DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1950 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Za cik-cak linije, za međuoperaciona pomeranja, za krivolinijske ili kružne
kretnje one su nezgodne ili čak prava smetnja: one su same po sebi neštostatično,
nepomično, čak i šablonsko. Često baš u pilanama dolazi do
gomila i brda materijala samo zbog toga, što nisu svuda uvedene pomične
klupe (transpoftabli stolovi) i uopće bestračna sredstva.


c) Pošto je poznato da se iz stvarnih primjera najbolje uči, neka ova
analiza dodirne unutarpogonsku transportnu mrežu još jednog našeg drv nog
kombinata Zivi nice, čiji relativno visoki normativi radne
snage imaju izvor u uređenju unutafpogonskog transporta. U osnovnim
crtama tamo je problem postavljen ovako: Uvesti normalni kolosjek u
cijeli pogon i zamijeniti po mogućnosti .što viš e unutarpogonsku transportnu
mrežu šumskog raspona sa normalnim kolosjekom. Uglavnom tamo
se već uvode normalni kolosjeci. Ovako postavljanje problema izazvano
je pretjeranom žeđu za normalnim kolosjekom, koji do tada nije postojao
u vanjskom saobraćaju u Zivinicama, te se pošlo od naizgled logične postavke:
ako ne u samoj pilani, ali barem na stovarištu oblovine i stovarištu
rezane građe manevrisati sa velikim vagonima normalnog kolosjeka, kako
bi se što više izbjegao pretovar i mijenjanje transportnih sredstava.
Stvarno, ovdje se već u osnovnoj postavci previdjela razlik a
između funkcije vanjskog i funkcije unutrašnjeg transporta. Vanjski transport
je nosioc tereta na dug e relacije, on je uglavnom transport i ništa
drugo; unutrašnji transport je jedna pomoćna karika u proizvodnji sa
kratkim relacijama, gdje se naizmjenično vrši rad, prerada,
reparacije, sortiranje i si. i gdje vrijeme pomicanja ne igra tolik u ulogu
ioliko priprem a za to pomicanje. Unutarskladišni transport mora biti
ručan, brz, elastičan, mobilan, a ne ukočen i trom. Koliko je neracionalno
operisanje sa vagonima normalnog raspona u jednom skladištu sa ograničenim
prostorom, pogotovo na skladištu kratke rezane robe, može se
primjetiti na jednom prostom primjeru: normalni vagon postavljen je za
utovar friza (popruga). Treba tovariti oko 20 m3, što znači, da ćemo koristiti
nekoliko vitlova, koji su od vagona udaljeni 20 i više metara. Mada
se za ovaj posao upotrebljava omladina i ženski radnici, ipak je tu očigledno
tzv. nekorisn o vrijeme, .... se izgubi dugim hodanjem od
vitla do vagona. Ne samo da se mnogo gubi za korisni teret t. j . za puni
teret, nego se isto toliko vremena gubi za povratak. Jednom prilikom posmatrano
je takovo tovarenje i primjećeno kako se frize na sve načine
nose: u rukama, na ramenu, u kecelji, a malo je bilo slučajeva, da su se
nosile na trogama (nosiljkama) ili si. Za ovo nepotrebno šetanje radnika
ne snose krivicu radnici nego organizacija rada u tom pogonu. No svemu
tome ima se pridodati još jedna popratna nezgoda: pošto su vagoni teški
i jedva pokretni, to su oni na duže vrijeme zakrčili put i ukočili svaki
daljnji saobraćaj na tom dijelu stovarišta. No ovdje nije zašteđena niti
jedna pretovarna operacija, jer su frize skidane sa vitlova (»rušene«), zatim
brojane ili mjerene, pa slagane na zemlju umjesto na pomične
klupe, pomoću kojih bi se mogle dovesti u neposrednu blizinu vagona
normalnog kolosjeka!


d) Pretovare treba svakako izbjegavati, ali pri tome ne treba ići u
drugu krajnost. Kod toga neka nam posluži jedan instruktivan primjer:
Pogon je dobio nalog za otpremu jednog vagona kratke, rezane građe, sa


248