DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 21 <-- 21 --> PDF |
šiji zimzelenih šuma. Međutim, provadanjem resurekcione sječe, drvolike se vrste uklanjaju, te se tlo lišava i tih malih njihovih količina listinca, a grmovi i perenielne biljke, odnosno tlo pod njima, ostaje izloženo jakom vjetru, jakoj insolaciji i pljuskovima, što sve ima za posljedicu odnošenje listinca ili čak i zemlje. Ovo je naročito potencirano na strmim i vjetru izloženim terenima, te smo mišljenja, da kod ovakovog rada nema ni govora o melioraciji samog šumskog tla, a vjerojatno ni sastojine. Kako je ipak potrebno sve šikare uzgojiti i dovesti u stanje približno normalnih sastojina, — a da bi iz njih mogli crpiti što više koristi kao i da bi one vršile primarnu funkciju na Kršu, a to je zaštita tla, — mišljenja smo, da bi se ovo pitanje moglo riješiti na načine, kako ćemo u nastavku opisati. (Nastavak slijedi) Ing. Vladislav Beltram (Beograd): KALCIFIKÄCIJÄ BASÄDWIKA Godina 1949 bila je za naše šumske rasadnike nepovoljna. Milioni sadnica propali su od glivice fuzarije. U mnogim rasadnicima zapaženo je, Krečnjak iz Knina razvoze po oranicama dalekog Frokmurja. U vlažnom stanju krečnjak se ilijepii u grudve, koje se u suhom opet raspadaju u prašinu. (foto K. Vremk) da su biljke uginule od suše a da zalivanje nije mnogo pomoglo. Većina neprilika proističu posredno i neposredno kao posljedica nezdravog stanja zemljišta. Toj činjenici redovno se ne obraća dovoljno pažnje. 187 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Nekulturna zemljišta i njihovo popravljanje Zemljišta, koja se teško kultiviraju (obraduju i iskorištavaju) nazivaju se nekulturna. Najčešće osobine takvih zemljišta su zamuljivanje, stvaranje kore, raspucavanje u suši, zbijenost ili pretjerana rastresitost, jaka osjetljivost na sušu. Konačna posljedica svih tih pojava je loš kvalitet proizvedenih sadnica. Osim potrebne dubine i dovoljnog učešća glinenih čestica, nosioca hranljivih elemenata, zemljištu je potrebna i stanovita količina humusa i baza. u prvom redu kalcija. Bez humusa i kalcija zemljište je mrtvo, u njemu nema mikroorganizama, nosioca života, koji razlazu organske materije u oblik pristupačan biljkama. Kod razlaganja organske materije stvaraju se razni kemijski spojevi, štetni po mikroorganizme, u prvom redu po bakterije, sakupljače dušika iz zraka, ako nema kalcija, koji te spojeve (kiseline) neutralizira. Kalcijem (krećem) oskudna zemljišta zovu se k is e 1 a, bez obzira da li su suha ili mokra, zbog štetnih kiselina, kojima obiluju. Kalcij u vezi sa humusom stvara u zemljištu uslove trajne plodnosti. Humus i kalcij su stoga zemljištu neophodno potrebni i ne mogu se nićim zamijeniti. Kreč u obliku kalcijevog karbonata spada medu najlakše topive spojeve pa ga kiše i vode vrlo brzo ispiraju. Ovo ispiranje je mnogostruko veće, nego što su količine, koje biljke troše za svoju izgradnju. Čim nestane kalcija, toga »čuvara plodnosti zemljišta«, kako ga nauka danas naziva, nastaje opće ispiranje organskih mineralnih materija, glinenih čestica i ostalih hraniva. Tako može na pr. od nekada bogatog, dubokog zemljišta, nastalog na trošnoj eruptivnoj podlozi, na nagnutom terenu, ostati samo još neplodni kremeni pijesak. Ima međutim i suprotnih pojava. U ravnici se iz zemljišta ispiraju svi hranljivi sastojci a zaostaju glinene čestice, stvarajući tešku glinu. Barske i planinske crnice nastaju na taj način, da se organska materija u oskudici kreča uopće ne razlaže, pa se tako stvara i gomila kiseli humus. Zemljišta, snabdjevena u dovoljnoj mjeri humusom i krečom, su kulturna: vrlo plodna, lako obradiva, lako podnose sušu i vlagu, ne stvaraju koru i ne raspucavaju u suši, za vrijeme kiše ne rasplinjuju se u vodi. Dan poslije prestanka kiše mogu već lako da se oru, a da se zemlja ne lijepi za cipele. Djelovanje stajskog gnoja u njima osjeća se godinama. Takvih zemljišta (aluvijalni nanosi, karbonatne crnice i černozemi) ima skoro samo u Vojvodini. U ostalim predjelima naše države su rijetka a jedva se koji šumski rasadnik može pohvaliti takvim zemljištem. Većina šumskih rasadnika oskudijeva u kreću. To su nekulturna, abnomarna, bolesn a zemljišta, sa toliko pojava abnormalnosti, da se najčešće mogu lako prepoznati već po vanjskim znacima. 188 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 23 <-- 23 --> PDF |
I. Zemljišta sa manjom oskudicom kreča (manje kisela) Značajno za ova zemljišta je, da su još prilično plodna. Kalcija za ishranu bilja ima u njima dovoljno, ali ga nedostaje za povoljnu strukturu zemljišta. Takva zemljišta moguće je obrađivati bez poteškoća samo kod izvjesnog stepena vlažnosti. U suhom ili u mokrom stanju teško se oru, a grudve se ne raspadaju. Ako ih obradimo u nepravo vrijeme, možemo njihovu, i onako nepovoljnu strukturu još više pokvariti tako, da postaju za obradu još neugodnija i grudvasta. Takva zemljišta su s proljeća topla, brzo se sasuše i ispucaju. Iza jače kiše stvara se na njima iznova kora. Zbog takvih osobina narod ih naziva »ljuta« (Dalmacija, Srbija). Iza velike kiše u ljetu na njima leže lokve, dok je pod korom zemlja ostala potpuno suha. Na nagnutom terenu voda sjuri niz padinu neiskorišćena. "´^......^! .. .^^......1´, -J Lokalno nalaizište dolomitnog pijeska, kakvih ima mnogo. (Višnja gora, Slovenija). Materijal je upotrebiv za sve vrste kiselih zemljišta. (foto K. Vrenk) Sva zemljišta s jednakom oskudicom kreča jednako se ponašaju, bez obzira na tip i poreklo (na krečnoj, silikatnoj podlozi ili nanosu). Razlikuju se samo većom ili manjom plodnosti, prema učešću hraniva, naročito humusa. U koliko se navedene osobine jače ističu, u toliko jača je i oskudica kreča. Takve su, medu ostalim zemljištima, i kisele slatine Vojvodine, smonice Srbije i Makedonije te većina crvenica na krečnjačkoj podlozi, naročito crvena Istra i ostali krš, a jednako i crvenice na silikatnoj podlozi u Makedoniji. Dodavanjem kreča ili kalcifikacijom postizava se na takvim zemljištima pravi preobražaj. Navodim dva primjera iz vlastite prakse, koji u punom svijetlu prikazuju značenje ove agrotehničke mjere za poboljšanje zemljišta: ,! 189 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 24 <-- 24 --> PDF |
i, U sreskom šumskom rasadniku u Supetru na Braču bila je tipična kraška crvenica- Decenijama su u njemu uzgajane jednogodišnje crnogorične sadnice. Redovno je svake godine gnojen stajskim gnojem i obrađivan na dubinu 40 cm. Već kod klijanja sjemena stvorila se je na površini zemlje kora, koju su biljčice mukom probijale i nadizale. Sama zemlja odavala je u vlažnom stanju kiseo vonj. Ljeti je jako raspucala. Zalivanje rasadnika bio je najglavniji dio rada, ali se je poslije svakog zalivanja pojavila prst debela kora, koju je trebalo prašenjem redovno uništavati. U suši, iza zalivanja, voda je dugo ležala na površini. Zemlja se je napila samo do 2 cm duboko vlagom, za debljinu kore, a pod njom je ostala potpuno suha. Do jeseni biljke su narasle slabe, jedva sposobne za presadnju. Po savjetu sreskog agronoma dali smo kod proljetne obrade rasadnika 2.000 kg pepela maslinovih koštica (koji je inače bacan u more) i 3.000 kg prašine iz krečane, računajući na hektar površine. Uspjeh se je pokazao smjesta. Biljke su lako i brzo ponikle, nestalo je kore, raspucavanja i kiselog vonja. Potreba prašenja je otpala a za zalivanje smo trošili jedva jednu trećinu one količine vode, koja je bila potrebna ranijih godina. Biljke su bile mnogo jače. Nestalo je i plijesni, koja se prije toga često viđala među borovim biljkama. Poboljšanje trajalo je godinama2. Službeni stan šefa šumske uprave imovne općine u Otočcu imao je vrt. U njemu nalazio se betonski bazen, u koji se sakupljala voda iz cestnog jarka za zalivanje vrta. Ponekada je iz bazena izbačen i blatni talog (samljeven krečnjak od kolskih točkova), na obližnji dio vrta, Taj dio vrta, crvenica, dobio je od blata sivkastu nijansu. Na dijelu sa blatom i odmah do njega, dokle blato nije bilo doprlo, posađeno je pod istim uslovima po 36 sadnica paradajza. Na dijelu bez blata zalivanje je bilo bez koristi, jsr suha zemlja nije upijala vodu a ni prašenje ni okopavanje nisu pomogli. Naprotiv, na dijelu sa blatom zemlja je i u suši ostala rahla. Prinos u plodu iznosio je na prvom dijelu 150 kg prema samih 5 kg na drugom dijelu. Na više mjesta u Lici, na mjestima gdje je cesta imala uspon, seljaci su napravili prave zemljane bazene za skupljanje cestnog blana za gnojenje polja. Uvidjeli su bili njegovu veliku korist. Tako veliko značenje ima prisustvo kreča u zemljištu. Otuda je u pedološkom smislu stepen degradacije zemljišta identičan sa stepenom ispiranja kreča iz njega. II. Zemljišt a s a jako m oskudico m kreč a (jak o kisela ) Ovdje razlikujemo: a) Teška , zbijen a glinast a zemljišta . Njih obično nala zimo u ravnici i na blagim nagibima. Teško su obradiva, u kiši zagušena od vode, jako ljepljiva- Po njima se sliva mutna voda, puna glinenih čestica. Voda u šančevima i drenažna voda sadrže otopljene željezne spojeve, boje rđe, a površina vode preliva se u bojama duge. Ta zemljišta obično su sive boje. 190 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 25 <-- 25 --> PDF |
b) Laka zemljišta. To su barske i planinske crnice te zemljišta na padinama (obično sive boje), sa malo gline, vrlo laka za obrađivanje, po narodnom nazivu »šupljikava« zemljišta. Crv rado napada mlade kukuruzne stabljike na takvim zemljištima u korjenu, jer mu pri kretanju kroz zemlju ne pružaju otpor. Zajedničke osobine teških i lakih kiselih zemljišta su: s proljeća hladna, vrlo osjetljiva na sušu, slabe plodnosti. Djelovanje stajskog gnoja, Brdo saituraoiionog mulja u dvorištu tvornice šećera u Virbasu utovaruju za otpremu. (foto »NJIVA«) makar dobrog kvaliteta i velikih količina, je kratkotrajno (1—2 godine). Mnoga jako kisela zemljišta sive su boje, zbog ispiranja željeza i humusa, i nose narodne nazive beljuge, džigemjače i pepeljuše u Srbiji, a pepeljuše i bjelice u Hrvatskoj. 191 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Srednje kisela zemljišta su često kestenas´to smeđe boje (u Srbiji gajnjače a u Hrvatskoj »smeđa tla«). Posljedice nestašice kreča u zemljištu su vrlo teške. To vrijedi naročito za rasadnike, jer se biljke u prvoj svojoj mladosti odgajaju u nepovoljnoj, bolesno j sredini. Otuda i najveći uzrok biljnih bolesti u rasadniku. Fuzarija je bolest, prema današnjem shvaćanju, sekundarna pojava i. dolazi kao posljedica stagnirajućeg vlažnog zraka, donekle pod jednakim uslovima kao i Phytophtora omnivora na kotiledonima bukovih biljčica. U bolesnom zemljištu, koje je u to doba zagušeno od vode i bez zraka, uslovi su za razviće bolesti još povoljniji. (Sala). Jednako može suša u teškim glinastim zemljištima da bude pogibeljnija, zbog jakog raspucavanja, nego u pjeskovitim, koja imaju još slabiji kapacitet za vlagu nego glina. U kreču oskudna zemljišta nemaju pravilnu mrvičastu strukturu. Kod mrvičaste strukture zemljišne čestice povezane su u stabilne agregate, sa dovoljno šupljine za vodu i zrak. Bez takve strukture zemljište nema mogućnosti primanja i zadržavanja vlage i zraka. Takva nestrukturna zemljišta s proljeća se teško zagrijavaju a u vrućini vrlo brzo isušuju. Umjesto» da se razlazu, organske materije trunu, stvarajući željezne i sumporne spojeve (željezni oksidul u oskudici kisika i sumpornu kiselinu, koja ne nalazi kalcija da se njime neutralizira). To su spojevi, koji ubitačno djeluju na mikroorganizme i na same biljke. Humus se ne razlaže, stoga je zemljište siromašno na ugljičnoj kiselini i na kisiku. Nedostaje i dušika, jer nema bakterija, koje ga primaju neposredno iz atmosfere. Umjesto aerobnih razvijaju se anaerobne bakterije i štetne gljivice. ´ Na teškim beskrečnim zemljištima duboka jesenja obrada pomaže do bolje strukture ali obično samo do prvih jakih kiša, koje ih opet zbiju. Zbog loše koncentracije biljnih hraniva u takvim zemljištima, biljke trebaju abnormalno velike količine vode, da bi došle do potrebne količine hraniva. Stoga smo prisiljeni rasadnike na takvim zemljištima jače i često iz zemljišta, pojačani razvoj korova i odgajanje manje otpornih biljaka. Ima više metoda za određivanje potrebe kreča u zemljištu pomoću, laboratorijskih analiza. No, da bi najkraćim putem saznali, kakvo je stanje kreča u zemljištu, možemo se poslužiti sônom kiselinom, onom istom što je upotrebljavaju limari i kovači na selu pod svojim nazivom »salcgajst« ili »sosgas«. Kreč (zidni malter) sa sônom kiselinom jako zakipi, zapjenuši. Zemlja, koja sa sônom kiselinom pokazuje makar male znakove pjenušanja. sadrži redovno dosta kreča- Ako je pjenušanje burno, sadržaj kreča može biti i u izobilju. Ima zemljišta, koja sa sônom kiselinom ne pjenušaju, ali je sadržaj kreča u njima ipak dovoljan, što zaključujemo po njihovoj dobroj plodnosti i povoljnoj strukturi. To znači: sôna kiselina pokazuje samo prisustvo veće količine kreča, a na njegovo otsustvo možemo još sigurnije zaključivati na osnovu vanjskih znakova kiselog zemljišta. Za popravak kemijskih, fizičkih i bioloških svojstava zemljišta, i općeg zdravstvenog stanja rasadnika u cijelosti, treba urediti pitanje kiselog zemljišta dodavanjem kreča ili kalcifikacijom. 192 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Krečna gnojiva Prirodni krečnjaci Prirodnih krečnih gnojiva ima vrlo mnogo na raspolaganje. U obzir dolazi raznovrstan materijal: meki jezerski krečni sedimenti sa pužićima ili sitnim školjkama (ili bez njih), kreda, krečnjaci ili dolomiti u vidu brašna ili pijeska i krupniji, siga (bigar, sedra), lapori. Boja krečnjaka nema nikakvog značenja. Krečni materijal u dodiru sa sônom kiselinom to jače pjenuša> u koliko je sadržaj kreča veći. Za dolomit je karakteristično, da pjenuša samo smrvljen u prašinu. Smonice Srbije i Makedonije redovno nalazimo na mekim jezerskim krečnjacima, vrlo podesnim za upotrebu. Na mjestima, gdje su vode odnijele zemlju, izbija na površinu krečnjačka podloga. Na mnogim poljima, koja jako oskudijevaju u kreču, na pr. u Lici, na dubini od 50 cm i pliće, nekada i vrlo plitko pod površinom, prilodaze krečnjaci u obliku debljeg Saturacioimi nnulj tovaire u željezničke kompozicije. Godine 11949 otpremljeno je iz Vrbasa 180.000 tona toga gnojiva, ali su preostale još veliike 2ailihe. (foto »NJIVA«) zalivati (Gračanin). Zalivanje međutim znači povećano ispiranje hraniva sloja meke krede. Takvo jedno ogromno nalazište, kao brašno sitnog jezerskog krečnjaka nađeno je na željezničkoj pruzi kod Knina, u pravcu Bihaća. Republičko poduzeće »Vapnenik« u Kninu vrši eksploataciju toga materijala u svrhe kalcifikacije. Iznimno povoljne mjesne prilike eksploatacije omogućuju i vanredno nisku nabavnu cijenu, oko 1200 dinara za 15 tona toga materijala utovareno u vagon u Kninu. Željeznički prevoz plaća se po sniženom tarifskom razredu 25, kao za vještačka gnojiva. Niska nabavna cijena i niska prevozna tarifa omogućuju upotrebu toga materijala i na veće udaljenosti od Knina- Za vršenje ogleda može se poručiti i manja količina poštom, do 10 kg težine. 193 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Korist prirodnog krečnjačkog materijala može se ispitati na malim površinama pomoću malih ogleda i tako ujedno usltanoviti efekt njegove upotrebe. Za jedan m2 kiselog zemljišta potrebno je krečnjačkog materijala, kako je u pril. tabeli navedeno. Zemljišta manje jako kisela Krečili materija l kisela laika teška potreba materijala u kg za 1 ni* površine paljenii foreč ili krečni otpaci u prašini 0,..). 0,3—0,5 1 prašina sa ceste, kninskikrečnjačko ili dolomitno krečnjak, brašno 1 1 2 krečn. materijal, krupnoća prosa 2 2 4 krečn. materijal krupnoće pšenice .4 4 8 krečn, materijal krupnoće kukuruza 6 6 12 lapoTii, prema sadržaju kreča . . . krečn. materijal krupnoće lješnjaka Krupniji materijal teško se 4—10 10 Krupniji materijal smeta kod krečn. materijal krupnoće oraha . rastvara! obrade ! Pod krupnoćom, na pr. kukuruza razumijeva se različita krupnoća, leod koje prevladava na pr. krupnoća kukuruza. Jako kisele lake crnice sadrže mnogo humusa, koji se pod uticajem kreča brže razlaže. Da to razlaganje ne bude previše intenzivno i da se humus ne bi bez potrebe prebrzo trošio, daju se lakim zemljištima polovične doze, u poredenju sa teškim zemljištima. Iz tabele se vidi, od kolikog je uticaja usitnjenost krečnog materijala. Krečnjak ne djeluje čitavom svojom težinom istovremeno, jer je samo površina izložena razaranju i otapanju od strane kiselina. Ista težinska jedinica krupnog materijala ima mnogo manju površinu nego sitniji materijal. Što je materijal krupniji, više ga treba za postignuće istog dejstva ali će za to i duže trajati. Često će se naći u neposrednoj blizini rasadnika samo krupan materijal, kojim se možemo poslužiti, ali će ga trebati veće količine. Ako imamo priliku da biramo, onda ćemo za pjeskovita zemljišta radije uzeti lapore, jer osim kreča sadrže i gline, koja nedostaje u pjeskovitim zemljištima. Teško rastvorljive lapore ostavljamo na površini zemljišta, da promrznu, nakon čega se sami lako usitnjuju, pa ih na proljeće samo rasturimo i zadrljamo, Dolomiti imaju prednost pred krečnjacima zbog sadržaja magnezija. Navedene količine krečnog materijala moraju pokazati uspjeh, ali se prednja tabela ne mora shvatiti strogo apotekarski- Ni kod dvostrukih doza neće biti kvara. Jedino je kod paljenog kreča potreban oprez, jer se, kako je to dokazano u bezbroj primjera, višestrukim dozama može 194 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 29 <-- 29 --> PDF |
temeljito pokvariti struktura zemljišta, naročito kod onih, koja su bogata humusom pa i kod takvih, koja ne oskudijevaju u kreču. Stoga treba da je upotreba paljenog kreča ograničena na one slučajeve, gdje nema pri ruci drugog krečnog materijala. Princip izvođenja kalcifikacije je, da se materijal ravnomjerno rasturi i plitko zadrlja, jer će kreč iz gornjih slojeva spiranjem brzo silaziti u donje slojeve zemljišta, dok se iz dubine ne će penjati ka površini. Najpodesnije vrijeme za kalcifikaciju je jesen, ali se rad može obaviti i tokom čitave zime pa i prije sjetve. Prirodne krečnjake možemo unositi i prilikom prašenja biljaka. Iznimka je paljeni kreč, koji se unosi najkasnije 15 dana prije sjetve. Djelovanje jednom izvršene kalcifikacije je dugotrajno, nerijetko i preko 20 godina. Kada se primijeti osjetno pogoršanje svojstava kallcificiranog zemljišta, kalcifikacija se mora opetovati, no, ovog puta sa znatno manjom količinom (V4—-Va doze) krečnjaka. Najjače dejstvo kalcifikacije ispoljuje se u pravilu treće godine. " ´.... " , v ---;. ´ .. :´´.´.-´ : ..: Pokus uporabe običnog doloimitnog pijeska na crnoj barskoj zemlji 16. IV. 19417. Toga dana pokrivena je površina zemlje u desno) posudi sa 1 cm debelim slojem pijeska, krupnoće kukuruza, kakav se upotrebljava za posipainje staza u parkovima. Istoga dana posude su zasijane prosom. Nakon mjesec dana očitovala se velika razlika u porastu prosa u oibiim posudama. (U sredini uzorak pijeska). Jednaki rezultati dobiveni su i u poljima kod svih usjeva. Ni sadnice običnog bora nisu zatajile. Pepeo od drveta Pepeo od drveta sadrži oko 50°/o kreča, mnogo fosfora, kalija i magnezija. Poznat je kao vrlo dobro mineralno gnojivo (0,25—0,50 kg po 1 m?). Ing. M. Obradović u Titogradu dobio je upotrebom pepel a od željezničkih lokomotiva, zapravo sitne šljake, 1 kg na 1 m2. kako u rasadniku tako i kod posađenih biljaka jednak uspjeh kao sa drvenim pepelom. Takvi su slučajevi poznati i od ranije, da je pepeo od lokomotiva dao dobre rezultate. Po kemijskom sastavu sličan je pepelu od 195 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 30 <-- 30 --> PDF |
drveta, ali mora navodno da preleži na slobodnom godinu dana, da se iz njega isperu štetni sastojci. Karbid Prema Schwerdtfeg e r-u grčica (Melolontha vulgaris) uspješno se suzbija ubacivanjem u rasadniku komadića karbida veličine lješnjaka, u razmacima 15—20 cm a na dubinu 30—35 cm. Karbid stvara plin, koji grčice ubija ili ih istjera na površinu, gdje ih pokupe ptice. Ovo sretstvo je bez štete za biljke, djeluje, naprotiv, kao dušično krečno gnojivo. Saturacioni mulj tvornica šećera Za preradu šećera iz šećerne repe troše se velike količine paljenog kreča. Saturacioni mulj je otpadak kod prerade šećerne repa, nalik na meku kredu žućkastosive boje. U suhom stanju mrvi se u prašinu. Osim kreča sadrži i prilično fosforne kiseline, nešto kalija i oko 13% organske materije. U čitavom svijetu poznat je saturacioni mulj kao odlično svestrano gnojivo za kisela zemljišta. I kod nas je njegova upotreba pokazala vrlo dobre rezultate kod svih poljoprivrednih kultura, u popravljanju strukture zemljišta i u povećanju prinosa za 30—50°/o u prosjeku, a čest» i znatno više. Takav se je pokazao na crvenici kod Skoplja, na teškoj glini kod Murske Sobote, kod Osijeka, Kruševca, Kragujevca, Ćuprije, na Kosovu i dr. Prema analizi vagonskih pošiljki, koje je izvršio g. 1949 Kmetijski znanstveni zavod u Ljubljani, kraj normalne vlage od 45%, petnaest tona. saturacionog mulja sadrži 6.000 kalcijevog karbonata u najfinijem obliku a fosforne kiseline u vrijednosti od 650 kg 16%-tnog superfosfata, a osim toga još nešto kalija j prilično organske tvari. Iz razloga, što saturacioni mulj do danas još nije došao do svoje svestrane upotrebe, tvornice šećera u Vrbasu. Crvenki, Ćupriji i Belom Manastiru imaju još oko 25.000 vagona starih zaliha ovog gnojiva. Saturacioni mulj je tvornicama na smetnju, zato ga rado izdavaju besplatno, uz naplatu samo efektivnih troškova utovara. Niski troškovi utovara i nizak tarifski prevozni stav (razred 25) omogućuju upotrebu saturacionog mulja i kod većih udaljenosti rasadnika od tvornica šećera. Tvornice mogu da vrše otpremu sat. mulja samo u vremenu januar—juli, t j. izvan kampanje šećerne repe. Dugogodišnja iskustva, naročito Stanice za selekciju bilja na Belju i u okolini Ćuprije, pokazuju, da je najracionalnija doza od 10 tona na manje kiselim a 20 tona na jako kiselim zemljištima. Efekt je dugotrajan, ponekad i preko 10 godina. Svestrana hranljivost saturacionog mulja obezbjeđuje siguran uspjeh na svakom zemljištu, koje sa sônom kiselinom ne daje znak pjenušanja. Dokaz njegove hranljive vrijednosti vidi se i po bujnom korovu na starim visokim gomilama sat. mulja. Takav korov raste samo na plodnim zemljištima. Ovo gnojivo ležanjem na slobodnom ne gubi vrijednost, što dokazuje materijal iz gomila, starih 30 godina. 196 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Prašina drvenog ugljena — odličan deziniektoc Drveni ugalj je poznat svojim snažnim antiseptičkim djelovanjem kod filtera za plinske maske i za vodu u cisternama. Carbo animalis upotrebljava se u iste svrhe, a veterina koristi prašinu drvenog ugljena protiv gnojenja rana. Na kiselim i neutralnim zemljištima ugljen ima neobično jako i dugotrajno djelovanje na porast bilja. Po svemu izgleda, da ugljen pomaže razvoj bakterija, sakupljača dušika iz zraka (Vouk). Može se međutim pretpostaviti, da i ovdje djeluje kao sterilizator u odnosu na štetne gljivice. U Banskom Grabovcu gledao sam g. 1948 neobično lijepe uspjehe od njegove upotrebe kod pšenice, raži, ječma, zobi i kukuruza. Tamo je nekada godinama paljen ugljen u stalnim ugljarama. Seljaci su razvezli oko hiljadu kola ugljene prašine i rasturili je po svojim oranicama (1,5—2,0 kg po 1 m´2), čim su se osvjedočili o njegovoj koristi- Još 12 godina nakon Na Kordunu seljaci navažaju na duboke, siiptke, beskrečne crnice i vrlo krupan šljunak, koji liipak ne može da odoli razaranju od kiseline. »Šodrano« ikrumipirište u selu Krstim ja. (foto I. Kuman-Dornbović) upotrebe, usjevi pod ugljenom prašinom pokazuju neuporedivo bolji porast i urod. P o u r t e t preporuča osnivanje privremenih rasadnika, za sjetva vrsta, koje podležu napadu opasnih kriptogamskih bolesti, na mjestu požarom uništene šume ili na bivšim ugljevištima (upinama). 197 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Zaključak Mislim, da je potrebno naročito podvući, kako jedan dio stručne literature bez stvarne potrebe, bazirajući isključivo na tradiciji, najveću pažnju obraća paljenom kreču kao najpodesnijem materijalu na kalcifikaciju, a tek u drugom dijelu krečnjačkom i dolomitnom sitnom materijalu te Iako topivim laporima. Međutim, 50 godina narodne prakse Kordunazapadne Bosne, »pjeskanjem« i »šodranjem« t. j. upotrebom i mnogo krupnijeg materijala, daje nam sasvim drugi putokaz. Posljednjih godina dokazano je vrlo uspješno i brzo djelovanje krupnog materijala i u ostalim narodnim republikama, i to već prve godine nakon upotrebe na jako kiselim zemljištima. Čak kao orah krupan šljunak dao nam je odmah nakon upotrebe očit uspjeh. Postoje još uvijek tvrđenja o slaboj topivosti krupnog krečnjaka. No, sjetimo se samo silnih škrapa i žlijebova, koje je sama atmosferska voda stvorila na našem kršu, na najtvrđem krečnjaku. Još jače djeluju kiseline u kiselom zemljištu, gdje komad krečnjaka, po prirodi crne boje, na površini pobijeli i smekša tako, da se može njime pisati po tamnom odijelu kao kredom. Razorno kemijsko djelovanje humusnih kiselina lijepo se primijećuje na komadu željeza, koje je izvjesno vrijeme odležalo u jako kiselom zemljištu. Željezo se sa površine kida u crno smeđim listićima. To su spojevi humusnih kiselina i željeza- ferohumati, koje voda zatim odnosi u dubinu. Proces nije rđa ili oksidacija. To se jasno vidi po boji ovog spoja. Narod vrlo dobro razlikuje rđu od ove vrste razaranja i za željezo ispravno veli, da ga je »pojela zemlja«. Razumljivo je, da je život kulturne biljke u takvom zemljištu težak i čak nemoguć. Jaruso v veli: Krupnije čestice krečnjaka, deblje od 2—3 mm, gotovo ne smanjuju kiselost zemljišta i ostaju u njemu nepromijenjene, u toku mnogo godina. — Ova konstatacija ne smije se krivo razumjeti. Ako su čestice krečnjaka ove debljine došle u zemljište zajedno s masom sitnijih čestica (prašinom), onda se je potreba zemljišta u kalciju saturirala najsitnijim materijalom. Naprotiv, ako u kiselo zemljište ubacimo samo krupan krečnjak, onda organske i neorganske kiseline u zemljištu vrlo brzo i intenzivno razaraju površinu takvog materijala, a efekt kalcifikacije očituje se kroz najkraće vrijeme, ako je bila doza krečnjaka dovoljna. Posljednje dvije slike ovog teksta to lijepo ilustriraju. Kalcifikacija zemljišta bila bi kod nas već davno prodrla, da nisu neki zastarjeli pojmovi kočili njeno izvođenje. Napominjem glavnu kočnicu. Izreka »kreč obogaćuje očeve a upropašćuje sinove« nastala je prije dva-tri vijeka, kada su zemljoradnici stajski gnoj nastojali zamijeniti krečom. U XX. vijeku izreka je konačno oborena. Naročito je pobija Jaru sov, poduprt rezultatima istraživanja kroz četvrt vijeka. Stara škola tvrdila je. da kreč mobilizira a usjevi bogatijim urodom da iscrpe hraniva iz zemljišta. Međutim je dokazano, da je ispiranje hraniva u beskrečnom zemljištu mnogostruko veće nego što je potrošnja hraniva u kalcificiranom zemljištu. Opće poznato je, da je djelovanje stajskog gnoja. 198 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 33 <-- 33 --> PDF |
bilo u kalcificiranom zemljištu bilo u zemljištu, od prirode bogatom krečom, dva, tri i više puta dužeg trajanja nego u beskrečnom. Naši pedološki stručnjaci, na osnovu dosadanjeg poznavanja naših zemljišta, računaju, da je od čitave poljoprivredne površine naše države 50°/o jako kiselih i 30% srednje i manje kiselih zemljišta, a da samo 20% ne oskudijeva u kreču. Količina godišnjih vodenih taloga kod nas, u većem dijelu države, jednaka je najvećim vodenim talozima Evrope. Oni su ravni vodenim talozima zapadne Engleske i Alpa, a daleko nadmašuju ostali dio Evrope. Vodeni taloži i prouzrokuju degradaciju (dekalcifikaciju, ispiranje kreča i ostalih hraniva) zemljišta- Vojvodina je u tome iznimka. Ona ima niske vodene taloge i tako ima samo 6%> od svoje površine, kiselih zemljišta, prema podacima najnovijih pedoloških karata. Iz svega izloženog slijedi, da je kalcifikacija za veliku većinu naših šumskih rasadnika primarna potreba, ali je, naravno, jednake važnosti i za polja i livade na ekonomijama šumskih gospodarstava i uprava. Da ukratko opetujemo. Korist kalcifikacije očituje se u — — poboljšanju strukture zemljišta (lakša obrada), — boljem zagrijavanju zemljišta s proljeća, — smanjenoj potrebi zalivanja, — boljem korišćenju gnojiva, — smanjenoj potrebi prašenja, — znatnoj uštedi radne snage, — ubrzanom klijanju i izbijanju klica na površinu, — poboljšanom zdravstvenom stanju zemljišta i sadnica, — boljem uzrastu sadnica i njihovoj ranijoj upotrebivosti (npr. jednogodišnjih umjesto dvogodišnjh), — olakšanom vađenju i odvajanju zemlje od žilja sadnica. Zbog svih ovih prednosti kalcifikacija se ne može odlagati. Ako zemljište dovoljne dubine, ocjedito a ne suviše pjeskovito, usprkos dobrom gnojenju pokazuje slabu plodnost i loša svojstva, dok njegov uzorak sa sônom kiselinom ne pjenuša — uzrok je tome uskudica kreča. Nekoliko istovremenih ogleda na najmanjim površinama, sa krečnim materijalom, koji se nade pri ruci ili se nabavi sa strane, pokazat će potrebu kalcifikacije. Ovi ogledi najbolje će potvrditi rezultate analize zemljišta, što će nam ih dati neki pedološki zavod i koji će odrediti i potrebnu dozu kreča. Ne čekajući rezultate analize, ništa nas ne preči, da napravimo nekoliko malih ogleda. Ne smiju se, naravno, ni od kalcifikacije očekivati čudesa. Kako je kalcij nezamjenjiv, isto tako je potrebno i organsko gnojenje: dobrim staj^ skim gnojem, kompostom ili zelenim gnojenjem te sjetvom leptirnjača sa klasastim travama u plodoredu. Za dobre zdravstvene uslove biljaka u rasadniku potrebno je i dosta rijetka sjetva odnosno pravovremeno prorjeđivanje preguste sjetve noži cama. Izneseni materijal temelji na dugogodišnjim iskustvima praktičnog rada> u skladu sa odnosnim naučnim postignućima. 199 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Literatura: Gračanin: Pedološka ispitivanja vrišt:na Ličkoga polja, Zagreb 193iK Schwerdtfeger: Die Waildkrankheiten, Berlin 1944. Vouk Dr. Vale: Die Kohle und Pflanzenwachstum, Wien ... Vouk Dr. Vale: Nova istraživanja o utjecaju ugljena na rast biilja, Sporn, srp. akad. nauka, Beograd 1936. Purte: Veslačka pošum! javan ja, Beograd 1948. Jarusov: Kaloiifikacija podzolastih zemljišta, Beograd 1(949. Sala: Vivai forestall, Roma 1943, CALCIFICATION DE LA PÉPINIERE Sur la base des ses propres experiences l´auteur fait ressortir la grande importance de la calcification du terrain acide dans les pépinieres. A cause du manque de chaux sur tels terrains se développent des plantes faibles et sans resistance; les plantes sont exposés aux diverses maladies déja dans la: pépiniere. Sur le symptôme extérieurs on peut classifier assez positif le moindre ou le plus grand manque du chaux dans le terrain, sans des analyses du laboratoire. L´auteur recommande qu´ on prenne pour la calcification au premiere ligne la pierre a chaux naturelle en forme de la farine, du sable et la plus massif, et fait remarquer la possibilité d´utilisation de la ibouilbe saturée de la fabrique a sucre. L´auteur recommande encore de faire des experiments sur les petites surfaces dans les pépinieres des terrainie acides et donne a cet effet des simples instructions. Ing. Branko MUas (Rijeka): POŠUMLJAVANjE U PREBQRNOJ ŠUMI Osnovni temelj pomlađivanja prebornih šuma jest prirodno pomlađivanje tako, da se veliki dio površine tim načinom i pomladi. Unatoč provadanja najsavjesnijih radova na uzgoju tih šuma ne uspije i ne može uvijek da uspije tim načinom pomladiti svu površinu, pa je potrebno izvjesnu površinu bilo popuniti bilo u cjelosti pošumiti umjetnim načinom. Mnoge plešine u tim šumama nastale uslijed prejakih ili vremenskih nepravilno provedenih sječa, uslijed šumskih požareva, zaraza i djelovanja atmosferilija, u takovom su stanju, da se ne mogu kroz duži niz godina prirodno pošumiti, pa ih je potrebno umjetno pošumiti i time izbjeći gubitak na prirastu. Prekomjernim iskorišćavanjem jedne vrsti drveća ili prirodno pomanjkanje vrste potrebne za izmjenu sastojina uvjetuje zastoj u njenom prirodnom razvoju, a posljedica je toga opadanja kvalitelte sastojine i tla. Ovdje treba unijeti potrebnu vrstu i uspostaviti narušenu ravnotežu. Medu našim planinskim prebornim šumama nalaze se veće ili manje površine čistina, koje se već dugi niz godina iskorišćavaju kao gorske livade i pašnjaci. Mnoge takove čistine pokazuju jasne znakove, da im tlo odvojeno od ranije sastojine gubi na kvaliteti, a djelomično prelazi i u sterilnost. Pošumljavanjem tih čistina pristupa se ponovnom podizanju kvalitete toga tla. — Neposredno vezane uz naše preborne šume nalaze se velike površine bujadnica koje su nastale sječom šume zbog potrebe pašnjačkih površina. Takova su tla zbog predugog iskorišćavanja, a bez ikakovih melioracionih radova te zbog svoje nepovoljne ekspozicije i inklinacije toliko ispranamršava, da danas služe samo za dobivanje stelje od bujadi, dok je paša 200 |