DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1950 str. 22     <-- 22 -->        PDF

nje kore u junu i julu, bile su ponovno uzete 15. novembra. Za svo ovo
vreme reznice su se neprekidno nalazile u staklari. Pod ovim uslovima
terminalni pupoljak grančica rastao je progresivno. Dana 9. februara 1949.
muški cvetovi već su se bili pojavili na nekima od nijih a zatim i cvetanje
je postalo opšte.


Dana 25. februara jedna reznica bila je posmatrana. Ona je imala jedan
mali koren od 1,5 cm dužine. Dana 1. marta razne reznice su bile ispitane.
Izvestan broj od njih imale su jedan ili dva korena u rašćenju, dužina ovih
organa je varirala između nekoliko mm do 22 cm. Njihova debljina uvek
značajna kretala se od prilike od 3—4 mm. Jedna reznica uzeta i;oš 23.
septembra 1948. pokazivala je sekundarno korenje mnogo tanje od ostalog
u oblasti zadebljanja (vidi si, 1).


Uzdužni preseci napravljeni u jednom od ovih korena i na samom korenu
kod mladih biljčica iste starosti pokazuju da je grada normalna, ali
da je njihovo odrvenjavanje još slabo naglašeno (si. 4), što izgleda da je
dobar dokaz da se koren brzo izdužuje budući da je korenov meristem
stvoren.


Tada se postavlja jedan novi problem a to je presađivanje ovih reznica
određenih za pošumljavanje. On je identičan onome problemu koji se pojavljuje
i kod presađivanja borovih sadnica. Mi smo ispitivali različite
reznice kako bi se olakšalo njihovo primanje kod presađivanja.


»


Zaključci


Ako rezimiramo istraživanja koja smo preduzeli pre skoro godinu dana
možemo reći da je ostvareno pošumljavanje putem reznica i kod primorskog
bora. Poznato je da je ova vrsta ostajala uporna kod svih dosadašnjih
uobičajenih postupaka primenjenih kod pošumljavanja putem reznica kod
viših biljaka, obuhvatajući i one postupke koji su primenili Amerikanci kod
pošumljavanjem putem reznica kod Pinus palustris Mill.


Zahvaljujući našoj tehnici, grančice primorskog bora (Pinus maritima
Miller) kao i one oddrugih drvenastih vrsti mogu se zakoreniti. No izgleda
da je potrebno da ove grančice budu obogaćene prethodno proizvodima
metabolizma (plastičnim oligodinamičnim materijama). Ovo obogaćivanje
je lako moguće sa jedne strane prstenastim skidanjem kore a sa druge
strane sa testom postavljenim na mesto skinute kore. Ovo testo sprečava
gubitak smole i stimuliše bez sumnje stvaranje ćelijica sekundarnog tkiva.


Najzad je moguće da među proizvodima koji se stvaraju u delu iznad
skinute kore postoji i jedan »organizator« ili jedan »prethodnik« ove rizogene
materije koji izaziva na zadebljanju gde rana zarašćure, diferenciranje
korenovog meristema. U svakom slučaju čim su reznice bora tretirane sa
rastvorom hetero-auksina, one su nesposobne za formiranje korena. Auksin
nije sam sposoban da omogući rizogenezu i treba da postoji bez sumnje
jedna druga materija, jedan r i z o k a 1 i n organizator korenovog sistema.


Ali i pored toga što rezultati koje smo postigli prestavljaju jedan novi
i ozbiljan doprinos za rešenje jednog delikatnog problema morfogeneze,
njegova praktična vrednost je daleko od toga da može biti zanemarena.
Poznato je da količina ubrane smole varira često od terena gde borovi


240