DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Kod rešavanja prvog pitanja nećemo pogrešiti još duži niz godina ako
proizvedemo i više sadnica nego što je planirano. To je i razumljivo s obzirom
na raznovrsne potrebe naše nove društvene ekonomike i celokupne
narodne privrede. Glad za šumskim sadnicama mi ćemo osećati još duži
niz godina. Od pravilnog rešavanja drugog pitanja zavisi i pravilna organizacija
semenarske službe. U vezi s tim kod rešavanja problema semenarske
službe postavlja se pitanje: koliko treba stvarno sejati semena,
da proizvodnja sadnica bude zadovoljavajuća. Na ovo> pitanje, razume se,
ne može se odgovoriti apsolutnim brojkama već prosečnim-srednim
iznosima. U tom pogledu, kako u stručnoj literaturi tako i u praksi, postoji
dosta veliko šarenilo i lutanje. Da se to izbegne, kod nas se odmah posle
rata otpočelo sa proučavanjem racionalne proizvodnje šumskih sadnica
u rasadnicima.


Pošto je seme jedna od osnovnih bioloških baza za proizvodna sadnica
moramo da znamo: koliko nam semena treba za izvesnu površinu ili
koliku ćemo površinu zasejati sa semenom koje već imamo ili koje ćemo
sigurno imati. U vezi sa tim treba da znamo: koliki se broj dobrih sadnica
proizvede i od koje količine semena. Isto tako uvek moramo da znamo
kvalitet semena, kako u pogledu tehničke čistoće tako i u pogledu
kakvoće — klijavosti.


Oglednim radovima kod pravilne proizvodnje sadnica u šumskim
rasadnicima dobijeni su prosečni podaci, kako´ u pogledu broja sadnica po
jedinici površine, tako i u pogledu količine semena koju treba posejati da
se proizvedu te sadnice. Danas smo u stanju da proizvodnju sadnica planiramo
uzimajući u obzir srednje naše klimatske prilike i uobičajenu našu
tehniku rada u šumskim rasadnicima. Prosečni iznosi potrebnog semena
za setvu u šum. rasadnicima i broj proizvedenih sadnica po dužnom metru
prikazani su u pril. tabeli.


Ova tabela sastavljena je s obzirom na potpunu tehničk u čistoću
semena i na okularnu procenu kakvoće semena


t. j . makroskopskim pregledom semena pomoću: noža, lupe, vode, vatre
i drugih dostupnih sredstava u svakoj operativnoj službi. Međutim, u
praksi retko kada se döbijja čisto seme, već ono uvek ima izvesnih nečistoća
kao: ljuski i krioca od semena, grančica, sitnog šljunka i drugih
nečistoća.
Određivanje čistoće semena nije komplikovan posao i svako
pre setve može ga obaviti. Tako naprimer ako nečistoća semena iznosi
15% (to znači da u probi semena od 100 gr ima 15 gr nečistoća), onda se
za toliko procenata mora povećati gustina setve t. j . broj semenki ili
njihova težina iz tabele. Podaci za ovu tabelu uzeti su iz trogodišnjeg
iskustva autora ovog članka, kod radova na oglednim poljima Šumarskog
instituta NRS u Topčideru, i odnose se na šire lokacije: okolina Beograda,
Avala, Zlatibor, sliv Južne Morave (Grdelička klisura) i za jelu N. R, B. i H.
(Usora). Merenja brora semenki u lkg vršena su pomoću tehničke vage,
a za sitno pomoću analitičke vage apsolutno čistog semena iz uroda 1947,
1948 i 1949 god. u laboratoriji Šumarskog Instituta u Topčideru. Uzeti su
srednji (prosečni) iznosi iz tih godina. Od interesa je napomenuti, da


342