DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 5     <-- 5 -->        PDF

zemljišnu rentu vlasnika šume kao njegov unaprijed određeni trošak proizvodnje
izvjesne veličine, a ne kao njegovu dobit. To je shvaćanje pogrešno.
Iz ovih primjetaba izlazi, da je taj način određivanja rentabiliteta jednostran
i da nije ispravan ni u kapitalizmu.


Drugi obrazac potječe od Hever-Endresa (4 i 7), a ima ovaj oblik:


Au + D-c-v-N.O,Op . = B-.O.Op. 10 0 {2)


Prema ovom obrascu rentabilitet se određuje na temelju zemljišne
rente, koja predstavlja po Marxu ekstra dobit (suvišak preko profita), Drugim
riječima rečeno rentabilitet se mjeri po ekstra dobiti, te je samo ono
gospodarstvo za vlasnika šume rentabilno, koje daje zemljišnu rentu., Što
je zemljišna renta veća, to je veći i rentabilitet gospodarstva. Ova formula
predstavlja tipični primjer utjecaja kapitalizma u šumskom gospodarstvu.


No i ovaj je obrazac jednostran i pogrešan, jer pripisuje zemljišnu
rentu samo* šumskom zemljištu. Osim toga ima on još i drugih slabih strana,
kao i cjelokupna teorija zemljišnog čistog prihoda, koje, međutim, nisu
ovdje od interesa, te ih ne ćemo razmatrati.


Treći obrazac je od Martina (11). On glasi:


cv


J±±D-- . 100 . (3)
B + N


Ovaj se obrazac obično primjenjuje u šumskom gospodarstvu kapitalističke
proizvodnje prilikom određivanja rentabiliteta. U brojniku se nalazi
sveukupna dobit. Ona je jednaka razlici između tržne (prodajne) cijene
etata i njegove cijene koštanja. Martin, kako vidimo, pripisuje dobit samo
drvnoj zalihi i zemljištu. On ne uzima u obzir cjelokupni predujmljeni kapital,
koji predstavlja u kapitalizmu potrebni novčani kapital, prometna
sredstva, melioracije i t. d. U tome je njegova slaba strana.


Prikazavši ukratko kritički karakteristike svakog pojedinog načina u
određivanju´rentabiliteta šumskog gospodarstva ili dane obrasce, razmotrit
ćemo sada njihove zajedničke osebine.


Određivanje rentabiliteta trajnog godišnjeg šumskog gospodarstva na
temelju bilo kojeg od tih obrazaca skopčano je s izvjesnim teškoćama»
One se očituju u tome, da treba utvrditi vrijednost drvne zalihe i novčani
iznos (cijenu) za šumsko zemljište, a to je utvrđivanje skopčano sa znatnim
utroškom rada.


Osim toga vidi se, da svi ti obrasci sadrže u brojniku vrijednost etata


(iskorišćene drvne mase). No ta ne mora da bude jednaka vrijednosti pri


rasta drvne zalihe. U vrijednosti iskorišćene drvne mase može da se nalazi


i dio drvne zalihe. U tome slučaju ne će se u brojniku nalaziti ispravna


dobit ,te će se izračunati neispravan rentabilitet šumskog gospodarstva.


Prema svome obliku ovi bi obrasci vrijedili samo za gospodarstvo u


normalnoj šumi, a donekle i za gospodarstva sa šumama, koje se nalaze


u približno normalnom stanju. Slično primjećuje i Godbersen (5).


Ako se želi odrediti ispravan rentabilitet i u gospodarstvima sa šu


mama, koje se nalaze u nenormalnom stanju, tada bi trebalo, kako je to


već jednom dokazano (16), odrediti točnu dobit putem bilanciranja.


87