DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 10 <-- 10 --> PDF |
i žanjima u mješovitim sastojinama. Na ovom mjestu dodao bih samo ovo», da ukoliko i operišemo s tim podacima oni će se u većoj mjeri odnositi na vrstu koja podnosi zasjenu a ne na komponentu, koja zahtijeva mnogo svijetla. U istom otsjeku pokušao sam god. 1937 provjeriti vrlo interesantna opažanja sovjetskih šumara koja se nadovezuju na istraživanja Ljubimeoka, Morozova i Nikolskog, a za koja čini mi se ipak najviše dugujemo Ciieslarii i Wiesneru. Radi se o paralelizmu kojj nesuminjivo postoji iameđu anatOimsko-fiziološke grade Cetina drveća i stepena podnašanja zasjene. Posljednje vrijeme radili su na tom problemu Voroponov (1930, 1949) i Leuhina (11949). Plodonosnost je mnogo više zavisna od asimilacione sposobnosti lista nego što možemo misliti i naslućivati. U to doba nije još bila detaljno razrađena metodika ispitivanja osmotskog tlaka u iglicama u vezi) sa pripadnošću jedinke dominantnom ili potištenom razredu stabala odnosno u vezi sa utpoređivanjem četine sa periferija i iz unutarnjih dijelova krošnje. Ja sam našao u Paradizu svuda osmotski itlak ispod li7 atm. Ovakav niski atmosferski pritisak karakterističan je i moguć za prve decenije života smreče ali za sastojine koje su na prelazu u srednjedobne takav sniženi pritisak znači potpuni, ili skoro potpuni, zastoj svih funkcija razvitka. Znači da razvitak tih srnrča nije ni izdaleka tekao uiporedo sa njihovim rastenjem.* Nebi htio da jednom duljom digresijom remetim tok mojih izlaganja, ah nije bez interesa osvrnuti se mimogred na kasnije oglede sovjetskih naučno-istraživaćkih ustanova preduzete u istom cilju. Leuhina i Voroponov uzimajući smirčeve četine sa drveć.i raznih starosti i bilježeći svaki put da li je ta jedinka spolno zrela ili proređenoj sastojini da joj1 je osmotski pritisak u Cetini preko 23 atm.; kao> izuzetak utvrđena je fruktifikacija na. jednoj smrči 30 godina staroj sa osmotskim pritiskom ispod 23 atm. (22,48 atm.) U svim slučajevima kad je Osmotski pritisak varirao od. 16,52 do 21,88 atm. (a to je bilo u tijesnoj vezi sla obrastam odnosno sklopom) smirče nisu rađale iako je među ispitanim primjercima bilo i drveća u 54-oj godini starosti. Voroponov zove takve pedesetgodišnjake »stadijno mladim« stablima za razliku od 25 i 30-godišnjih »stadijno starijih« primjeraka. Nebi bilo na odmet kad bi naši Instituti (makar oni bolje opremljeni i sa više mogućnosti za pravi naućno-istraživački terenski kao i laboratorijski rad) kod rješavanja problema fruktifikaeije poslužili se kriterijem njemačkih i sovjetskih naučenjaka, odnosno primjenili njihove metode na našem terenu. U srezu bosanskopetrovačkom u planini Grmeč u području Krnje Jele posmatrao sam god. 1930. jednodobne i čiste smrčeve sastojine nastale vjerovatno poslije požara. Površina tih mladih, lijepih i gustih šumica bila je oko 50 ha. Starost je utvrđena brojenjem godova na tri posječene smrče: 34, 35 i 36 godina. Analiza stabala nije vršena. Brojeno je u šumi, bez lupe i drugih pomagala,´nije se nastojala postići tačnost potrebna za naučno istraživački rad, jer nije u te svrhe ni rađeno, Koliko se sjećam, mene je tada zanimalo pitanje: u kojoj starosti napada smrču Ips tvpografphus, jer sam specijalno na torn objektu primjetio^ da je sastojina zaražena po malom Pytioctenes chalcographus, dok onog * Ovo moram dodati, jer iz podataka donesenih naprijed vidi se da je raste nj e tih sastojina bilo vrl o povoljno . Prosječne visine i prsni promjeri bijahu veći nego što je to izračunato za mnogo starije sastojine prvih bonitetnih razreda njemačkih tabela. Rastenje je dakle bilo besprikorno povoljno. Međutim stojimo na stanovištu Lisenkovljeva biološkog zakona: rastenje i razvitak — to su dva posebna, dva razna procesa, prema tome dva razna pojma. Na tom zakonu baziramo tvrdnju da su pomenute dobro uzrasle sastejine bile zaostale u razvitku, barem što se tiče svoje smrčeve komponente i zato smrča u njima nije rodila sjemenom. 348 |