DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 21     <-- 21 -->        PDF

šiji zimzelenih šuma. Međutim, provadanjem resurekcione sječe, drvolike
se vrste uklanjaju, te se tlo lišava i tih malih njihovih količina listinca, a
grmovi i perenielne biljke, odnosno tlo pod njima, ostaje izloženo jakom
vjetru, jakoj insolaciji i pljuskovima, što sve ima za posljedicu odnošenje
listinca ili čak i zemlje. Ovo je naročito potencirano na strmim i vjetru
izloženim terenima, te smo mišljenja, da kod ovakovog rada nema ni govora
o melioraciji samog šumskog tla, a vjerojatno ni sastojine.


Kako je ipak potrebno sve šikare uzgojiti i dovesti u stanje približno
normalnih sastojina, — a da bi iz njih mogli crpiti što više koristi kao i
da bi one vršile primarnu funkciju na Kršu, a to je zaštita tla, — mišljenja
smo, da bi se ovo pitanje moglo riješiti na načine, kako ćemo u nastavku
opisati.


(Nastavak slijedi)


Ing. Vladislav Beltram (Beograd):


KALCIFIKÄCIJÄ BASÄDWIKA


Godina 1949 bila je za naše šumske rasadnike nepovoljna. Milioni
sadnica propali su od glivice fuzarije. U mnogim rasadnicima zapaženo je,


Krečnjak iz Knina razvoze po oranicama dalekog Frokmurja. U vlažnom stanju krečnjak
se ilijepii u grudve, koje se u suhom opet raspadaju u prašinu. (foto K. Vremk)


da su biljke uginule od suše a da zalivanje nije mnogo pomoglo. Većina
neprilika proističu posredno i neposredno kao posljedica nezdravog stanja
zemljišta. Toj činjenici redovno se ne obraća dovoljno pažnje.


187




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Nekulturna zemljišta i njihovo popravljanje


Zemljišta, koja se teško kultiviraju (obraduju i iskorištavaju) nazivaju
se nekulturna. Najčešće osobine takvih zemljišta su zamuljivanje, stvaranje
kore, raspucavanje u suši, zbijenost ili pretjerana rastresitost, jaka
osjetljivost na sušu. Konačna posljedica svih tih pojava je loš kvalitet
proizvedenih sadnica.


Osim potrebne dubine i dovoljnog učešća glinenih čestica, nosioca
hranljivih elemenata, zemljištu je potrebna i stanovita količina humusa
i baza. u prvom redu kalcija. Bez humusa i kalcija zemljište je mrtvo, u
njemu nema mikroorganizama, nosioca života, koji razlazu organske materije
u oblik pristupačan biljkama. Kod razlaganja organske materije stvaraju
se razni kemijski spojevi, štetni po mikroorganizme, u prvom redu
po bakterije, sakupljače dušika iz zraka, ako nema kalcija, koji te spojeve
(kiseline) neutralizira. Kalcijem (krećem) oskudna zemljišta zovu se k is
e 1 a, bez obzira da li su suha ili mokra, zbog štetnih kiselina, kojima
obiluju.


Kalcij u vezi sa humusom stvara u zemljištu uslove trajne plodnosti.
Humus i kalcij su stoga zemljištu neophodno potrebni i ne mogu se nićim
zamijeniti.


Kreč u obliku kalcijevog karbonata spada medu najlakše topive spojeve
pa ga kiše i vode vrlo brzo ispiraju. Ovo ispiranje je mnogostruko
veće, nego što su količine, koje biljke troše za svoju izgradnju. Čim nestane
kalcija, toga »čuvara plodnosti zemljišta«, kako ga nauka danas naziva,
nastaje opće ispiranje organskih mineralnih materija, glinenih čestica i
ostalih hraniva. Tako može na pr. od nekada bogatog, dubokog zemljišta,
nastalog na trošnoj eruptivnoj podlozi, na nagnutom terenu, ostati samo
još neplodni kremeni pijesak.


Ima međutim i suprotnih pojava. U ravnici se iz zemljišta ispiraju svi
hranljivi sastojci a zaostaju glinene čestice, stvarajući tešku glinu. Barske
i planinske crnice nastaju na taj način, da se organska materija u oskudici
kreča uopće ne razlaže, pa se tako stvara i gomila kiseli humus.


Zemljišta, snabdjevena u dovoljnoj mjeri humusom i krečom, su kulturna:
vrlo plodna, lako obradiva, lako podnose sušu i vlagu, ne stvaraju
koru i ne raspucavaju u suši, za vrijeme kiše ne rasplinjuju se u vodi. Dan
poslije prestanka kiše mogu već lako da se oru, a da se zemlja ne lijepi
za cipele. Djelovanje stajskog gnoja u njima osjeća se godinama. Takvih
zemljišta (aluvijalni nanosi, karbonatne crnice i černozemi) ima skoro
samo u Vojvodini. U ostalim predjelima naše države su rijetka a jedva
se koji šumski rasadnik može pohvaliti takvim zemljištem.


Većina šumskih rasadnika oskudijeva u kreću. To su nekulturna,
abnomarna, bolesn a zemljišta, sa toliko pojava abnormalnosti, da se
najčešće mogu lako prepoznati već po vanjskim znacima.


188




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 23     <-- 23 -->        PDF

I. Zemljišta sa manjom oskudicom kreča
(manje kisela)
Značajno za ova zemljišta je, da su još prilično plodna. Kalcija za
ishranu bilja ima u njima dovoljno, ali ga nedostaje za povoljnu strukturu
zemljišta. Takva zemljišta moguće je obrađivati bez poteškoća samo kod
izvjesnog stepena vlažnosti. U suhom ili u mokrom stanju teško se oru,
a grudve se ne raspadaju. Ako ih obradimo u nepravo vrijeme, možemo
njihovu, i onako nepovoljnu strukturu još više pokvariti tako, da postaju
za obradu još neugodnija i grudvasta. Takva zemljišta su s proljeća topla,
brzo se sasuše i ispucaju. Iza jače kiše stvara se na njima iznova kora.
Zbog takvih osobina narod ih naziva »ljuta« (Dalmacija, Srbija). Iza velike
kiše u ljetu na njima leže lokve, dok je pod korom zemlja ostala potpuno
suha. Na nagnutom terenu voda sjuri niz padinu neiskorišćena.


"´^......^!


.. .^^......1´, -J


Lokalno nalaizište dolomitnog pijeska, kakvih ima mnogo. (Višnja gora, Slovenija).
Materijal je upotrebiv za sve vrste kiselih zemljišta. (foto K. Vrenk)


Sva zemljišta s jednakom oskudicom kreča jednako se ponašaju, bez
obzira na tip i poreklo (na krečnoj, silikatnoj podlozi ili nanosu). Razlikuju
se samo većom ili manjom plodnosti, prema učešću hraniva, naročito humusa.
U koliko se navedene osobine jače ističu, u toliko jača je i oskudica
kreča.


Takve su, medu ostalim zemljištima, i kisele slatine Vojvodine, smonice
Srbije i Makedonije te većina crvenica na krečnjačkoj podlozi, naročito
crvena Istra i ostali krš, a jednako i crvenice na silikatnoj podlozi u
Makedoniji.


Dodavanjem kreča ili kalcifikacijom postizava se na takvim zemljištima
pravi preobražaj. Navodim dva primjera iz vlastite prakse, koji u
punom svijetlu prikazuju značenje ove agrotehničke mjere za poboljšanje
zemljišta: ,!


189




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 24     <-- 24 -->        PDF

i, U sreskom šumskom rasadniku u Supetru na Braču bila je tipična
kraška crvenica- Decenijama su u njemu uzgajane jednogodišnje crnogorične
sadnice. Redovno je svake godine gnojen stajskim gnojem i obrađivan
na dubinu 40 cm. Već kod klijanja sjemena stvorila se je na površini
zemlje kora, koju su biljčice mukom probijale i nadizale. Sama zemlja
odavala je u vlažnom stanju kiseo vonj. Ljeti je jako raspucala. Zalivanje
rasadnika bio je najglavniji dio rada, ali se je poslije svakog zalivanja pojavila
prst debela kora, koju je trebalo prašenjem redovno uništavati. U
suši, iza zalivanja, voda je dugo ležala na površini. Zemlja se je napila
samo do 2 cm duboko vlagom, za debljinu kore, a pod njom je ostala potpuno
suha. Do jeseni biljke su narasle slabe, jedva sposobne za presadnju.
Po savjetu sreskog agronoma dali smo kod proljetne obrade rasadnika


2.000 kg pepela maslinovih koštica (koji je inače bacan u more) i 3.000 kg
prašine iz krečane, računajući na hektar površine. Uspjeh se je pokazao
smjesta. Biljke su lako i brzo ponikle, nestalo je kore, raspucavanja i kiselog
vonja. Potreba prašenja je otpala a za zalivanje smo trošili jedva jednu
trećinu one količine vode, koja je bila potrebna ranijih godina. Biljke su
bile mnogo jače. Nestalo je i plijesni, koja se prije toga često viđala među
borovim biljkama. Poboljšanje trajalo je godinama2.
Službeni stan šefa šumske uprave imovne općine u Otočcu imao je
vrt. U njemu nalazio se betonski bazen, u koji se sakupljala voda iz cestnog
jarka za zalivanje vrta. Ponekada je iz bazena izbačen i blatni talog (samljeven
krečnjak od kolskih točkova), na obližnji dio vrta, Taj dio vrta,
crvenica, dobio je od blata sivkastu nijansu. Na dijelu sa blatom i odmah
do njega, dokle blato nije bilo doprlo, posađeno je pod istim uslovima po
36 sadnica paradajza. Na dijelu bez blata zalivanje je bilo bez koristi, jsr
suha zemlja nije upijala vodu a ni prašenje ni okopavanje nisu pomogli.
Naprotiv, na dijelu sa blatom zemlja je i u suši ostala rahla. Prinos u plodu
iznosio je na prvom dijelu 150 kg prema samih 5 kg na drugom dijelu.
Na više mjesta u Lici, na mjestima gdje je cesta imala uspon, seljaci
su napravili prave zemljane bazene za skupljanje cestnog blana za gnojenje
polja. Uvidjeli su bili njegovu veliku korist.


Tako veliko značenje ima prisustvo kreča u zemljištu. Otuda je u
pedološkom smislu stepen degradacije zemljišta identičan sa stepenom
ispiranja kreča iz njega.


II. Zemljišt a s a jako m oskudico m kreč a
(jak o kisela )
Ovdje razlikujemo:
a) Teška , zbijen a glinast a zemljišta . Njih obično nala


zimo u ravnici i na blagim nagibima. Teško su obradiva, u kiši zagušena
od vode, jako ljepljiva- Po njima se sliva mutna voda, puna glinenih čestica.
Voda u šančevima i drenažna voda sadrže otopljene željezne spojeve, boje
rđe, a površina vode preliva se u bojama duge. Ta zemljišta obično su
sive boje.


190




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 25     <-- 25 -->        PDF

b) Laka zemljišta. To su barske i planinske crnice te zemljišta
na padinama (obično sive boje), sa malo gline, vrlo laka za obrađivanje,
po narodnom nazivu »šupljikava« zemljišta. Crv rado napada mlade
kukuruzne stabljike na takvim zemljištima u korjenu, jer mu pri kretanju
kroz zemlju ne pružaju otpor.


Zajedničke osobine teških i lakih kiselih zemljišta su: s proljeća
hladna, vrlo osjetljiva na sušu, slabe plodnosti. Djelovanje stajskog gnoja,


Brdo saituraoiionog mulja u dvorištu tvornice šećera u Virbasu utovaruju za otpremu.
(foto »NJIVA«)


makar dobrog kvaliteta i velikih količina, je kratkotrajno (1—2 godine).
Mnoga jako kisela zemljišta sive su boje, zbog ispiranja željeza i humusa,
i nose narodne nazive beljuge, džigemjače i pepeljuše u Srbiji, a pepeljuše
i bjelice u Hrvatskoj.


191




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Srednje kisela zemljišta su često kestenas´to smeđe boje (u Srbiji gajnjače
a u Hrvatskoj »smeđa tla«).


Posljedice nestašice kreča u zemljištu su vrlo teške. To vrijedi naročito
za rasadnike, jer se biljke u prvoj svojoj mladosti odgajaju u nepovoljnoj,
bolesno j sredini. Otuda i najveći uzrok biljnih bolesti u
rasadniku.


Fuzarija je bolest, prema današnjem shvaćanju, sekundarna pojava i.
dolazi kao posljedica stagnirajućeg vlažnog zraka, donekle pod jednakim
uslovima kao i Phytophtora omnivora na kotiledonima bukovih biljčica.
U bolesnom zemljištu, koje je u to doba zagušeno od vode i bez zraka,
uslovi su za razviće bolesti još povoljniji. (Sala). Jednako može suša u
teškim glinastim zemljištima da bude pogibeljnija, zbog jakog raspucavanja,
nego u pjeskovitim, koja imaju još slabiji kapacitet za vlagu nego glina.


U kreču oskudna zemljišta nemaju pravilnu mrvičastu strukturu. Kod
mrvičaste strukture zemljišne čestice povezane su u stabilne agregate, sa
dovoljno šupljine za vodu i zrak. Bez takve strukture zemljište nema mogućnosti
primanja i zadržavanja vlage i zraka. Takva nestrukturna zemljišta
s proljeća se teško zagrijavaju a u vrućini vrlo brzo isušuju. Umjesto»
da se razlazu, organske materije trunu, stvarajući željezne i sumporne spojeve
(željezni oksidul u oskudici kisika i sumpornu kiselinu, koja ne nalazi
kalcija da se njime neutralizira). To su spojevi, koji ubitačno djeluju na
mikroorganizme i na same biljke. Humus se ne razlaže, stoga je zemljište
siromašno na ugljičnoj kiselini i na kisiku. Nedostaje i dušika, jer nema
bakterija, koje ga primaju neposredno iz atmosfere. Umjesto aerobnih
razvijaju se anaerobne bakterije i štetne gljivice.


´ Na teškim beskrečnim zemljištima duboka jesenja obrada pomaže do
bolje strukture ali obično samo do prvih jakih kiša, koje ih opet zbiju.
Zbog loše koncentracije biljnih hraniva u takvim zemljištima, biljke trebaju
abnormalno velike količine vode, da bi došle do potrebne količine
hraniva. Stoga smo prisiljeni rasadnike na takvim zemljištima jače i često
iz zemljišta, pojačani razvoj korova i odgajanje manje otpornih biljaka.


Ima više metoda za određivanje potrebe kreča u zemljištu pomoću,
laboratorijskih analiza. No, da bi najkraćim putem saznali, kakvo je stanje
kreča u zemljištu, možemo se poslužiti sônom kiselinom, onom istom što je
upotrebljavaju limari i kovači na selu pod svojim nazivom »salcgajst« ili
»sosgas«. Kreč (zidni malter) sa sônom kiselinom jako zakipi, zapjenuši.
Zemlja, koja sa sônom kiselinom pokazuje makar male znakove pjenušanja.
sadrži redovno dosta kreča- Ako je pjenušanje burno, sadržaj kreča
može biti i u izobilju. Ima zemljišta, koja sa sônom kiselinom ne pjenušaju,
ali je sadržaj kreča u njima ipak dovoljan, što zaključujemo po njihovoj
dobroj plodnosti i povoljnoj strukturi. To znači: sôna kiselina pokazuje
samo prisustvo veće količine kreča, a na njegovo otsustvo možemo još
sigurnije zaključivati na osnovu vanjskih znakova kiselog zemljišta.


Za popravak kemijskih, fizičkih i bioloških svojstava zemljišta, i općeg
zdravstvenog stanja rasadnika u cijelosti, treba urediti pitanje kiselog
zemljišta dodavanjem kreča ili kalcifikacijom.


192




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Krečna gnojiva


Prirodni krečnjaci


Prirodnih krečnih gnojiva ima vrlo mnogo na raspolaganje. U obzir
dolazi raznovrstan materijal: meki jezerski krečni sedimenti sa pužićima
ili sitnim školjkama (ili bez njih), kreda, krečnjaci ili dolomiti u vidu
brašna ili pijeska i krupniji, siga (bigar, sedra), lapori. Boja krečnjaka
nema nikakvog značenja. Krečni materijal u dodiru sa sônom kiselinom
to jače pjenuša> u koliko je sadržaj kreča veći. Za dolomit je karakteristično,
da pjenuša samo smrvljen u prašinu.


Smonice Srbije i Makedonije redovno nalazimo na mekim jezerskim
krečnjacima, vrlo podesnim za upotrebu. Na mjestima, gdje su vode odnijele
zemlju, izbija na površinu krečnjačka podloga. Na mnogim poljima,
koja jako oskudijevaju u kreču, na pr. u Lici, na dubini od 50 cm i pliće,
nekada i vrlo plitko pod površinom, prilodaze krečnjaci u obliku debljeg


Saturacioimi nnulj tovaire u željezničke kompozicije. Godine 11949 otpremljeno je iz
Vrbasa 180.000 tona toga gnojiva, ali su preostale još veliike 2ailihe. (foto »NJIVA«)


zalivati (Gračanin). Zalivanje međutim znači povećano ispiranje hraniva
sloja meke krede.


Takvo jedno ogromno nalazište, kao brašno sitnog jezerskog krečnjaka
nađeno je na željezničkoj pruzi kod Knina, u pravcu Bihaća. Republičko
poduzeće »Vapnenik« u Kninu vrši eksploataciju toga materijala u svrhe
kalcifikacije. Iznimno povoljne mjesne prilike eksploatacije omogućuju i
vanredno nisku nabavnu cijenu, oko 1200 dinara za 15 tona toga materijala
utovareno u vagon u Kninu. Željeznički prevoz plaća se po sniženom
tarifskom razredu 25, kao za vještačka gnojiva. Niska nabavna cijena i
niska prevozna tarifa omogućuju upotrebu toga materijala i na veće udaljenosti
od Knina- Za vršenje ogleda može se poručiti i manja količina
poštom, do 10 kg težine.


193




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Korist prirodnog krečnjačkog materijala može se ispitati na malim
površinama pomoću malih ogleda i tako ujedno usltanoviti efekt njegove
upotrebe.


Za jedan m2 kiselog zemljišta potrebno je krečnjačkog materijala,
kako je u pril. tabeli navedeno.


Zemljišta
manje jako kisela
Krečili materija l kisela laika teška


potreba materijala u kg za 1 ni*


površine
paljenii foreč ili krečni otpaci u prašini 0,..). 0,3—0,5 1
prašina sa ceste, kninskikrečnjačko ili dolomitno
krečnjak,
brašno 1 1 2
krečn. materijal, krupnoća prosa 2
2 4
krečn. materijal krupnoće pšenice .4 4 8
krečn, materijal krupnoće kukuruza 6 6 12
lapoTii, prema sadržaju kreča . . .
krečn. materijal krupnoće lješnjaka
Krupniji
materijal
teško se
4—10
10
Krupniji
materijal
smeta kod
krečn. materijal krupnoće oraha . rastvara! obrade !


Pod krupnoćom, na pr. kukuruza razumijeva se različita krupnoća,
leod koje prevladava na pr. krupnoća kukuruza.


Jako kisele lake crnice sadrže mnogo humusa, koji se pod uticajem
kreča brže razlaže. Da to razlaganje ne bude previše intenzivno i da se
humus ne bi bez potrebe prebrzo trošio, daju se lakim zemljištima polovične
doze, u poredenju sa teškim zemljištima.


Iz tabele se vidi, od kolikog je uticaja usitnjenost krečnog materijala.
Krečnjak ne djeluje čitavom svojom težinom istovremeno, jer je samo
površina izložena razaranju i otapanju od strane kiselina. Ista težinska
jedinica krupnog materijala ima mnogo manju površinu nego sitniji materijal.
Što je materijal krupniji, više ga treba za postignuće istog dejstva ali
će za to i duže trajati. Često će se naći u neposrednoj blizini rasadnika
samo krupan materijal, kojim se možemo poslužiti, ali će ga trebati veće
količine.


Ako imamo priliku da biramo, onda ćemo za pjeskovita zemljišta
radije uzeti lapore, jer osim kreča sadrže i gline, koja nedostaje u pjeskovitim
zemljištima. Teško rastvorljive lapore ostavljamo na površini zemljišta,
da promrznu, nakon čega se sami lako usitnjuju, pa ih na proljeće
samo rasturimo i zadrljamo, Dolomiti imaju prednost pred krečnjacima
zbog sadržaja magnezija.


Navedene količine krečnog materijala moraju pokazati uspjeh, ali se
prednja tabela ne mora shvatiti strogo apotekarski- Ni kod dvostrukih
doza neće biti kvara. Jedino je kod paljenog kreča potreban oprez, jer
se, kako je to dokazano u bezbroj primjera, višestrukim dozama može


194




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 29     <-- 29 -->        PDF

temeljito pokvariti struktura zemljišta, naročito kod onih, koja su bogata
humusom pa i kod takvih, koja ne oskudijevaju u kreču. Stoga treba da je
upotreba paljenog kreča ograničena na one slučajeve, gdje nema pri ruci
drugog krečnog materijala.


Princip izvođenja kalcifikacije je, da se materijal ravnomjerno rasturi
i plitko zadrlja, jer će kreč iz gornjih slojeva spiranjem brzo silaziti u donje
slojeve zemljišta, dok se iz dubine ne će penjati ka površini. Najpodesnije
vrijeme za kalcifikaciju je jesen, ali se rad može obaviti i tokom čitave
zime pa i prije sjetve. Prirodne krečnjake možemo unositi i prilikom prašenja
biljaka. Iznimka je paljeni kreč, koji se unosi najkasnije 15 dana
prije sjetve.


Djelovanje jednom izvršene kalcifikacije je dugotrajno, nerijetko i
preko 20 godina. Kada se primijeti osjetno pogoršanje svojstava kallcificiranog
zemljišta, kalcifikacija se mora opetovati, no, ovog puta sa znatno
manjom količinom (V4—-Va doze) krečnjaka. Najjače dejstvo kalcifikacije
ispoljuje se u pravilu treće godine.


" ´.... " , v ---;. ´ .. :´´.´.-´ : ..:


Pokus uporabe običnog doloimitnog pijeska na crnoj barskoj zemlji 16. IV. 19417. Toga
dana pokrivena je površina zemlje u desno) posudi sa 1 cm debelim slojem pijeska,
krupnoće kukuruza, kakav se upotrebljava za posipainje staza u parkovima. Istoga
dana posude su zasijane prosom. Nakon mjesec dana očitovala se velika razlika u
porastu prosa u oibiim posudama. (U sredini uzorak pijeska). Jednaki rezultati dobiveni
su i u poljima kod svih usjeva. Ni sadnice običnog bora nisu zatajile.


Pepeo od drveta


Pepeo od drveta sadrži oko 50°/o kreča, mnogo fosfora, kalija i magnezija.
Poznat je kao vrlo dobro mineralno gnojivo (0,25—0,50 kg po
1 m?).


Ing. M. Obradović u Titogradu dobio je upotrebom pepel a od
željezničkih lokomotiva, zapravo sitne šljake, 1 kg na 1 m2.
kako u rasadniku tako i kod posađenih biljaka jednak uspjeh kao sa drvenim
pepelom. Takvi su slučajevi poznati i od ranije, da je pepeo od lokomotiva
dao dobre rezultate. Po kemijskom sastavu sličan je pepelu od


195




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 30     <-- 30 -->        PDF

drveta, ali mora navodno da preleži na slobodnom godinu dana, da se iz
njega isperu štetni sastojci.


Karbid


Prema Schwerdtfeg e r-u grčica (Melolontha vulgaris) uspješno
se suzbija ubacivanjem u rasadniku komadića karbida veličine lješnjaka,
u razmacima 15—20 cm a na dubinu 30—35 cm. Karbid stvara plin, koji
grčice ubija ili ih istjera na površinu, gdje ih pokupe ptice. Ovo sretstvo je
bez štete za biljke, djeluje, naprotiv, kao dušično krečno gnojivo.


Saturacioni mulj tvornica šećera


Za preradu šećera iz šećerne repe troše se velike količine paljenog
kreča. Saturacioni mulj je otpadak kod prerade šećerne repa, nalik na
meku kredu žućkastosive boje. U suhom stanju mrvi se u prašinu. Osim
kreča sadrži i prilično fosforne kiseline, nešto kalija i oko 13% organske
materije. U čitavom svijetu poznat je saturacioni mulj kao odlično svestrano
gnojivo za kisela zemljišta. I kod nas je njegova upotreba pokazala
vrlo dobre rezultate kod svih poljoprivrednih kultura, u popravljanju
strukture zemljišta i u povećanju prinosa za 30—50°/o u prosjeku, a čest»
i znatno više. Takav se je pokazao na crvenici kod Skoplja, na teškoj glini
kod Murske Sobote, kod Osijeka, Kruševca, Kragujevca, Ćuprije, na Kosovu
i dr.


Prema analizi vagonskih pošiljki, koje je izvršio g. 1949 Kmetijski
znanstveni zavod u Ljubljani, kraj normalne vlage od 45%, petnaest tona.
saturacionog mulja sadrži 6.000 kalcijevog karbonata u najfinijem obliku
a fosforne kiseline u vrijednosti od 650 kg 16%-tnog superfosfata, a osim
toga još nešto kalija j prilično organske tvari.


Iz razloga, što saturacioni mulj do danas još nije došao do svoje svestrane
upotrebe, tvornice šećera u Vrbasu. Crvenki, Ćupriji i Belom Manastiru
imaju još oko 25.000 vagona starih zaliha ovog gnojiva. Saturacioni
mulj je tvornicama na smetnju, zato ga rado izdavaju besplatno, uz naplatu
samo efektivnih troškova utovara. Niski troškovi utovara i nizak
tarifski prevozni stav (razred 25) omogućuju upotrebu saturacionog mulja
i kod većih udaljenosti rasadnika od tvornica šećera. Tvornice mogu da
vrše otpremu sat. mulja samo u vremenu januar—juli, t j. izvan kampanje
šećerne repe.


Dugogodišnja iskustva, naročito Stanice za selekciju bilja na Belju
i u okolini Ćuprije, pokazuju, da je najracionalnija doza od 10 tona na manje
kiselim a 20 tona na jako kiselim zemljištima. Efekt je dugotrajan, ponekad
i preko 10 godina.


Svestrana hranljivost saturacionog mulja obezbjeđuje siguran uspjeh
na svakom zemljištu, koje sa sônom kiselinom ne daje znak pjenušanja.
Dokaz njegove hranljive vrijednosti vidi se i po bujnom korovu na starim
visokim gomilama sat. mulja. Takav korov raste samo na plodnim zemljištima.
Ovo gnojivo ležanjem na slobodnom ne gubi vrijednost, što dokazuje
materijal iz gomila, starih 30 godina.


196




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Prašina drvenog ugljena — odličan deziniektoc


Drveni ugalj je poznat svojim snažnim antiseptičkim djelovanjem kod
filtera za plinske maske i za vodu u cisternama. Carbo animalis upotrebljava
se u iste svrhe, a veterina koristi prašinu drvenog ugljena protiv
gnojenja rana.


Na kiselim i neutralnim zemljištima ugljen ima neobično jako i dugotrajno
djelovanje na porast bilja. Po svemu izgleda, da ugljen pomaže
razvoj bakterija, sakupljača dušika iz zraka (Vouk). Može se međutim
pretpostaviti, da i ovdje djeluje kao sterilizator u odnosu na štetne gljivice.


U Banskom Grabovcu gledao sam g. 1948 neobično lijepe uspjehe od
njegove upotrebe kod pšenice, raži, ječma, zobi i kukuruza. Tamo je nekada
godinama paljen ugljen u stalnim ugljarama. Seljaci su razvezli oko
hiljadu kola ugljene prašine i rasturili je po svojim oranicama (1,5—2,0 kg
po 1 m´2), čim su se osvjedočili o njegovoj koristi- Još 12 godina nakon


Na Kordunu seljaci navažaju na duboke, siiptke, beskrečne crnice i vrlo krupan šljunak,
koji liipak ne može da odoli razaranju od kiseline. »Šodrano« ikrumipirište u selu Krstim ja.
(foto I. Kuman-Dornbović)


upotrebe, usjevi pod ugljenom prašinom pokazuju neuporedivo bolji porast
i urod.


P o u r t e t preporuča osnivanje privremenih rasadnika, za sjetva
vrsta, koje podležu napadu opasnih kriptogamskih bolesti, na mjestu požarom
uništene šume ili na bivšim ugljevištima (upinama).


197




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Zaključak


Mislim, da je potrebno naročito podvući, kako jedan dio stručne literature
bez stvarne potrebe, bazirajući isključivo na tradiciji, najveću
pažnju obraća paljenom kreču kao najpodesnijem materijalu na kalcifikaciju,
a tek u drugom dijelu krečnjačkom i dolomitnom sitnom materijalu te
Iako topivim laporima. Međutim, 50 godina narodne prakse Kordunazapadne Bosne, »pjeskanjem« i »šodranjem« t. j. upotrebom i mnogo krupnijeg
materijala, daje nam sasvim drugi putokaz. Posljednjih godina dokazano
je vrlo uspješno i brzo djelovanje krupnog materijala i u ostalim
narodnim republikama, i to već prve godine nakon upotrebe na jako kiselim
zemljištima. Čak kao orah krupan šljunak dao nam je odmah nakon
upotrebe očit uspjeh.


Postoje još uvijek tvrđenja o slaboj topivosti krupnog krečnjaka. No,
sjetimo se samo silnih škrapa i žlijebova, koje je sama atmosferska voda
stvorila na našem kršu, na najtvrđem krečnjaku. Još jače djeluju kiseline
u kiselom zemljištu, gdje komad krečnjaka, po prirodi crne boje, na površini
pobijeli i smekša tako, da se može njime pisati po tamnom odijelu kao
kredom.


Razorno kemijsko djelovanje humusnih kiselina lijepo se primijećuje
na komadu željeza, koje je izvjesno vrijeme odležalo u jako kiselom zemljištu.
Željezo se sa površine kida u crno smeđim listićima. To su spojevi
humusnih kiselina i željeza- ferohumati, koje voda zatim odnosi u dubinu.
Proces nije rđa ili oksidacija. To se jasno vidi po boji ovog spoja. Narod
vrlo dobro razlikuje rđu od ove vrste razaranja i za željezo ispravno veli,
da ga je »pojela zemlja«. Razumljivo je, da je život kulturne biljke u
takvom zemljištu težak i čak nemoguć.


Jaruso v veli: Krupnije čestice krečnjaka, deblje od 2—3 mm, gotovo
ne smanjuju kiselost zemljišta i ostaju u njemu nepromijenjene, u
toku mnogo godina. — Ova konstatacija ne smije se krivo razumjeti. Ako
su čestice krečnjaka ove debljine došle u zemljište zajedno s masom
sitnijih čestica (prašinom), onda se je potreba zemljišta u kalciju saturirala
najsitnijim materijalom. Naprotiv, ako u kiselo zemljište ubacimo samo
krupan krečnjak, onda organske i neorganske kiseline u zemljištu vrlo
brzo i intenzivno razaraju površinu takvog materijala, a efekt kalcifikacije
očituje se kroz najkraće vrijeme, ako je bila doza krečnjaka dovoljna.
Posljednje dvije slike ovog teksta to lijepo ilustriraju.


Kalcifikacija zemljišta bila bi kod nas već davno prodrla, da nisu neki
zastarjeli pojmovi kočili njeno izvođenje. Napominjem glavnu kočnicu.


Izreka »kreč obogaćuje očeve a upropašćuje sinove« nastala je prije
dva-tri vijeka, kada su zemljoradnici stajski gnoj nastojali zamijeniti krečom.
U XX. vijeku izreka je konačno oborena. Naročito je pobija Jaru sov,
poduprt rezultatima istraživanja kroz četvrt vijeka.


Stara škola tvrdila je. da kreč mobilizira a usjevi bogatijim urodom da
iscrpe hraniva iz zemljišta. Međutim je dokazano, da je ispiranje hraniva
u beskrečnom zemljištu mnogostruko veće nego što je potrošnja hraniva
u kalcificiranom zemljištu. Opće poznato je, da je djelovanje stajskog gnoja.


198




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 33     <-- 33 -->        PDF

bilo u kalcificiranom zemljištu bilo u zemljištu, od prirode bogatom krečom,
dva, tri i više puta dužeg trajanja nego u beskrečnom.


Naši pedološki stručnjaci, na osnovu dosadanjeg poznavanja naših
zemljišta, računaju, da je od čitave poljoprivredne površine naše države
50°/o jako kiselih i 30% srednje i manje kiselih zemljišta, a da samo 20%
ne oskudijeva u kreču. Količina godišnjih vodenih taloga kod nas, u većem
dijelu države, jednaka je najvećim vodenim talozima Evrope. Oni su ravni
vodenim talozima zapadne Engleske i Alpa, a daleko nadmašuju ostali dio
Evrope. Vodeni taloži i prouzrokuju degradaciju (dekalcifikaciju, ispiranje
kreča i ostalih hraniva) zemljišta- Vojvodina je u tome iznimka. Ona ima
niske vodene taloge i tako ima samo 6%> od svoje površine, kiselih zemljišta,
prema podacima najnovijih pedoloških karata.


Iz svega izloženog slijedi, da je kalcifikacija za veliku većinu naših
šumskih rasadnika primarna potreba, ali je, naravno, jednake važnosti i
za polja i livade na ekonomijama šumskih gospodarstava i uprava.


Da ukratko opetujemo. Korist kalcifikacije očituje se u —



poboljšanju strukture zemljišta (lakša obrada),

boljem zagrijavanju zemljišta s proljeća,

smanjenoj potrebi zalivanja,

boljem korišćenju gnojiva,

smanjenoj potrebi prašenja,

znatnoj uštedi radne snage,

ubrzanom klijanju i izbijanju klica na površinu,

poboljšanom zdravstvenom stanju zemljišta i sadnica,

boljem uzrastu sadnica i njihovoj ranijoj upotrebivosti (npr. jednogodišnjih
umjesto dvogodišnjh),
— olakšanom vađenju i odvajanju zemlje od žilja sadnica.
Zbog svih ovih prednosti kalcifikacija se ne može odlagati. Ako
zemljište dovoljne dubine, ocjedito a ne suviše pjeskovito, usprkos dobrom
gnojenju pokazuje slabu plodnost i loša svojstva, dok njegov uzorak
sa sônom kiselinom ne pjenuša — uzrok je tome uskudica kreča. Nekoliko
istovremenih ogleda na najmanjim površinama, sa krečnim materijalom,
koji se nade pri ruci ili se nabavi sa strane, pokazat će potrebu kalcifikacije.
Ovi ogledi najbolje će potvrditi rezultate analize zemljišta, što
će nam ih dati neki pedološki zavod i koji će odrediti i potrebnu dozu
kreča. Ne čekajući rezultate analize, ništa nas ne preči, da napravimo nekoliko
malih ogleda.


Ne smiju se, naravno, ni od kalcifikacije očekivati čudesa. Kako je


kalcij nezamjenjiv, isto tako je potrebno i organsko gnojenje: dobrim staj^


skim gnojem, kompostom ili zelenim gnojenjem te sjetvom leptirnjača sa


klasastim travama u plodoredu.


Za dobre zdravstvene uslove biljaka u rasadniku potrebno je i dosta


rijetka sjetva odnosno pravovremeno prorjeđivanje preguste sjetve noži


cama.


Izneseni materijal temelji na dugogodišnjim iskustvima praktičnog
rada> u skladu sa odnosnim naučnim postignućima.


199




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Literatura:


Gračanin: Pedološka ispitivanja vrišt:na Ličkoga polja, Zagreb 193iK
Schwerdtfeger: Die Waildkrankheiten, Berlin 1944.
Vouk Dr. Vale: Die Kohle und Pflanzenwachstum, Wien ...


Vouk Dr. Vale: Nova istraživanja o utjecaju ugljena na rast biilja, Sporn, srp. akad.


nauka, Beograd 1936.
Purte: Veslačka pošum! javan ja, Beograd 1948.
Jarusov: Kaloiifikacija podzolastih zemljišta, Beograd 1(949.
Sala: Vivai forestall, Roma 1943,


CALCIFICATION DE LA PÉPINIERE


Sur la base des ses propres experiences l´auteur fait ressortir la grande importance
de la calcification du terrain acide dans les pépinieres. A cause du manque de chaux
sur tels terrains se développent des plantes faibles et sans resistance; les plantes sont
exposés aux diverses maladies déja dans la: pépiniere. Sur le symptôme extérieurs on
peut classifier assez positif le moindre ou le plus grand manque du chaux dans le
terrain, sans des analyses du laboratoire. L´auteur recommande qu´ on prenne pour la
calcification au premiere ligne la pierre a chaux naturelle en forme de la farine, du
sable et la plus massif, et fait remarquer la possibilité d´utilisation de la ibouilbe saturée
de la fabrique a sucre. L´auteur recommande encore de faire des experiments sur les
petites surfaces dans les pépinieres des terrainie acides et donne a cet effet des simples
instructions.


Ing. Branko MUas (Rijeka):


POŠUMLJAVANjE U PREBQRNOJ ŠUMI


Osnovni temelj pomlađivanja prebornih šuma jest prirodno pomlađivanje
tako, da se veliki dio površine tim načinom i pomladi. Unatoč provadanja
najsavjesnijih radova na uzgoju tih šuma ne uspije i ne može
uvijek da uspije tim načinom pomladiti svu površinu, pa je potrebno izvjesnu
površinu bilo popuniti bilo u cjelosti pošumiti umjetnim načinom. Mnoge
plešine u tim šumama nastale uslijed prejakih ili vremenskih nepravilno provedenih
sječa, uslijed šumskih požareva, zaraza i djelovanja atmosferilija,
u takovom su stanju, da se ne mogu kroz duži niz godina prirodno pošumiti,
pa ih je potrebno umjetno pošumiti i time izbjeći gubitak na prirastu.


Prekomjernim iskorišćavanjem jedne vrsti drveća ili prirodno pomanjkanje
vrste potrebne za izmjenu sastojina uvjetuje zastoj u njenom prirodnom
razvoju, a posljedica je toga opadanja kvalitelte sastojine i tla.
Ovdje treba unijeti potrebnu vrstu i uspostaviti narušenu ravnotežu.


Medu našim planinskim prebornim šumama nalaze se veće ili manje
površine čistina, koje se već dugi niz godina iskorišćavaju kao gorske livade
i pašnjaci. Mnoge takove čistine pokazuju jasne znakove, da im tlo odvojeno
od ranije sastojine gubi na kvaliteti, a djelomično prelazi i u sterilnost.
Pošumljavanjem tih čistina pristupa se ponovnom podizanju kvalitete toga
tla. — Neposredno vezane uz naše preborne šume nalaze se velike površine
bujadnica koje su nastale sječom šume zbog potrebe pašnjačkih površina.
Takova su tla zbog predugog iskorišćavanja, a bez ikakovih melioracionih
radova te zbog svoje nepovoljne ekspozicije i inklinacije toliko ispranamršava, da danas služe samo za dobivanje stelje od bujadi, dok je paša


200