DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 19 <-- 19 --> PDF |
najjeftiniji način da se još relativno sačuvani elementi i punog ili približno punog obrasta dovedu u stanje sastojine. Postavlja se sada pitanje, da li će sve jače devastirane šikare doći u obzir za resurekciju, koliko će za to biti troškovi, i da li je ´to uputno i rentabilno ? Kako su dovoljni primjeri pokazali, da se i iz šikara može podići niska šuma, samo ako se ostavlja da potpuno miruje, mišljenja smo, da bi se u većini slučajeva samo strogom zabranom podigla i iz šikare takova šuma, naravno, kod potpunijih obrasta. To nam dokazuju i one površine, koje su za vrijeme rata bile minirane, pa su i do danas tako ostale, ili su zbog toga, makar i očišćene od nagaznih mina, ostale i dalje nesigurne. Na njima se razvijaju lijepe sastojine, premda su prije toga bile na sve načine devastirane. Obavljanje resurekcionih sječa u makijskim šikarama, kako su se one do danas provodile, sa stručnog šumarskog gledišta ne zadovoljavaju nas iz više razloga. U prvom redu ulaže se u taj rad i mnogo rada i mnogo kapitala, koji bi se mogli na drugom mjestu korisnije upotrebiti. Dovoljno je spomenuti, da se za izvršenje 1 ha resurekcije u makijskim šikarama utroši oko 40 nadnica, i da prosječan trošak po 1 ha iznosi oko 6.000—7:000 Din, a katkada i više. Prema ostalim pošumljivačkim radovima, ovo su ipak još najjeftiniji radovi. S druge strane, a s obzirom na iscrpljenost tla i panjeva, kao i s obzirom na biološke osobine vrsta koje tvore šikaru, vidjeli smo, što od tako ameliorirane površine možemo dobiti. Napominjemo, da je često i šumski požar uzrok zakržljalosti makije, a što je potpuno jasno, ako se ima u vidu, da je požar uništio ne samo pojedine proventivne pupove, nego i čitave biljke odnosno njihovu iz/bojnu moć. Na taj način, često isčeznu potpuno pojedine vrste, koje se nakon požara teško . nikako ne mogu regenerirati. Pored toga, u prednjem slučaju, strada i sav humus. Mikroflora i mikrofauna strada također. Jednom riječju dolazi do potpune promjene edafskih prilika, do daljnjeg slabljenja tla, kao produktivne površine. Ukoliko se resurekcija ne bi izvela neposredno nakon požara, jasno je, da naknadna resurekcija, odnosno sječa novih kržljavih izbojaka nastalih nakon požara (koji su kržljavi jedino iz gornjih razloga), ne može popraviti takovo stanje, nego ga može samo pogoršati. U sličnim slučajevima smatramo, da bi bilo bolje takovu površinu ostaviti na miru. Eventualno bi koristilo uklanjanje nagorjelih stabala ili i uklanjanje suvišnih živih izbojaka na jačim grmovima. Treće, ni sam Tad resurekcione sječe ne vrši se uvijek propisno, bilo zbog kamenitog terena, bilo zbog toga što radnik čuva svoj alat, te se ili ostavljaju previsoki panjevi, ili dolazi do rascjepa istih, a što ne utječe povoljno na kvalitet i uspjeh same resurekcije. Dalje, sam rad na resurekciji, a s obzirom na velike površine, sporo napreduje. Ameliorirane površine, na kojima je provedena resurekciona sječa, ostaju duže pod zabranom, negoli kod amelioracije bez resurekcione sječe, te u posljednjem slučaju prije uteku zubu stoke. Pored toga sma 185 |