DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
velikog skoro nije bilo nikako. Potsjećam čitaoce da je to bilo god. 1930... tj. godine najveće kulminacije »tipografa« u Bosni. Prigodom obaranja lovnih stabala (njih je bilo oborenih jedno desetak u tome predjelu) orijentaciono se utvrđivala i bilježila njihova starost i sve su se te brojke približno podudarale; dakle vjerovatna starost cijele sastojine bila je 35 godina. Nisam mogao primijetiti na toj površini ni jednu smrću koja bi »stršila«, u kome bi se slučaju mogla roditi sumnja da je u toj — nekad požarom upropašćenoj — šumi ostalo nešto i predrasta, a to bi opet značilo da je te (1930) godine bilo tamo stabala i starijih od 35 (36) godina. Naprotiv prokrstarivši tu šumicu stekao sam uvjerenje da su sva stabla nesumnjivojedne starosti. Šuma je te godine obilno fruktificirala. Prema pričanju jednog otresitog omladinca iz toga sela nije to prvi put, nego je bilo tu šišarica još preklani. Na pomenuta tri stabla bilo je ukupno 208 šišarica, što je svakako, golem broj ako se uzme u obzir da su to bila drvca prsnog promjera 18—19 cm a visine ispod 15 m. Klijavost sjemena nije provjeravana. Podmlatka nisam primijetio. Pošto je šuma bila prilično napadnuta po malom potkornjaku, a bilo je u njoj i sušika, to sam opisanu pojavu velike a prerane fruktifikacije tumačio mišljenjem koje je u ono doba dominiralo, tj. da ranija f ruktif ikacij a (ranije nego što je »propisana« prema njemačkim kalupima) može nagoveštavati samo skoru smrt dotične asocijacije*. Najmanje sam tada — dojučeranji đak bez imalo prakse —r mogao posumnjati u nepogrešivost brojki koje sam tako dobro naučio i tako čvrsto držao u glavi. Očiti nesklad između tih brojki i faktičnog stanja na terenu nisam htio tumačiti drukčije nego na gore opisani način: pogoršanje zdravstvenog stanja uslovljuje raniju fruktifikaciju a i obrnuto: iz činjenice preranog rađanja plodom povlače se zaključci o neminovnom, brzom propadanju sastojine. Sa kolikom rezervom i ograničenjima treba prihvatiti tu tezu o tome je već bilo i biće još govora. Godine 1933. izvršio sam slična opažanja na smrči u području »Dijelovi« u privatnoj šumi tadanje vlasništvo »Lignum s. a. Milano« isto srez bosanskopetrovački. Šuma je prebornog tipa u glavnom smrčevo-jelovabukova s mjestimičnim borom u većim grupama, sa neznatnom primjesom jasike, javora (Acer obtusatum i A. pseudoplatanus), jarebike i ive; po rubovima izraziti pojas 1 ješke s ponešto gloga a na južnim ekspozicijama i cera. Šuma prebornog tipa sa dominantnim debljinskim razredom od 30 do 40 om. Kroz šumu je prije dvije godine prošla sječa umjerenog intenziteta. Zemljište je dobro; zdravstveno stanje isto; nadmorska visina 950—1100 m. Te godine u većem dijelu bosanske krajine dobro je rodila smrča, i meni se ponovo pružila prilika da posmatram neobično mlada stabalca gdje savijaju svoje vršike pod teretom šišarica. Utvrdio sam na nekoliko primjeraka koji su rasli »u slobodi« da starost tih drvca nije bila veća od 23—24 godine. Teže je bilo utvrditi početak fruktifikacije u sklopu; razlog je bio taj, što su mlada stabla zauzimala poseban sprat donji, potišteni. Rijetko kada se je moglo vidjeti da se koje drvce probije do direktnog sunčanog zračka. Ni ona stabla, kojima bi to uspjelo, nisu fruktificirala što je uostalom bilo u skladu sa dosljedno provedenim ogledima *) Ja sam u svome teoretskom .dijelu (Š. L. br. lO/lll str. 345.) ovako to formulirao: «... stalni memento mori za dotičnu jedinku da se ona ranije počne brinuti Za* svoje potomstvo«. 349 |