DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 23 <-- 23 --> PDF |
lag. BrataislaV Pejoskz (Skoplije): PRILOG UPOZNAVANJU NAŠIH BOROVIH SMOLA (Smola alepskog bora) Smiolarenje kao deo šumske privrede sa našim prvim Petogodišnjim planom krenulo je napred o čemu nam govore prve tri godine i pored nesumljivih teškoća koje su delimično prebrođene, budući da je ova delatnost kao nova uvedena u većem broju narodnih republika tek posle rata. Plansko smiolarenje kao deo opšteg planiranja naše socijalističke privrede nesumljivo će nam omogućiti da se u većem opsegu oslobodimo od uvoza kolofona i terpentinskog ulja, ako se tome cilju privedu sve one sposobne borove sastojine koje bi se mogle dugoročno ili kratkoročno smolariti. Ako izvršimo analizu za protekle tri planske godine (1947, 1948 1 1949) i obeležimo dobijenu količinu borove smole putem smolarenja za 1947 god. sa 100, u 1948 indeks se penje na 250 a u 1949 on već iznosi 400. Dobijene količine ne mogu nas zadovoljiti no neosporno da će se proizvodnja smole u našoj državi povećati iz godine u godinu kako bi uvoz njenih osnovnih derivata kolofona i terpentinskog ulja bio sveden što je to moguće na nižu količinu. Moramo povećati proizvodnju smole po radniku jer je godišnja produkcija u tom smislu još niska. A to znači da se samom problemu smolarenja mora prići snažnije i temeljitije, imajući u vidu savremene metode rada koje obezbeđuju veći prinos po belenici, stablu, odnosno smolarskoj sezoni. U našim prilikama kod nas za industrisko smolarenje, prema već do, sada postignutim rezultatima mogu doći u obzir crni bor, crveni bor, deli- mice alepski bor i smrča a samo za izvesne svrhe u malom obimu molika, munika i ariš (za naučna istraživanja, za proizvodnju balsama i si.). Ovom prilikom mi bi želeli da razmotrimo smolu alepskog bora čija je proizvodnja kod nas već uvedena na području NR Hrvatske u Dalmaciji (na otocima Hvar i Brač i dr, mestima). Smola alepskog bora bila je prva naša domaća smola sa kojom je prof, dr. Varičak (1) otpočeo istraživanja u cilju izdvajanja njenog balsamastog (oleorezinastog) sloja još u toku 1947 godine. Prema Stefanovu (2) prirodni areal alepskog bora (uključiv i Pinus brutia koji mu je vrlo sličan) bi bio: područje Sredozemnog Mora od Portugala, Spanije, Alžira, Tunisa do Sirije a zatim Mala Azija, Kavkaz, Krim, Grčka i delimično područje Jadranskog Mora. Njegova najveća rasprostranjenost je svakako u Tunisu gde prema podacima Lacourly-a (3) zahvata površinu od oko 400.000 ha. U pogledu smolarenja na njemu se zasada najviše smolari u Grčkoj (delimice na Pinus nigra var. palassiana) gde se godišnja proizvodnja smole penje na oko 30.000 tona smole., Prema Aniću (4) dolazi alepski bor kod nas od prirode na dalmatinskom otočju, južnije od Šibenika, a uz obalu južnije od Splita. U pogledu pak srodne mu vrste Pinus brutia vredno je napomenuti da na pr. u Turskoj ova potonja je autohtona (područje Mramornog Mora, Zapadne i Južne 297 |