DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 31 <-- 31 --> PDF |
at« 6H ce Harnoj IH3BO3HOJ TproBHHH cTaBHJie Ha pacnoaiaratte H Bene KOJIHHHHC peaaHMEx coprHBieHaTa K 6oji>era KBajinreTa Hero JIH KO cajja. FeHepaJiHa ÄnpeKHiija jipBHe HHaycxpHJe HPC y CBOJHM ynyTCTBiiMa 3a MSBoibeae SpHrajHor cHCTeMa pa^a H jejtHOiOo´pasHor Hop>iwpaH>a y cxpyrapajia npeRBHaejia je (no MOMe npe^Jtory) yBoljeiie KoecjfMinHJeHaTa MCKopHiiiineH>a ÄpBeTa 3a ou,eHy paja y cTpyrapana oj; 1 cenTeMÖpa 1950 rojuine. cajio IHTO cy npoceiHii KBajiHTeTHH npoueHTH HCKopniHineH>a y OBHM ynyTCTBiiMa Heimo BHÜKH on npoceiHHx nponenaTa HCKopniurneH>a HaBeseHHx y nperjie^y 6poj 3, jep cy KOS HoixoBor OHpeijHBaH>a y3eTe y 06311p cneuHcpHHHe npajiMKe y cTpyrapaivia HP GpÖHJe. JI »Tcpaiypa: 1. JIp YrpeHOBHh: TexHHKa TproBHHe ÄPBCTOM, II jeo, 3arpe6 1935. 2. Inig. dr. Flatsoher: Handbuch des Sägebetriebes, Berlin 1929. i, ÜHr KHeüceBHfr: MexaHHiKa npepa^a flpseTa, Bcorpaj 1948. 4. Hur P. CapnaBKa: Mexanmnca npepasa apBeTa, IIIyMapcKH npHpyiHKK, IJ neo, 3arpe6 ´ 194fr. Ing. Ninoslav Lovrić (Zagreb): VRIJEME U RADNOM PROCESU Učinak svakog rada ovisi u glavnom od broja uposlenih radnika, nji hovoj stručnoj spremi, utrošku vremena i materijala. U ovom članku pozabavit ću se samo sa brojem radnika i vremenom, koje je potrebno da se izvrši neki posao. Poradi uštede na radnoj snazi od naročite je važ nosti da se za neki rad uposli onoliki broj radnika, koji odgovara naravi tog posla, kako bi se mogao postići najveći učinak. Pod učinkom rada razumijeva se količina obavljenog rada u jedinici vremena. Neki su radovi po svojoj naravi takovi, da ih može obaviti pojedinac, ali i^manja ili veća grupa ljudi. Svaki taj način rada primijenjen u praksi ima svoje prednosti i mane ako ih međusobno uspoređujemo. Svakako treba biti izabran onaj način rada, koji uz dane okolnosti ima najviše prednosti. Obzirom na svoju narav radovi mogu biti veoma različiti. Pojedini poslovi su veoma jedno stavni ili pak tako složeni da moramo obratiti naročitu pažnju kod odre đivanja broja radnika. U mnogim slučajevima prekomjerno povećanje broja radnika ne dovodi do željenog cilja, da se posao dovrši u skraćenom vremenu, U razmatranje uzet je proizvodni proces sastavljen od dvije faze rada. Svaka se ta faza sastoji od niza radnih operacija, gdje jedna uvjetuje drugu te se moraju obavljati izvjesnim redom. Proizvodni proces je pri kazan grafički (SI. 1) stavljajući u ovisnost vrijeme i količinu izrađenog produkta. Zbog jednostavnosti predpostavit će se najprije da će cjelo 369 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 32 <-- 32 --> PDF |
kupan proizvodni proces izvršiti jedan radnik (prema slijedu označenom u grafikonu). Nadalje nam je poznat dnevni učinak, odnosno prosječni dnevni učinak za pojedine radne operacije (a, b, ....) . Slika 1. Cjelokupna količina produkta: A Pojedine radne operacije: a, b, c. Prosječni dnevni učinak pojedinih radnih operacija: ,wa, ,Wb, ,"c Vrijeme potrebno za izvršenje pojedine radne operacije: ta = A : //,; tb = A : //b; tc —-A : ;ic (1) Vrijeme potrebno za izradu cjelokupne količine produkta A: 1 , 1 1 (2) T = A|—+ — Odvojimo li prvu fazu rada od druge i označimo li sa Tt i TA vrijeme utrošeno za te pojedine faze, tada dobivamo njihove prosječne učinke ,«t = A : Tt, [Jk = A:Tk (3) gdje je T = Tt + T* Prosječno dnevni učinak iznosi u. = A : T (4) Ovo je bilo uz pretpostavku da jedan radnik vrši sve radne operacije. Jasno je, dok se obavlja jedna radna operacija, da drugi radnik može vršiti drugu, odnosno za vrijeme obavljanja drugog posla moguće je uposliti trećeg radnika i t. d. Pored ove mogućnosti rada, da svaki pojedini 370 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 33 <-- 33 --> PDF |
radnik obavlja sam jednu radnu operaciju, mogu dva, tri i više radnikarršiti jednu te istu radnu operaciju. Obavljaju li istodobno neku radnu operaciju dva radnika, to se očekuje, da će porasti njihov zajednički učinak rada bar na dvostruku veličinu, odnosno njihov zajednički prosječni dnevni učinak [x, iznosit: , Iznos !J4 je prosječni dnevni učinak ako je uposlen jedan radnik u radnoj operaciji. Koeficijenat uz prosječni dnevni učinak fij obilježit ćemo općenito sa »k« (u konkretnom slučaju formule (5) je k = 2). U glavnom se mijenja taj koeficijent »k« sa promjenom broja radnika »n« pa se može općenito napisati gdje je ništice (k > 0). Napominje se, da može biti takova vrst posla, gdje je k/n < 1, da se istodobnim sudjelovanjem u radu dvaju radnika postigne manji učinak rada od onog, kojeg ima pojedinac, kad sam obavlja rad- Sudjeluje li istodobno u nekom poslu »n« radnika, tada može biti k ^n. Pretpostavimo li da je k > n to slijedi iz formule (6) da je učinak rada pojedinca u zajedničkom radu veći nego li da svaki radnik obavlja taj posao sam, a osim toga je posao ranije dovršen. Prema tome potpuno je ekonomično uposliti istodobno u taj posao »n« radnika. Za k = n učinak pojedinca u zajedničkom radu jednak je onom, kojeg postigne pojedini radnik kad posao obavlja sam. Učinak grupe od »n« radnika jednak je sumi učinka pojedinaca, a s time je cjelokupni posao brže izvršen, uslijed istodobnog sudjelovanja na radu »n« radnika. Ovom organizacijom posla nismo ništa uštedili na radnoj snazi, nego samo na vremenu. Ako je k < n, tada je učinak pojedinca u zajedničkom radu manji od onoga što ga pojedinac postigne sam. Ovdje nastaje gubitak na radnoj snagi, a dobitak na vremenu u toliko, jer je cjelokupni posao obavljen ipak u kraćem vremenu. Vidimo, da pored ostalog vrijednost »k« ovisi o broju uposlenih radnika. Svakako je najpovoljnije, kad je k > n. Prema tome, moramo nastojati u prvom redu da bude broj radnika »n« zaposlenih u nekom poslu toliki, da je k > n. Neki su poslovi po svojoj naravi takovi, da je za njih nemoguće po stići k > n, nego možemo istodobno uposliti toliki broj radnika, da je kao najpovoljnije k = n. Cesto puta je važno obaviti vremenski izvjestan posao u što kraćem roku, tako da nam nije u pitanju utrošak radne snage. Tada uposlujemo onoliki broj radnika, koliki je potreban da bi pravovremeno izvršili posao. U ovom slučaju može da bude k < n, 371 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
O odnosu koeficijenta »k« i »n« ovisiti će broj uposlenih radnika u pojedinom poslu. Taj odnos može biti različit, što ovisi o naravi samog posla. Pretpostavimo li da je linearna funkcionalna zavisnost koeficienta »k« i broja radnika »n«, dobili bi jednadžbu: K (7) an konstanta »a« poprima vrijednosti za k — n; a = tg 9 = 1 za k < n; a = tg f < 1 za k > n; a = tg 9 > 1 U koordinatnom sustavu predočeno dobivamo niz pravaca. Postoji li navedeni odnos bez obzira, kolikogod veliki bio odabrani »n«, onda će broj uposlenih radnika ovisiti kod pojedinog posla za k^ n o raspoloživoj radnoj snagi i vremenu kad želimo da završimo posao. Ako je k < n moramo uzeti u obzir osim navedenog i gubitke na utrošku radne snage. Zavisnost između »k« i »n« može biti u obliku bilo kakove funkcije k = f(n) koja ima svoj maksimum. U ovom slučaju povećavat ćemo broj uposlenih radnika kod pojedinog posla do postignuća maksimuma funkcije k = f (n) (si. 3). Slika 2. Slika 3. Iz slike (br. 3) vidljivo je, ako uposlimo veći broj radnika od onog broja, gdje je k maksimalno, možemo postići isti ili manji učinak u poredbi s onim kod manjeg broja radnika. Ako je odnos između »k« i »n« nepravilan, tada ćemo moći odabrati broj radnika u naprijed navedenom smislu pomoću grafičke predodžbe njihovog odnosa u koordinatnom sustavu. Za pojedine poslove redovno je poznat njihov učinak s najpovoljnijim brojem radnika, koje treba uposliti da bi mogli najuspješnije obaviti posao. .Pošto broj uposlenih radnika ovisi pored ostalih utjecaja i o prostoru, 372 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 35 <-- 35 --> PDF |
gdje se rad obavlja, to će se mijenjati najpovoljniji broj radnika kod poje dinog posla od slučaja do slučaja. Prema navedenom postoje tri mogućnosti ovisnosti »k« od »n« te kad pristupimo nekom poslu moramo najprije naći tu ovisnost, te nakon što je ustanovljen najpovoljniji »kn« uvrstimo ga u formulu (6). Tada se može smatrati »k« u toj formuli stalnom veličinom (barem u pojedinim odsjecima vremena), koja zajedno sa ^ određuje prosječni učinak cjelo kupnog posla fan). Pomoću tako određenog prosječnog dnevnog učinka cjelokupnog posla fan) pristupamo organizaciji posla obzirom na vremenski slijed radnih operacija. Cilj je organizacije po vremenu, da se u što kraćem roku obavi što više posla. Na osnovu izloženog dobivamo: A = K t (8) Uz pretpostavku jednolikog napredovanja posla predočili smo ga na itaj način s linearnom funkcijom. Prikažemo li grafički ovu funkcijsku zavisnost posla (A) i vremena (t) u jednolikom napredovanju (gibanju), to dobivamo pravac kome je gradient iv Pravac je strmiji s porastom prosječnog učinka fan), a položitiji s njenim padom. (Vidi sliku 1). Ako obustavimo posao, to je taj prestanak prikazan u grafikonu dužinom usporednom s vremenskom osi, jer izvršeni posao ostaje isti uz promjenu vremena. Napominjemo, da željezničke uprave izrađuju grafičke vozne redove po istom principu. Mjesto izraza (8) možemo imati: A = Ao + !An t (9) gdje je A„ do tada izvršeni posao, t. j. do momenta od kojega počinjemo krojiti vrijeme. Naprijed, opisani i grafički prikazani posao (si. 1) predočit će se ponovno uz pretpostavku, da imamo potreban broj radnika na raspolaganju, kako bi se mogao uposliti optimalan broj radnika u pojedinim radnim operacijama (a, b, c, . . ,.) )i da vremenski dovršimo što prije (si. 4). Iz prikaza je vidljiva ovisnost dovršetka prve faze rada od napredovanja pojedinačne radne operacije (a) i mogućnost organizacije na dva načina (1. i 2.). Prvi način organizacije (1) prve faze izvršen je tako, da se sastavni dio radne operacije (c) obavi s jednom stankom (n), dočim prema (2) s nizom prekida (c), t. j. p"ösao c se prekida kako napreduje operacija (b). Kod´prvog načina, posao je dovršen u dužem roku, nego li kod drugog (Tt > T´t). Koji će se način stvarno upotrebiti ovisi o prilikama, jer prekidom radne operacije (c) za vrijeme (n) postoji mogućnost uposlenja radne snage na druge poslove. Ovakav način organizacije posla posljedica je pretpostavke, da jedna radna operacija uvjetuje drugu, koja iza nje slijedi, t. j. nemoguće je promjeniti slijed operacija i obavljati ih nezavisno jednu od druge. Grafički prikaz daje nam vrijeme, kad započinjemo s pojedinim radnim operacijama, odnosno završavamo. Nadalje na pr. radnici po završetku radne operacije (e) mogu biti uposleni za vrijeme »p« na operaciji (f). Uslijed povećanja broja radnika na operaciji (f) nastaje promjena učinka, t. j . 373 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 36 <-- 36 --> PDF |
povećaje se, što je vidljivo prikazano na grafikonu. Ovo prebacivanje radnika s jedne radne operacije na drugu može se obaviti i kod drugih, radnih operacija, čim je završen posao pojedine operacije. Slika 4, Vrijednost i^n za cjelokupnu količinu produkta »A« možemo odrediti kod ovakve organizacije posla prema formuli (8): |*n = A:T (10) 374 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Kod organizacije posla nastoji se primjeniti lančani ili brigadni sistem rada gdjegod pokazuje prednosti prema ostalim načinima rada. Obzirom da je to veoma često, uzet ćemo taj sistem rada u razmatranje prema naprijed izloženim smjernicama. Primjena brigadnog sistema rada* sastoji se načelno u raščlanjivanju radnog procesa vremenski i prostorno u pojedine osnovne faze rada tako, kako bi se postigla što veća produktivnost rada s obzirom na radnu sposobnost pojedinog radnika. Rad se odvija neprekidno u lancu i ritmički s takovim prostornim rasporedom radnih mjesta, koji najbolje odgovara tehnološkom procesu. Kao što smo prije spomenuli najprije se mora odrediti optimalan broj radnika. Taj će se broj ovdje odnositi na radne grupe u lancu i one imaju isto značenje prije spomenutih sastavnih pojedinih radnih operacija (a, b, c ) cjelokupnog proizvodnog procesa A. Rad jedne radne grupe ovisan je i uvjetovan radom grupe ispred nje. Optimalan broj radnika u pojedinoj grupi mora biti određen uz najpovoljnije korištenje radne snage svakog radnika, zatim najpogodnijeg odnosa između rada i odmora, kao i radnika, radnih i tehničkih uređaja. U kratko rečeno, treba postići što veći prosječni učinak rada s najmanjim potrebnim brojem radnika (naravno s normalnim naprezanjem radika). Taj prosječni učinak ovisan je o koeficijentu »kn« (vidi formulu 6), koji ćemo odrediti na osnovu njegove funkcionalne zavisnosti od broja radnika />n«, kako je naprijed izloženo. Na taj način mogu se dobiti razni prosječni učinci, a s time u vezi i kraće vrijeme za dovršetak pojedinih sastavnih radnih operacija (a, b, c...), koje obavljaju pojedine radne grupe, Ovo izgleda svakako nepodesno za brigadni sistem rada obzirom na njegove osobine. Neprekidnost u lančanom sistemu rada zahtijeva da pojedine radne grupe obave svoj dio posla (a, b, c .. .) u jednakim odsjecima vremena, a ritmičnost se postizava, ako se izvršava dnevno ista količina posla, jer bi u protivnom slučaju moglo nastati nagomilavanje ili pomanjkanje izvršenog posla. Posljedica je nagomilanog posla, što slijedeća radna grupa nije u mogućnosti da savlada ostavljeni joj posao, dočim kod pomanjkanja ostaju ostale grupe bez posla. Prema tome morale bi se sve sastavne radne operacije obavljati s istini prosječnim učincima. Ovo je u suprotnosti s uposlenjem optimalnog broja radnika u pojedinim radnim operacijama, jer koji put možemo samo tako pravilno iskoristiti radnu snagu i dobiti na vremenu. Nekad smo u mogućnosti regulirati prosječni učinak s povećanjem odnosno umanjivanjem broja uposlenih radnika i bez znatnog utjecaja na učinak rada. Pošto ovo nije redovno, to smo često primorani organizirati posao s raznim prosječnim učincima pojedinih operacija. Pretpostavit ćemo da imamo najjednostavniji slučaj, t. j. da je neki radni proces A prilikom brigadne organizacije sastavljen iz dvije radne operacije (si. 5). U svakoj je operaciji uposlen optimalan broj radnika i prva radna operacija prethodi i uslovljava drugu. Uz pretpostavku da želimo vremenski što prije dovršiti radni proces »A« grafički je prikazan jedan od načina organizacije posla. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da radnici operacije (b) ne bi bili stalno uposleni za vrijeme »ta« kod obnavljanja radnog procesa A (posljedica različitih prosječnih učinaka). 375 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Ovo je nepodesno kod brigadnog sistema rada i treba nastojati na bilo koji način ukloniti ili smanjiti na najmanju mjeru. Najjednostavnije bi se to potpuno uklonilo, da se organizira još neki posao »B« tako, da za vrijeme (u ovom slučaju »ta«) dok su radnici neuposleni vrše taj drugi posao B. Također postoji i drugi način, naime pomoću prebacivanja radnika sa jedne radne operacije na drugu i to za vrijeme dok su radnici neke operacije neuposleni. Kod tog prebacivanja radnika mora se paziti da bude optimalan broj radnika u grupi kojoj se dodjeluju. Svakako da je moguće i provesti kombinaciju od oba navedena načina, t. j. prebacivati radnike iz. grupe u grupe, a pored toga i organizirati novi posao. Slika 5, U primjeru prikazanom na slici 5, za vrijeme »ta« vrše radnici radn2 operacije (b) posao operacije (a), tako da kod slijedećeg obnavljanja radnog procesa »A« radnici operacije (a) nastave s poslom, koji su izvršili u predašnjem radnom procesu radnici operacije (b) te je završen radni proces A u kraćem vremenu (o ovom primjeru za vrijeme T2). Takovo prebacivanje obavljeno je uz pretpostavku da je optimalni broj radnika za radni proces (a) i (b) jednak. Iz ovog primjera vidimo, da se može uspješno^, provesti organizacija u pogledu vremena i na taj način, samo što se ritmičnost ne postizava u vremenskom intervalu potrebnom za dovršenje cjelokupnog radnog procesa »A« nego u dva vremenska intervala, a u nekim slučajevima i u više. U svrhu boljeg prikaza kao i načina praktične primjene donosimo primjer sa brojčanim podacima iz eksploatacije šuma. Primjer je riješen grafički i analitički. Zbog pregleda i olakšanja rada uvest će se promjena u oznakama, pa će učinak rada mjesto dosadanjeg indeksa dobiti 2 brojčana indeksa, od kojih prvi znači redni broj radne operacije, a drugi broj uposlenih 376 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 39 <-- 39 --> PDF |
radnika u toj radnoj operaciji, na pr. n.2,4 učinak radne operacije broj 2 (prije označene sa b) sa 4 uposlena radnika. Na isti je način označeno i vrijeme, koje je potrebno za dovršenje posla pojedine radne operacije. Za primjer uzet ćemo rad oko obaranja jelovih stabala i izrade trupaca motornom lančanom pilom. Zbog jednostavnosti pretpostavljamo da radi mehanizovana brigada od 3 radne grupe (radne operacije) u srednje povoljnim prilikama i obara stabla promjera 60—70 cm. I. Grupa rušača se sastoji od 3 radnika, koji vrše obaranje. Po normama ovi radnici mogu oboriti za 8 sati 3 X 12 = 36 stabala ili uzevši da je srednje stablo promjera na panju 65 cm ili prsnoj visini 62 cm, a visine 29,50 m. Totalna drvna masa pojedinog stabla iznosi 4,15 m3, a neka je °/o tehnike 70°/o tada dobivamo tehničku masu stabla 2,90 nr. Dnevna norma grupe rušača iznosi 36 stabala odnosno 104,40 m3 tehničke oblovine. II. Grupa za kresanje granja. Optimalno se kresanje postiže, ako ga Vrši 1 radnik. Ovaj radnik može dnevno okresati 8 stabala ili 23,20 m3 tehničke oblovine. III. Grupa za trupljenje sastoji se od 2 radnika. Ako uzmemo da svi radnici trupe građu 4 m dugu i da normirana površina trupljenja moi. lančanom pilom po 1 radniku iznosi 10,50 m2 odnosno za 2 radnika u grupi 21,00 m2, te da jedno deblo ima ukupno 4 reza s kvadraturom 0,64 m2 ili kubaturom 2,90 m3 onda u toku jednog dana 2 radnika mogu ukupno istrupiti —´-— 2,90 = 95,16 ma tehničke oblovine. Prema tome 0,64 iznosi prosječni dnevni učinak za: I.grupu s 3 radnika ,(/li3 = 104,40 mVdan II. grupu s 1 radnikom ^2,1 = 23,20 mVdan III. grupu s 2 radnika fi3i2 = 95,16 nrVdan Pretpostavimo li da nam je dan zadatak da moramo organizirati rad oko obaranja jelovih stabala i izrade trupaca u nekoj šumi, koja ima tehničke mase oblovine 1000 m3. Postoji više načina organizacije posla obzirom na vrijeme, što ovisi o uvjetima pod kojima se želi odnosno vrši posao. Možemo imati takove uvjete, da imamo na raspolaganju samo te spomenute 3 grupe radnika i radnici pojedinih grupa ne mogu obavljati poslove drugih grupa. Uz primjenu naprijed spomenutih formula dobivamo: t,,3 = A : //,,3 = 1000 : 104,40 = 9.58 dana t24 = A : fiM = 1000 : 23,20 = . . . . . 43.10 dana t3,2 = A : //32 = 1000 : 95,16 = 10.51 dana Svega . . .63.19 dana Na osnovu dobivenih podataka možemo provesti organizaciju posla obzirom na vrijeme na dva načina (SI. 6 i 7). Kod prvog načina (SI. 6) svaka radna grupa čeka dok prethodna završi s poslom. Prema drugom načinu prva i druga grupa počinju istodobno s radom, a treća tako da se završi rad istovremeno sa drugom grupom. 377 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 40 <-- 40 --> PDF |
". Usporedimo li ta dva načina vidimo, da je vreiđenski nepovoljniji prvi način, jer treba duže vremena za dovršetak posla. (Za prvi način treba 63,19 dana, drugi 43,10 dana). U ovom slučaju vrijeme potrebno za dovršenje posla kod drugog načina organizacije ovisi o radu grupe (II), te ako ga želimo skratiti, moramo povećati učinak rada uposlenjem više radnika. Ovo je dopušteno, jer Slika 6. Slika 7. svaki radnik može raditi prostorno i neovisno jedan od drugog, te nema utjecaja na učinak pojedinca. Ovdje prema formuli (6) k = n. Maksimalno možemo dodati grupi (II.) još tri radnika, obzirom da je rad grupe II uvjetovan radom grupe I., pa mora biti //i,3 > ,«2. Prosječni su dnevni učinci uz spomenuti način organizacije rada za: I. grupu s 3 radnika ... . ,wu = 104,40 mVdan II. grupu s 4 radnika ... . //2|4 4-23,20. .´ = 92,80 mVdan III. grupu s 2 radnika ... . ,w3,2 = 95,16 mVdan Vrijeme potrebno za izradu 1000 m8 tehničke oblovine iznosi: t = A :w2,4 = 1000 : 92,80 = 10,76 dana Organizacija je rada prikazana na slici 8 i u poredbi s ostalim, taj je način vremenski najpovoljniji. Također vidimo da su radnici grupe III. neuposleni za vrijeme od 0,25 dana, odnosno grupe I. za 1,18 dana u vremenskom intervalu od 10,76 dana, koje je potrebno za izradu 1000 m:; tehničke oblovine. Ovo je nepodesno iz razloga, koje smo već naprijed spomenuli. Ako želimo potpuno racionalno iskoristiti radnike i održati ritam proizvodnje, t. j . da u određenim vremenskim razmacima bude izvršena ista količina produkta uz neprekidno uposlenje svih radnika brigada bit će očito potrebno vršiti premještanja radnika s jednog posla na drugi v 378 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 41 <-- 41 --> PDF |
(s jedne radne operacije na drugu). Treba nastojati smanjiti ovo premještanje što više, kako bi se bolje iskoristila stručna sprema radnika. Poznato je da brigadni sistem rada omogućava ovakovo premještanje bilo cijelih grupa bilo pojedinaca, pa se to i broji u njegove prednosti. Kod toga treba imati na umu, da više kvalificirani radnik može da vrši posao za koji se traži manja stručna sprema, ali obratno je nemoguće, Slika 8. Naprijed izloženog držat ćemo se u našem primjeru, da bi racionalno organizirali izvršenje zadatka. Uzimamo da radnici rušeći mogu vršiti bilo kresanje grana bilo trup- Ijenje, a trupljači su kvalificirani i za obaranje. Cijela brigada od ove tri grupe treba da počne posao istovremeno i da ga istovremeno završi (uz potrebni razmak, koji traži sam tehnološki proces). Prema broju raspoloživih radnika najprije ćemo odrediti broj radnih grupa u pojedinim radnim operacijama uz spomenute uvjete. Pretpostavljamo da u prvoj radnoj operaciji radi jedna grupa od 3 radnika, drugoj dvije grupe sa po jednim radnikom (prostorno odijeljeni, 1. j. svaki kreše svoje stablo) i u trećoj jedna grupa sa 2 radnika. Na osnovu toga dobivamo: fj . . ,´ . . . t . .. . . . = 104,40 mVdan iU2,2 . . . ´. . .´.´. =2-23,20 = 46,40 mVdan «32 = 95,16 m3/dan ti,3 . . . . . .N . . . . . — 9,58 dana t2,2 =A:«2,2 =1000:46,40 = 21,55 dana tj .......´....= 10,51 dana Grafički prikaz vidljiv je na slici 9 iz dužina OA; OC; BC. 379 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 42 <-- 42 --> PDF |
\ Kako su kod toga u vremensko: t razmaku (t2,2 — t3|2 ) neuposleni! radnici treće radne operacije, to ih kroz to vrijeme uposlujemo u drugoj, radnoj operaciji, gdje će raditi 4 radnika sa učinkom M2,4 = 4 fi2A = 4 23,20 = 92,80 mVdan a trebat će okresati tehničke oblovine a* = (t2,2 — t3,2) ,«2,2 = (21,55 — 10,51) 46,40 - 512,26 m3. Vrijeme potrebno da se izvrši taj posao iznosi: t2,4 = &i´{HA= 512,26 :92,80 = 5,52 dana. Nakon vremena t2,4 odvajaju se 2 radnika iz druge radne operacije i počinju posao treće operacije (od točke B), a posao druge operacije nastavljaju vršiti 2 radnika (od točke D) i to za vrijeme (t 1,3 — t2,4 ) = = (9,58 — 5,52) = 4,06 dana. Posao će biti izvršen kroz to vrijeme: a-2 = (tj,3 — t2,4) -,a2,2 = 4 06 46,40 = 188,38 m3 (druge radne operacije) &s — (tj,3 — t2,4) ,«3,2 = 4,06 ´ 95,16 = 386,35 m3 (treće radne operacije). Završetkom svoga posla (točka E) radnici prve operacije pristupaju poslu druge operacije (od točke G) pa imamo učinak: ,«2,5 = 5 ,M2,i = 5 23,20 = 116,00 mVdan Poslije izvjesnog zasada nepoznatog vremena (od točaka N i P) priključuju se 2 radnika od druge operacije trećoj, te se nastavlja posao kod druge operacije sa 3 a kod treće s 4 radnika (dvije grupe) ,«2,3 = 3 ´ ,«2,1 = 3´ 23,20 = 69,60 mVdan ,«3,4 = 2 ,«3,2 = 2 95,16 = 190,32 mVdan Ovo se vrijeme mora ustanoviti tako (položaj točaka N i P), da je isto^vremeno završen posao od druge i treće operacije, odnosno okončan cjelokupni posao A (izrada 1000 m3 tehničke oblovine). Položaj točaka N, P i M može se odrediti grafički i računski. Grafički način. Iz točke G povučemo pravac određen učinkom //2t3 i iz točke F s učinkom ,«34 ; njihovim presjecištem dobivamo točku K. Zatim ustanovimo položaj točke H i I t A— («! + a2) 1000 — (512,25 + 188,38) t2,5 = — -^ .., nn = 2,58 dana ,«2,5 116,00 Nadalje povlačenjem paralelnih pravaca iz točaka H i I s dužinama GK i FK dobivamo točku L. Spojimo li točku K s L presjecište te dužine sa dužinom H C određuje položaj točke M. Nakon toga pravci povučeni iz M, a određeni s učincima /<2,3 i ,«3,4 daju položaje točaka N i P te sad možemo očitati prema, mjerilu crteža vrijeme potrebno za dovršetak cjelokupnog posla TA odnosno vrijeme koje odgovara točkama N i P, kao i ostale potrebne podatke. 380 } |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Računski način sastoji se u tome da nađemo jednadžbe pravaca prema pojedinim učincima i koordinate sjecišta tih pravaca daju nam tražene vrijednosti. Slika 9. Da bi odredili koordinate točke K naći ćemo jednadžbu pravca koji prolazi točkom F i ima koeficijenat smjera /i3i4, zatim pravca s koeficijentom smjera ,«2,3 a prolazi točkom G. Presjecište tih dvaju pravaca određuje koordinate točke K. y = //3i4 x + b Uz F (15,10; 386,35) i fi3A = 190,32 dobivamo b = —2487,48 y = 190,32 x — 2487,48 (1); y = /´2,3 X + b Za G (15,10; 700,64} i ,«„ - 69,60 iznosi b = —350,32 y = 69,60 x — 350,32 (2), Rješenjem jednadžbe (1) i (2) dobivamo x = 17,70 dana; y = 881,84 m3. . . K (17,70; 881,84) ločk a H (17,68; 1000) x = 15,10 + t2,5 = 15,10 + 2,58 = 17,68 dana; y = 1000 m3. . . Točk a I (17,68; 631,86) x = 17,68 dana y = t2,5 ."3,2 + a, = 2,58 95,16 + 386,35 = 631,86 m3... 381 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Točk a L (20,73; 1212,24) y = ,«2,3 x + b Za H (17,68; 1000) i //2,3 = 69,60 je b = —230,53 y = 69,60 x — 230,53 (3) y — ,«3,4 x + b Ako je I (17,68; 631,86) i ,«3,4 = 190,32 onda je b = —2733,00 y = 190,32 x — 2733,00 (4) Rješenjem jednadžbe (3) i (4) x = 20,73 dana; y = 1212,24 m3 Točk a M (18,78; 1000) Poznavajući koordinate točaka K (17,70; 881,84) i L (20,73; 1212,24) nađemo jednadžbu pravca i njegovim presjecištem s pravcem y = 1000 dobivamo koordinate točke M 1212,24 — 881,84 «S 9» -" y - 881,84 = 2%n_ 177 0 (x -17,70) (5> y = 1000 (6) Rješenje jednadžbe (5) i (6) daje x = 18,78 dana; y = 1000 m:}. . . Koordinate svih točaka računate su od početnog ishodišta 0 te kod obračuna potrebnog vremena moramo odbiti vremenski razmak 00t. 007 = t2|2 — t3,2 ~ t2f4 = 21,55 — 10,51 — 5,52 = 5,52 dana. Na osnovu poznatih koordinata točke M odredimo potrebno vrijeme TA za dovršenje cjelokupnog posla A. TA = 18,78—00, = 18,78 — 5,52 = 13,26 dana Točk a N (16,03; 808,71) y = ,«2,3 x + b , Za M (18,78; 1000); ,«2,3 =69,60 iznosi b =—307,09 y = 69,60 x — 307,09 (7) y = ,«?,5 x + b Za G (15,10; 700,64); ,«25 = 116,00 dobivamo b = —1050,96 ´ y = 116,00 x —1050,96 (8) Rješenje jednadžbi (7) i (8) je x = 16,03 dana; y = 808,71 m;! N Točk a P (16,03; 473,11) y = «3,4 x + b Ako je M (18,78; 1000); ,«3,4 =190,32 onda je b = —2574,21 382 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 45 <-- 45 --> PDF |
I % y = 190,32 x — 2574,21 (9) y = ,«3t2 x + b Uz B (11,04; 0,00); ,M3,2 = 95,16 je b = —1050,57 y =95,16 x —1050,57 (10) Iz (9) i (10) dobivamo: x = 16,03 dana; y = 473,11 m3 Nakon 10,51 dana (od točaka P i N) nastavlja se posao kod druge radne operacije s 3 radnika, a kod treće s 4 radnika, da bi istovremeno završili posao A. . Z a k 1 j u č a k. Naprijed navedeno izlaganje imalo je za cilj prikaz načina kako se može organizirati posao obzirom na vrijeme, t. j . odrediti potrebno vrijeme za izvršenje nekog posla. Kod rješavanja tog zadatka nismo uzimali u obzir druge faktore, koji utječu na produktivnost rada, već smo pretpostavili da se produktivnost u izvjesnom kraćem vremenskom periodu ne mijenja. Primjer je uzet iz eksploatacije šuma, ali na isti način mogu se rješavati primjeri kod organizacije rada i u drugim područjima, samo uz druge pretpostavke i okolnosti. Nadalje se iz izloženog i donesenog primjera vidi, da se određivanje potrebnog vremena za izvršenje nekog posla ne može izraditi po nekoj šabloni, već svaki pojedini slučaj traži i posebno rješenje, koje će i u danim prilikama najbolje odgovarati. Literatura: Ing. R. Benić: Organizacija proizvodnje u drvnoj industrij (rukopis) — Reichskuratoriuin für Wirtschaftlichkeit, Handbuch der Rationalisierung — Berlin 1930. Kacenbogen B. J., Organizacija potočnogo proizvodstva i rabota na raspredeliteljnvh konvejerah — Mašgiz, Moskva 1946. THE TIME IN THE WORKING PROCESS In this article the author discusses about the methods of the calculation of the necessary time to elaborate of the produets in group system of work with (chain system). In this system of work for the single operations definite groups of orkers are specialized. These groups are connected by technological process of ork. To realize the complete continuity and rhytm of the working process, this system allow the transposition of single workers or of complete group on the another working operations. But this transposition can last only during a short time. To regulate the definite time when this transposition is necessary to make or to calculate the duration of whole working process and of single operations, is very important in this system. In the article are deseribed two methods of this calculation. To indicate the practical manner by these methods, the article consist one example from the cutting of trees and log-making. 383 |