DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 74. NOVEMBAR GODINA 1950 J Starčević (Sr. Mitrovica): TEHNIČKE NORME I PRIVIDNA RACIONALIZACIJA O tome, da su norme odigrale značajnu ulogu pri prijelazu sa individualnog sistema na kolektivni ne postoji niti najmanja sumnja. O tome, da je uvođenje tehničkih normi za mehanizirane proizvodne procese vrlo važno pitanje tehničko-pogonskih kadrova, treba reći najnužnije iz prostog razloga, što sam pokret tehničkog normiranja ima često deklarativan karakter, a u praksi je on posve prepušten normircima i poenterima, koji imaju vrlo skromne tehničke pojmove i koji nesvjesno, nekada u najboljoj namjeri, naprave više štete nego koristi. Tako se dešavalo, da su tehničke norme postavljene po šablonama i dogmama iz prevedenih brošura, te se naknadno ispostavilo, da je ovaj način za naše prilike potpuno neprihvatljiv. Da osnažimo ovo samo jednim primjerom. U početku neki autori iznosili su i uzdizali avanse (pomicanje) sovjetskih jarmača (gatera), koje su se penjale i do 20 mm po hodu (hubu), ostavljajući svjesno ili nesvjesno kao nevažno pitanje debljine klada (kao da je za avans mjerodavna samo duljina klade a ne i promjer). Pošto su naši avansi po stapaju bili znatno manji, izgledalo je, kao da smo mi mnogo zaostali, te se užurbano pristupilo postizavanju, pa ukoliko su tu i tamo postizavani uspjesi, oni su se odmah pretvarali u prividne uspjehe i prividne racionalizacije. U to vrijeme mnoge su jarmače zbog preopterećenosti napukle (Karlovac), mnoge su daske dobile valovit, flanelast i baršunast vid (Bos. Krupa), parketi pod grubim nasiljem noževa blanjalice dobili su suviše velike cikloide (Durdenovac), plemeniti furniri nisu obrađivani sa više pažnje od topolovih * Pitanje utvrđivanja tehničkih kapaciteta strojeva i mehaniziranih uređaja važno je kako prigodom planiranja nabavaka tih mašina tako i prigodom njihovoga opterećenja s obzirom na konstrukcije pojedinih dijelova stroja kao i uzajamne zavisnosti kvalitete izrade s brzinom rada. Dešavalo se često a događa se još uvijek i sada, da neki strojevi rade ispod a neki iznad optimalnog opterećenja, u oba slučaja ili na štetu održavanja stroja ili često na štetu kvalitete proizvoda, a sve zbog nepoznavanja tehničkih kapaciteta. Pitanje je to danas neobično važno pri rješavanju općih problema tehničke organizacije rada i normiranja, pa bi stoga ova rasprava trebala više zainteresirati tehničke kadrove u teoretskom i tehnički-praktičnom pogledu. — Ured. 421 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 4 <-- 4 --> PDF |
(Caprag), ozlijede furnirskih noževa bile su češće, jer se nerazumno forsirala samo brzina (Mitrovjca) ,i t. d. To se je događalo na prelomu, kada su brošure o visokoj produktivnosti prevođene bez nužnih ohfašnjenjaosvrta na naše specifične prilike ,kada se težilo samo za količinom i to toliko, da su kvalitet i princip privrednog računa izgledali tek kao raskošni prtljag, koji se tu i tamo može sasvim opravdano zanemariti. 1. Vratimo se na pitanje avansa i osvijetlimo ga tehničkim izrazom. Avans, to je pomicanje predmeta obrade u pravcu aktivnog oruđa, koje vrši određene promjene na samom predmetu obrade. U slučaju jarmače imamo avans 1) po minuti, 2) po okretaju, t. j . po hodu pile. Uzajamno su izvodljivi. Trupac se miče (bez obzira kontinuirano ili u prekidima) prema pili određenim tempom, koji rukovalac jarmače može da mijenja po volji, a pila se pokreće gore-dolje i ulazi u trupac tempom, koji je odredio konstruktor i koji rukovalac jarmače ne može da mijenja. (Da li ga nekada mijenja, vidjet ćemo kasnije.) Ako je broj okretaja u minuti 200 a visina hoda iznosi 500 mm, onda će ma koja točka na površini pile napraviti put u minuti 200X0,5X2=400 m ili na sekundu 60-i dio od toga t. j. 3,32 m. Taj isti put pomnožen sa brojem v napravila je točka na zamajcu, u kojoj je učvršćen rukavac okvira, a koja je udaljena od središta zamajca za dužinu hoda. Označimo li tu brzinu sa c, možemo izvesti neobično važan pokazatelj za kapacitet jarmače, a to je n.H.2 n.H Iö~m/Sek (1) C=~oÖ-´ gdje smo sa n označili broj okretaja u minuti, a sa H visinu hoda. Iz ovog obrasca jasno proizlazi, da je c f u n k c i j,a dvaju promjenljivih činitelja, pa je pogrešno zanemarivati ma koji od njih. Za kapacitet jarmače prije svega važna je prorezana površina onog reza, koji ide kroz sam promjer trupca, a ne samo dužina trupca. Otuda je jasno, da je avans (pomak) uslovljen ne samo turažom i visinom hoda nego i promjerom trupca, a to je bilo zanemareno, kako smo naprijed istaknuli. Ako dakle neki autori, ponajviše sovjetski, ističu velike avanse po jednom hodu, izostavljajući promjere klada na koje se takovi avansi odnose, onda nas to ne smije pokolebati u sopstvenim rezultatima iz jednog posve prostog razloga, što su prosječni promjeri naših trupaca nesravnjivo veći, a to naročito važi za trupce iz bosanskih šuma. Niže ćemo se uvjeriti kakovu neodređenu vrijednost imaju pokazatelji avansa po hodu bez oznake promjera. Neka je visina hoda 60 cm, a debljina trupca 20 cm. Tada će prema našim postojećim normama avans iznositi (3,8 X 0,6) : 0,2 = 11,4 m po jednom hodu 422 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 5 <-- 5 --> PDF |
iako on dogovorno iznosi 3,8 mm po hodu uz uslov H = D t. j. za slučaj kada je visina hoda jednaka promjeru. Naprotiv, neka je trupac 30 cm debljine, bit će avans (3,8 X 0,6) : 0,3 = 7,6 mm po jednom hodu, jer i ovdje polazimo od uslova H = D. Očigledna je zakonitost, da avans ili pomak po hodu ovisi o visini hoda i debljini trupca, pa sama oznaka avansa po hodu bez oznake H = D odnosno bez oznake odnosa H i D ne kaže ništa tehnički određeno. : \ 2, Ako kažemo da se trupac pomakne 1 m za 1 minutu, a nismo spomenuli turažu, visinu hoda i promjer trupca, onda smo tek načetu misao ostavili nedovršenu i sasvim neodređenu. Naprotiv, ako smo rekli 1 m ^a 1 min kod trupca 30 cm promjera te kod jarmače sa 60 cm visinom hoda i 200 obrtaja u minuti, onda smo dali sve koordinate, pomoću kojih se data brzina može izmjeriti sa našom osnovnom tehničkom normom od 3,8 mm po hodu kod H = D. Imamo dakle tehničku normu (200 X 3,8 X 60) : 30 = 1,52 m po minuti prema stanju, koje smo dobili kronometražom, a to je 1 metar po minuti. Izvodimo zaključak, da je rukovalac jarmače iskoristio tek 2/s od dozvoljene brzine jarmače. No ako ovaj slučaj uzmemo u dublje razmatranje, ne zadovoljavajući se golim stanjem, pa ako učinimo više pokusa, koji se svode uglavnom na ovaj zaključak: svako povišenje avansa ide na štetu kvalitete , tada ćemo tražiti uzrok ili u razvraki pila ili u nagibu ili u osobenosti drveta, dakle sve dotle dok definitivno ne utvrdimo razliku između 1 i 1,52 m po min avansa. Pretpostavimo za trenutak i ovakav slučaj. Mi smo stali kraj jarmače, koja upravo reže hrastovinu promjera 40 cm u daske od 28 do 140 mm, u sredini. Radi se o brzohodnoj jarmači sa 300 o/min, sa hodom od 450 mm. Uzeli smo štopericu, te smo dobili 2,70 metara za 2,2 minute. Da li ovaj gater radi ispod ili iznad prosječne tehničke norme, koja iznosi 3,8 mm po hodu za jelovinu za prizmiranje (140 mm u sredini trupca)? Evo kako ćemo se osvjedočiti, je li taj rezultat povoljan ili nepovoljan: 2,70 = 2,2 minute 1,23 m ili 1230 mm = 1 minuta ili 300 okretaja 4,1 mm = 1 okretaj Pošto je D = 40 cm, a H = 450 mm, to će biti (4,1 X 40) : 45 = 3,64 mm po okretaju 423 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Budući se radi o hrastovim, koja u odnosu na jelovinu Jma stepen težine 1,25, i o gustoći raspona sa stepenom težine 1/0,85, to će se zadnji rezultat povećati, i to (3,64 X 1,25) : 0,85 = 5,35 mm po okretaju kod H = D (vidi Elementi normiranja u drv. industriji, J. S., Šumarski list god. 1948, strana 5—.9). Vidimo, dakle, da je rezani trupac na jarmači u tom trenutku obrađen relativno dobrom brzinom t. j . brzinom 5,35 mm po hodu umjesto 3,8 mm po hodu. Ako je kvalitet zadovoljio, onda će to ukazati na potrebu analize uspjeha t. j. na ispitivanje uzroka ovog rezultata, kako bi se oni mogli prenijeti i na druge jarmače. Označimo li pomak po hodu sa p, pomak u minuti sa P, stepen težine obrade sa s, a stepen gustoće pile sa g, dobit ćemo općeniti izraz P.D.s.g P — TT .*<»#.« 1 mm/ po hodu ili supstitucijom p = (1230 X 40 X 1,25) : (300 X 45 X 0,85) = 5,35 mm po hodu, što potvrđuje naprijed izvedeni rezultat. Ova formula ima osobiti značaj za praksu radi brzog ustanovljenja racionalnosti rada jarmače, koju kontrolišemo. Stoga bi ovu formulu trebalo preporučiti za širu upotrebu pilanskim rukovodiocima. 3. Jurnjava u prvim počecima da se stignu neodređeni avansi, stvarala je i zdravu težnju za visokom produktivnosti, no vodila je istodobno prividnim racionalizacijama, koje su se na mahove ispoljavale povišenjem produktivnosti u odnosu na količinu i zanemarivanjem kvalitete izrade i slabljenjem pažnje za očuvanje strojeva. Ljudi su došli na ideju, da je put za povišenje kapaciteta »jednostavan« i otvoren promjenom odnosa tjerane i tjerajuće remenice. Smanjujući promjer tjerane ili uvećavajući promjer tjerajuće remenice oni su stvarno ubrzali rad pile, digli onaj c o kome smo naprijed govorili za određeni odnos, ali nisu ni slutili da su time iznad svake proporcionalnosti povisili sve ostale koeficijente trenja i opterećenja, često do kritične točke pri kojoj se ili remenje kida ili zamajac lomi, ili bilo koji dio jarmače ili susjednog uređaja doživljuje lom. Težnja za povišenjem kapaciteta mora da zadovolji tehničke karakteristike samoga stroja, a to su oni pokazatelji, koje je sam konstruktor dao. Prebaciti tehničku normu kod stroja znači uglavnom smanjiti pripravno i nekorisno vrijeme, znači iskoristiti do maksimuma 480 minuta radnoga dana za efektivni rad jarmače. Svi dijelovi jarmače i svakog drugog stroja odmjereni su skladno nekom određenom cilju. ^Konstruktor je dimenzionirao dijelove stroja prema turaži ili je turažu dao prema dijelovima. Promijeniti proizvoljno samo jedno od toga, znači izvrgnuti se slučajnostima loma, 424 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 7 <-- 7 --> PDF |
slabijoj kvaliteti izrade i šteti u raznim vidovima. U svakom slučaju takove jednostrane i proizvoljne preinake na stroju dovode do prividnih racionalizacija (Karlovac, lom jarmače). No težnja za jednostranim povišenjem kapaciteta bez tehničkih promjena i osiguranja svih sudjelujućih dijelova stroja, ako ne dovodi uvijek do loma, ima za posljedicu ili loš kvalitet izrade ili neku drugu štetnu pojavu. Tako je bilo prilike vidjeti, da pile režu i sa prsima i sa leđima, a to neizostavno rezultira vijugavom daskom sa zapercima (Fransen), koju proizvođač ne može nikako prodati po regularnoj debljini nego samo nekoliko milimetara ispod te debljine. Na jednom mjestu (Bos. Krupa) upozoreno je na štetnost ove pojave, na što je rukovalac jarmače dao miran i gotovo samouvjeren odgovor: »Plan se mora izvršiti, makar se gater polomio«. Ovakav prakticizam svakako danas ne postoji, jer je danas stupio u prvi red princip privrednog računa, no on je mogao da se pojavi samo slabom budnošću rukovodilaca pogona i pogonskih normiraca, koji nisu shvatili bit tehničkih normi, koje o kvaliteti proizvoda vode jednako računa kao i o količini. 4. Tehnička norma na blanjalici. Do sada su objavljene tehničke norme samo za jarmače i tračnu pilu, te su naročito norme jarmače našle široku primjenu u praksi. No to su bili osnovni strojevi u mehaničkoj preradi drveta i kao da je za n:ih postojalo šire interesovanje nego za osnovne strojeve u finalnoj preradi drva. Finalna prerada drva postaje kod nas sve važnija, jer se mi planski oriientišemo za izvoz gotovih, dovršenih proizvoda umjesto sirovina ili poluproizvoda. Zbog toga treba najprije pristupiti tehničkom normiranju blanjalice na temelju tehničkih karakteristika stroja. To su uglavnom broj okretaja osovine na kojoj su pričvršćeni noževi, broj noževa i oznaka kvalitete blanjanja, koja je određena veličinom odnosno razmakom cikloida. Prethodno konstatujmo, da strojna blanja u principu radi sasvim drugčije nego ručna. Ta razlika može da se svede uglavnom na ovo: Daska na ručnoj blanji leži nepomično, a blanja struže po njoj horizontalno, praveći duge, često sasvim tanke, gotovo prozirne trake. U tome se ručna blama približuje više principu rezanja furnira na horizontalnom nožu, ako apstrahiramo razliku, da ručna blanja napada duž vlakanaca, a horizontalni nož poprijeko, no ipak ne sasvim u pravom kutu. Kod strojne blanje daska se pomiče u pravcu rotirajućeg noža tako da su i predmet obrade i radno oruđe u stalnom pokretu. Da uđemo u zakonitost, pođimo od ove postavke. Prvo, daska se kreće suviše brzo, a nož rotira suviše sporo. Sasvim očigledno nastaje rezultat: za vrijeme dok nož prevali obodni put, odmakavši se od predmeta obrade, daska će izmaći, pa će se pojaviti tu i tamo neobrađene površine, kao ledine. Naprotiv, ako se daska suviše sporo pomiče a nož suviše brzo rotira, tada će gustoće cikloida biti odražena u dobro oblanjanoj površini. To je drugo. Ovdje je očit odnos između pomicanja daske i turaže, odnosno broja noževa, ako se hoće postići dobar kvalitet. 425 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 8 <-- 8 --> PDF |
No odrediti taj odnos: postići najveću brzinu pomicanja daske kod dane turaže, a da bi kvalitet blanjanja zadovoljio, to je moguće samo tako ako kvalitet blanfanja predstavimo veličinom odnosno razmako m c i k 1 o i d a. To je dakle novi elemenat za tehničku normu. Neka je turaža blanjalice 3000 o/min, neka ima 4 noža na obodu radne osovine i neka je kvalitet reza određen sa razmakom cikloida q — 1 mm (to su sitne uvale, prostim okom jedva vidljive). Otuda izlazi pomak u minuti p p = (3000 X 4 X 1) : 1000 m/minuta ili 12 metara po minuti. Prirodno je, ako hoćemo grublje oblanjanu plohu, da q možemo birati i sa više od lmm. Izaberemo li na pr. 2 mm, a turaža stroja iznosi 5000 o/min, tada je p = (5000 X 4 X 2) : 1000 = 20 metara po minuti. Ovaj stepen kvalitete obrade ne smije biti ni u kojem slučaju zanemaren. Drugi se kvalitet traži za brodarski pod, a drugi za dijelove namještaja ili panelske srednjice. Prema tome bit će i druga brzina rada i drugi kapacitet u svakom od ovih slučajeva. I ovdje je pogrešno, ako neki rukovaoci ili rukovodioci sami na svoju ruku bez saglasnosti mašinskih stručnjaka mijenjaju bilo koji od činilaca, koji su dani po konstruktoru, u samoj fabrici strojeva. U jednoj tvornici parketa (Đurdenovac) povišena je brzina pomicanja bez povišenja turaže, pa se dobio znatno slabiji kvalitet obrađene površine. Na taj način ni ovdje nije izvršena stvarna racionalizacija, nego se samo povisio postotak škarta na račun veće proizvedene količine. Prigodom određivanja tehničke norme strojeva i uređaja treba poći od danih elemenata, koji su gotovo uvijek kompleksni, pa otuda samo skupno promjenljivi. Promjena turaže izaziva sasvim drugo opterećenje remena, osovine, noža, energije, utroška maziva i dr. Ako ta promjena nije znatna ,onda naravno nije u pitanju veliki riziko pa se tu i tamo mogu dopustiti izvjesna pomeranja u saglasnosti sa maišinskim stručnjacima. No velike promjene u remenicama ili forsiranje pomicanja na račun kvalitete proizvoda ni u kom slučaju ne smiju da pređu u proizvoljnu praksu, jer to većinom daje prividne racionalizacije: na račun postignute količine javlja se lom, slab kvalitet ili šteta u ma kom drugom vidu. Stroj i njegove sastavne dijelove treba pcsmatrati kao živ organizam, koji ima snagu prema njegovim organima i mišićima. Prethodno ne razviti organe i ne ojačati muskulaturu, a opteretiti organizam povišenom mjerom, znači izvršiti nad njim otvoreno nasilje i izazvati opći poremećaj. No kakogod se dešavaju preopterećenja strojeva, tako isto imamo slučajeve, da mnogi strojevi rade sa »po snage«. I ovdje je uzrok nepoznavanje tehničkih kapaciteta ,pa ljudi iz pretjerane bojazni i opreza rade »za svaki slučaj« sa najmanjom brzinom. Ovdje se očigledno gubi i energija i vrijeme i dio amortizacija, a pojavljuje se i niz drugih rasipa, koji su vezani za slab stepen iskorišćenja strojeva. Kod mnogo strojeva u pogonu javljgju 426 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 9 <-- 9 --> PDF |
se neravnine u iskorišćenju ugrađenih kapaciteta, a sve to dolazi od nepoznavanja postupka za izračunavanje tehničkih kapaciteta. Već i pri/Jodom nabavki strojeva i prigodom planiranja proizvodnje neobično je važno pitanje: kako odrediti tehničke kapacitete na bazi tehničkih podataka, koji su dani u prospektima same tvornice. Koliko se puta naruči od ovih strojeva više a od onih manje samo zbog toga, što nije proučeno pitanje tehničkih kapaciteta. Ako se »na temelju prakse« utvrdi ova greška, onda je moguće da se drugi put kod narudžbe prede u drugu krajnost. Rješavanju tog problema treba u interesu bolje organizacije rada što prije pristupiti. Inženjeri i tehničari koji će povodom zadnje reorganizacije privrede doći nešto bliže pogonu i biti tješnje vezani za samu proizvodnju, moći će bez sumnje zajedničkim radom popuniti one praznine, koje su se u organizaciji rada pojavile. Nije pravilno, da se ovako složeni problemi prepuste poenterima i normircima .tehnički nedovoljno obrazovanim, jer je organizacija rada široko polje na kojem viši i srednji tehnički kadrovi imaju i prilike i mogućnosti, da razviju svoje sposobnosti u korist zajednice. Očigledno je postojala tendencija, da se normirački radovi svrstavaju u »sitnice«, pa se baš tu dolje u pogonu sakupio slabiji kadar, često bespomoćan, da administrativno savlada organizacione probleme, koji su naišli pojavom novih sistema rada: tehničko normiranje, brigadni i lančani sistem, evidencija radnih učinaka .tehnička kalkulacija, proizvodno planiranje i t. d. Tehnički i teoretski obrazovaniji kadrovi težili su i bez poznavania proizvodnje, da se učvrste na administrativnim funkcijama, gdje je njihovo teiretsko znanje bez poznavanja proizvodnje često ostajalo sterilno, Još uvijek se događa, da su pogoni ostali sa starijim stručnjacima, empiričarima unatoč činjenice, da je dovoljan broj tehničkih kadrova napustio školske klupe. Ove okolnosti svakako treba kod budućih razmještaja tehničkih kadrova uzeti u obzir tako, da pogoni dobiju onu pomoć, koja je preduslov za bolju organizaciju rada i za stvarne a ne prividne racionalizacije. Ing. Zlatarić Boris (Zagreb): NEKA OSNOVNA PITANJA SJEMENARSKE POLITIKE U ŠUMARSTVU I Pitanje sjemenarstva u šumarstvu postalo je veoma aktuelno. Kod nas se sve više pošumljuje i traži sjeme, a često se ne zna odakle ono potječe, kakve je provenijencije. U općoj i velikoj potražnji za sjemenom dešava se da se sjeme iz nizina unosi u planine, iz unutrašnjosti u primorje i si. To se dešava također i sa sadnicama (na pr. u području Rijeke, Senja, Splita i t. d.). Treba se zamisliti nad tim, jer se na taj način negdje vrše 427 |