DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 74     <-- 74 -->        PDF

sJožaja) moglo bi se ublažiti tako, da se takova grada provizorno metne
na letvice i pokrije.
Nabrojena oštećenja otežavaju prodaju u inostranstvo iz ovih razloga;


1. Radi dekoloracije i pojave mrlja kupci u inostranstvu prigovaraju
i traže popuste u cijeni.
2. Parena ili neparena bukova rezana grada, koja je za vrijeme ležanja
dobila mrlje i tragove prigušenosti, deklasificira se i prelazi iz I.
u II., čak i u III. klasu. Time se umanjuje količina grade proizvedene za
eksport.
3. Pucanje i savijanje grade prouzrokuje potrebu popravaka pri čemu
naistaju količinski gubici, a zbog deklasificiranja robe i financijski
gubici.
Sve to konačno štetno djeluje na punu cijenu koštanja i na finaincijski
efekat pojedinih j^duzeća.


Rukovodioci pilana i stovarišta rezane grade, da bi bar djelomično
prikrili razne opisane propuste, diostavljaju manjie i više oštećenu robu
domaćim tvornicama radi daljnje prerade, galanterijsike robe, ^ namještaja
i t. d.


Odgovor na prigovore, što je kvalitet manjih i većih količina grade
loš radi pogrešne manipulacije, redovno je ovaj; »bit će dobro za galanteriju
« (Karlovac), za »fabriku pokućstva« (Đurdenovac), za »poduzeće
Ivo Marinković«. Ta poduzeća navedenu rezanu gradu (jer se uglavnom
radi o dugačkoj i širokoj gradi, s kojom imaju mnogo manje posla nego sa
sitnom gradom, koju bi u mnogo slučajeva pirerađivati morali i mogli) bez
prigovora preuzimaju. Zato se u nekim poduzećima finalnih proizvoda
odnosno u njihovim skladištima nagomilavaju zalihe raznih otpadaka i
druge rezane grade.


Direktori poduzeća bi ispravno korištenje radne snage morali staviti
pod svoju ličnu kontrolu. Time bi se sigurno u velikom dijelu slučajeva
sačuvati osnovni kvaliteti velikih količina građe i doprinijelo povećanju
količina građe za izvcz, kao i povećana vrijednost narodne imovine.


Ing. D^ Terzić i ing. A, Panov (Sarajevo);


ULOGA MANUELNE RADNE SNAGE
U NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOM RADU


Problem kadrova spada medu majozbiljnije probleme naše sadašnjice.
Od pravilnog postavljanja, pravovremenog sistematskog rješavanja toga
problema zavisi uspjeh svih sektiora i svih faza razvitka našega privrednog
i kulturnog života. Uspjeh je to izrazitijii, izvršenje planiranog zadatka
je toi lakše, premašenje je to veće svuda, gdje je više urađeno na uzdizanju
stručnog kadra. Stoga je briga o kadrovima jedna od najosniovnijih briga
niaše Narodne vlasti, i toj činjenici pored ostaloga dugiijemo za naše džinovske
uspjehe.


72




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Kako stojimio sa kadrovima kod planiranija i izvršenja radova naučnoistraživačkog
sektoira? Znamo da su skoiro svi proizvođački resori repu-
Mlikanskih Ministarstava oformili Biiro-e za unapređenijie proizvodnje i
Institute za naučna istraživanja. Pni repuiblikanskim Planiskim komisijama
pioistOije Uprave za unapređenje proizvodnje i za evidenciiju i kontrolu
naučno-istraživačkog rada u repuiblikanskim resorima. Savezna ministarstva
imaju svoje Uprave za unapređenje proizvodnje i naučno-istraživački
rad: prate i koordiiniraiju rad republikanskih biro-a i instituta. Kao što ima
privrednih preduzeća saveznog značaja, postoije i naučno-istraživačke
ustanove pod neposTednim AOR-om Saveznih ministarstava. Tako i u
resoru šumarstva kraji republikanskih insitituta radi Institut za šumsku
melioraciiju krša u Splitu. Postoji i Savezna uprava za unapredenije proizvodnje
pri Planskoj komisiji FNRJ koja je najviši forum za planiranje i
evidenciju izvršenja planiranih zadataka u tom sektoru. Biro^ osoblja u
naiučno-istraživačkoij sluižbi (u centralnim ustanovama kao i na terenu)
niije u sirazmjeri sa obimom i značajem ukupne problematike koja se postavlja
i čeka na svoje što skorije rješenje ili koja tek iskrsava u vezi sa
sve većim potrebama naše privrede, induistriije i opšteg kulturnog razvitka.


Cesto je nedositatak kadrova odraz opšte oskudice visoko-kvalifikovanih
kadrova u privredi, jer pojačanje osoblja u naučno-isitraživačkoj
grani automatski uslovljujie slabljenje operative dotičnog resora, ili — da
se izrazimo još tačnije — pojačanje naučno-istraživačkih kadrova provodi
se na račun i prividnu štetu bilo operativnog bilo planskog sektora dotičnog
resora. Naglasili smo »prividnu« a ne faktičnu štetu, jer će i operativa
i plan imati u vrlo kratkom roku neposirednu pomoć i korist od svih
tih kadrova s koijima se niožda sada nerada rastaju. Opšti nedostatak kadrova
sili više puta rukovodioce, da osoblje, premiješteno resornoj nauonoistraživačkoj
ustanovi, zadužuju i dalje zadacima koji nisu u vezi sa naučino-
istraživačkim radom. Na taj način i oinaj noiminalan broij osoblja
instituta i biroia faktično biva smanjeni na sasvim skromnu mjeru. Njega
treba ne samo povećati nego mu i osigurati rad u određenom okviru njegovih
neposrednih zadataka.


Važno je obezfbjediti vodeći kadar i za buduće naučno-istraživačke
radove. Stoga treba pozdraviti načelnu odluku rukovodioca da se jiedain
dio svršenih đaka visokih škola postavi u svojstvu priipravnika pri naučnim
institutima njihovih struika. S obzirom na potrebu formiranja što većeg
broja terenskih jedinica (eksperimenitalnih stanica, oglednih polja i si.)
vrlo brzo će se osjetiti nedostatak srednije-tehničkog kadra t. j. mladih šumarsikih
tehničara, koji bi se posvetili naučno-istraživačkoij djelatnosti.
Ovog Ijieta ćemoi imati rekordni broj maturanata srednjih šumarskih škola
i ta se okolnost mora uzeti u obzir i pravilno i na vrijeme iskoristiti za
popunjenje našeg naučno-is-traživačkog kadra.


Ali briga o kadrovima potrebnim za naučno-istraživaČki rad obuhvaća


mnoigo šire polje, nego što bi se to moglo u prvi čas pretpositaviti.


Ko nije radio na naučniO-istraživačkom polju taj sebi teško može za


misliti koliki je udio radništva, običnog manuelnog radništva kod pravilno


postavljenog, savjesno izvedenog i rezultatima krunisanog ogleda.


73




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Dok se ne odgoji radnički kadar, dok se taj odgoj ne usmjeri u jednom
određenom pravcu koji će isključiti svaku sumnju o nehatu, nemaru, nesavijesnom
odnosu prema konkretnom zaduženju i opštem zadatku, — možemo
biti uvjereni da nas nikad neće rezultati u cijelosti zadovoljiti, makar
se instituti i kompletirali sa potpunim brojem visoko kvalificiranih stručnjaka,
Zadržaću se na nekoliko primjera iz oblasti šumarske struke a mišljenja
smo da je analogno stanje u svim oblastima gdje se od naučnoistraž´ivačkog
rada očekuje pomoć, stimulans i unapređenje dotične privredne
grane.


Naša mlada Sijemenarska služba koja je po svome karakteru i po svojoj
namjeni operativna, u suštmi je svojoj, u cijelosti skoro naučno-istraživačka.
Prema Nacrtu uputstava za izdvajanje sastojina za proizvodnju
kvalitetnog šumskog sjemena Instituti će se zadužiti ne samo sa permanentnom
kontrolom izdvojenih objekata, nego i sa utvrđivanjem pravilnog
kriterija kod izdvajanja, kao i za utvrđivanje, sređivanje i korekciju osnovnih
podataka. Prva´pripremna faza takvih radova obuhvaćena je okvirom
zadataka Uprave za uređenje šuma; spadaće prvo vrijeme u njen djelokrug
izdvajanje i prijavljivanje izdvojenih objekata kao i popuinjavanjs rubrika
općenitog značaja u obrascima specialno za to propisanim. U slijedećim
fazama taj će zadatak u cijelosti preuzeti Sektor za naučno-istraživački
rad, za unapređenje i kontrolu proizvodrije. U samom nacrtu Upustava
upada u oči kako je naredbodavac a priori vodio računa o mogućnostima
»zabuna kod sabiranja sjemena«. »Treba — vele Uputstva — obratiti
pažnju da prilikom sabiranja sjemena ne dođe zabunom radnika il i
z b Oi g V e ć e pristupačnosti lošijih s as t o j i n a do miješanja
takvih loših provenijencija sa dobrim«. Zaustavimo se malo na doslovce
citiranoj rečenici. Od kvaliteta izabranih sjemenih sastojina ovisiće štampe
naših budućih šuma. Ovo je naročito važno u svjetlosti nove, napredne
struje u biološkim naukama koja pobija prijašnje nazore o nenasljednosti
stećenih osobina. Dakle pored ogromne praktične važnosti pravilnog postavljanja
i skropuloznog izvršenja naučno-istraživačkih radova u sjemenar&
tvu, ne sm.etnimo s uma da oni moraju biti novi doprinos za jačanje
teoretskih pozicija prave, strogo naučne biologije keja je najuže povezana
sa praksom.


Kvalifikovanog radnika na naučno-istraživačkom polju specijalno u
toj oblasti čeka toliki niz nerješenih, nedovoljno rješenih pa čak i nepraviilno
rješenih problema, da mu je nemoguće koncentrisati svu svoju pažnju
na otklanjanju zabuna i na suzbijanju sitnih, neznatnih, neprimjetnih aJli u
konačnoj liniji odlučujućih detalja, svih negativnih posljedica starih tragova
odnosa prema radu, odnosa prema dužnosti nasljedenog iz kapitalističkog
doba.


Rukovodilac naučno-istraživačkog rada mora biti stoprocentno uvjeren
da mu radnik, kojemu je rečeno da sakupi sjeme sa tog i tog drveća,
neće donijeti sjeme sa drugog »zbog veće njegove pristupačnos
t i«. Radnik koji je dobio zadatak da za otsustva rukovodioca
svaki peti recimo dan skuplja po jednu malu količinu dozrijevajućeg sje


74




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 77     <-- 77 -->        PDF

mena mora ulijevati rukovodiocu apsolutno povjerenje da će to zaista i
sasvim tačno raditi i uraditi.
Ono što važi za sjemenarstvo važi isto tako i za nauono-istraživački
rad u oblasti smolarenja.


Svakom induistrijskom smolarenju, a naročito u onim predjelima gdje
se smiolarenje uvodi po prvi put, moraju prethoditi terenski eksperimenti,
a mišljenja simo da terenski eksperimenti moraiju prethoditi i svakom drugom
našem praktičnom podhvatu naročito u moru nerješenih i spornih
preigleda iz oblasti podizanja i regeneracije šuma, I sami ogledi na smolarenju
tijesno su povezani sa proučavainjem biologije i ekologije naših borovih
šuma.


Prije rata u NRBiH rukovođenjem opitnim smolarenjem bio je zadužen
jedan stručnjak inženjer kojem je to bio jedini zadatak, a na početku
i svršetku sezone dodijeljivao mu se jtoš jedan inženjer. Na smolarskim
pokusima u Hrvatskoj u vremenu od 1929 do 1932 bilo je angažovano
dva profesora univerziteta i 4 pomoćnika; eksperimeniti siu se provodilU na
jednom mjiestu i na oko 170 stabala.


Poslije oslobođenja eksperimentalni rad u toij oblasti razgranao se u
svim našim narodnim republikama. NR Hrvatska radila je na 5 opitnih
polja sa oko 4,900 stabala, NRB na 6 opitnih polja sa oko 3.600 stabala a
ostale narodne republike imaju 9 opitnih polja sa odgovaraijućim brojem
stabala.


Moglo bi se zapitati: koliki kadar stručnjaka i radne snage treba zaposliti
u izvođenju opita ako želimo da se bar približno izijedliačimo sa
moguićnostima i stanjem pokusa u Hrvatskoj od prije rata. Međutim, mi
nismo za rasipanje kadrova: sa osobljem, s kojim sada raspolažemo i sa
visoko kvalifikovanim omladinskim kadrovima koije ćemo dobiti najkasnije
ovog ljeta i jeseni, zadatak će se u cijelotsti izvršiti i kvantitativno
i kvalitativno: sa terena će se prikupiti dovoljan broj eksperimentalnih
podataka na osnovu kojih će se moći donositi konkretni zaključci, kao
baza za pravilni izbor metode, vremena i sredstava ostvarenja naših praktičnih
planskih zadataka; industrijskog smolarenja, podizanje vjetro-zaštitnih
pojaseva, poboljšanje drvnog inventara i t. d.


Uloga manuelnog radnika u uspjehu i kvalitetu eksperimenata ogromna
je u oblasti smolarenja kao i u svakoj drugoj naučno-eksperimentalnoj
grani. Fatalne štete mogu nastati ako su zaključci doneti na eksperimentalnim
radovima pogrješni. Učiniti pogrješku iz neznanja, aljkavositi»
i t. d. toliko je moguće, toliko lako i toliko je vjerojatno da nepostoji kontrola
koja ih može primjetiti, »uhvatiti«. Ako se grješka i konstatuje, time
ni izdaleka nije rješen problem, jer je tačnost opita već dovedena u pitanje.
U najboljem slučaju možemo eliminisati pogrješni podatak (mi tako
i radimo kad je grješka suviše »gruba«, upadljiva) ali ne možemo ga momentalno
zamijeniti sa drugim, boljim podatkom. Ovo bar važi za opitno
smolarenje o čemu nas je dosadanja praksa više puta uvjerila. Kako nam
se tuži jedan kolega iz druge republike, »ostavljeni smo na milost i nemilost
odnosno na savjesnost i nesavjesnost radnika od čije stručne spreme,


75




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 78     <-- 78 -->        PDF

zalaganja, ponekad i samaprijegora zavisi sav rezultat«. Ne idemo tako
daleko da prebacujemo težište problema na radnu ´snagu umanjujući time
ulogu rukovodećeg kadra, ali ne precijenjujemo ni svoje snage i tvrdimo
da bez dobrog radnika nema ni dobrog eksperimenta.
Isto kao što se vrši kvalifikacija stručnjaka po njihiovim urođenim naklonostima
prema izvjesnim poslovima, smatramo da isti odnos treba da postoji
kad je u pitanju manuelni radnik angažovani kod provođenja eksperimenta.
Ovo naročito tamo, gdje opiti tek započinju i gdje paralelno sa
uvođemjem opita osposobljavamo i radnički kadar. To kritično vrijeme
našeg terenskog naučno-istraživačkog rada zahtijeva pojačanu pažnju i
napor rukovodstva. Nije u svakom radniku usađen ni sazrijen onaj unutarniji
poticaj, niti se taj može u svakom radniku u kratkom vremenu odgojiti,
da bi oin iz urođene savjesmiosti, ljubavi prema poslu, nekad i iz lične
inicijative iščekivao rezultat svojih opita kao krunu strpljivog, tačnog i savjesnog
raida, to jest da se on osjeća u pravom i potpunom smislu saradnik,
udionik u izvršenju opita. Osvjedočili smo se, a poznato nam je
to i od prije, da nam naša sela, zaseoci i planine (neizuzimajući ni najzabačenije)
u stanju dati dovoJjan kontigenat baš takvih savjesnih, bistrih,
požrtvovnih i iskreno odanih naučno-istraživačkom radu radnika. Treba
ih samo-naći i odabrati. A za odabiranje treba dvioije: 1) umjet i izvršiti
1u selekciju 12) imat i mogućnost i vršenja selekcije, imati materijal
za odabiranje. Što se prvog uslova tiče s pravom pretpostavljamo da
rukovodilac naučno-istraživačkih radova treba posjedovati pored ostalog
i tu sposobnost. Za zadovoljenje drugog uslova treba da postoji izvjestan
makar i neznatan stimulans koji bi privlačio radnu snagu da što maisovnije
uzme učešće u radovima naučno-istraživačkog sektora. Takvim stimulansom
u dogledno će vrijeme nesumnjivo postati motivi sasvim druge, uzvišenije
prirode, ali sa sada ne smijemo gubiti iz vida da je pravilno na;gradivanije
sar,adnika najjača garancija za njihovo trajno i potpuno zalaganje
za povjerenu im stvar. I obrnuto; dobar dio radnika napustiće posao ako
mu je u izgledu drugi posao koiji mu omiogućuje veću zaradu. U ostalom
ovo je toliko logično i tako je pravedno: a^ko reflektiramo na
izvjesne osobine koje su u pojedinaca d o s t a r i j e t k e
a od n e p r o c i j e n j i V e su vrijednosti, te osobine treba
što izdašnije nagraditi. Istina, do sada nije nigdje predviđena
ta mogućnost ali ovo nipošto ne znači da bi se to načelno kosilo sa intencijama
radničkog naredbodavstva. Naprotiv to je sasvim u duhu svih propisa
o nagrađivanju radnika prema kvalitetu posla. Nigdje se toliko ne
traži kvalitet u izvršenju zadataka kaio baš u naučno-istraživačkom radu.
Nadležne ustanove (Ministarstva rada pojedimih republika, Sindikalne organizacije
i si.) bez predomaišljanja će pristati da unesu odgovarajuću novelu
u dosadanje propise, tim više što se ovdije radi o jednom vrlo neznatnom
procentu (bolje reci promilu) od cjelokupnog uposlenog radništva.


Kada naučno-istraživačka služba obezbjedi sebi apsolutno pouzdane
saradnik« medu najbrojnijim a najmanje istaknutim trudbenicima na terenu,
tek onda može sa sigurnošću da se upusti u dublja naučna istra


76




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 79     <-- 79 -->        PDF

živanja i da jamči za njiihov uspjeh. Bez toga će se svaki rukovodilac osjećati
nemioćan i nesiguran, bez toga će se on oipravdano uistručavati da
preda na praktičnu upotrebu operativi rezultate svoga trajnog rada i
napoira.


Odozdo od radne manuelne snage treba početi uzdizati naše naučnoistraživačke
kadrove! Iz te sredine treba (daljnjioini selekcijom!) formirati
pomoćno tehničko osoblje kvalifikovane berače šumskog sjemena, osmatrače
uroda sjemena, brigadire u trušnjicama, osmatrače i čuvare bjelenica
kod optimalnog smolarenja, sakupljače smole i t. d. Najsposobnijim
najmarljivijim treba pružiti mogućnost i dalje usavršavanije. Sve će drugo
biti lakše ako je učinjen prvi korak, ako je određeno rukovodstvo potpuno
svjesno veličini i odgovornosti zadatka, ako je to rukovodstvo oislobo-^
deno poslova koji su izvan okvira naučno-istraživačke djelatnosti, ako odabrano
radništvo i niže tehničko osoblje na terenu potpuno i u svakom
pogledu odgovara zahtjevima koji se postavljaju i k tome još ako se spriječi
fluktuacija i prebacivanje radne snage što je na ovom sektoru od još
većih negativnih posljedica nego igdije.


Napomena urednika:


SugesitiijL u članku Panova i Teirzića iznesene su u važnoj fazi većine oašiii šumarstkiih
imstiituta: u času, kad se od njr´lli — niakoin 2—3 godilšinjeg rada — očckiuju veći
i vredniji rezultatii. Međiiitim, poiteškoće koje nuižmo utječu ma mogućnost plodnijeg


(t. j . sistematskog i metodičkog) radai u oiblasti, naučnoi-iistraživačke djelaltnloisti znatno
se Oičituju i u pomanjkanju dobroig i savjesmoig kadna niiižeg ii srednješkolskog olbrazovainja,
i to´ ne saimo na terenskiim stanicama već i u centrallii instiitutai. Rezultat takvog
stanja jest, da fakultetski obrazovani stručnjaci voćinoim moTaju obavljati sitne struične
čak i nestručne pioslo´ve, a podacii prikuipljen« po poimoćnom osoblju u terenu gdjekad
su meupotrebivi dili bar nesiguirni. Stoga se navodi pisaca mogu protegnuti i´ nai srednje
stručne kadrove pri našiim institutilma..
77