DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 17 <-- 17 --> PDF |
jevno drvo. A na kakovim se terenima pretežno nalaze šikare makije, suvišno je ovdje napominjati. Međutim vrlo je važno prednje imati u vidu, kako bi se čitav tok ovih izlaganja pravilno ocijenio i shvatio. Mišljenja smo. da bi tršlju, uza sve njene loše strane, trebalo ipak njegovati, jer ima vrlo dugo korijenje iz kojega se sama pomlađuje, a i koze je brste samo kad nemaju boljeg brsta. Osim toga stvara, kao i vrijes pozemljuh, vrlo dobar humus. Juniperuse ne spominjemo, jer iako daju sitno tehničko drvo, t. j. ponajviše prvoklasno kolje i ogrijev lošije kvalitete, ne pomlađuju se u pravilu iz panja. Ističemo, da u koliko se ovima na panju ostavi bar jedna grana koja vegetira (t. zv. sisač sokova) da se onda, u povoljnim prilikama, i oni na takav način pomlađuju. Sve ostale nespomenute vrste, od sporednog su značaja za produkciju drva, tim više, što rijetko prelaze do 3 m i na najboljim staništima. Razvitkom industrije spec, kemijske možda će se ovim nespomenutim vrstama dati veća važnost, negoli i samim drvolikim vrstama. Zbog toga smatramo suvišnim hajku na te vrste, koja se u posljednje vrijeme provodi za pronalaženje biljaka koje sadrže treslovine, a pokraj obilja biljaka u makiji, od kojih su neke vrlo bogate treslovinama. Naravno, da je zato potrebno prije ispitati količinu i kvalitet treslovine u pojedinoj biljki, što nam nije poznato da je kod nas provedeno. Za sada ne ukazuje se potreba amelioracije ovih vrsta, jer se one u podstojnom dijelu sastojine mogu lako oporaviti i iskorišćavati za lokalne svrhe u ekonomiji seljaka, bilo u obliku drva ili sporednih šumskih proizvoda. U vezi gore rečenog vidimo, da osim česmine, koja je jedina sposobna da dade građevno drvo, ostale vrste služe uglavnom samo za proizvodnju ogrijevnog drva. Premda na Kršu vlada oskudica ogrijeva, postavlja se pitanje, da li je rentabilno vršiti resurekcije samo za proizvodnju ogrijeva i za mali broj vinogradskog kolja, ako se šikara može oporaviti, i to još bolje negoli resurekcionom sječom, jednostavnom zabranom i eventualnim popunjavanjem. Ukoliko visinski prirast nije spao na nulu, zar nije svejedno hoćemo li od devastiranih grmova dobiti ravno ili grbavo ogrijevno drvo! Osim toga, a pošto će se takovi grmovi razvijati sa mno.go izbojakimožda će dati veću količinu ogrijeva, nego da se uzgajaju u formi stabalaca, a što bi sve trebalo ispitati. Još jednu primjedbu moramo učiniti. Nama se naime čini, da makija općenito, osim prvih godina nakon sječe, vrlo sporo raste. Ovdje ne dolazi u pitanje sam bonitet, koliko već samo svojstvo vrsta. Česmina i iz sjemena sporo raste, što je vrlo dobro poznato, a tako isto i zelenika i tršlja. Ove posljednje dosta sporo rastu i iz panja. U vezi toga bilo bi potrebno što tačnije ustanoviti koje maksimalne visine pojedine vrste mogu doseći. Podaci iz raspoložive nam literature dosta su manjkavi, a katkada i nesigurni. Ovo smatramo važnim u naučnom pogledu, dok za praksu ne će značiti mnogo, da li jedna vrsta može narasti pola metra više ili manje, negoli je to u naučnoj literaturi naznačeno. Isto tako nije nam poznato, da li su ikada određene kaloričke vrijednosti ogrijevnog drva iz makije- pa smatramo, da bi to trebalo naučno ispitati bar za najčešće i važnije vrste. 183 |