DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 66     <-- 66 -->        PDF

O principu prebornog gospodarenja


Iako je spoznaja o prebornom načinu gospodarenja razmjerno stara, ona je neprestano
nova, i to napose zato što su preborne sastojine vrlo različita oblika i sastava
i; što na njihov razvoj vrlo mnogo utječu subjektivna gledišta uzgajača, uređdvača i
eksploatatora. Stoga primjena pojedinih metoda i smjernica o uzgajanju prebomih
šuma mnogo ovisi o spremi i savjesnosti stručnog osoblja te o mogućnostima za sistematski
rad u terenu. Literarni prilozi o gospodarenju u prebomim šumama omogućuju,
da se stekne veća sigurnost u rješavanju pojedinih problema, U tome može pomoći
i rad poznatog stručnjaka za preborne šume Dr, D. Dannecke r a: Da Plenterprinzip
in Südwestdeutschland (Schweiz. Z. f. F. 9/1949.), pa ćemo iznijeti osnovne
navode toga članka.


Smatra se dokazanom činjenica, da na ukupan prirast u nekoj ophodnji neznatno
utječu pojedini načini prorjeđivajna. U višespratnoj šumi (u kojoj gornji sloj sačinjavaju
listače a donji sloj vrste sjena) drvna masa po količini i kakvoći veća je nego
u jednodobnoj. Stoga se može naslućivati, da je u prebornoj šumi proizvodnja drvne
mase veća negoli u jednodobnoj. Potrajnost proizvodnje najznačajnija je karakteristika
šume gospodarene prebornim načinom. Preborna šuma je otpornija olujama, mrazu i
suši, u njoj je štetno strujanje vjetrova slabije, a potrebna vlaga obilnija.


Autor razlikuje tri tipa prebornih šuma: a) preborne sastojine vertikalnog sklopa;
ako u njima nema bukve treba je unijeti, b) sastojine prebornog oblika, u kojima naročito
treba pomoći razvoj upotrebivih podstojmh i srednjestojnih oblika stabala
sječom nadstojni hstabala, c) jednostojne čiste sastojine jele ili smreke, u kojima napose
treba pomoći razvoj potrebne smjese podstojnog sloja i rubnog pojasa u svrhu
sprečavanja jakog strujanja vjetrova pri tlu i u sastojini.


´Bonitiranje vrši se na stablima debljine preko 50 cm. Razvoj sastojine može
se pratiti pomoću kontrolne metode. Etat se određuje na osnovu boniteta staništa,
količine i strukture stvarne drvne zalihe i one kojoj treba tražiti. .


U pitanju tehnike uzgajanja autor na osnovu vlastitih iskustva navodi ovo: što
je oblik šume bliži prebornom, to se prirodna jelova šuma može bolje održati trajno


na visokom stupnju. Nikakva šablona ili strogo postavljeni ideal preborne šume ne
smije biti uzorom, već sve nastojanje uzgajača treba da je usmjereno podizanju prirasta.
Budući da je svako stablo dio drvne zalihe te je nosilac prirasta i u skladu sa
svojom okolinom nosilac dinamike razvoja šume, mora- se svako stablo smatrati kao
najmanja jedinica gospodarenja. Pri vađenju zrelog stabla pažnja se ne koncentrira
na pomlađivanje već na energiju prirašćivanja preostalih stabala, i istovremeno se
treba brinuti i za novi naraštaj. Mjesto da se pomlađivanje pomaže počevši od najgornjeg
sloja neposredno do tla, ono se treba pomagati od srednjih slojeva. Novi natraštaj
razvija se prirodno ili se umjetno s odgovarajućim vrstama stvara odnosno
upotpunjuje. Ne smije se težiti, određenom obliku sastojine, jer se gospodarenjem
s pojedinim stablom postepeno stvara preborni oblik sastojine i biološka potrajnost.
I Šafar


340