DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Daljnji dokaz da makija ne vegetira za vrijeme suše bila bi i činjenica, da građevno drvo česmine, sječeno ljeti, dulje traje od onoga sječenog u jeseni t. j. neposredno nakon otvorenja sječe, koja u pravilu počinje 1 oktobra. Još jednom naglašavamo, da se sve gornje odnosi na srednju južnu Dalmaciju, dok bi u sjevernoj to trebalo utvrditi. Mislimo, da slične prilike postoje i na južnim ekspozicijama u sjevernoj Dalmaciji, a osobito na njenim otocima i nižim nadim, visinama. Da makija ne vegetira za vrijeme suše, tvrde i spomenuti šum. nauče njaci i praktičari [Balen14), Marčić15), Zaluški16)]. Na otoku Rabu utvrdio je slične prilike prof. dr. Petračić17). Dvostruka vegetacija makije u praksi nije dovoljno poznata, ili se ovoj ne poklanja nikakova pažnja. Iz svega gore iznesenoga može se zaključiti ovo: 1. resurekciju makijskih šikara moramo izvoditi u zimskim mjesecima t. j . samo u decembru, januaru i februaru; 2. resurekcija makijskih šikara može se izvoditi i u doba ljetne suše i to počam od 15. VII- do prve jače jesenske kiše, koja budi biljku iz mirovanja u aktivno stanje. Pošto je i resurekcija samo jedna vrst sječe, to bL i za sve ostale sječe trebalo odrediti iste rokove. Međutim, pošto će između pojedinih rajona postojati izvjesne razlike u početku i završetku obih vegetacionih perioda, bit će potrebno provesti opširna fenološka ispitivanja. Također smatramo potrebnim ustanoviti, ne dolazi li za vrijeme ljetnog mirovanja do stvaranja lažnih godova. Napominjemo, da je pred ovaj rat (a možda se to još i danas praktikuje) na otoku Braču u privatnim šumama bilo uobičajeno vršiti sječu ogrijevnog drva baš za vrijeme ljetne suše. Još nešto moramo primijetiti. Ranije, a i sada, vlasti odobravaju pojedincima palenje vapnenica t. zv. »klačina«. Potreba na vapnu je u našim, krajevima vrlo velika, kako za izvođenje građevinskih radova, koji se uglavnom obavljaju u kamenu sa vapnenim mortom, tako i u gospodarske svrhe (spravljanje bordovske juhe za prskanje vinove loze). U pojedinim kotarevima pali se godišnje oko 40—50 što većih što manjih klačina. Materijal za palenje dobiva se sječom na panj svega zakržljalog i defektnog drveća i grmlja, a provađa se isključivo u šikarama. Prema tome, ta je sječa identična sa resurekcionom, a kao takova se i iskazuje. Međutim, i prije a i sada, izdaju se dozvole za paljenje klačina u svako godišnje doba (pretežno od proljeća do jeseni). Iz prednjeg slijedi, da bi onda i resurekcije mogli vršiti u svako doba. Mišljenja smo, da je gornji postupak nepravilan, i da bi samu sječu za palenje vapnenica trebalo vršiti u istim rokovima, kad bi se mogle vršiti i ostale sječe (bilo resurekcione bilo podmladne). Mi smatramo dosadašnji postupak kod ovakovog odobrenja sječa, a naročito kad se ove vrše u doba jesenskog vegetacionog perioda, legalnim uništavanjem ostataka šume, a ne resurekcijom zakržljale šume. 14) ´Balen dr. J.: Op. cit. pod 6, str. 185. 15) Marčić iing. J.: Op. cit. pod 110, str. 567. 16) Zahiškii iorg. J.: Op. oit. pod 11, str. 572. 17) Petračić dr. A.: Op. cit. pod 8, str. 12. 180 |