DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 34     <-- 34 -->        PDF

proveden je tokom čitave prerade rujevog lišća na taninski ekstrakt. Da
ne bi došlo do izdizanja lišća izvan difuzera, stavljena je odozgo perfori....
drvena ploča koja zadržava lišće te tako omogućuje prolaz vode kroz
difuzer odnosno kroz lišće; Pogrešni su bili pokušaji ekstrakcije lišća u
rotacionoj kaci, jer je ovim načinom rada nastao veliki gubitak na taninu
zbog okludiranja zraka u ekstrakcione sokove.


Temperatura vode pri ulazu u difuzer mora biti 60°C te se prolazeći
kroz lišće ohlađuje i konačno izlužuje pri temperaturi od 35—40°C, što je
ovisno o izolaciji. Ovo je najvažnije kod čitavog izluživanja, te je u tome i
bitna razlika od ekstrakcije hrastovog i kestenovog drveta, kod koje se
temperatura drži po mogućnosti na 95—100°C,


Kad je prvi difuzer napunjen lišćem i vodom, puni se lišćem drugi i
iz prvog difuzera ulijeva se voda (koja je djelomično ekstrahirala tanin) u
drugi difuzer a prvi dobiva svježu vodu, i tako redom dok se ne napuni
čitava baterija koja se sastoji od 8—10 difuzera. Konačno iz zadnjeg difuzera
izlazi sok jačine 5—6° Be, koji ima do 6% tanina i do 2% šećernih
tvari koje lako provriju. Da se spriječi vrijenje, stavlja se u difuzere 5%
otopina natrijevog bisulfita, koji ujedno i pogoduje boljem izluživanju lišća.
Rijetki sok isparava se .u .vakuumu u gusti tekući ekstrakt sa sadržajem
tanina do 25% ili se prerađuje na prah sa sadržajem tanina do 56%.


Na ovaj način lagano i dobro se izluži domaći ruj i sicilijanski ruj.
Kiseli ruj na ovaj način ne može se izlužiti, te je za to potrebna viša temperatura
i duže vrijeme ekstrakcije, što vrlo mnogo kvari kvalitet proizvedenog
ekstrakta.


Karakteristično je za rujevo štavilo u obliku lista i ekstrakta da sadrže
do 3°/o šećernih tvari, koje mogu lagano provrijeti, sito na štavljenje koža
povoljno utječe.


Prerada lišća domaćeg ruja je jednostavna i moguće ga je izlužiti
92—93% od količine sadržanog tanina u listu. Dobiveni ekstrakt ima vrlo
dobra svojstva, nema taloga i daje koži svijetlu postojanu boju.


Kiseli ruj


Kiseli ruj doprema se u tvornice tanina najčešće kao čitav list, neujednačene
boje i Ito zeleno-crvene, žuto-crvene ili sasvim crvene boje.
Radi toga i ekstrakti iz ovakovog lišća nemaju svijetlu boju, pa im je i
upotreba u kozarstvu ograničena, jer crvena boja u učinjenoj koži nije
poželjna, osobito za one svrhe gdje se upotrebljava koža učinjena sa rujevim
ekstraktom. Obzirom na ovo mogućnost upotrebe kiselog ruja zaostaje
za ekstraktom dobivenim iz zeleno-žutog lišća domaćeg ruja.


Dok se berba domaćeg ruja obavlja u srpnju i kolovozu (t. j. kada je
u listu najviše tanina, a list nije još pocrvenio -odnosno kada je kvalitet
najbolji), berba kiselog ruja počinje u rujnu i listopadu, u vrijeme kad počima
list rujiti a lišće dobiva prelaznu boju zelenu-žutu-crvenu u svima
nijansama.


Kao što je već spomenuto, prosječni sadržaj tanina u kiselom ruju je
visok. U jednogodišnjim biljkama sadržaj tanina je nizak, netanina visok,


3Q8