potpunije i racionalnije iskoristimo,
sačuvamo i povećamo potrebno je da> se operativnom. rukovodstvu
omogući da se pobliže upozna sa tuđom praksom i iskustvima.
Mada industrijski smolarimo već četiri godine, mi još ne znamo kako
izgleda prava francuska smolarska sekira, kako se njome rukuje i kako
se pravilno zarezuje. Poznato nam je da francuski smolarski radnik
pravilnim zarezivanjem uspevä da poveća prinos smole do 20% sa jedne
belenice. Tako isto predmet našeg interesovanja jeste novoaustriska metoda
koju bi trebalo na licu mesta proučiti.


Bez upoznavanja tuđih iskustava, a ona su rezultat smolarenja od
150 godina u Francuskoj i 80 godina u Austriji, nepotrebno smo prepušteni
sami sebi da se učimo na sobstvenim greškama koje kod smolarenja
mogu biti i česte i veoma skupe.


Prema tome bitno za uspeh industrijskog smolarenja kod nas, gledano
perspektivno, bilo bi ovo: 1. Zaštititi danas postojeće borove šume
od uništavanja sječom ili neracionalnim ekstenzivnim smolarenjem; 2.
Obezbediti podmladak u borovim sastojinama, koje su bez podmlatka,
i pošumiti ogolele borove terene. Pošumljavanja koncentrisati na većim
površinama; 3. Osigurati stalnu radnu snagu prvenstveno iz sela koja
su najbliža radilištima; 4. Što pre ovladati tehnikom smolarenja, naročito
zarezivanja, da bi povećali produktivnost rada, kako po radniku, tako
i prinos smole sa jedne belenice; 5. Što pre nabaviti originalni alat iz inostranstva
i osposobiti jednu radionicu da ga kod nas izrađuje; 6. Upoznati
se sa smolarenjem u Francuskoj i Austriji; 7. Obezbediti materijalne
uslove za pravilan rad; 8. Obučavanje radne snage obavljati uz najmanje
uništavanje sirovinskog fonda.


Trenunta potreba za smolom kao sirovinom može nas prisiliti da
se pojača tempo razvoja industrijskog smolarenja,1 što ne bi bilo ni u kom
slučaju poželjno sa šumsko-uzgojnog stanovišta, ali bi se dalo podneti i
donekle opravdati sa nacionalno-ekonomskog stanovišta u slučaju kad
bi se stopostotno i beskompromisno ispunili napred istaknuti momenti.
Nikad i ni pod koju cenu ne smemo izgubiti iz vida da se smolarenje
sastoji iz niza operacija na živim organizmima — gde su pogreške uvek
moguće, neminovno se osvećuju i teško se popravljaju.


COffERaCAHHE


t


ABTOP naer KopoTKHe caefleuHa o nepstix iiojitrrKax noflcoHKH B BOCHHH, :taTeM o
lj.i :nu i HM ee nepea nocJieflHeit BOHHOH B HaKOHenj o npoH3BOflCTBe CMOJIM nocjie OcjioßoacAe-
HBB, J o CHX nop ne 6MJIO nepcneKTHBHoro nnana npoH3BOflCTBa COCHIOBOH JKHUMHH, H aBTop
ofBemaer STOT Bonpoc co cropoHii pacnpo*TpaHeHHfl COCHOBMX Jiecos B EoCHe a Tepijero


3d




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 33     <-- 33 -->        PDF

)


Btme, KOJiHiecTBa aepenteB rojjHbix nun noacoiKH, Mwjia Kapp, npoH3BojOTBa f MOJIM no (ppaHnyiCKiOMy
Me-rojiy (Ha o»Hy Kappy B rpaMMax) H T. j; . B KOHne craTbB aBTop ofybacHaeT npH
iHMbi HHiKoii npoayicnHH B CMajiosoöbiBaiomeH npoMbiuiJieHHOCTH H nptijjaaraeT pa» Mep
KOTopwe MoryT ee noBMCHTb. OcHOBHUe nojioaceHHH aBTopä CBOWHTcn K cjieaoioiHBM BbiBOaaM:
Heo6xo^HMO aamHiHTb cocHOBbie Jieca, oSeaneniHTb nojipocT B jiecy H HOKycTBeHHbie jieco
«acaJKBeHHa, ocsoiHTb TexHHKy nojcoiKH H o6e3neHHTt IIOCTOHHHMX paöoHHx, iimpoKo npa-
we«BTb onbiT (ppaHnyaKOH u aiBfTpmicKOH iiojtoieK njia Mero HeoöxofliHMO nosHaKOMHTMH
<. m m 3arpa«HijeH a TaiüKe a c HHCTpyMCHTaMH, oonoaaa 3aTeM CBOKJ MavTepcKyio. BMIIOJIHHH
,)TM ocHOBHbie Tpe6oBaHHa MoaceT Sbira H yeKopeH reMin BOJICOIKH, He 3a6bißaa ni)n ;»noÄOO»iKa pan ouepaijHÄ na JKHBOM opraHHSMe rue jomymeHHi.ie OIUHÖKH HK Jienco 110


ltpaiBHTb«.


lng. MILUTIN KNEŽEVIĆ (BEOGRAD):


0 Ustati ctea


Pod čistoćom reza podrazumevamo stanje površine drveta u smislu
glatkoće nastalo posle rezanja nekim sečivom. To sečivo može da bude
po izgledu bliže jednostavnom sečivu (noževi za rendisanje, ljuštenje i dr.)
ili složeno iz više´ jednostavnih — prostih sečiva, kao što imamo kod
testera.


Od čistoće reza, o kojoj ćemo najviše govoriti, treba razlikovati
dobrot u reza , koja pored čistoće reza obuhvata i druge greške reza,
kao zakrivljenost rezne površine, nejednakost debljine itd.


Važnost čistoće reza nije za praksu mala. Nije tu u pitanju samo
esteteki izgled površine dobijene rezanjem, nego još više posledice koje
nečist ili rapav rez ima po vrednost proizvedene robe. U prvom redu
rapav rez ima za posledicu veći gubitak pri rendisanju, jer se radi postizavanja
glatke površine mora skidati deblji sloj ,što znači stvara se
naknadnom obradom! veći otpadak. Takvo veće skidanje može prouzrokovati
smanjenje ukupne debljine odnosnog detalja te isti eventualno više ne
odgovara svojim statičkim zadacima. Znači, za pilansku robu rapavoga
reza ima to za posledicu da odnosna debljina ne odgovara više po meri
svojoj nameni. Sortimenti čistog ili glatkog reza manje su san toga podložni
napadaju gljivica koje razaraju drvo, a pored toga manje su i zapaljivi.


Važnost čistoće reza nije za sve Sortimente podjednaka. Tako se
traži veća čistoća reza za Sortimente namenjene stolarskim potrebama, a
manje građevinskim. To je i sasvim- razumljivo, jer se stolarski sortimenti,
naročito oni za nameštaj, moraju ne samo rendisati, nego i glačati,
da bi se stvorila glatka i ravna površina, kao podloga lakiranju, politiranju
pa i farbanju.


Nama nije ovde cilj da izlažemo važnost čistoće reza i njezin uticaj
na vrednost proizvedene piljene robe, jer je to poznata stvar, nego da
iznesemo sve one faktore koji utiču na čistoću reza. Poznavajući te faktore
mi ćemo znati na šta treba u preradi drveta pri primeni raznih sečiva
i mašina obratiti pažnju, da bi postigli što veću čistoću reza, smanjili time


JI