DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
proveden je tokom čitave prerade rujevog lišća na taninski ekstrakt. Da ne bi došlo do izdizanja lišća izvan difuzera, stavljena je odozgo perfori.... drvena ploča koja zadržava lišće te tako omogućuje prolaz vode kroz difuzer odnosno kroz lišće; Pogrešni su bili pokušaji ekstrakcije lišća u rotacionoj kaci, jer je ovim načinom rada nastao veliki gubitak na taninu zbog okludiranja zraka u ekstrakcione sokove. Temperatura vode pri ulazu u difuzer mora biti 60°C te se prolazeći kroz lišće ohlađuje i konačno izlužuje pri temperaturi od 35—40°C, što je ovisno o izolaciji. Ovo je najvažnije kod čitavog izluživanja, te je u tome i bitna razlika od ekstrakcije hrastovog i kestenovog drveta, kod koje se temperatura drži po mogućnosti na 95—100°C, Kad je prvi difuzer napunjen lišćem i vodom, puni se lišćem drugi i iz prvog difuzera ulijeva se voda (koja je djelomično ekstrahirala tanin) u drugi difuzer a prvi dobiva svježu vodu, i tako redom dok se ne napuni čitava baterija koja se sastoji od 8—10 difuzera. Konačno iz zadnjeg difuzera izlazi sok jačine 5—6° Be, koji ima do 6% tanina i do 2% šećernih tvari koje lako provriju. Da se spriječi vrijenje, stavlja se u difuzere 5% otopina natrijevog bisulfita, koji ujedno i pogoduje boljem izluživanju lišća. Rijetki sok isparava se .u .vakuumu u gusti tekući ekstrakt sa sadržajem tanina do 25% ili se prerađuje na prah sa sadržajem tanina do 56%. Na ovaj način lagano i dobro se izluži domaći ruj i sicilijanski ruj. Kiseli ruj na ovaj način ne može se izlužiti, te je za to potrebna viša temperatura i duže vrijeme ekstrakcije, što vrlo mnogo kvari kvalitet proizvedenog ekstrakta. Karakteristično je za rujevo štavilo u obliku lista i ekstrakta da sadrže do 3°/o šećernih tvari, koje mogu lagano provrijeti, sito na štavljenje koža povoljno utječe. Prerada lišća domaćeg ruja je jednostavna i moguće ga je izlužiti 92—93% od količine sadržanog tanina u listu. Dobiveni ekstrakt ima vrlo dobra svojstva, nema taloga i daje koži svijetlu postojanu boju. Kiseli ruj Kiseli ruj doprema se u tvornice tanina najčešće kao čitav list, neujednačene boje i Ito zeleno-crvene, žuto-crvene ili sasvim crvene boje. Radi toga i ekstrakti iz ovakovog lišća nemaju svijetlu boju, pa im je i upotreba u kozarstvu ograničena, jer crvena boja u učinjenoj koži nije poželjna, osobito za one svrhe gdje se upotrebljava koža učinjena sa rujevim ekstraktom. Obzirom na ovo mogućnost upotrebe kiselog ruja zaostaje za ekstraktom dobivenim iz zeleno-žutog lišća domaćeg ruja. Dok se berba domaćeg ruja obavlja u srpnju i kolovozu (t. j. kada je u listu najviše tanina, a list nije još pocrvenio -odnosno kada je kvalitet najbolji), berba kiselog ruja počinje u rujnu i listopadu, u vrijeme kad počima list rujiti a lišće dobiva prelaznu boju zelenu-žutu-crvenu u svima nijansama. Kao što je već spomenuto, prosječni sadržaj tanina u kiselom ruju je visok. U jednogodišnjim biljkama sadržaj tanina je nizak, netanina visok, 3Q8 |