DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 10 <-- 10 --> PDF |
mljenog) kapitala, odnosno, jer u socijalizmu ne postoje kapitali, sume vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava. Rentabilité! socijalističke proizvodnje ne iskazuje, dakle, kao kapitalističke oplođivanje ili prirašćivanje kapitala. U nazivniku formula se nalaze mjesto -vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava planirani ili stvarni sveukupni utrošeni troškovi odnosno puna cijena koštanja. Prema tome rentabilitet socijalističke proizvodnje iskazuje u stvari kvalitet rada poduzeća ili točnije rečeno on iskazuje produktivnost i proizvodnju viška proizvoda ili viška rada (financijskog rezultata) socijalističkih gospodarstava i poduzeća. Rentabilitet je, kako se vidi, zavisan o troškovima. Naime, ne samo da je veličina rentabiliteta zavisna direktno o veličini troškova, jer oni dolaze u nazivniku danih obrazaca, nego je i veličina financijskog rezultata, o kome zavisi rentabilitet, isto tako direktno zavisna o troškovima ili punoj cijeni koštanja. Financijski je rezultat, kako smo već spomenuli, jednak razlici između prosječne cijene proizvodnje i pune cijene koštanja, koja se u proizvodnji može mijenjati već prema tome kako gospodarstvo ili poduzeće proizvodi. Što je stvarna puna cijena koštanja manja, bit će i financijski rezultat povoljniji i obratno, što je ona veća, to je financijski rezultat nepovoljniji. Ako financijski rezultat predstavlja dobit bit će ona veća uz uvjet manje pune cijene koštanja, a ako predstavlja gubitak, bit će on manji, ako je manja puna cijena koštanja. Financijski rezultat kao i rentabilitet su funkcije pune cijene koštanja ili troškova. Rentabilitet gospodarstva i poduzeća bit će, dakle, tada povoljniji, ako se u toku proizvodnje uspjelo smanjiti troškove ili punu cijenu koštanja. Razumije se, da sve to važi uz uvjet ispravnog rada i poslovanja. No sad nastaje pitanje, kojim putem mogu gospodarstva i poduzeća smanjiti svoje troškove, povećati financijski rezultat i dići rentabilitet? Poduzeća i gospodarstva postići će to ispravnim ekonomisanjem, štednjom. No najveći uspjeh pruža povećanje produktivnosti rada, što znači proizvodnju veće količine proizvoda u određenom vremenu zbog bolje organizacije proizvodnje i pciboljšanja tehnike, ili točno rečeno prema Marxu promjenu u procesu rada, koja skraćuje društveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju jednog komada danog proizvoda. Povećanjem produktivnosti rada snizit će se fiksni i neki varijabilni troškovi po jedinici proizvoda.4) Ovim izlaganjem došli smo do značajne karakteristike rentabiliteta socijalističke proizvodnje, koja se očituje u tome, da izražava produktivnost 4) Pod fiksnim troškovima prema Baoiću (1) razumjevaju se oni troškovi na visinu kojih u glavnom ne utječe porast ili smanjenje opsega proizvodnje. To znači, da stepenl zaposlenosti ne utiče na ukupnu sumu tih troškova. Oni. se u glavnom ne mijenjaju, oni su fiksni (postojani). U fiksne troškove ulaze na pr. »troškovi uprave i prodaje« iz strukture cijene. Iznos fiksnih troškova ,koji otpada na jedinicu proizvoda je obrnuto razmjeran opsegu proizvodnje. Valja, medutim, istaći, da potpuno fiksnih troškova u stvari niti nema, jer je privreda dinamična;. Pojam »fiksni, troškovi« upotrebljava se za označivanje onih troškova koji se slabije mijenjaju;,, koji su postojaniji. VarijiahiIni su troškovi oni na visinu kojih utječe povećanje ili smanjenje opsega proizvodnje. Oni su proporcionalni i neproporcionalni. Proporconalni su onda, kada rastu ili padaju u istoj razmjeri, u kojoj raste, proizvodnja. Medu te troškove idu na pr. troškovi sirovina, goriva i t. d. Neproporcionalni troškovi´ su oni, koji se ne mijenjaju, proporcionalno s proizvodnjom. 92 |