DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Ustainovljeno je, da stavljanje mladica »na čep« visine do 2,6 cm od korijenovog vrata u prvoj godini školovanja (ako presadnica nema manji promjer stabljike od 1,3 cm pri zemlji) vrlo efikasno djeluje na produciranje ravnih izbojaka. Takve dvogodišnje presadnice stavljene »na čep« treba preškolovati, na pođubreno zemljište u razmaku od 50 cm s razmakom redova od 70—90 cm. Ovakvi razmaci dozvoljavaju mehaničko obrađivanje zemljišta. Dalje rastenje treiba reducirati čiim stalblo dosegne .. . oko 1,80 metara ,tako da ostane samo jedan izbo jak, ostavljajući kod toga samo najljepše izbojke´. Na plodnoj zemlji, godinu dana nakon stavljanja na čep, sadnice su dovoljno snažne za vađenje i sadnju u šumi (t. j . 1 + 1 + 1 godišnje biljke). Kod vađenja se moma pripaziti, da se korijenje suviše ne ozleduje, da bi se mogli postići dobri uspjesi kod sadnje biljaka u šumi. Prigodom vađenja treba! skratiti sve postrane grane do 15 cm od stabljike, da bi se smanjila transpiracija. tokom prve godine iza sadnje. Presadnice stare dvije godine dosižu visinu prosječno 60 cm, a preškolovane u trećoj godini sposobne su za sadnju u šumi, jer dostižu visinu od 1,80 metara. Presadnja se može izvršiti u svako doba kad je uobičajeno školovanje biljaka. Za proizvodnju dobrih jiasikovih mladica potrebna je plodna vrtljarska zemlja. Ustanovljeno je, da je za proizvodnju snažnog rasta potrebno đubenje s kravskim gnojem ili organskim kompostom u količini od najmanje 20 t. po jutru. Preveo s engleskog ing. B r i x y iz članka W. G. G r a ., the raising oL Aspen from seed, iz Foirestry Commission, Forest record 1949. Number 2 Uzgajanje šuma i vrste drveća brzog rasta Uzgajanje vrsta drveća brzog rasta poput ogromnog vala zahvatio je još od prošlog stoljeća dva kontinenta, Evropu i Ameriku, a potom Afriku, Australiju i Aziju. Uzrok tome je sve manja površina šuma, mali prirast postojećih šuma te sve veća potražnja drveta naročito za proizvodnju papira, celuloze i furnira. Osnivanjem sastojina od tih vrsta omogućuje se, da se razdoblje proizvodnje drvne mase skrati za 2—4 puta a istovremeno se poveća prirast. Ali dok su se ranije pri uzgajanju takvih šuma uvažavali samoi ili pretežno ekonomski faktori, u sadašnjem stoljeću sve se više uvažavaju i ekološki faktori. Takav preokret nastao je nakon lošeg razvoja umjetno uzgajanih šumskih kultura, kad je nauka proučavanjem katastrofalnog stanja pojedinih šuma utvrdila, da sastojina i tlo treba da sačinjavaju jedinstvo faktora i uvjeta. U nastojanju da šumarski stručnjaci problem uzgoja drveća brzog rasta bolje upoznaju , švicarski šumarski list u broju 7—8 god. 1949. Objavio je rad poznatog češkog stručnjaka dr. Gustav a Vincen t a: La sylviculture et les essences fo restieres a croissance rapide. Budući da se i, u nas pokret za uzgajanjem vrsta drveća brzog raste sve više razvija, prikazat ćemo pojedine osnovne misli iz toga zanimljivog članka. Izvori drvne sirovine toliko su umanjeni, da to postajie jedno od najdelikatnijih pitanja svjetske privrede. Organizacija OUN za prehranu i agrikulturu (FAO) god. 1946. ustanovila je godišnji deficit od 16—16 mil. ni1. Zbog velike potražnje drveta već prvom polovinom prošlog stoljeća u srednjoj Evropi započelo se na velikim površi nama uzgajati smreku . Kad se pokazalo, da su monokulture smreke neotporne štetnim Utjecajima klime, kukaca i gljiva, prešlo se na uzgajanje smrekovih sastojina u smjesi s liščarima — sa svrhom, da se tako usklade ekološki i ekonomski faktori proizvodnje. Kolika je razlika u produkciji drvne mase na panju po ha za pojedine vrste drveća pokazuju usporedni podaci sa I. boniteta za starost od 25 i 40 godina (prva brojka označuje prs. promjer a druga m3): 25-godiišnja smreka 8/140, hrast B6/I125, trepeti jika 13/145, kanadske topole 29/368; 40-godišnja smreka 16/344, hrast 26.1, trepet- Ijika 19/252, kan .topole 37/420. Prema tome na boljim tlima srednje Evrope u sastojAnama kan .topola proizvodi se najveća drvna masa. Selekcijom i ukrštavanjem topola može se u kratko vrijeme i razmjerno1 lako proizvesti veća drvna masa. Područja za uzgajanje topolovih sastojina su malena; ali topole mogu se.dobro uzgajati i izvan sastojina: u drvoredima i uz vodotoke, čak u brdima. Pri uzgajanju drveća brzog rasta za proizvodnju drveta dobre kvalitete treba naročito paziti na porijeklo vrsta te na izbor rasa i varijeteta. U tu svrhu mnoge su 155 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 74 <-- 74 --> PDF |
zemlje posljednjih godina izdale i stroge propise. Osim toga vrše se opsežna i sistematska istraživanja ukrštavanjem varijeteta, stvaranjem hibri´da u cilju dobivanja individua bržeg rasta i otpornih štetnim abiotskim i biotskim (faktorima; taj je rad kompliciran, jer treba prethodno utvrditi jesu Ja individuii homozigotni ili heterozigotni jesu li iste ili različite kvalitete, da li se mogu prilagoditi utjecajima okoline; usto treba poznavati i broj hromosoma, jer o njima ovisi proizvodnja veće količine drveta Novim metodama kultiviranja omogućeno je, da se na rezultate istraživanja ne treba toliko mnogo čekati kao ranije. Dobri rezultati postignuti su hibridaciijom iste vrste adi različitog porijetla. Budući da uzgajanje drveća brzog rasta ovisi o staništu, treba izbor vrsta odrediti prema klimatskim i pedološkim faktorima. Obzirom na klimu uzgajanje tih vrsta može se raspodjeliti uglavnom na ova područja: hladna planinska zona (ariš, bor, javor,. trepetljika, breza — sa pomoćnim vrstama polaganog rasta kao što su jela, bukva, brijest, sorbusi), umjerena brdska zona (mješoviti malobrojni četinjari i1 Kožari u grupama, malo topole i vrbe), niža zona (većinom mješoviti liščari) u kojoj se mogu dobro uzgajati topole i vrbe uz primjesu pomoćnih vrsta u donjem sloju sastojine. Razmak topola treba da je velik: na pr, u Moravskoj je određen 9 m, u Belgiji 6 m. Glavno područje za uzgajanje vrsta drveća brzog rasta jest niža zona. Šafar Prof. Giacomo Piccarolo, direktor Instituta za topole u Casale Monferrato: Istraživanja o uzgoju topole u Italiji, izvještaj X. Kongresu Međunarodnog Saveza šumarskih istraživačkih instituta. U izvještaju je prikazan dosadašnji rad Instituta, koji je osnovan na poticaj talijanske industrije papira. Nestašica drva, koja je u Italiji naročito akutna, uvjetovala je veliku potražnju za topolom kao- vrstom brzoga rasta, radi čega je pred Institut postavljen zadatak iznalaženja metoda za poboljšanje vrste, kao i za poboljšanje i proširenje topolovih kultura. Normalna godišnja potrošnja topolovog drva u Italiji, cijeni se na 1 million m5, od čega otpada na proizvodnju! papira 36—40%, šper-ploča 15—20%, na pilansku preradu i proizvodnju pokućstva 35—40%, a ostalo na proizvodnju šibica, drvne vune i raznih sitnih ^artikala. Čim je osnovan, Institut se odmah sukobio s jednim teškim problemom, čije je riješenje bilo uvjet za daljnji rad: bolest proljetnog opadanja lišća topole (»defogliaziione primaverile«), čijli je uzročnik otkriven u gljivi Venturia populina Viuiilll. Borba protiv ove bolesti zahtijevala je da se pronađu otporne forme. A zato je bilo potrebno najprije ispitati sistematiku roda. Ispitivanja su pokazala da svi kultivirani topolovi hibridi u Italiji pripadaju dvama] tipovima: kanadskom, koji potječe od Populus rnonilifera Ait., i karolinškom, koji potječe od P. angulata Ait. Odabiranje se vrši na taj način da se najprije izvrši sjetva (oko 20.000 biljki iz sjemena godišnje), pa se onda među biljkama odabiru najrazvijenije, najmanje granate i najotpornije protiv spomenute bolesti. Druge godine se tako odabrane biljke razmnožavaju vegetativno. Dosada je na taj način dobiveno i 1.880 različitih formi, čiji se razvitak i svojstva pomno ispituju. Sve te forme mogu se svrstati među tri sistematičke kategorije: Populus nigra typica, P. moinilifera Ait. i P. angulata Ait. Pripadnost pojedine forme jednoj od ovih kategorija utvrđuje se na osnovu morfoloških osobina, u koju je svrhu izrađen sistem točaka, t. j . sistem kvantitativnog izražavanja pojedinih morfoloških osobina. Propagacija se više ne vrši pomoću matičnjaka, jer se u Italiji smatra da to´ pogoduje zarazi, nego se u rasadnicima uzgajaju korijenja» (barbatelle) u razmacima od 40 cm i u redovima međusomno razmaknutim 2,0 m. Između redova ovih korijenjaka sade se reznice. Na kraju prve godine, zakoriijenjene reznice daju nove korijenjake i nove reznice, dok stari, korijenjaci ostaju u rasadniku´ do druge godine, kada su ve<3 4,5 do 6 m visoki i promjera 2,5 do 5 cm. Samo % topolovih kultura u Italiji pripada sastojinama. Ostalo su drvoredi, nasadi u redovima uz potoke, rijeke i mede polja. U praksi se topola sadi u kvadratičnoj sadnji 6X6 mili pravokutnoj 8X4,5 odnosno 10X3,5. Topole van sastojina pridružuju se poljoprivrednim kulturama radi boljeg iskorišćavanja tla. Ophodnja traje 12 do 15 godina, u kojem vremenu stablo daje optimalno 2 do 3 m´ drvne mase. Ing. A. Radovčić 156 |