DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 11     <-- 11 -->        PDF

velikog skoro nije bilo nikako. Potsjećam čitaoce da je to bilo god. 1930...
tj. godine najveće kulminacije »tipografa« u Bosni. Prigodom obaranja lovnih
stabala (njih je bilo oborenih jedno desetak u tome predjelu) orijentaciono
se utvrđivala i bilježila njihova starost i sve su se te brojke približno
podudarale; dakle vjerovatna starost cijele sastojine bila je 35 godina.
Nisam mogao primijetiti na toj površini ni jednu smrću koja bi »stršila«,
u kome bi se slučaju mogla roditi sumnja da je u toj — nekad požarom
upropašćenoj — šumi ostalo nešto i predrasta, a to bi opet značilo da je
te (1930) godine bilo tamo stabala i starijih od 35 (36) godina. Naprotiv
prokrstarivši tu šumicu stekao sam uvjerenje da su sva stabla nesumnjivojedne
starosti. Šuma je te godine obilno fruktificirala. Prema pričanju
jednog otresitog omladinca iz toga sela nije to prvi put, nego je bilo tu
šišarica još preklani. Na pomenuta tri stabla bilo je ukupno 208 šišarica,
što je svakako, golem broj ako se uzme u obzir da su to bila drvca prsnog
promjera 18—19 cm a visine ispod 15 m. Klijavost sjemena nije provjeravana.
Podmlatka nisam primijetio. Pošto je šuma bila prilično napadnuta
po malom potkornjaku, a bilo je u njoj i sušika, to sam opisanu pojavu
velike a prerane fruktifikacije tumačio mišljenjem koje je u ono doba dominiralo,
tj. da ranija f ruktif ikacij a (ranije nego što je »propisana« prema
njemačkim kalupima) može nagoveštavati samo skoru smrt dotične asocijacije*.
Najmanje sam tada — dojučeranji đak bez imalo prakse —r
mogao posumnjati u nepogrešivost brojki koje sam tako dobro naučio i
tako čvrsto držao u glavi. Očiti nesklad između tih brojki i faktičnog stanja
na terenu nisam htio tumačiti drukčije nego na gore opisani način: pogoršanje
zdravstvenog stanja uslovljuje raniju fruktifikaciju a i obrnuto:
iz činjenice preranog rađanja plodom povlače se zaključci o neminovnom,
brzom propadanju sastojine. Sa kolikom rezervom i ograničenjima treba
prihvatiti tu tezu o tome je već bilo i biće još govora.


Godine 1933. izvršio sam slična opažanja na smrči u području
»Dijelovi« u privatnoj šumi tadanje vlasništvo »Lignum s. a. Milano« isto
srez bosanskopetrovački. Šuma je prebornog tipa u glavnom smrčevo-jelovabukova
s mjestimičnim borom u većim grupama, sa neznatnom primjesom
jasike, javora (Acer obtusatum i A. pseudoplatanus), jarebike i ive; po
rubovima izraziti pojas 1 ješke s ponešto gloga a na južnim ekspozicijama
i cera. Šuma prebornog tipa sa dominantnim debljinskim razredom od
30 do 40 om. Kroz šumu je prije dvije godine prošla sječa umjerenog intenziteta.
Zemljište je dobro; zdravstveno stanje isto; nadmorska visina
950—1100 m. Te godine u većem dijelu bosanske krajine dobro je rodila
smrča, i meni se ponovo pružila prilika da posmatram neobično mlada
stabalca gdje savijaju svoje vršike pod teretom šišarica. Utvrdio sam na
nekoliko primjeraka koji su rasli »u slobodi« da starost tih drvca nije bila
veća od 23—24 godine. Teže je bilo utvrditi početak fruktifikacije u sklopu;
razlog je bio taj, što su mlada stabla zauzimala poseban sprat donji, potišteni.
Rijetko kada se je moglo vidjeti da se koje drvce probije do
direktnog sunčanog zračka. Ni ona stabla, kojima bi to uspjelo, nisu fruktificirala
što je uostalom bilo u skladu sa dosljedno provedenim ogledima


*) Ja sam u svome teoretskom .dijelu (Š. L. br. lO/lll str. 345.) ovako to formulirao:
«... stalni memento mori za dotičnu jedinku da se ona ranije počne brinuti Za*
svoje potomstvo«.


349