DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 16     <-- 16 -->        PDF

rezultati. Skupljanje sjemena u minus, t. j . lošim sastojinama posve je zabranjeno
u svakom slučaju. Posve je razumljiva stvar, da taj posao može vršiti samo državna
ustanova, a ne privatne firme.


No izlučivanje sjemenskih sastojina nije u Švedskoj moglo namiriti sve potrebe
na sjemenu. Zbog toga se je prišlo osnivanju sjemenskih specijalnih kultura (sjemenskih
sastojina, voćnjaka) u svakom pojedinom području, za čije osnivanje se iz čitavog
područja izabere tek 6—10 npjboljih stabala.


Te savremene metode stalo se primjenjivati i van Švedske: u USA
(Rudolf 1948} (23), u Engleskoj i dr. U SSSR-u je Bodrov (1948) (2)
tražio podizanje specijalnih sjemenskih sastojina, koje bi u prvom redu
davale materijal za selekcione stanice. Sovjetska uputstva (S 1 o v c o v
1948) (25) propisuju da šumska gospodarstva odrede sjemenske sastojine,
a sjeme da se ubire samo s I. i II. boniteta.


Korstia n i T ou m ey (1942) (11) navode za USA da Departement
of Agriculture određuje skupljanje sjemena samo s poznatih lokaliteta,
da trgovac izričito navede odakle je sjeme. Dozvoljava se skupljanje i
lokalno, t. j. iz područja iste klime (unutar cea 160 km) i elevacije (unutar
cea 300 m). Naročito se ističe da ubrano sjeme bude iz područja gdje vlada
isti vegetacioni period, prosječne temperature da su iste i t. d. Druga je
stvar kako osigurati provođenje tih mjera kod privatnika (u čijim rukama
je većina šuma).


U vezi sa odabiranjem i izlučivanjem sjemenskih sastojina postavlja
se pitanje, hoće li i potomstvo te dobre sastojine biti također sličnih povoljnih
svojstava. Ako mislimo da se po fenotipu još ne može zaključivati
na genotip, t. j . da potomstvo lijepe sastojine može biti i loše usprkos povoljnih
okolnosti, onda je posve svejedno ubire li se sjeme s kržljavog ili
elitnog stabla (nasljedna osnova je naime ostala ista, a mijenja se mutacijom).
Međutim praksa se ne drži tog zaključivanja te se svagdje za sjemenske
baze i stabla izabiru najljepše sastojine, odn. elitna stabla. Tu leži
osnovni smisao sjemenarske politike. Izlučivanje sjemenskih sastojina i
stabala danas je glavni posao sjemenarstva u zemljama sa naprednim
šumarstvom.


U novije vrijeme sve se više ustaljuje praksa, da je ipak najsigurniji
posao, ako svaki uzgajivač u vlastitim šumama skuplja sjeme za vlastite
potrebe. Tada je, ističe se, provenijencija osigurana. Jedino onda što je
još potrebno — odrediti najbolje sjemenske sastojine. Na taj način ne dolazi
do centralizacije rasadnika, a omogućena je bolja kontrola sjemena
i sadnica.


Naš Projekt Uputstava za izlučivanje sjem. sastojina (1948) poznaje
izlučivanje sastojina kao i stabala. On polazi od pretpostavke, da će dobra
stabla opet dati dobro potomstvo. Unapred se ukazuje na nužnost unašanja
nekog sjemena u jednake prilike.


Sigurno je da se u prvom redu pc vanjskim formama izlučuju rase
šumskog drveća, ali nam se čini da nije nužno uzimati svaku i najmanju
sistematsku formu za rasu (na pr. Ettinger-ov e forme hrastova). Čini
se zatim, da bi trebalo više voditi računa i o osnovnim stanišnim faktorima.
Važno je zatim odrediti kakva smije biti okolina sjemenskih sastojina,
jer je šumsko drveće uglavnom alogamno bilje.


434