DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 63 <-- 63 --> PDF |
zbližavanja nekadašnjih nauka — antipoa: uzgoja i uređenja. Tipologija bi se mogla obraditi i sa nekoliko novih primjera. Stratifikacija sjemena je toliko važan problem da mu nije dosta posvetiti stotinak redaka: u svoje vrijeme zamjerilo se je to i Dengleru. Pitanje mikorize je također vrlo aktuelno, interesantno i značajno i šteta što se u citiranim djelima ne mogu naći imena amerikanskih i ruskih šumara koji se pomaljaju na vidiku kao nosioci prednje tematike. Ovo nekoliko kritičnih primjedbi (one se odnose na oba djela) ne će smetati da se obje knjige pročitaju sa interesom i nesumnjivom koristi. Cijena im je u dolarima $ 6.20 za Kestlera a $ 13.80 za Cermaka. A. P. Prof. Dr A. Novak, Holzschutz (Zaštita drveta); Izdanje österreichische Geselschaft für Holzforschung, Wien 1950. Sadrži 71 str. sa 12 slika u tekstu. Drvo je danas vrlo vrijedna sirovina i građevini materijal. Ono je organska materija podložna napadajima i štetnom djelovanju gljiva, insekata, vatre i vode, koji smanjuju njegovu trajnost. Pitanje produženja trajnosti drveta i održanja njegove upotrebne vrijednosti pomoću raznih tehničkih i kemijskih mjera, kako bi se zaštitilo protiv truleži (gljiva), protiv uništavanja po insektima, protiv destruktivnog djelovanja vatre i vode, sve to ima danas za narodnu privredu svake zemlje naročitu važnost. Poznato nam je da pravilno primijenjena impregnacija drveta produžava trajnost drveta često do 20 puta obzirom na neimpregnirano drvo (bukovi željeznički pragovi). Godišnje propadaju na tisuće m3 tehničkog drveta radi nepravilne primjene ili radi ne primjenjivanja zatši.tnih mjera. Prema tome pitanje zaštite drveta je zapravo s jedne strane pitanje tehničko, a s druge strane važno ekonomsko pitanje. Uviđajući važnost mjera za zaštitu drveta Austrijsko društvo za istraživanje drveta izdalo je kao prvu svesku svojih edicija gore navedenu knjigu. Pisac knjige je Prof. Dr. A. Novak, profesor Visoke škole za kulturu tla u Beču, U knjizi su ukratko prikazane sve tehničke mjere za zaštitu drveta i to kako one koje se prakticiraju u Austriji tako i one do kojih je pisac došao proučavanjem novije literature iz ovog područja. Knjižica je namijenjena potrošačima drveta i pisana je popularnim stilom. Knjižica ima tri dijela. To su: Opći dio; Specijalni dio i Dodatak. U Općem dijelu obrađuje se ukratko građa drveta, štetnici drveta (gljive, insekti, vatra, voda), zaštitna sredstva (podjela istih sa kratkom karakteristikom, ispitivanje zaštitnih sredstava i načini zaštite drveta (pregled). U Specijalnom dijelu su prikazani: načini impregniranja, priznata zaštitna sredstva, područja primjene (u šumi, na skladištu, u seoskom »gospodarstvu, u rudarstvu, želj. pragovi, stupovi za vodove, graditeljstvo), zaštita drveta od vatre i sprečavanje bujanja drveta. U podatku su obrađeni: Merulius lacrimalis, i Zaštita drveta lakiranjem j bojadisanjem. Dobro zaštitno sredstvo treba da je fungi- 1 insekticidno, da se dobro zadržava (fiksira) u drvetu, da ne napada drvna vlakanca i da ne smanjuje čvrstoću drveta. Ono treba da je neutralno prema metalima a naročito prema željezu, treba da lako i duboko prodire u drvo, da se teško izlužuje iz drveta i da ne isparava, da je bez mirisa i da ne djeluje štetno na čovjeka i životinje. Sredstva za zatšitu drveta pisac dijeli na: a) u vodi topiva sredstva; b) ulja za zaštitu drveta; c) sredstva topiva u organskim otapalima; i d) emulzije. Ad a) Ovamo spadaju soli topive u vodi. Najvažnije zaštitno sredstvo iz ove grupe je cinčani klorid. On je razmjerno najjeftiniji i najlakše se nabavlja. Osim njega mnogo se primjenjuju živin klorid i modra galica, U novije doba mnogo se primjenjuju fluorne soli, koje imaju jako fungicidno djelovanje. Ova sredstva danas obično dolaze u kombinaciji sa organskim zaštitnim sredstvima (npr. sa dimitrofenolom). Dodatkom kromovih i arsenovih soli Wolman je uspio da ova sredstva, koja se inače lagano ispiru, fiksira u drvetu. Zaštitu od vatre (smanjivanje upaljivosti drveta) primjenjuju se razne u vodi topive soli kao npr. amonsulfat, amonfosfat, vodeno staklo i boraks. Prednost u vodi topivih sredstava je njihova neograničena mogućnost primjene kod raznih načina impregnacije te kod mokrog i sirovog drveta. Ona su razmjerno jeftina i lagano se nabavljaju. Loša im je strana da se lako ispiru pogotovo tamo gdje je njima impregnirano drvo izvrgnuto djelovanju atmosferilija. 337 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Ad b) Ulja se teško izlužuju iz drveta. Najpoznatije je kreozoitno ulje iz kamenog ugljena. Ono sadrži visokovrijedna .neutralna ulja i fenole sa jakim, fungicidnim djelovanjem. Osim kreozotnog ulja upotrebljavaju se i druga katranska ulja (drvni katran, katran smeđeg ugljena i dr.) a također i plinsko ulje. Karakteristika ovih sredstava je da teško prodiru u drvo. Radi toga traže primjenu načina impregnacije. Prednost kn je što se ne ispiru sa vodom. Loša im je strana da su dosta skupa i teško se´ nabavljaju. Ad c) U USA već više godina primjenjuju 5%-tne raistojine jako fungicidnih organskih materija (npr. penta-i tetraklorfenol, dinitronaftalin, ß^naftoi, kuprocinčani naftenat i dr.) u petroleju ili plinskom ulju. Ova sredstva se dovađaju u drvo pod pritiskom u kotloviima. Mana ovih sredstava je da povećavaju zapaljivost drveta radi primjene petroleja i drugih lako zapaljivih organskih tvari. Ad d) Radi pomanjkanja katranskih ulja ona se često miješaju sa cinčanim kloridom, a upotrebljavaju se i emulzije katranskih ulja sa vodom. Ovakove emulzije sa vodom imaju tu manu da se prilikom prodiranja emulzije u drvo u vanjskim dijelovima drveta vrši filtriranje emulzije. Na taj način u unutarnje dijelove drveta prodire samo čista voda. Osim poznatih načina impregnacije pisac donosi i neke manje poznate koji se primjenjuju u USA, a koje ukratko prenosimo: Kod kijaniziranja drveta upotrebljava se u1 Americi 5%-tna rastopina pentaklorfenola u plinskom ulju ili petroleju. Potapanje drveta u njoj traje kroz 48 sati. Gewecke je modificirao poznati Boueherijev način impregnacije. Pojenje drveta impregnacionim sredstvom ne vrši-se pod tlakom nego pomoću vakuuma. Svježe okorani komadi drveta stavljaju se u bazene napunjene sa rastopinom Impregnacionog sredstva. Na oba čela komada montiraju se posebne kape i vakuum sisaljkama spojenim sa njima siše se drvni sok iz drveta. Rastopina impregnacionog sredstva prodire u bijeli kroz sržne trakove na cijelom plastu. Vrijeme napajanje drveta impregnacionim sredstvom iznosi samo 2—3 dana prema 2—3 tjedna kod normalnog boucherijevog postupka. Mjesto Rupingovog načina impregnacije, koji traži specijalne kotlove, zračni kompresor i sisaljku za tekućinu, Lowry je podvrgao zrak koji se nalazi u drvetu samo pritisku katranskog ulja. Po izvršenom napajanju primjenom vakuuma stlačeni zrak u drvetu istjera suvišno ulje iz drveta. Poglavlje o zaštiti drveta lakiranjem i bojadisanjem napisao je A. Bittner, pa donosimo i iz njega neke izvode. Premazi vanje drveta lakom i bojom ima dvostruku svrhu. Na površini premazanog drveta stvara se nepropusni sloj (film) koji štiti drvo od korozije i istovremeno lak i boja imaju i estetsko djelovanje, Ovaj estetski momenat često je i važniji od prvoga: .Danas su u upotrebi slijedeća sredstva za lakiranje i bojadisanje: Sušiva, polusušiva ili nesušiva (u kemijski modificiranom stanju) životinjska i biljna ulja; prirodne smole; vještačke smole najrazličnijeg porijekla i kemijske strukture; nitroceluloza i drugi ceJulozni lakovi; klorirani kaučuk i klorirana buna (umjetni kaučuk); razni polimerizati kao npr. polivinilkloTid i polivinilacetat (poiistirol); asfalt, bitumen i sušiva mineralna ulja. Svaka od ovih grupa sastoji se iz velikog broja specijalnih produkata sa raznim fizikalnim i kemijskim svojstvima. Od sredstva za lakiranje i bojadisanje drveta se traži, da ne puca, da se ne odljepljuje niti Ijušti, da je elastično, i da se lako prilagodava promjenama oblika drveta kod bujanja i usušivanja. Drvo koje se premazuje treba da je suho. Najpoznatija ulja jesu: laneno ulje (iz kojeg se dobiva firme), drvna lako sušiva ulja za lakiranje (većinom kineskog porijekla), ricinusovo ulje, sojino ulje, borovo ulje, riblje ulje) upotrebljavaju se u kombinaciji sa lakovima). — Najvažnije prirodne smole su´: kolofonij, kopal, daniar i šelak. One se rastapaju u organskim otapalima (lakbenzinu, terepentinsokm ulju ili alkoholu), a mogu se kombinirati sa uijima i drugim lakovima. .— U grupu nitroceluloze spadaju razni nitrolakovi, nitrolakboje i nitro boje. Klorkaučuk lakovi i boji za lakiranje su naročito otporni prema djelovanju lužina, ulja, masti, benzina, petroleja i alkohola. U glavnom se primjenjuju kod metala ali dolaze u upotrebi i kod drveta. Ovi lakovi i boje smanjuju ujedno i upäljivost drveta. 338 |