DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Daljnja velika prednost sastojinskog oblika gospodarenja leži u tome,
što nam ono omogućuje laganu kontrolu uživanja šuma u svako doba, pa
čak i nakon dugog vremena. Sadanja struktura šuma po dobnim razredima
daje nam točan uvid u to, koliko su šuma naši pređi posjekli. Kod stablimičnog
gospodarenja je nemoguća takva kontrola; ondje je kontrola teška,
a moguća je samo neposredno poslije sječe.


Zbog navedenih prednosti, a naročito zbog prostornog reda u šumr,
zatim zbog lakoće i sigurnosti određivanja etata, kao i zbog mogućnosti
svakodobne kontrole uživanja šuma, sastojinski je oblik gospodarenja dominirao
u Evropi gotovo cijeli devetnaesti vijek, Stablimično se gospodarenje
naprotiv smatralo sve do nedavno kao »barbarsko gospodarenje« zbog pomanjkanja
spomenutih prednosti koje ima sastojinsko gospodarenje (18,
str, 418).


K tome treba dodati, da je uzgajanje jednodobnih sastojina našlo
čvrsti oslonac u Presslerovoj financijskoj teoriji (1815—1886 god.]. Uslijed
te teorije počele su se prirodne nejednodobne mješovite švune pretvarati
u čiste jednodobne sastojine. Tako su nastale na velikim površinama čiste
iednodobne šume, kojih negativne strame sada jako osjećamo.


Uzgred spominjemo, da danas Amerika proživljava tu istu krizu podizanja
jednodobnih četinjavih sastojina, koju je Evropa proživila u doba
kulminacije teorije najveće zemljišne rente (28, str. 245).


Nedostaci sastojinskog gospodarenja u uporedbi sa stabiimičnim
gospodarenjem kod visokog uzgojnog tipa


1. Šume sastojinskog oblika gospodarenja ne iskorišćuju sunčanu
energiju i spojeve iz atmosfere i iz tla tako potpuno i tako ekonomično kao
šume stablimičnog gospodarenja. Sastojinsko gospodarenje je u stvari prekidno
i nepotpuno iskorišćivanje spojeva atmosfere i tla. Golom i oplodnom
sječom pO);iedinih sastojina nastaju veći ili manji prekidi u proizvodnji drvne
supstance. Kod stablimičnog gospodarenja taikvih prekida nema. Tlo je
ondje vazda pokriveno štmiom, koja neprekidno proizvodi novu drvnu masu.
Osim toga jednodobne ili približno jednodobne sastojine imaju asimilacioni
aparat razvijen samo u jednoj horizontalnoj etaži ili u najboljem slučaju
u dvije takve etaže. Tako razvijenom sistemu krošanja odgovara analogno
razvijen sistem korijenja, koje prema tome prodire u tlo podjednako duboko
u jedan ili eventualno u dva sloja. Nejednodobne sastojine imaju na istoj
površini i uz inače jednake okolnosti veći i prostraniji klorofilni aparat i
veći i prostraniji sistem korijenja.
Ncjednodobna struktura sastojina povoljnije djeluje na rastvaranje
humusa i na kretanje ugljičnog dioksida. Kod stablimičnog gospodarenja
ilo dobiva u kraćim ili duljim intervalima stalno svijetla i zraka, tako da
se raspadanje humusa ondje odvija pravilnije nego u jednodobnim sastojinama.
Oksidacijom humusa oslobađa se ugljični dioksid, koji se zadržava
u nižim partijama sastojine, t. j . u blizini tla. Iz jednodobnih sastojina jaki
horizontalni vjetrovi obično odnose jedan dio tog ugljičnog dioksida izvan