DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Tehnika oplemenjivanja


Pre početka svakoga rada oplemenjivao mora da zna sa kakvom
biljkom mora da radi; da li je ona hermafrodita — samo-oplodna ili stranooplodna,
jednoepolna i dvospolna, jednodomna ili dvodomna, da li se oplodava
i oprašuje pri otvorenom ili zatvorenom cvetu; kakve odlike i mane
ima matični materijal i odakle je, da li se može prilagoditi novoj sredini;
kako se ponašaju i održavaju nasledne osobine.


Da bi se mogao dobiti traženi tip neke biljke, potrebno je što više
ukrštavati najraznovrsnije tipove, proizvesti i proučiti što veći broj hibrida
(pravilo velikih brojeva) i iznaći ekstreme sa osobinama koje tražimo.
Ukrštavanjem raznih osobina dobivaju se razne kombinacije sa pozitivnim
i sa negativnim osobinama. Sva ukrštavanja su u praksi polihibridna, —
Polimerni faktori mogu pojedine osobine u potomstvu da potenciraju ili
ispolje u jačoj meri.


Tramsgresivnim cepanjem mogu se u potomstvu dobiti tipovi sa boljim
osobinama nego što su ih imali roditelji. Ono zato daje najviše izgleda da
se postigne savršenija sorta.


Kombinacijama mogu da se spoje osobine oba roditelja ili čak i takve
osobine kojih nemaju roditelji. Te osobine mogu da budu pozitivnije i
vrednije nego što su u roditelja. Ovo treba praktičar da iskoristi da bi
postigao što bolji rezultat sa što manjim utroškom energije.


Kod oplemenjivanja je osnovni oblik homozigota, jer samo ona nasljeduje
svoje osobine, dok se heterozigote dalje cepaju. Što su različitiji roditelji,
utoliko je potomstvo heterozigotnije.


Odnos homozigota prema heterozigotama u prvoj generaciji je 0 : 100,
u drugoj generaciji 50 : 50, u trećoj generaciji 75 : 25, u četvrtoj generaciji
87,5 : 12,5, u petoj generaciji 93,25 : 6,75 j t. d. Populacija u osmoj generaciji
može se već smatrati homozigotnom.


Izvesne osobine, koje su bile prikrivene, aktivišu ;se i ispoljavaju tek
onda, kad se sastanu sa genom koji im omogućava razviće. Što je veći
broj gena u kombinaciji, to je manji procenat pozitivnih vrednosti. Jedna
tražena kombinacija sa pozitivnim osebinama može da se nađe kod biljaka
sa pet osobina u 1024 biljaka, sa šest osobina u 4076, sa sedam osobina u
16.000, sa osam osobina u 64.000, sa deset osobina u 1,000.000 biljaka. —
Da bi se dobile tražene osobine, potrebno je da se ukrštavaju kroz više
generacija na stotine hiljada, pa i na milion biljaka. Dok se dobilo današnje
ukusno stolno grožđe, trebalo je mnogo ukrštavati, cepati i selektirati.
Sličan je slučaj i sa šećernom repom i voćem. Ovaj je posao vrlo komplikovan
i težak.


Postepenim ukrštavanjem treba uvek spajati bolje individue tako da
se višekratnim ukrštavanjem dobiju kombinacije koje u većini svojih pozitivnih
osobina natkriljuju oba roditelja. Ne smeju se odbaciti ni kombinacije
sa negativnim osobinama, ako u izvesnim pozitivnim osobinama natkriljuju
oba roditelja.


Prva generacija nije stalna, nego se dalje čepa i služi kao prelazni
oblik. U drugoj generaciji još se ne mogu naći kvalitetne osobine koje tražimo,
jer imamo malo homozigota, a više heterozigota koje se cepaju. U
trećoj generaciji ima više homozigota koje se nasleđuju dok se heterozigote


146