DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 4     <-- 4 -->        PDF

\


b) Larix silbirica, Lebed., sibirski ariš. Prirodni areal mu je severo^istočmii delovi


SSSR, te Sibir do Zabajkaia. Sto znači da je pretežno njegovo rasprostirale u glavnom


u Aziji. Izvan Evrope dolaze u Aziji L. dahurica Turcz. .j L. leptolepis Gord. U Sev.


Americi L. laricina Koch, i L. occidentalis Nutt.


Ariš ne predstavlja osobitu vrednost samo iz oblasti smolaremja. Ariševo drvo


se smatra odličnim građevnim drvetom sa širokim područjem upotrebe, a njegova kora


zbog pogodnog procentualnog sastava štavnih materija je cenjena sirovina za njihovu


ekstrakciju.


Proizvodnja ariševog balsama i njegova primena


Dobivanje ariševog balsama ili kako se još zove venecijanski terpentin
(fran. la terćbenthine de Venice, engl. Venice turpentine, ital. trementina
veneta, nem. Lärchenbalsam i Lärchenterpentine, po jug. farmakopeji terebentina
veneta) bilo je poznato još starim narodima. Tako na pr. Plinius
opisujući arišev balsam na jednom mestu kaže: »plusculum huic erumpit
liquoris melleo colore atque lentiore nunquam durescentis« (Naturals historia
XVI, 10—40). Time je on dao tačnu definiciju za neke fizičke osobine
ariševog balsama, kao na pr. za boju, agregatno stanje (tečnost) i da
nikada ne stvrdnjava. No jedna od njegovih najvažnijih osobina je pored
toga što ostaje tečnost, da ne kristalizira i da je providan (jasan) što je
naročito važno kod mikroskopske tehnike i u optici. Ove osobine i omogućavaju
prema P a 1 a z z u (2) da arišev balsam bude uvršten u grupu
finih terpentina (trerfietina fina).


Budući da je Venecija dugo vremena bila najpoznatije tržište za ovaj
proizvod, odatle mu je i došao trgovački naziv »venecijanski terpentin«,


Za najjače proizvodne centre danas se smatra Srednja Evropa (Austrija, Italija,
Čehosilovačka i Švajcarska) a nešto se dobija u Poljskoj i SSSR-u.


Austrija ima, čini se, najviše mogućnosti za proizvodnju ariševog balsama i po
M azek-Fi a 11 i (3) najpoznatije oblasti ove proizvodnje su: 1. Kärnten: južni
ogranci Tauern-a, Molltal, Gmünd, Lavanttal i gurktalski Alpi; 2. Steiermark: područje
Tunrach-a i Murgau; 3. Salzburg: Lungau (Tamsweg, Lessachtal, Ramingstein, Görich


Matrei> Kals


tal, St. Michael, Murtal, Zederhaustal); 4. Osttiroil: Pustertal, Lienz,´
Izeltal; 5. Nordtirol: Wipptal, Oberinotal; 6. Südtirol: Vintschgau, od Mals-a do Meran-
a sa Schmalsertal-om; zatim područje Meran-Brixen-Cavalese-Trient-Bozen uključiv
Seitental i Bdllino.


Prema podacima Schmie d a (4) godišnja proizvodnja u Austriji je iznosila
prosečno 20 tona. Posleratna proizvodnja u uslovima okupacije još ne može dostignuti
predratnu proizvodnju. Tako na pr. u toku 1946 god. proizvedeno je bilo 16.4 tona ariševog
balsama. Međutim, prema proceni ovog eminentnog austriskog stručnjaka iz područja
smolarenja ariša, s obzirom na postojeće pogodne arišeive šume, Austrija bi
mogla smolariti oko 7,000.000 stabala, što bi omogućilo proizvodnju od oko 840 tona
(računajući prosečno po stablu godišnje 120 gr.).


Podatke za Severnu Italiju daje nam prof. Palazzo (2). Po njemu proizvodnja
ariševog balsama osobito je razvijena u provincijama: Tremto-potrošnja u samoj Italiji se ceni na oko 30 tona a višak se izvozi u glavnom u
Nemačku.


U SSSR prvi opiti, koji su dali pozitivne rezultate nasuprot ranijih negativnih
ogleda, datiraju od 1934 god. Tada je uspelo Voroninu da u Kujbiševsikoj oblasti dobije
zadovoljavajuće rezultate sa smolarenjem sibirskog ariša (po Vasečkinu- 5).


Što se tiče metodike i tehnike rada danas preovlađuju u glavnom dva
načina rada i to tirolski i štajerski. Sopstvena istraživanja, koja danas provodi
Gozdarski Institut u NR Sloveniji, svakako će pokazati koji od ova


466