DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1950 str. 42 <-- 42 --> PDF |
vel. vrijes, tršlija, mirta, event, i koja druga drvolika vrsta kao na pr. Pistacia terebinthus, O-lea oleaster, Viburnum tinus i pojedini Juniperusi. Obrast je još uvijek iznad 0,7, a vis. prirast dobar. U drugi tip B, odnosno u podtip Blf uvrstili bi sve šikare sličnog sa- I stava i osobina kao i At. Devastacijom makijske šume nijesu iščezli svi vrijedniji elementi, kao što su česmina i planika, već su ovi ostali sa zelenikom, tršlijom, mirtom, malim vrijesom i raznim Juniperusima. Samo je ukupan obrast spao nešto više t. j. između 0,7 i 0,4. Na čistinama javljaju se vrste koje nas sa šumarskog gledišta ne interesiraju kao na pr. buštini, cr. drača,brnistra, kadulja i dr. Nakon šum. požara, čini se, da se najbolje regenerira planika, pa tako imamo šikara sastavljenih gotovo od same planike sa kojom drugom manje važnom vrstom. Visinski prirast kod ovog tipa nije uništen. Podtip P>2 sličan je podtipu A2 s tom razlikom, što pored drvolikih vrsta dolaze u nešto većoj mjeri i grmolike. Kod ovog tipa šikara, česmine i planike vrlo malo ima, a prevladavaju: zelenika, Juniperusi, tršlja, mirta, mali vrijes, bušini i cr. drača, event, brnistra, kadulja i dr. Na Pelješcu u ovaj tip došle bi šikare oštrike kao glavna vrsta, sa smrikom, vel. smrijekom (pukinja) tršljom, cr. dračom, mirtom i šipkom. Obrast i vis. prirast sličan je podtipu Bx. U treći ili C-tip svrstale bi se sve šikare, u koji je visinski prirast jednak nuli, te se takove drvolike vrste nsu u većini slučajeva razvile u visinu, nego u grmove poluloptastih ili poleglih oblika, iako se na takovoj površini više ne pase. Obzirom na floristički sastav u podtip Ci mogu doći šikare bez obzira na smjesu drvolikih vrsta, dakle i tipa A i B, ukoliko nemaju vis. prirasta. Ove šikare mogu biti sastavlrne i od same česmine sa tršljom i Juniperusima, ili mogu biti zastupane i ostale drvolike vrste. Ukupan obrast treba da je iznad 0,4. Zbog plitkog tla, nepravilan postupak čovjeka sa bivšom sastojinom imao je kobnih posljedica, a rezultat toga rada su šikare ovog tipa. Devastacija bivše makijske šume, koja je dovela do ovog stupnja, uzrokovana je ponegdje, pored utjecaja čovjeka, još i klimatskim (stalni vjetrovi^ utjecaj posolice) i pedološkim uzrocima (skeletno te mršavo tlo siromašno hranivima). Na ovaj način nastale su šikare, koje bi uvrstili u podtip C2. Obzirom na smjesu, sporedno je o kojima se drvolikim vrstama radi. Obrast ovog tipa treba da je iznad 0,4, a vis. prirast jednak nuli. Ovakove šikare gotovo redovno nalaze se na strmim obalama otoka i otočića izloženima stalnom udarcu vjetra sa posolicom. U četvrtu ili D-skupinu uvrstili bi sve šikare obrasle pretežno Juniperusima, kao i ponekom grmolikom vratom. Sastav ovih šikara je uglavnom slijedeći: smrika, veliki vrijes i ponegdje somina, zatim tršlja i cr, drača, sa ponekim malim vrijesom, kaduljom, bušinom, smiljem, bijelim pelinom (Inula Candida), kupinom i si. Ove su šikare uvijek manjeg obrasta, a nastale su jačom i temeljitijom devastacijom lisnatih elemenata makijske šume. U južnoj Dalmaciji ima šikara ovog tipa koje su sas.tavljene pretežno od same somine. Šikare tipa D nazivamo i »smrikušama« a obrast treba da im je iznad 0,4. Kod manjeg obrasta, smatramo takove površine goletima, što smo već ranije spomenuli. 260 |