DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Osvrnut ćemo se između ostalog na neke najvažnije biološke karakteristike
ovoga štetnika, koji našim stručnjacima praktičarima nije poznat
bar ne u onolikoj mjeri kao gubaT glavonja.


Prema Spayeru živi topolin gubar gotovo u cijeloj Evropi, izuzev najsjevernijih
krajeva, kao i u sjevernoj Aziji. Nalazimo ga od Lapplanda do
Srednje Italije, od Engleske, do Pekinga. Napada u prvom redu topole
(Populus canadensis i P. pyramidalis), a rijede vrbu. Leptir je jednolično
bijele boje. Po tijelu ima bijele dlačice. Noge su mu crne sa bijelim kolutovima.
Kao kod mnogih leptira mužjak se razlikuje od ženke po dvostruko
perastim ticalima, užem tijelu i veličini. Kod mužjaka je raspon
krila 3—4 cm, kod ženke do 5 cm.


Ženka odlaže na deblo i grane topole 150—200svijetlo-zelenih jaja u
hrpice koje oblaže pjenušavim sekretom, koji se na zraku stvrdne i služi
kao zaštita jaja. Odrasla se gusjenica lako prepoznaje po širokoj bijeloj
liniji na hrptu, koju čine velike žuto-bijele mrlje na svakom segmentu
gusjenice. Kukuljica je tamne, gotovo crne boje sa čupercima rijetkih
bijelkasto-žutih dlaka.


» Prema Altumu leti ovaj leptir u julu i tada odlaže jaja. Iz ovih se
istoga ljeta pod konac augusta izvale mlade gusjenice. Gusjenice žderu do
jeseni, onda se zavuku u pukotine kore ili stelju gdje prezime. Na proljeće
nastavljaju žderanjem mladih izbojaka lišća sve do juna kada se zakukulje
u djelomično požderanom listu, koga saviju rijetkim nitima. Prigodom
jakog napadaja zakukuljuju se na vrhu izbojka 5—10 gusjenica. Ekloziju
gusjenica istoga ljeta smatra Altum pravilom, a ne iznimkom.


Prema Cocconi-u u sjevernoj Italiji, a naročito u brdovitim predjelima
i alpskim dolinama, lete leptiri koncem jula i u augustu. Odložena jaja
prezime i gusjenice izlaze slijedećeg proljeća. U predjelima centralne Italije
gusjenice izlaze istoga ljeta, pa u ovom slučaju ovaj leptir ima dvostruku
generaciju. Gusjenice druge generacije prezimljuju u gnijezdima,
koje naprave od svilenih nfti.


Schimitschek je opisao pojavu ovoga štetnika u okolici Beča 1926. i
1927. godine. Iz jaja odloženih ljeti il926 godine izašle su u proljeće 1927.
godine mlade gusjenice. No iz jaja odloženih ljeti 1927. godine izašle su
gusjenice 10—12 dana nakon njihova odlaganja. U prvom slučaju leptir je
imao jednostruku, a u drugom dvostruku generaciju. Schimitschek je uporedio
podatke srednjih dnevnih temperatura, dnevnih maksimuma, relativne
vlage i oborina za vrijeme ljetnih mjeseci (juni, juli) 1926 godine, sa
podacima istog vremenskog razdoblja 1927 godine. Iz tih podataka se
moglo vidjeti, a to je opažač i zaključio, da više temperature sa većim
dnevnim maksimumom manjom zsačnom vlagom i manjim oborinama djeluje
povoljno na razvitak ovog štetnika i ubrzava njegov embrionalni
razvoj. Iz ovoga primjera vidimo da su klimatski faktori, u prvom redu
temperatura i vlaga odlučujući za broj generacija nekoga leptira. Ovaj broj
varira ne samo u predjelima Taznih klimatskih prilika, nego čak u istom
predjelu u pojedinim godinama, u kojima su vremenske prilike različite.
Što se tiče topolinog gubara ovako povoljne prilike za njegov embrionalni
razvoj imaju za posljedicu i svršetak njegove gradacije. Mlade gusjenice
naime, čija eklozija nastupa iste godine na topolama koje su njihovi roditelji
potpuno obrstili, nemaju dovoljno hrane. One ugibaju od gladi i od


485