DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 4 <-- 4 --> PDF |
\ b) Larix silbirica, Lebed., sibirski ariš. Prirodni areal mu je severo^istočmii delovi SSSR, te Sibir do Zabajkaia. Sto znači da je pretežno njegovo rasprostirale u glavnom u Aziji. Izvan Evrope dolaze u Aziji L. dahurica Turcz. .j L. leptolepis Gord. U Sev. Americi L. laricina Koch, i L. occidentalis Nutt. Ariš ne predstavlja osobitu vrednost samo iz oblasti smolaremja. Ariševo drvo se smatra odličnim građevnim drvetom sa širokim područjem upotrebe, a njegova kora zbog pogodnog procentualnog sastava štavnih materija je cenjena sirovina za njihovu ekstrakciju. Proizvodnja ariševog balsama i njegova primena Dobivanje ariševog balsama ili kako se još zove venecijanski terpentin (fran. la terćbenthine de Venice, engl. Venice turpentine, ital. trementina veneta, nem. Lärchenbalsam i Lärchenterpentine, po jug. farmakopeji terebentina veneta) bilo je poznato još starim narodima. Tako na pr. Plinius opisujući arišev balsam na jednom mestu kaže: »plusculum huic erumpit liquoris melleo colore atque lentiore nunquam durescentis« (Naturals historia XVI, 10—40). Time je on dao tačnu definiciju za neke fizičke osobine ariševog balsama, kao na pr. za boju, agregatno stanje (tečnost) i da nikada ne stvrdnjava. No jedna od njegovih najvažnijih osobina je pored toga što ostaje tečnost, da ne kristalizira i da je providan (jasan) što je naročito važno kod mikroskopske tehnike i u optici. Ove osobine i omogućavaju prema P a 1 a z z u (2) da arišev balsam bude uvršten u grupu finih terpentina (trerfietina fina). Budući da je Venecija dugo vremena bila najpoznatije tržište za ovaj proizvod, odatle mu je i došao trgovački naziv »venecijanski terpentin«, Za najjače proizvodne centre danas se smatra Srednja Evropa (Austrija, Italija, Čehosilovačka i Švajcarska) a nešto se dobija u Poljskoj i SSSR-u. Austrija ima, čini se, najviše mogućnosti za proizvodnju ariševog balsama i po M azek-Fi a 11 i (3) najpoznatije oblasti ove proizvodnje su: 1. Kärnten: južni ogranci Tauern-a, Molltal, Gmünd, Lavanttal i gurktalski Alpi; 2. Steiermark: područje Tunrach-a i Murgau; 3. Salzburg: Lungau (Tamsweg, Lessachtal, Ramingstein, Görich Matrei> Kals tal, St. Michael, Murtal, Zederhaustal); 4. Osttiroil: Pustertal, Lienz,´ Izeltal; 5. Nordtirol: Wipptal, Oberinotal; 6. Südtirol: Vintschgau, od Mals-a do Meran- a sa Schmalsertal-om; zatim područje Meran-Brixen-Cavalese-Trient-Bozen uključiv Seitental i Bdllino. Prema podacima Schmie d a (4) godišnja proizvodnja u Austriji je iznosila prosečno 20 tona. Posleratna proizvodnja u uslovima okupacije još ne može dostignuti predratnu proizvodnju. Tako na pr. u toku 1946 god. proizvedeno je bilo 16.4 tona ariševog balsama. Međutim, prema proceni ovog eminentnog austriskog stručnjaka iz područja smolarenja ariša, s obzirom na postojeće pogodne arišeive šume, Austrija bi mogla smolariti oko 7,000.000 stabala, što bi omogućilo proizvodnju od oko 840 tona (računajući prosečno po stablu godišnje 120 gr.). Podatke za Severnu Italiju daje nam prof. Palazzo (2). Po njemu proizvodnja ariševog balsama osobito je razvijena u provincijama: Tremto- Nemačku. U SSSR prvi opiti, koji su dali pozitivne rezultate nasuprot ranijih negativnih ogleda, datiraju od 1934 god. Tada je uspelo Voroninu da u Kujbiševsikoj oblasti dobije zadovoljavajuće rezultate sa smolarenjem sibirskog ariša (po Vasečkinu- 5). Što se tiče metodike i tehnike rada danas preovlađuju u glavnom dva načina rada i to tirolski i štajerski. Sopstvena istraživanja, koja danas provodi Gozdarski Institut u NR Sloveniji, svakako će pokazati koji od ova 466 |