DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Jednom riječju mnogo toga nam je još nepoznato o makiji kako u naučnom
tako i u praktičnom pogledu.


Smatramo, da bi bilo potrebno poznavati i sveukupne proizvode, koji
se dobivaju ili su se negda dobivali iz pojedinih biljaka makije. Sakupljanje
ovih proizvoda moglo bi poslužiti kao temelj za osnivanje jednog šumarskog
muzeja za područje Krša, jer se mnogi predmeti iz drva više ne proizvode,
te padaju u zaborav. Ovakav muzej imao bi pored šumarske i
veliku etnografsku vrijednost.


O resurekcionim sječama zakržljalih makijskih šikara


Vidjeli smo naprijed, da je najveći dio makije devastiran t. j . pretvoren,
negdje u bolje a negdje u gore, šikare. Devastacija makije vrši se stoljećima
na gotovo svim površinama tako, da se na terenu često postavlja
pitanje, gdje zapravo počinje makijska šuma, odnosno gdje prestaje šikara.
Općenito uzevši, možemo kazati, da je makija u blizini naselja jače devastirana,
negoli dalje od ovih, a što je i posve razumljivo.


Cilj je resurekcije. da se iz zakržljalih elemenata podigne gospodarska
šuma, koja osim toga na Kršu prvenstveno ima više ili manje i trajno zaštitnu
funkciju. Međutim, valja odmah istaknuti, da ima i takovih površina,
gdje su panjevi toliko iscrpljeni a tlo toliko degradirano, da ni resurekcija
ne bi dala nekih boljih rezultata, iako makija u pravilu ima jaku izbojnu
snagu. Zato i nepromišljeno povećanje zadatka resurekcije u planovima
pošumljavanja može imati kobnih posljedica, koje se ne mogu lako ispraviti,
U vezi prednjega, bit će pravilnije planirati samo amelioraciju, koji
pojam ne isključuje i resurekciju. Ovo je potrebno i s tog razloga, što se
naši planovi često izvode u vrlo kratkom roku, te šum. stručnjak ne može
uvijek da na terenu ispita i izabere površine i ovima odredi način amelioracije.
Pored toga se i šum. stručnjaci često premještaju. Za poznavanje
teritorija potrebno je duže vremena, pa su stručnjaci kod planiranja ovakovih
radova često upućeni na izvještaje nižih šum. organa, što sve često
ima za posljedicu izvođenje resurekcije tamo, gdje ona nije potrebna,
dapače i štetna kako po same strukove, tako još više za samo tlo. Mišljenja
smo (a i pojedini su nam šum. praktičari i lugari to potvrdili), da je u
većini slučajeva dovoljna samo stroga zabrana, odnosno potpuni mir u
pravom smislu riječi, kako za samu sastojinu, tako još više za tlo. Kod
manjeg obrasta, tu će biti potrebno popunjavanje četinjarima i odgovarajućim
listačama. Naravno, da šikare kod kojih se opaža suhovrhost — bez
obzira s kojih je razloga ona nastala (prestari panj, promrzlost, zaraženost
Coroebusom i si. štetnicima) — valja podmladiti sječom na panj.


Bolje makije nalaze se dalje od naselja, ukoliko nisu stanišne prilike
kao i stalni vjetrovi sa posolicom uzrok zakržljalosti. Ovakove najbolje
šikare meliorirane su i dosada stavljanjem pod strogu zabranu, a bez resurekcionih
sječa. Uspjeh takovih amelioracija uglavnom ovisi o strogosti
čuvara te šume. i o tome, kako se i kojom brzinom riješavaju prijave za
šum. štete počinjene u takovim zabranama, a u koja pitanja sada ne ulazimo.
Prema tome, kad su takove površine dobro čuvane, to je najbrži i


184