DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 20 <-- 20 --> PDF |
tramo, da iako makija ima jaku izbojnu snagu i prvih 5 godina nakon sječe brzo raste, da se teren, koji je ipak kako-tako bio zaštićen, prenaglo otvara utjecaju atmosferilija, koje su na Kršu osobito nepovoljne, a te su: jaka insolacija, ispiranje tla i humusa (ako je ovog posljednjeg uopće bilo) kao i njegova brza rastvorba. odnosno lakše odnošenje listinca po jakim vjetrovima. Južne i strme ekspozicije su naročito nepovoljne ,što se vidi i po bonitetu šikara, koje lako prelaze u goleti. Većina južnih padina naših otoka u srednjoj Dalmaciji, kao obalni pojas, goli su, te nemaju niti šikara makije, odnosno ove su kržljavije od onih na sjevernoj obali. Ukratko možemo podvući ovo: drvoliki elementi makije imaju općenito jaku izbojnu snagu. Ta snaga, pored osobine same vrste drveta, ovisi o bonitetu staništa i starosti panja, te o toplini. Ovo posljednje nam donekle objašnjava, odakle makiji na Kršu tolika snaga regeneracije. Čestim sječama panj slabi, što se odrazuje na visinskom i debljinskom prirastu izlbojaka. Ako još pretpostavimo, a što je kod nas naročito čest slučaj, da se takovi panjevi nalaze i na mršavom i iscrpljenom tlu. onda se postavlja, pitanje, da li bi event, resurekcija u takovim šikarama povećala postojeći prirast, ili bi čak nepovoljno djelovala t. j . još više oslabila već oslabljeni panj na mršavom zemljištu. Mišljenja smo, da je ovo posljednje svakako vjerojatnije! Možda bi na mršavom tlu izbojci ipak bujnije potjerali prve dvije godine, ali bi zattim došlo do stagnacije, a time se stanje bivše šikare nije ništa popravilo. Ima slučajeva, da se na takovim terenima potjerali izbojci nakon resurekcione sječe i potpuno osuše, bilo za vrijeme ljetne suše ili od bure. Balen23) govoreći općenito o resurekcijama šikara na Kršu veli doslovno: »Opažanja su međutim zasvjedočila, da razvoj zakržljalih grmova, iako se ostave na miru, kadikad zaostaje već u drugoj godini pa tako dolazi do karakteristične reakcije, da se uopće ne mogu izbojci oporaviti, nego ostanu zakržljali čitavog života.« Mi se s ovim mišljenjem ne bi u potpunosti složili, ukoliko se odnosi na makijske šikare, koje se nalaze u svom optimumu, i na nešto boljem tlu. Na plitlkom tlu, nakon dvije godine rasta, zaostali bi i izbojci nakon, resurekcione sječe, a ne samo obršteni grmovi. Iskustva su pokazala (a što smo ranije naveli govoreći o miniranim područjima), da se i iz obrštenih šikara podiže lijepa niska šuma, ako se takove površine ostave na miru. S druge strane mi tvrdimo i slijedeće: preostali grmovi makije, ma kako bili kržljavi, ipak postepeno odbacuju svoje lišće. Medu tima osobito se ističe tršlja, koju smo već spomenuli ranije, a onda mali vrijes pozemljuh, te bušini (specijalno Cistus villosus i C. salviaefolius, a možda i drugi). Dakle, zakržljali drvoliki elementi i njihovi pratioci stvaraju novo tlo i podižu mu hranljivu vrijednost- Premda nismo nadležni da za to dademo svoj sud, smatramo, da bušini i mali vrijesak, s preostalim grmovima predstavljaju i u biljnosociološkom pogledu važne faktore u progresivnoj sukce^ ^) BaJem dr. J.: vidi op. cit. pod 19, str. 110. 186 |