DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 19     <-- 19 -->        PDF

najjeftiniji način da se još relativno sačuvani elementi i punog ili približno
punog obrasta dovedu u stanje sastojine.


Postavlja se sada pitanje, da li će sve jače devastirane šikare doći u
obzir za resurekciju, koliko će za to biti troškovi, i da li je ´to uputno i
rentabilno ?


Kako su dovoljni primjeri pokazali, da se i iz šikara može podići niska
šuma, samo ako se ostavlja da potpuno miruje, mišljenja smo, da bi se u
većini slučajeva samo strogom zabranom podigla i iz šikare takova šuma,
naravno, kod potpunijih obrasta. To nam dokazuju i one površine, koje su
za vrijeme rata bile minirane, pa su i do danas tako ostale, ili su zbog
toga, makar i očišćene od nagaznih mina, ostale i dalje nesigurne. Na njima
se razvijaju lijepe sastojine, premda su prije toga bile na sve načine
devastirane.


Obavljanje resurekcionih sječa u makijskim šikarama, kako su se
one do danas provodile, sa stručnog šumarskog gledišta ne zadovoljavaju
nas iz više razloga.


U prvom redu ulaže se u taj rad i mnogo rada i mnogo kapitala, koji
bi se mogli na drugom mjestu korisnije upotrebiti. Dovoljno je spomenuti,
da se za izvršenje 1 ha resurekcije u makijskim šikarama utroši oko 40
nadnica, i da prosječan trošak po 1 ha iznosi oko 6.000—7:000 Din, a katkada
i više. Prema ostalim pošumljivačkim radovima, ovo su ipak još
najjeftiniji radovi.


S druge strane, a s obzirom na iscrpljenost tla i panjeva, kao i s obzirom
na biološke osobine vrsta koje tvore šikaru, vidjeli smo, što od tako
ameliorirane površine možemo dobiti. Napominjemo, da je često i šumski
požar uzrok zakržljalosti makije, a što je potpuno jasno, ako se ima u vidu,
da je požar uništio ne samo pojedine proventivne pupove, nego i čitave
biljke odnosno njihovu iz/bojnu moć. Na taj način, često isčeznu potpuno
pojedine vrste, koje se nakon požara teško . nikako ne mogu regenerirati.
Pored toga, u prednjem slučaju, strada i sav humus. Mikroflora i mikrofauna
strada također. Jednom riječju dolazi do potpune promjene
edafskih prilika, do daljnjeg slabljenja tla, kao produktivne površine. Ukoliko
se resurekcija ne bi izvela neposredno nakon požara, jasno je, da
naknadna resurekcija, odnosno sječa novih kržljavih izbojaka nastalih
nakon požara (koji su kržljavi jedino iz gornjih razloga), ne može popraviti
takovo stanje, nego ga može samo pogoršati. U sličnim slučajevima
smatramo, da bi bilo bolje takovu površinu ostaviti na miru. Eventualno
bi koristilo uklanjanje nagorjelih stabala ili i uklanjanje suvišnih živih
izbojaka na jačim grmovima.


Treće, ni sam Tad resurekcione sječe ne vrši se uvijek propisno, bilo
zbog kamenitog terena, bilo zbog toga što radnik čuva svoj alat, te se ili
ostavljaju previsoki panjevi, ili dolazi do rascjepa istih, a što ne utječe
povoljno na kvalitet i uspjeh same resurekcije.


Dalje, sam rad na resurekciji, a s obzirom na velike površine, sporo
napreduje. Ameliorirane površine, na kojima je provedena resurekciona
sječa, ostaju duže pod zabranom, negoli kod amelioracije bez resurekcione
sječe, te u posljednjem slučaju prije uteku zubu stoke. Pored toga sma


185