DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 16 <-- 16 --> PDF |
rezultati. Skupljanje sjemena u minus, t. j . lošim sastojinama posve je zabranjeno u svakom slučaju. Posve je razumljiva stvar, da taj posao može vršiti samo državna ustanova, a ne privatne firme. No izlučivanje sjemenskih sastojina nije u Švedskoj moglo namiriti sve potrebe na sjemenu. Zbog toga se je prišlo osnivanju sjemenskih specijalnih kultura (sjemenskih sastojina, voćnjaka) u svakom pojedinom području, za čije osnivanje se iz čitavog područja izabere tek 6—10 npjboljih stabala. Te savremene metode stalo se primjenjivati i van Švedske: u USA (Rudolf 1948} (23), u Engleskoj i dr. U SSSR-u je Bodrov (1948) (2) tražio podizanje specijalnih sjemenskih sastojina, koje bi u prvom redu davale materijal za selekcione stanice. Sovjetska uputstva (S 1 o v c o v 1948) (25) propisuju da šumska gospodarstva odrede sjemenske sastojine, a sjeme da se ubire samo s I. i II. boniteta. Korstia n i T ou m ey (1942) (11) navode za USA da Departement of Agriculture određuje skupljanje sjemena samo s poznatih lokaliteta, da trgovac izričito navede odakle je sjeme. Dozvoljava se skupljanje i lokalno, t. j. iz područja iste klime (unutar cea 160 km) i elevacije (unutar cea 300 m). Naročito se ističe da ubrano sjeme bude iz područja gdje vlada isti vegetacioni period, prosječne temperature da su iste i t. d. Druga je stvar kako osigurati provođenje tih mjera kod privatnika (u čijim rukama je većina šuma). U vezi sa odabiranjem i izlučivanjem sjemenskih sastojina postavlja se pitanje, hoće li i potomstvo te dobre sastojine biti također sličnih povoljnih svojstava. Ako mislimo da se po fenotipu još ne može zaključivati na genotip, t. j . da potomstvo lijepe sastojine može biti i loše usprkos povoljnih okolnosti, onda je posve svejedno ubire li se sjeme s kržljavog ili elitnog stabla (nasljedna osnova je naime ostala ista, a mijenja se mutacijom). Međutim praksa se ne drži tog zaključivanja te se svagdje za sjemenske baze i stabla izabiru najljepše sastojine, odn. elitna stabla. Tu leži osnovni smisao sjemenarske politike. Izlučivanje sjemenskih sastojina i stabala danas je glavni posao sjemenarstva u zemljama sa naprednim šumarstvom. U novije vrijeme sve se više ustaljuje praksa, da je ipak najsigurniji posao, ako svaki uzgajivač u vlastitim šumama skuplja sjeme za vlastite potrebe. Tada je, ističe se, provenijencija osigurana. Jedino onda što je još potrebno — odrediti najbolje sjemenske sastojine. Na taj način ne dolazi do centralizacije rasadnika, a omogućena je bolja kontrola sjemena i sadnica. Naš Projekt Uputstava za izlučivanje sjem. sastojina (1948) poznaje izlučivanje sastojina kao i stabala. On polazi od pretpostavke, da će dobra stabla opet dati dobro potomstvo. Unapred se ukazuje na nužnost unašanja nekog sjemena u jednake prilike. Sigurno je da se u prvom redu pc vanjskim formama izlučuju rase šumskog drveća, ali nam se čini da nije nužno uzimati svaku i najmanju sistematsku formu za rasu (na pr. Ettinger-ov e forme hrastova). Čini se zatim, da bi trebalo više voditi računa i o osnovnim stanišnim faktorima. Važno je zatim odrediti kakva smije biti okolina sjemenskih sastojina, jer je šumsko drveće uglavnom alogamno bilje. 434 |