DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 62     <-- 62 -->        PDF

[


nego za razonodu. Tada se praznuje, izvode se razne narodne igre, čitava športska na


tjecanja. Tu je prilika, da se upoznaju planinari iz grada sa onima iz sela.


U koliko vlada nestašica planinarskih domova, to ne treba da bude zapreka pla


ninaru, kada ima po svim planinama stočarskih koliba i bačija. Umjesto udobnosti,


koju bačija planinaru ne pruža, ona ga jače vezuje za prirodu i za čovjeka iz prirode,


planinskog stočara. — Planinari i šumari ponekad su upućeni jedni na druge. Godine


1946 ugovoreno je, da se planovima šumarskih kuća i lugarnica predvidi i naročito


odjeljenje za planinare. Dok su planinarski, domovi češće po visovima, šumarske se


kuće nalaze niže i tako mogu upotpunjavati mrežu skloništa za planinare. Planinarstvo


se ne može zamisliti bez šume. Zato je i posve prirodno. da su gdjedak planinari uz


šumare prvi pioniri obnove i zaštite šume, što su dokazali po Srbiji, dalmatinskom


golom kršu i drugdje; dragocjena moralna pomoć, koju mi, šumari, ne možemo i ne


smijemo zanemarivati. — Kučajsko-homoljske planine istočne Srbije, tipičnog bogatog


rudarskog bazena, sa svojim rudarskim domovima i naseljima također pružaju priliku


za tješnju vezu planinara i rudara. — Prirodno je, da i među lovcima, ljudima koji


vole prirodu i zalaze u nju, ima također oduševljenih planinara.


I ranije bilo je šumara-planinara, ček i pokretača planinarstva. Ima razloga, da i


u buduće što veći broj šumara pođe istim putem. VI. Beltram


..&..1.. itmtit iJucuhut ......


Dr, Leo Tshermak: Waldbaa auf Pflanzengeographisch-oekologischer Grundlage.
Sprenger Verlag Wien 1950. — Dr. J. Köstler: Waldbau. Paul Parey verl, Berlin 1950.


Kad čitamo zajedno, upoiredo, ta dva najnovija njemačka djela iz područja uzgoja
šuma, prati nas cijelo vrijeme jedan te isti utisak: izvjesna pretencioznost samog naslova
ČermakoVa djela dosljedno se odražava na stilu i sadržaju cijeloga rada, a
Kestler naprotiv kao da hoće što jače podvući: »naslov je skroman Waldbau — tako
je nazvao* svoje djelo i Gajer — ne idemo nj mi dalje od toga«. Za detaljnu kritičku
analizu potrebno je svakako dulji i dublji studij obaju djela, ali čini mi se da bi već
i sada bila na mjestu jedna mala načelna zamjerka: ni Kestler ni Čermak nisu u dovoljnoj
mjeri iskoristili bogata i plodna´ iskustva sovjetskih, amerikanskih (SAD), a u
najnovije vrijeme i Kanadskih šumara. Čermak se poziva na preko 500 njemačkih
autora (ubrajajući ovamo pisce iz bivše Aostrougarske), a. njegova vlastita opažanja iz
područja Alpi, kao i izuzetna prilika koja mu se pružila da obiđe jugoistočni (možda
sa šumarskog stanovništva najinteresantniji) kutić Evrope daju njegovom djelu poseban
ton i boju i mogu mu poslužiti opravdanjem što je dosta (da ne kažemo previše)
emancipovao od ostale Stručne literature. Specijalno za Balkanski poluotok mora
autoru odati dužno priznanje da je umio posmatrati prilike kod nas kroz jednu stručnu
i objektivnu prizmu. Lijepo je obrađen i problem krša — ali svakako u opsegu koji nas


— mnogo više vezane na krašku problematiku — ne može u potpunoj mjeri! zadovo>-
Ijiti. Autorov doprinos problematici niskih šuma bez sumnje je velik i nov. Tome problemu
poklonio je pažnju i Kestler. Sa Kestlerovim nazorima koji povijaju naročito
kroz prvi dio knjige (o uvijek negativnom utjecaju čovjeka na prirodu) ne bi se mogao
složiti. Njegova »šumska sociologija« nije dovoljno logično-prisno povezana sa biologijom
šumskih vrsta koju je obradio lijepo, sažeto... pomalo starinski. Čermak je naprotiv
baš u toj tematici moderan, aktuelan, možda čak pomalo i revolucionaran.
Kestler opet ima jednu drugu nesumnjivu prednost ali prednost koju sam nije dovoljno
iskoristio. Kestler je naime rutinirani i oštroumni uređivač, on nije samo´ gajitelj šume.
Svjetska šumarska literatura još uvijek čeka na jedno kapitalno djelo u kojem bi
uređenje kroz uzgoj šuma dolazilo do svog pira vog i potpunog izražaja i u
kojem bi uzgoj postao jedna snažna poluga za uređivača. Nama se je činilo da je
Kestler dorasao takvoj kompleksnoj obradi šumarstva (t. j . »Waldbau« u širem smislu
za razliku od mnogo užeg i manje upotrebljavanog »Forstzucht«), ali ova najnovija
njegova knjiga nije nas mnogo približila ostvarenju tih, od ranije naslućivanih, mogućnosti.
Naprijed sam uzgred spomenuo i razlog tome a to je nesvjesno ili svjesno
´ zanemarivanje stručnog iskustva drugih naroda. Specijalno su Rusi dosta učinili za to


´ 336