DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Kod nas se je već počelo primjenjivati skidere u eksploataciji šuma.
Pošto je gotovo redovni pratilac skidera opisana vrsta dizala, to se može
očekivati, da će i kod nas doći do njihove primjene. U tom slučaju će se
najbolje ispoljiti sve dobre i loše osobine tih dizala, pa će se moći ocijeniti
objektivno tek onda njihova valjanost u našim prilikama.


Literatura:


Upotrebljena literatura:
Kiščenko T. I.: Potocnyj metod treleviki i pogruzki lesa lebedkoi; Les prom. br.
12/1949.
Nelson Courlandt Brown: Logging New Yomk 1949.


Ing. Fantoni: Opće strojarstvo, Zagreb.
Ing. Fantoni: Opće strojarstvo, Zagreb.
Skagit Steel and Iron Works — prospekt,
Washington Iron Works — prospekt.


Napomena : Sheme dizala uzete iz Skagit prospekta, načinjene su po direktivama
J. Keneth Pearce, profesora eksploatacije šuma na College of Forestry univerziteta
u Washingtonu.


POUGLJAVANJE U PEĆIMA SA KRUŽNOM CIRKULACIJOM PLINOVA


1. Pougljavanje i suha destilacija
Pougljavanje drveta razlikuje se od suhe destilacije kako po tehnici rada tako i
po vrsti te količini konačnih produkata.


Pougljavanje — bilo to u žežniei ili u raznim vrstama peći za pougljavanje — vrši
se uz ograničeni pristup uzduha. Potrebna temperatura za proces pougljavanja nastaje,
u unutrašnjosti žežnice odnosno peći, izgaranjem stanovite količine drveta. Glavni produkt
pougljavamja je drvni ugljen. Tekući proizvodi iii se ne dobivaju ili se dobivaju
u ograničenoj količini (u raznim pećima za pougljavanje). U koliko se dobivaju svode


, se samo na neznatne količine drvnog katrana slabije kvalitete.
Suha destilacija drveta vrši se privođenjem potrebne toplJne izvana. Proces se
odigrava bez pristupa uzduha. Produkti suhe destilacije su: drvni ugljen, tekući destilati
(sidovi drvni ocat i drvni katran") i smjesa plinova koji se ne mogu kondenz;rati,
a koji se sastoje iz 60% ugljičnog dioksida (CO2), 34% ugljičnog monoksida (CO),
3% metana (CH4) a ostatak se sastoji iz vodika (H2) i tragova drugih plinova (4 str.
1939).
Gornja granica temperature karbonizacije kod suhe destilacije drveta obično
svršava sa 400°C. Kod pougljavanja u žežnicamia ona često prelazi 6WC (3 str. 1116).
Viša temperatura u žežnicama djeluje na kvalitet drvnog ugljena, jer takav ugljen
sadrži manji procenat hlapljivih sastojaka i više ugljika nego drvni ugljen iz retorte.
S time u vezi retortni drvni ugljen ima manju ogrijevnu snagu od drvnog ugljena iz
žežnice. Ako uzmemo, da ogrijevna snaga drvnog ugljena iz žežnice iznosi 100, onda
drvni ugljen, dobiven pougljavanjem u rezmim pećima za pougljavanje, ima ogrijevnu
snagu 93, a retortni drvni ugljen samo 90 (4 str. 137).
Pougljavanje drveta u retorti (suha destilacija) teče mnogo brže nego pougljavanje
u žežniei. Destilaciono drvo se naglo suši i pršti (raspucava) a to uzrokuje da drvni
ugalj, dobiven suhom destilacijom u retorti, ima slabiju mehaničku čvrstoću. Radi
toga on se ne može upotrijebiti u visokim pećima gdje se baš traži velika čvrstoća.


Suha destilacija drveta u retortama traži relativno veliku količinu goriva za zagrijavanje
retorti. Drvni ugalj, odnosno destilaciono drvo, u retorti slabi su vodiči


498




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 37     <-- 37 -->        PDF

*


topline, te je potrebno jako zagrijavanje retorte da bi se cjelokupna masa drveta u
retorti dovela do potrebne temperature za karbonizaeiju. Ovo traži visoku temperaturu
u ložištu i veliki potrošak goriva, Klar (»Technologie der Holzverkohlung«) navodi
da se kod suhe destilacije drveta mora računati sa potroškom 16% količine desitiiacionog
drveta za zagrijavanje retorte. Bunbury-Elsner (»Die trockene Destilation des
Holzes«) navode da se u Americi troši 170—200 lbs (77—90 kg) kamenog ugljena za
suhu destilacijiu jedne tone drveta (1 str. 3). U pokretnim postrojenjima za suhu
destilaciju drveta kakova su izgrađena kod nas (vidi Š-L-br. 12/49 str. 414—403), troši
se 0,25 odnosno 0,50 prm ogrijevnog drveta za destilaciju 1 prm destilacionog drveta


(5.
str. 416 i 419).
Iz navedenog se vidi da je potrošak goriva kod suhe destilacije znatan. To smanjuje
ekonomičnost postupaka suhe destilacije i povećava punu cijenu koštanja proizvoda
a isto tako opterećava saobraćaj prevozom velikih količina ogrijeva.
Radi nabrojenih nedostataka suhe destilacije drveta činjeni su mnogi pokusi da
se pronađe neki postupak koji će biti sinteza pougljavanja i suhe destilacije i producirati
drvni tigailj dobre kvalitete, omogućavati hvatanje destilata i smanjiti potrošak goriva.
Jedan od takovih postupaka jeste i pougljavanje u pećima sa kružnom cirkulacijom
plinova po načinu Dr. E. Strupp-a, koji ćemo ukratko prikazati.


2. Shema tehnološkog procesa
SI. .1 prikazuje shemu cijelog postupka. U uspravnu peć, koja na gornjoj strani
ima otvor za kontinuirano ulaganje drveta, uvode se, pomoću cijevi sa donje strane,
vrući plinovi iz rasplinjača u smjesi sa plinovima iz peći koji se kružno krećui Temperatura
plinova iznosi 600°C. Ona se može jednostavno regulirati, Prolazeći kroz peć,
u smjeru odozdo prema gore, plinovi zagrijavaju drvo, rashlađuju se i odnose sa sobom


SI. 1. — Shema procesa pougljavanja u peći sa kružnom cirkulacijom plinova
(Po Štruppju)


499




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 38     <-- 38 -->        PDF

rasplinjene destilate i vodenu paru. Svaki pojedini komad drveta oplakivan je sa svih
strana vrućim plinovima. Proces karbonizacije pojedinog komada drveta teče odozgo
prema dolje tj. drvo se postepeno suši i zagrijava te prelazi u ugalj. Kroz otvor na
donjoj strani pećf od vremena do vremena ispušta se užareni drvni ugalj u posebne
metalne sanduke u kojima se rashlađuje.


Paroviti i plinoviti produkti destilacije odnosno pougljavanja odlaze pri vrhu peći
odvodnom cijevi u hladionik gdje se odvajaju katran i kondenzati. Plinoviti produkti
se preko skrubera i pomoću ventilatora dovode ponovno u rasplinjačku komoru, miješaju
sa vrućim plinovima iz rasplinjača, zagrijavaju, i ponovno kroz cijev dovode u
donji dio peći. Proces se ovako kružno nastavlja.


Temperatura plinova kod izlaska iz peći iznosi samo 120°C, te radi toga nisu
potrebni veliki, hladionici kao kod suhe destilacije. Za početno potpaljivanje može se
upotrijebiti svako gorivo (koks, drvo, drv. ugalj i t. d.). Temperatura pougljavanja
jednostavno se može regulirati povećavanjem ili smanjivanjem količine plinova u cirkulaciji.
Cirkulacija se omogućava ventilatorom na pogon elektromotorom ili motorom
sa unutarnjim´ sagorijevanjem.


3. Konstrukcija postrojenja te način rada
Stabilno postrojenje.


SI. 2 prikazuje shemu jednog stabilnog postrojenja ove vrsti za proizvodnju


5.000 do 7-OO0 kg drvnog ugljena dnevno. Kao sirovina upotrebljava se drvo do 15 cm
debljine. Drvo se usitni na stroju za cijepanje i baca u silos. Odavle se konvejerinia
prenosi na gornji kraj peći i ulaže u peć. Plin za loženje priređuje se u rasplinjaču,
miješa sa ohlađenim plinovima i cijevlju uvodi u donji dio peći. Ohlađeni drvni ugljen
konvejerom se prenosi na napravu za sortiranje gdje se sortira prema veličini komada
(sistem sita), paikuje u vreće i sprema za transport. Kondezati se skupljaju u posebne
bazene i odavle pumpaju i transportiraju u bačvama. Višak plinova koji nije potreban
za loženje pušta se u uzduh.
SI. 2. — Shematski prikaz stabilnog postrojenja za pouglavanje: 1. silos za drvo; 2. peć;
3. sanduci za hlađenje ugljena; 4. sortimica ugljena; 5. ventilatori; 6. rasplinjač; 7. jama
za katran; 8, stroj za usitnjavanje drveta; 9. destilaciono drvo (Po Strupp-u)


500




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Za kontinuirani rad postrojenja potrebni su slijedeći radnici: 1 poslovođa, Ime haničar,
6 radnika za posluživanje peći (po 2 radn´ka u smjeni od 8 sati), 3 radnika
za usitnjavanje drveta, 4 radnika za dovoženje drveta do stroja za usitnjavanje, 4
radnika za pakovanje i otpremu te 1 pomoćni radnik.


Za pogon ventilatora troši se dnevno 150 KW struje, a za pogon s-troja za usitnjavanje
drveta 180 KW.


Pokretno postrojenje.


Pokretna instalacija ove vrste prikazana je na si. 3. Ona se sastoji od ovih glavnih
dijelova: dizala za drvo, koje istovremeno služi za montažu i demontažu, postrojenja;
peći; i naprava za loženje te cirkulaciju plinova.


Kao dizalo služi obični željezni toranj usidren pomoću čeličnih žičnih užeta. Na
tornju je montirana pomična konzola preko koje se pomoću vitla i žičnih užeta diže
sanduk sa drvom za punjenje peći. Za pogon dizala upotrebljava se elektrovitlo.


Peć je građena iz tri sekcije koje se dadu rastaviti. Načinjena je od željeznog
lima. Srednji dio peći obložen je samotnom opekom radi zadržavanja toplote. Gornja
sekcija peći je koničnog oblika i nosi na sebi platformu i uređaj za punjenje peći. Donja
sekcija je konična prema dnu i ima vrata za vađenje ugljena. Na donjoj strani
nalazi se platforma za rukovanje (regulaciju kružnog kretanja plinova, temperature,
ispuštanje ugljena). Gotovi drvni ugalj se ispušta u sanduke za hlađenje svakih 15, 30
ili 45 minuta. Rasplimjeni destilati se hlade u vodenom hladioniku. Postrojenje je snabdjeveno
sa termometrima i manometrima za kontrolu toka procesa.


SI. 3. — Shematski prikaz pokretnog postrojenja: 1. dizalo; 3. sanduk za drvo; 3. podnožje
peći; 4. donja platforma; 5. teme´j peći; 6. vrata za vađenje ugljena; 7. sanduk
za ugalj; 8. regulator; 9. peć; 10. gornja platforma; 12. otvor za punjenje peći; 14. hladnjak;
16. ventilator; 19. rasplinjač; 20. rasplinjač (Aries)


Težina cijelog postrojenja za dnevnu produkciju od oko 3.000 kg drvnog ugljena
iznosi oko 6.200 kg.


Za rad pokretnog postrojenja potrebni su slijedeći radnici: predradnik za reguliranje
temperature peći, vađenje ugljena i loženje; jedan radnik za punjenje drvetom
sanduka za drvo i rukovanje sa vitlom; dva radnika za punjenje peći i pomaganje kod
dizanja drveta i vađenja ugljena; tri radnika za odvoženjc sanduka punih ugljenom


50/




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 40     <-- 40 -->        PDF

i vraćanje praznih te za pomaganje kod utovara gotovog ugljena. Osim ovdje nabro


jenih treba stanoviti broj radjyka za transport drveta, rukovanje sa drvnim ugljenom


´ drugim produktima (katranom i kondenzatima).


Maksimalna dužina drveta kojim se puni peć ne smje prijeći 15 cm kako bi pro


ces tekao kontinuirano i jednolično. Postrojenje troši dnevno oko 2.400 litara vode za


hlađenje te oko -1(70 KW struje za pogon ventilatora i vitla.


Prednosti pougl javan ja u ovakavim postrojenjima su prema Strupp-u (1 str 6)
slijedeće:
1) Postrojenje radi kontinuirano, ali; se rad maže svaki čas obustaviti jednostavnim
prekidanjem cirkulacije i nastaviti po želji vrlo brzo;


2) Za loženje troši se kod pougljavanja prosušenog drveta maksimalno 5% proizvedenog
drvnog ugljena;
3) Učinak je dvostruko veći od učinka retorte istog volumena;
4) Izgradni:i postrojenja je razmjerno jeftina. Nije potrebno posebno ložište, va


goneti i t d.;
5) Rad je vrlo jednostavan. Reguliranjem cirkulacije i količine plina postiže se
željena temperatura: pougljavanja. Temperatura i pritisak u peći ostaju konstantni.
Rad se sastoji u punjenju peći. pražnjenju ugljena i punjenju gorivom rasplinjača;
6) Za rad postrojenja potreban je malen broj radnika;
7) Hlađenje ugljena ide razmjerno brzo;
8) Može se pougljavati razni drvni materijal (otpaci i si.);


9) Postotak iskorišćenja ugljena penje se na 30% težine prosušenog drveta (sa
20% vlage). Količina katrana i sirovog drvnog octa iznoji 95% oćT teoretski, moguće.
Po ovom sistemu izgrađena su neka postrojenja u Švajcairskoj, a Northeastern


Wood Utilization Council, Inc. New Haven, USA. preporučio je primjenu ovih postrojenja
za pougljavanje i u Sjedinjenim državama Amerike.


Liter a tura:


1) Strupp E.: Bolzverkohlung im Wälzgasofen;
2) Aries R. S.: A small continues wood distillation unit — Northeastern Wood Uti


lization Council — Bulletin No 24 — rujan 194)8;
3) Ugrenović A.: Kemijsko iskorišćavanje i konzerviranje drveta, Zagreb 1947;
4) Alinari E.: Carbonizzazione e distillazkme secea del legno, L´Italia forestale e mon


tana, No 4 srpanj—kolovoz 1950. Str. L36~141;
5) Benlć R.: Suha destilacija drveta u pokretnim postrojenjima, Š. 1-, br. 12 — 1949,
str. «4-423.
ing. Roko Benić


Umoljavaju se saradnici i čitaoci, da još jednom pročitaju


saopćenje na trećoj stranici korica.


UREDNIŠTVO


502