DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 35     <-- 35 -->        PDF

*


gore i dolje pomicati. — Dvokolica se naveze nad trupac tako, da osovina stoji približno
iznad sredine trupca. Trupac se kliještima zahvati i ručnom dizalicom podigne.
Kako daščice, koje stoje poprijeko među rudama, priječe nadizanje trupca, to je dizalicom
i ovim zaštitama trupac ukliješten. Postoji mogućnost podešavanja ovih daščica
veličini trupca pomicanjem ovih gore i dolje. Konj, koji je medu rudama upregnut,
nije opterećen nekim naročitim ballancom tereta, jer je teret približno uravnotežen
zahvatom kliješta u sredini trupca.


U p o t r e b a: Dvokolica je prikladna za ravan i suh teren u zrelim sastojinama
sa čistom ili oplodnjom sječom za privlačenje trupaca, a ograničena je na dužine
trupaca do 5,50 m.


Efekat : Jedan konj sa jednom dvokolicom odgovara efektu rada 3 para konja
sa običnim kol´ma. Prema tome iznosi dnevna ušteda za vrijeme sezone po jednoj
dvokolici Din 1.470, ili, uz pretpostavku mogućnosti rada cd 120 dana u jednoj godini,
Din 176.400 godišnje.


ing. Franjo Stajduhar.


Borba protiv šumskih požara


Zbog učestalih suša, ratnih okolnosti i neodržavanja šumskog reda na području
gotovo čitave Evrope mnoge su šume uništene požarom, kukcima i bolestima. Naročito
su mnogo u posljednjem deceniju stradaile monokulture. Sušenje šuma napose
znatno je zahvatilo Srednju Evropu (Čehoslovačku, Njemačku i Francusku), a šumski
požari poglavito Francusku.


Ponos francuskih šumara, borove kulture u Landima kraj Atlantskog oceana, najviše
su požarom uništene. Pošumljavanje močvarnih pjeskulja započelo je u 18. stoljeću,
te je do danas od 1,200.000 ha pošumljeno borom oko 1,000.000 ha. Zahvaljujući
takvom naporu, na toj pustinji nikli su gradovi i sela te ljetovališta i kupališta uz
obale oceana. Radni ljudi nalazili su u tim nepreglednim šumama zaradu, pogotovo
nakon industrijskog iskorišćavanja smole. Godišnja produkcija smole iznosila je u
prvoj četvrtini ovog stoljeća oko 1,200.000 hl u tadašnjoj vrijednosti oko 240,000.000
Fr. Tim« je i vrijednost tla znatno poskočila. (V. opširnije u čilanku prof. dr. U g r enovićt
: Smolarenj© u Francuskoj, Šum. list 1926, str. 113—133).


Prema izvještaju J a g e r s c h m i d.t-a (Les projet de reconstruction de la foret
landaise, Revue Internationale du Bois 1950) bilo je u Landama pod šumom 950.0001 ha.
Na toj površini požari su od 1937—1948 uništili preko 400.000 ha šuma, a god. 1949 još


150.000 ha. — U prošlom stoljeću bilo je planom pošumljavanja predviđeno, da se unaprijed
spriječi razvoj velikih šumskih požara: šume nisu smjele sačinjavati suvislu
cjelinu već su trebale biti rastavljene poljoprivrednim i pašnjačkim zemljištem, nisu
se smjele osnivati čiste kulture već mješovite sa listačama. Ali ta zamisao nije bila
posve tako izvršena. Na osnovu stečenih loših iskustava sadašnji plan obnove tih
šuma predviđa slične a i strože mjere opreza.
Iskustva naših kolega u Francuskoj treba da budu pouka i nama prigodom planiranja
i osnivanja novih šumskih kultura napose na kršu. Najbolji primjer iz prošlosti
imamo na sjevernoj obali Jadrana iznad Opatije — na južnim obroncima Učke, gdje
se već izdaleka razabire, kako su pojedine kulture međusobno razmaknute nepošumiljenim
pojasima. Šafar


453