DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Sastav makije i upotrebljivost njenih drvolikih vrsta U prirodnoj zajednici koju nazivamo makijom, dolazi veliki broj vrsta, "bilo drveća, grmlja ili perenielniih i anielmh bilina. Prema Marčiću18) broj vrsta koje čine makiju prelazi eto, a zeljastih bilina koje dolaze s njom i nekoliko stotina. Naravno, u šikarama taj je broj znatno reduciran, te je i biljna zajednica- i uopće biocenoza, poremećena. Naš je cilj, da podizanjem gospodarske šume stvorimo odnosno opet uspostavimo prirodnu ravnotežu u danom kompleksu što kod svih pošumljivačkih radova na Kršu treba neprestano imati pred očima. Broj vrsta koje tvore makiju u južnoj Dalmaciji je veći negoli u srednjoj, a naročito negoli u sjevernoj Dalmaciji. Općenito uzevši u makijskim šumama dolaze najčešće ovi elementi: česmina ili crnika (Quercus ilex L.), planika (Arbutus unedo L.), zelenika ili komorika (Phillyrea media L. et Ph. latifolia L.), lemprika ili vemprina (Viburnum tinus L.), divlja maslina ili maštrinka (Olea europea var. oleaster Fiori), tršlja, smreka ili smrdljika (Pistacia lentiscus L.), smrdljika ili sanrdelj (Pistacia terebinthus L.}, mirta, mrča ili jurovika (Myrtus communis L.), veliki vrijes (Erica afborea L.), mali vrijes pozemljuh (Erica verticillata Forsik) mjesto ovoga negdje dolazi E. multiflora, somina ili gluihač (Juniperus phoenicea L) veliki smrijek ili pukinja (Juniperus macrocarpa Sb. et Srni.) i smrika ili smrič (Juniperus oxycedrus L.). Ovaj posljednji Juniperus zapravo i nije pravi predstavnik makije, jer na kopnu ide mnogo dalje od nje, te prema Baleou19) tvori i t. zv. pseudomakiju. Slično tvrdi i Horvatić20). Mišljenja smo, da to isto vrijedi i za brnistru žuku (Spartium junceum L.), smrdelj (Pistacia terebinthus L.) i neke druge vrste. Naravno, da u svim makijskim šumama nijesu zastupani svi ovi elementi, te postoje sve moguće varijacije i kombinacije. Napominjemo, da ovdje nismo uzimali u obzir pojedine rjeđe drvolike vrste, a koje dolaze u južnoj Dalmaciji. Ovo stoga, što u smjesi sudjeluju sa ispod 10%, a u šikarama ih gotovo i nema. Neke se od njih postepeno gube sa većom geografskom širinom i nadmorskom visinom. Pored toga ove vrste nisu za produkciju drva važne. Iznimno spominjemo oštriku (Quercus eoceifera L.), koja vrst dolazi ponegdje počam od Pelješca prema jugu, a za produkciju drva nije naročito važna. Ovu primjedbu učinili smo s tog razloga, da se ne bi mislilo, da tim vrstama ne pridajemo nikakove važnosti- Kad se jednom iz šikare podigne gospodarska šuma, moći će se u pojedinim predjelima posvetiti veća pažnja i ostalim rijetkim vrstama, tamo gdje ih ima (tako na pr. kalamljenju divljih rogača i šipaka za dobivanje ploda; lovorovim stablima za iskorišćavanje lišća i dobivanje eteričnih ulja- mirti u iste svrhe, kao i za pletenje ribarskih vrša, košara i t. d., te raznim drugim nespomenutim vrstama grmlja i stabalaca). Većina elemenata makije, kod dovoljne topline, dobro 18) Marčić img. J.: Op. oit. pod 10, str. 5.7 i 5Ô8. ") Balen dr. JA Naš gote ikre, Zagreb 1931., str. 44. 20) Horvatić dr. Stj.: Karakteristika Hore i veget. Krša, Sum. list 1928., str. 410. 181 |