DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 27 <-- 27 --> PDF |
i dublje jame zbog povoljnijeg smještaja korijena. Jama ne bi smjela biti uža od 40 cm promjera. Na takovim sadnicama valja reducirati pupove prikraćivanjem vršnog izbojka i grančica. Ta redukcija će imati za posljedicu jači i brži razvitak korijenja, koje je prigodom vađenja iz tla djelomično stradalo, što će povoljno djelovati na uspjeh sadnje. Kako je naprijed spomenuto, na znatn´m površinama hrastika slabog obrasta javlja se prirodni pomladak vrsta čije sjeme vjetar nanosi sa pojedinačnih stabala. U svima se takovim slučajevima pruža vrlo povoljna prilika za jeftino pospješenje pretvorbe odnosnih čistih sastojina u mješovite. Ta se prilika upravo nudi, pa ju se ne bi smjelo nikako propustiti, već na vrijeme ukloniti krošnjata stabla loše kvalitete, da se prirodni pomladak oslobodi od njihove zasjene. Ovakovim radom bi se pospješio proces stvaranja prirodnijih sastojina. Umjetno popunjavanje i podsadivanje čistih mladli hrastika trebalo bi vršiti naročitim obzirom na stabla i grupe loše kvalitete. Valjanom podsadnjom pod ta loša stabla i grupe stabala omogućit će se da se lako uklone iz sastojine tokom proreda. Umjetnim i prirodnim pošumljavanjem, izgled i kvaliteta današnjih loših nizinskih sastojina tokom godina bi se znatno izmijenili. Tamo gdje bi bila zasađena uz ostalo i k. topola, a i prirodno naseljene druge meke vrste, već nakon deset godina na mjestu današnjih praznina zapravo ne bi više praznine postojale, već bi tu bile grupe mladika, koje bi već stvarale sklop. Ukoliko bi negdje uz kan. topolu i već pomenute vrste bio unesen i bagrem, lipa, platana, zbog brzog rasta ovih vrsta još bi se više isticale ovakove grupe. Time bi bila zaštita tla uspostavljena, a posljedice te zaštite bi sve više dolazile do izražaja u bržem i boljem razvoju sastojina. Uzgojne okolnosti bi se na tim površinama stalno popravljale, čemu bi mnogo doprinijelo i stvaranje povoljnije mikroklime. Susjedni dijelovi, odnosno skupine starije sastojine bile bi pod povoljnim uplivom promjena u tim novim grupama sastojine, koje grupe bi im davale zaštitu sa strane. Samo na taj način će sadanje jednolične sastojine brže mijenjati strukturu. Čiste sastojine će se pretvarati u mješovite, u kojima će biti izmiješane grupe starijih stabala sa mladima. Postići će se dakle raznolikost ne samo po vrstama već i po starosti, čime će porasti otpornost, a i vrijednost sastojina. Medu raznim vrstama unešenog drveća vrlo važnu ulogu će imati tehnički manje vrijedne pomoćne vrste; grab i klen. Tokom vremena će se u starijim sastojinama likvidirati pojedine skupine stabala slabog obrasta, a i sušenje će vjerojatno pospješiti njihovu ^ječu. U gutsim skupinama hrasta, prema potrebi njege, vršiti će se visoka pro reda, čime će se, uz popravljanje kvalitete odnosnih skupina, još pogo dovati i podsadenom ili prirodno naseljenom mladiku. Rad oko melioracije degradiranih nizinskih sastojina bio bi uglavnom ovaj: l.popunjavanje u prvom redu praznina nastalih sušenjem uz smišljeno stvaranje mješovitih skupina sa što više vrsta, kojima odgovaraju ekološki uslovi; 445 |