DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 21     <-- 21 -->        PDF

skuplja u vlastitim šumama a potrebno ga je odmah sijati (brijest, breza).
Zatim postoje vrste koje veoma malo variraju i tu onaj oprez neće biti
prijeko potreban.


Zaključak


Pitanje provenijencije šumskog sjemenja za obnovu i pošumljavanje
šumskih površina veoma je važno za nas. Pošumljavanje dostiže velike
površine u cijeloj zemlji. Naša drvna i kemijska industrija traže sve veće
količine dobre i raznovrsne drvne sirovine. Budući da se naše stare šumske
površine iscrpljuju ( a to je pojava i u ostalim zemljama), potrebno je
misliti ne samo kako osigurati u budućnosti izvore daljne mase, nego i kako
iskoristiti savremeno znanje u podizanju novih sasto´ina. Ne može nam biti
svejedno da li podižemo dobre ili loše sastojine. Kod toga nam je jednako
tako potrebno tvrdo kao i meko drvo. Pronalaženjem dobrih provenijencija,
odn. rasa šumskog drveća, koje pokazuju prednost u rastu i kvaliteti, bez
sumnje da će utjecati na produktivnu sposobnost naših šuma i šumskih
kultura.


U tom radu sjemenarska politika ima određenu ulogu. Pokušali smo
ocrtati neke osnovne zadatke koji se postavljaju na tom planu. Bilo bi
lako pokazati kako je i savremeno oplemenjivanje šumskog drveća donijelo
mnogo uspješnih metoda i puteva oplemenjivanja, kojima se već i naša
praksa koristi (topole). Te metode pomogle su da se u industrijski razvijenim
zemljama ispuni znatan dio stavke uvoza iz inostranstva.


Našoj sjemenarskoj politici smetat će apsolutno vjerovanje u lokalno
sabiranje sjemena kao jedino i najbolje u svakom slučaju. Ona će naći
nove izvore najboljih provenijencija i organizirati skupljanje i rasprostranjene
njihovo izvan tih sastojina u odgovarajućim okolnostima. Ona će zabaciti
gledanje da su johe, trepetljike, breze, vrbe sekundarne i bezvrijedne
vrste, tražit će mogućnosti da ih se uzgaja u prikladnom obliku,
kada će davati najviše mase. Na to nas prisiljava ne samo nužda da tražimo
zamjenu za orahovinu, brestovinu i si., nego i potreba industrije,
koja ih sve više traži.


Sigurno je da pretstoje velike zapreke: pomanjkanje potrebne stručne
radne snage za skupljanje i manipulaciju sjemenom, nedovoljan broj trušnica,
dobrih rasadnika i t. d. No držanje povoljnog bilansa, između naših
industrijskih potreba, eksporta i namican´a odgovarajućih drvnih masa
kao sirovine traži napore u tom pravcu. To zahtjeva i činjenica da u skupljanju
i distribuciji šumskog sjemena često vlada stihija, da se u nekim
slučajevima sije ono što je momentalno na zalihi.


Konačno na naše naučne institucije otpada velik dio svladavanja
zadatka istraživanjem domaćih odličnih provenijencija i rasa, oplemenjivanjem
selekcioniranog materijala i t. d. U tom naporu mnogo ćemo imati
naučiti od naprednih zemalja.


439