DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1950 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nje kore u junu i julu, bile su ponovno uzete 15. novembra. Za svo ovo vreme reznice su se neprekidno nalazile u staklari. Pod ovim uslovima terminalni pupoljak grančica rastao je progresivno. Dana 9. februara 1949. muški cvetovi već su se bili pojavili na nekima od nijih a zatim i cvetanje je postalo opšte. Dana 25. februara jedna reznica bila je posmatrana. Ona je imala jedan mali koren od 1,5 cm dužine. Dana 1. marta razne reznice su bile ispitane. Izvestan broj od njih imale su jedan ili dva korena u rašćenju, dužina ovih organa je varirala između nekoliko mm do 22 cm. Njihova debljina uvek značajna kretala se od prilike od 3—4 mm. Jedna reznica uzeta i;oš 23. septembra 1948. pokazivala je sekundarno korenje mnogo tanje od ostalog u oblasti zadebljanja (vidi si, 1). Uzdužni preseci napravljeni u jednom od ovih korena i na samom korenu kod mladih biljčica iste starosti pokazuju da je grada normalna, ali da je njihovo odrvenjavanje još slabo naglašeno (si. 4), što izgleda da je dobar dokaz da se koren brzo izdužuje budući da je korenov meristem stvoren. Tada se postavlja jedan novi problem a to je presađivanje ovih reznica određenih za pošumljavanje. On je identičan onome problemu koji se pojavljuje i kod presađivanja borovih sadnica. Mi smo ispitivali različite reznice kako bi se olakšalo njihovo primanje kod presađivanja. » Zaključci Ako rezimiramo istraživanja koja smo preduzeli pre skoro godinu dana možemo reći da je ostvareno pošumljavanje putem reznica i kod primorskog bora. Poznato je da je ova vrsta ostajala uporna kod svih dosadašnjih uobičajenih postupaka primenjenih kod pošumljavanja putem reznica kod viših biljaka, obuhvatajući i one postupke koji su primenili Amerikanci kod pošumljavanjem putem reznica kod Pinus palustris Mill. Zahvaljujući našoj tehnici, grančice primorskog bora (Pinus maritima Miller) kao i one oddrugih drvenastih vrsti mogu se zakoreniti. No izgleda da je potrebno da ove grančice budu obogaćene prethodno proizvodima metabolizma (plastičnim oligodinamičnim materijama). Ovo obogaćivanje je lako moguće sa jedne strane prstenastim skidanjem kore a sa druge strane sa testom postavljenim na mesto skinute kore. Ovo testo sprečava gubitak smole i stimuliše bez sumnje stvaranje ćelijica sekundarnog tkiva. Najzad je moguće da među proizvodima koji se stvaraju u delu iznad skinute kore postoji i jedan »organizator« ili jedan »prethodnik« ove rizogene materije koji izaziva na zadebljanju gde rana zarašćure, diferenciranje korenovog meristema. U svakom slučaju čim su reznice bora tretirane sa rastvorom hetero-auksina, one su nesposobne za formiranje korena. Auksin nije sam sposoban da omogući rizogenezu i treba da postoji bez sumnje jedna druga materija, jedan r i z o k a 1 i n organizator korenovog sistema. Ali i pored toga što rezultati koje smo postigli prestavljaju jedan novi i ozbiljan doprinos za rešenje jednog delikatnog problema morfogeneze, njegova praktična vrednost je daleko od toga da može biti zanemarena. Poznato je da količina ubrane smole varira često od terena gde borovi 240 |