DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 74 <-- 74 --> PDF |
sJožaja) moglo bi se ublažiti tako, da se takova grada provizorno metne na letvice i pokrije. Nabrojena oštećenja otežavaju prodaju u inostranstvo iz ovih razloga; 1. Radi dekoloracije i pojave mrlja kupci u inostranstvu prigovaraju i traže popuste u cijeni. 2. Parena ili neparena bukova rezana grada, koja je za vrijeme ležanja dobila mrlje i tragove prigušenosti, deklasificira se i prelazi iz I. u II., čak i u III. klasu. Time se umanjuje količina grade proizvedene za eksport. 3. Pucanje i savijanje grade prouzrokuje potrebu popravaka pri čemu naistaju količinski gubici, a zbog deklasificiranja robe i financijski gubici. Sve to konačno štetno djeluje na punu cijenu koštanja i na finaincijski efekat pojedinih j^duzeća. Rukovodioci pilana i stovarišta rezane grade, da bi bar djelomično prikrili razne opisane propuste, diostavljaju manjie i više oštećenu robu domaćim tvornicama radi daljnje prerade, galanterijsike robe, ^ namještaja i t. d. Odgovor na prigovore, što je kvalitet manjih i većih količina grade loš radi pogrešne manipulacije, redovno je ovaj; »bit će dobro za galanteriju « (Karlovac), za »fabriku pokućstva« (Đurdenovac), za »poduzeće Ivo Marinković«. Ta poduzeća navedenu rezanu gradu (jer se uglavnom radi o dugačkoj i širokoj gradi, s kojom imaju mnogo manje posla nego sa sitnom gradom, koju bi u mnogo slučajeva pirerađivati morali i mogli) bez prigovora preuzimaju. Zato se u nekim poduzećima finalnih proizvoda odnosno u njihovim skladištima nagomilavaju zalihe raznih otpadaka i druge rezane grade. Direktori poduzeća bi ispravno korištenje radne snage morali staviti pod svoju ličnu kontrolu. Time bi se sigurno u velikom dijelu slučajeva sačuvati osnovni kvaliteti velikih količina građe i doprinijelo povećanju količina građe za izvcz, kao i povećana vrijednost narodne imovine. Ing. D^ Terzić i ing. A, Panov (Sarajevo); ULOGA MANUELNE RADNE SNAGE U NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOM RADU Problem kadrova spada medu majozbiljnije probleme naše sadašnjice. Od pravilnog postavljanja, pravovremenog sistematskog rješavanja toga problema zavisi uspjeh svih sektiora i svih faza razvitka našega privrednog i kulturnog života. Uspjeh je to izrazitijii, izvršenje planiranog zadatka je toi lakše, premašenje je to veće svuda, gdje je više urađeno na uzdizanju stručnog kadra. Stoga je briga o kadrovima jedna od najosniovnijih briga niaše Narodne vlasti, i toj činjenici pored ostaloga dugiijemo za naše džinovske uspjehe. 72 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Kako stojimio sa kadrovima kod planiranija i izvršenja radova naučnoistraživačkog sektoira? Znamo da su skoiro svi proizvođački resori repu- Mlikanskih Ministarstava oformili Biiro-e za unapređenijie proizvodnje i Institute za naučna istraživanja. Pni repuiblikanskim Planiskim komisijama pioistOije Uprave za unapređenje proizvodnje i za evidenciiju i kontrolu naučno-istraživačkog rada u repuiblikanskim resorima. Savezna ministarstva imaju svoje Uprave za unapređenje proizvodnje i naučno-istraživački rad: prate i koordiiniraiju rad republikanskih biro-a i instituta. Kao što ima privrednih preduzeća saveznog značaja, postoije i naučno-istraživačke ustanove pod neposTednim AOR-om Saveznih ministarstava. Tako i u resoru šumarstva kraji republikanskih insitituta radi Institut za šumsku melioraciiju krša u Splitu. Postoji i Savezna uprava za unapredenije proizvodnje pri Planskoj komisiji FNRJ koja je najviši forum za planiranje i evidenciju izvršenja planiranih zadataka u tom sektoru. Biro^ osoblja u naiučno-istraživačkoij sluižbi (u centralnim ustanovama kao i na terenu) niije u sirazmjeri sa obimom i značajem ukupne problematike koja se postavlja i čeka na svoje što skorije rješenje ili koja tek iskrsava u vezi sa sve većim potrebama naše privrede, induistriije i opšteg kulturnog razvitka. Cesto je nedositatak kadrova odraz opšte oskudice visoko-kvalifikovanih kadrova u privredi, jer pojačanje osoblja u naučno-isitraživačkoj grani automatski uslovljujie slabljenje operative dotičnog resora, ili — da se izrazimo još tačnije — pojačanje naučno-istraživačkih kadrova provodi se na račun i prividnu štetu bilo operativnog bilo planskog sektora dotičnog resora. Naglasili smo »prividnu« a ne faktičnu štetu, jer će i operativa i plan imati u vrlo kratkom roku neposirednu pomoć i korist od svih tih kadrova s koijima se niožda sada nerada rastaju. Opšti nedostatak kadrova sili više puta rukovodioce, da osoblje, premiješteno resornoj nauonoistraživačkoj ustanovi, zadužuju i dalje zadacima koji nisu u vezi sa naučino- istraživačkim radom. Na taj način i oinaj noiminalan broij osoblja instituta i biroia faktično biva smanjeni na sasvim skromnu mjeru. Njega treba ne samo povećati nego mu i osigurati rad u određenom okviru njegovih neposrednih zadataka. Važno je obezfbjediti vodeći kadar i za buduće naučno-istraživačke radove. Stoga treba pozdraviti načelnu odluku rukovodioca da se jiedain dio svršenih đaka visokih škola postavi u svojstvu priipravnika pri naučnim institutima njihovih struika. S obzirom na potrebu formiranja što većeg broja terenskih jedinica (eksperimenitalnih stanica, oglednih polja i si.) vrlo brzo će se osjetiti nedostatak srednije-tehničkog kadra t. j. mladih šumarsikih tehničara, koji bi se posvetili naučno-istraživačkoij djelatnosti. Ovog Ijieta ćemoi imati rekordni broj maturanata srednjih šumarskih škola i ta se okolnost mora uzeti u obzir i pravilno i na vrijeme iskoristiti za popunjenje našeg naučno-is-traživačkog kadra. Ali briga o kadrovima potrebnim za naučno-istraživaČki rad obuhvaća mnoigo šire polje, nego što bi se to moglo u prvi čas pretpositaviti. Ko nije radio na naučniO-istraživačkom polju taj sebi teško može za misliti koliki je udio radništva, običnog manuelnog radništva kod pravilno postavljenog, savjesno izvedenog i rezultatima krunisanog ogleda. 73 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Dok se ne odgoji radnički kadar, dok se taj odgoj ne usmjeri u jednom određenom pravcu koji će isključiti svaku sumnju o nehatu, nemaru, nesavijesnom odnosu prema konkretnom zaduženju i opštem zadatku, — možemo biti uvjereni da nas nikad neće rezultati u cijelosti zadovoljiti, makar se instituti i kompletirali sa potpunim brojem visoko kvalificiranih stručnjaka, Zadržaću se na nekoliko primjera iz oblasti šumarske struke a mišljenja smo da je analogno stanje u svim oblastima gdje se od naučnoistraž´ivačkog rada očekuje pomoć, stimulans i unapređenje dotične privredne grane. Naša mlada Sijemenarska služba koja je po svome karakteru i po svojoj namjeni operativna, u suštmi je svojoj, u cijelosti skoro naučno-istraživačka. Prema Nacrtu uputstava za izdvajanje sastojina za proizvodnju kvalitetnog šumskog sjemena Instituti će se zadužiti ne samo sa permanentnom kontrolom izdvojenih objekata, nego i sa utvrđivanjem pravilnog kriterija kod izdvajanja, kao i za utvrđivanje, sređivanje i korekciju osnovnih podataka. Prva´pripremna faza takvih radova obuhvaćena je okvirom zadataka Uprave za uređenje šuma; spadaće prvo vrijeme u njen djelokrug izdvajanje i prijavljivanje izdvojenih objekata kao i popuinjavanjs rubrika općenitog značaja u obrascima specialno za to propisanim. U slijedećim fazama taj će zadatak u cijelosti preuzeti Sektor za naučno-istraživački rad, za unapređenje i kontrolu proizvodrije. U samom nacrtu Upustava upada u oči kako je naredbodavac a priori vodio računa o mogućnostima »zabuna kod sabiranja sjemena«. »Treba — vele Uputstva — obratiti pažnju da prilikom sabiranja sjemena ne dođe zabunom radnika il i z b Oi g V e ć e pristupačnosti lošijih s as t o j i n a do miješanja takvih loših provenijencija sa dobrim«. Zaustavimo se malo na doslovce citiranoj rečenici. Od kvaliteta izabranih sjemenih sastojina ovisiće štampe naših budućih šuma. Ovo je naročito važno u svjetlosti nove, napredne struje u biološkim naukama koja pobija prijašnje nazore o nenasljednosti stećenih osobina. Dakle pored ogromne praktične važnosti pravilnog postavljanja i skropuloznog izvršenja naučno-istraživačkih radova u sjemenar& tvu, ne sm.etnimo s uma da oni moraju biti novi doprinos za jačanje teoretskih pozicija prave, strogo naučne biologije keja je najuže povezana sa praksom. Kvalifikovanog radnika na naučno-istraživačkom polju specijalno u toj oblasti čeka toliki niz nerješenih, nedovoljno rješenih pa čak i nepraviilno rješenih problema, da mu je nemoguće koncentrisati svu svoju pažnju na otklanjanju zabuna i na suzbijanju sitnih, neznatnih, neprimjetnih aJli u konačnoj liniji odlučujućih detalja, svih negativnih posljedica starih tragova odnosa prema radu, odnosa prema dužnosti nasljedenog iz kapitalističkog doba. Rukovodilac naučno-istraživačkog rada mora biti stoprocentno uvjeren da mu radnik, kojemu je rečeno da sakupi sjeme sa tog i tog drveća, neće donijeti sjeme sa drugog »zbog veće njegove pristupačnos t i«. Radnik koji je dobio zadatak da za otsustva rukovodioca svaki peti recimo dan skuplja po jednu malu količinu dozrijevajućeg sje 74 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 77 <-- 77 --> PDF |
mena mora ulijevati rukovodiocu apsolutno povjerenje da će to zaista i sasvim tačno raditi i uraditi. Ono što važi za sjemenarstvo važi isto tako i za nauono-istraživački rad u oblasti smolarenja. Svakom induistrijskom smolarenju, a naročito u onim predjelima gdje se smiolarenje uvodi po prvi put, moraju prethoditi terenski eksperimenti, a mišljenja simo da terenski eksperimenti moraiju prethoditi i svakom drugom našem praktičnom podhvatu naročito u moru nerješenih i spornih preigleda iz oblasti podizanja i regeneracije šuma, I sami ogledi na smolarenju tijesno su povezani sa proučavainjem biologije i ekologije naših borovih šuma. Prije rata u NRBiH rukovođenjem opitnim smolarenjem bio je zadužen jedan stručnjak inženjer kojem je to bio jedini zadatak, a na početku i svršetku sezone dodijeljivao mu se jtoš jedan inženjer. Na smolarskim pokusima u Hrvatskoj u vremenu od 1929 do 1932 bilo je angažovano dva profesora univerziteta i 4 pomoćnika; eksperimeniti siu se provodilU na jednom mjiestu i na oko 170 stabala. Poslije oslobođenja eksperimentalni rad u toij oblasti razgranao se u svim našim narodnim republikama. NR Hrvatska radila je na 5 opitnih polja sa oko 4,900 stabala, NRB na 6 opitnih polja sa oko 3.600 stabala a ostale narodne republike imaju 9 opitnih polja sa odgovaraijućim brojem stabala. Moglo bi se zapitati: koliki kadar stručnjaka i radne snage treba zaposliti u izvođenju opita ako želimo da se bar približno izijedliačimo sa moguićnostima i stanjem pokusa u Hrvatskoj od prije rata. Međutim, mi nismo za rasipanje kadrova: sa osobljem, s kojim sada raspolažemo i sa visoko kvalifikovanim omladinskim kadrovima koije ćemo dobiti najkasnije ovog ljeta i jeseni, zadatak će se u cijelotsti izvršiti i kvantitativno i kvalitativno: sa terena će se prikupiti dovoljan broj eksperimentalnih podataka na osnovu kojih će se moći donositi konkretni zaključci, kao baza za pravilni izbor metode, vremena i sredstava ostvarenja naših praktičnih planskih zadataka; industrijskog smolarenja, podizanje vjetro-zaštitnih pojaseva, poboljšanje drvnog inventara i t. d. Uloga manuelnog radnika u uspjehu i kvalitetu eksperimenata ogromna je u oblasti smolarenja kao i u svakoj drugoj naučno-eksperimentalnoj grani. Fatalne štete mogu nastati ako su zaključci doneti na eksperimentalnim radovima pogrješni. Učiniti pogrješku iz neznanja, aljkavositi» i t. d. toliko je moguće, toliko lako i toliko je vjerojatno da nepostoji kontrola koja ih može primjetiti, »uhvatiti«. Ako se grješka i konstatuje, time ni izdaleka nije rješen problem, jer je tačnost opita već dovedena u pitanje. U najboljem slučaju možemo eliminisati pogrješni podatak (mi tako i radimo kad je grješka suviše »gruba«, upadljiva) ali ne možemo ga momentalno zamijeniti sa drugim, boljim podatkom. Ovo bar važi za opitno smolarenje o čemu nas je dosadanja praksa više puta uvjerila. Kako nam se tuži jedan kolega iz druge republike, »ostavljeni smo na milost i nemilost odnosno na savjesnost i nesavjesnost radnika od čije stručne spreme, 75 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 78 <-- 78 --> PDF |
zalaganja, ponekad i samaprijegora zavisi sav rezultat«. Ne idemo tako daleko da prebacujemo težište problema na radnu ´snagu umanjujući time ulogu rukovodećeg kadra, ali ne precijenjujemo ni svoje snage i tvrdimo da bez dobrog radnika nema ni dobrog eksperimenta. Isto kao što se vrši kvalifikacija stručnjaka po njihiovim urođenim naklonostima prema izvjesnim poslovima, smatramo da isti odnos treba da postoji kad je u pitanju manuelni radnik angažovani kod provođenja eksperimenta. Ovo naročito tamo, gdje opiti tek započinju i gdje paralelno sa uvođemjem opita osposobljavamo i radnički kadar. To kritično vrijeme našeg terenskog naučno-istraživačkog rada zahtijeva pojačanu pažnju i napor rukovodstva. Nije u svakom radniku usađen ni sazrijen onaj unutarniji poticaj, niti se taj može u svakom radniku u kratkom vremenu odgojiti, da bi oin iz urođene savjesmiosti, ljubavi prema poslu, nekad i iz lične inicijative iščekivao rezultat svojih opita kao krunu strpljivog, tačnog i savjesnog raida, to jest da se on osjeća u pravom i potpunom smislu saradnik, udionik u izvršenju opita. Osvjedočili smo se, a poznato nam je to i od prije, da nam naša sela, zaseoci i planine (neizuzimajući ni najzabačenije) u stanju dati dovoJjan kontigenat baš takvih savjesnih, bistrih, požrtvovnih i iskreno odanih naučno-istraživačkom radu radnika. Treba ih samo-naći i odabrati. A za odabiranje treba dvioije: 1) umjet i izvršiti 1u selekciju 12) imat i mogućnost i vršenja selekcije, imati materijal za odabiranje. Što se prvog uslova tiče s pravom pretpostavljamo da rukovodilac naučno-istraživačkih radova treba posjedovati pored ostalog i tu sposobnost. Za zadovoljenje drugog uslova treba da postoji izvjestan makar i neznatan stimulans koji bi privlačio radnu snagu da što maisovnije uzme učešće u radovima naučno-istraživačkog sektora. Takvim stimulansom u dogledno će vrijeme nesumnjivo postati motivi sasvim druge, uzvišenije prirode, ali sa sada ne smijemo gubiti iz vida da je pravilno na;gradivanije sar,adnika najjača garancija za njihovo trajno i potpuno zalaganje za povjerenu im stvar. I obrnuto; dobar dio radnika napustiće posao ako mu je u izgledu drugi posao koiji mu omiogućuje veću zaradu. U ostalom ovo je toliko logično i tako je pravedno: a^ko reflektiramo na izvjesne osobine koje su u pojedinaca d o s t a r i j e t k e a od n e p r o c i j e n j i V e su vrijednosti, te osobine treba što izdašnije nagraditi. Istina, do sada nije nigdje predviđena ta mogućnost ali ovo nipošto ne znači da bi se to načelno kosilo sa intencijama radničkog naredbodavstva. Naprotiv to je sasvim u duhu svih propisa o nagrađivanju radnika prema kvalitetu posla. Nigdje se toliko ne traži kvalitet u izvršenju zadataka kaio baš u naučno-istraživačkom radu. Nadležne ustanove (Ministarstva rada pojedimih republika, Sindikalne organizacije i si.) bez predomaišljanja će pristati da unesu odgovarajuću novelu u dosadanje propise, tim više što se ovdije radi o jednom vrlo neznatnom procentu (bolje reci promilu) od cjelokupnog uposlenog radništva. Kada naučno-istraživačka služba obezbjedi sebi apsolutno pouzdane saradnik« medu najbrojnijim a najmanje istaknutim trudbenicima na terenu, tek onda može sa sigurnošću da se upusti u dublja naučna istra 76 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 79 <-- 79 --> PDF |
živanja i da jamči za njiihov uspjeh. Bez toga će se svaki rukovodilac osjećati nemioćan i nesiguran, bez toga će se on oipravdano uistručavati da preda na praktičnu upotrebu operativi rezultate svoga trajnog rada i napoira. Odozdo od radne manuelne snage treba početi uzdizati naše naučnoistraživačke kadrove! Iz te sredine treba (daljnjioini selekcijom!) formirati pomoćno tehničko osoblje kvalifikovane berače šumskog sjemena, osmatrače uroda sjemena, brigadire u trušnjicama, osmatrače i čuvare bjelenica kod optimalnog smolarenja, sakupljače smole i t. d. Najsposobnijim najmarljivijim treba pružiti mogućnost i dalje usavršavanije. Sve će drugo biti lakše ako je učinjen prvi korak, ako je određeno rukovodstvo potpuno svjesno veličini i odgovornosti zadatka, ako je to rukovodstvo oislobo-^ deno poslova koji su izvan okvira naučno-istraživačke djelatnosti, ako odabrano radništvo i niže tehničko osoblje na terenu potpuno i u svakom pogledu odgovara zahtjevima koji se postavljaju i k tome još ako se spriječi fluktuacija i prebacivanje radne snage što je na ovom sektoru od još većih negativnih posljedica nego igdije. Napomena urednika: SugesitiijL u članku Panova i Teirzića iznesene su u važnoj fazi većine oašiii šumarstkiih imstiituta: u času, kad se od njr´lli — niakoin 2—3 godilšinjeg rada — očckiuju veći i vredniji rezultatii. Međiiitim, poiteškoće koje nuižmo utječu ma mogućnost plodnijeg (t. j . sistematskog i metodičkog) radai u oiblasti, naučnoi-iistraživačke djelaltnloisti znatno se Oičituju i u pomanjkanju dobroig i savjesmoig kadna niiižeg ii srednješkolskog olbrazovainja, i to´ ne saimo na terenskiim stanicama već i u centrallii instiitutai. Rezultat takvog stanja jest, da fakultetski obrazovani stručnjaci voćinoim moTaju obavljati sitne struične čak i nestručne pioslo´ve, a podacii prikuipljen« po poimoćnom osoblju u terenu gdjekad su meupotrebivi dili bar nesiguirni. Stoga se navodi pisaca mogu protegnuti i´ nai srednje stručne kadrove pri našiim institutilma.. 77 |