DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 20     <-- 20 -->        PDF

ljetnih mjeseci i t. d. Langlet (1938) (13) je tako na pr. uzeo one faktore,
koji u prvom redu odlučuju o stvaranju suhe supstance, o kojoj onda dalje
ovise razne važne osobine provenijencije. To su bile geografska širina
i trajanje vegetacijskog perioda8. No samo iz takve dvije komponente:
geografska širina i trajanje vegetacijskog perioda mi ne bismo mogli dovoljno
definirati naše provenijencije. Danas još nije moguće ukazati ovdje


na neku sigurnu metodu. Mayrova metoda klimatskih analoga je zastarjela,
metoda fitogeografskih analoga kao ni analoga tipova vegetacije ni fitocenološka
nisu sigurne (po Malejevu 1. c). Ali kad se radi o užem području,
a ne o unašanju stranih provenijencija u naše područje, ove posljednje
metode mogle bi stvoriti neku osnovicu za odrađivanje analognih
staništa.
Danas je općenito pravilo da je potrebno sjeme, cdn. sadnice unašati
u odgovarajuće okolnosti. U prvom redu bi kod nas trebalo prestati s
praksom unošenja primorskih provenijencija u unutrašnjost i obratno. Istina
je da neke primorske forme šum. drveća mogu negdje u unutrašnjosti i
dobro uspijevati ako razlike u klimi nisu odviše znatne, ali obično to nije
slučaj). Zato već i najmanja pogoršavanja klime (mrazovi, kraći vegetac.
period) mogu izazvati loše osobine i loše posljedice. To kod nas vrijedi
za crni bor, lučki i crni jasen i dr. Još opasnije je raditi obratno, da ne govorimo
o sadnji izrazito kontinentalnih vrsta šumskog drveća, kao što je
gorski javor, koga se posljednjih godina sadilo kod Klisa. Općenito je
iskustvo da je neka provenijencija to lošije uspijevala, što je došla u klimu
različitiju od svoje.


S ovom točkom je povezano pitanje: ima li uvijek smisla inzistirati na
tome, da se sjeme skuplja lokalno i lokalno dalje sije. Ta parola naime
vrijedi u praksi kod nas, a organizacijom terenske službe ona je dobila
još čvršće značenje.


Koliko je god sigurno da se takvom metodom neće pogriješiti s neizvjesnim
provenijencijama (ali ima slučajeva kad ni to nije tako sigurno),
ipak se nekada krije opasnost, da će se provenijencijama lokalnih sastojina
malo povećati vrijednost novih kultura a često se ona može i veoma
sniziti. Treba svakako uvrstiti mogućnost, da dobre forme, rase proširujemo
i dalje na račun lošijih, da se neka prirodna pomlađenja loših hrastika
zaustave i da se mjesto toga sadnjom podigne vrijednija kultura. To će
svakako biti skuplje, ali će se sigurno isplatiti (na pr. loša hrastova sastojina
podignuta kod Bosiljeva na Kordunu).


Pitanje provenijencije šumskog sjemenja nije od jednake važnosti za
sve vrste šum. drveća podjednako. Ima naime sjemenja koje se redovno


8 To se pitanje dade lakše riješiti na sjeveru Evrope, gdje se očituju pravilnosti
u gradaciji prirodn.h okolnosti u kojima se razvija vegetacija. Taj problem je kod nas
daleko kompliciraniji i samo na toj bazi mi ne bismo bili u stanju riješiti pitanje:
kamo i dokle neko sjeme smije biti unašano. Kod nas je name u istoj geografskoj
širini moguće nać; ekstremno različite odnose, gdje o nasljednosti odlučuju i razni
drugi faktori. Razumljivo je da se kod nas mora javiti prije jedan diskontinuitet u
fiziološkoj varijabilnosti. To sve naravno ne protuslovi prednjemu, isto kao što ni
geografska zonalnost ne protuslovi nepostojanju takve pravilnosti kod nas.


438