DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 3 <-- 3 --> PDF |
.ftl.«^-^r^ ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 74. JANUAR-FEBRUAR GODINA 1950 In.g. Dušan Klepac (Zagreb): SASTOJINSKO ILI STABLIMIČNO GOSPODARENJE? Uvod U općenitom nastojanju za što većom proiizvodnjom postavlja se i pred šumsko gospodarstvo problem povećanja šumske proizvodnje. Kako da riješimo taj problem i kojim putem da pođemo? Analiziramo li suho drvo, ustanovit ćemo, da &e ono sastoji većim dijelom od elemenata iz atmosfena! (oko 99*/o), a mnogo- manjim dijelom od elemenata iz tla (oko IVo] (48, str. 81). Odatle vidimo, da atmosfera ima daleko veće značenje u izgradnji drvne supstance negoli tlo. Pored toga ističemo, da u šumskom gospodarstvu u većini slučajeva nismo kadri popravljati tlo direktnim mjerama (gnojenjem, drljanijem, valjanjem, prašenjem i t. d.), kao u poljoprivredi, nego to činimo indirektno pomoću šumskouzgojnih i šumsko-gospodarskih mjiaira. To znači, da se u borbi za povećanjem šumske proizvodnje ne možemo mnogo osloniti na direktne pedološke mjere — izuzevši melioracije. Povećanje šumske proizvodnje pomoću stranih vrsta drveća i njihovih hibrida zahtjeva dugotrajna istraživan´a čiji uspjeh ne možemo očekivati tako brzo kao u poljoprivredi. Iz svega toga proizlazi, da povećanje šumske proizvodnje zavisi u prvom redu od oblika gospodarenja i njegova intienzii e t a. Želimo li prema tome podignuti prihodnu sposobnost naših šuma, tada moramo gospodarenje sa šumama udesiti tako, da št o bolj e i što potpunije iskoristimo spojeve u atmosferi i u tlu time, da nam šume dobiju što prirodniji, što zdraviji i što otporniji oblik. Radi toga ćemo u ovom prikazu razmotriti dva tipična oblika gospodarenja — sastojimsko i stablimiiono gospodarenje, upoređujući njihove prednosti i nedostatke. Kod toga upoređivanja uzet ćemo u obzir pored momenta veće produktivnosti i ostale momente (šumsko-uzgojni, biološki, uređajni, ekonomski i t, d.), da bismo dobili što potpuniju siliku o tome, koji se oblik gospodarenja i pod kojim okolnostima može smatrati povoljnijim. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Sastojinski oblik gospodarenja Pod sastojinskim oblikom gospodarenja razumijevamo takvo gospodarenje, kod kojega je najniža jedinica gospodarenja sastojina, koje se drvna masa može iskorisstiti ili odjednom fčista sječa) ili postepeno (oplodna ili postupična sječa). Radi toga ćemo primjenom sastojinskog gospodarenja, dobiti ili jednodobne ili približno jednodobne sastojine. Naše šume imaju ponajviše izgled jednodobnih sastojina. To je potpuno razumljivo, jer se u nas do nedavno primjenjivao u glavnom sastojinski oblik gospodarenja čak i ondje, gdje su prilike bile mnogo povoljnije za stablimično gospodarenje. Prednosti sastojinskog gospodarenja u uporedbi sa stablimičnim gospodarenjem kod visokog uzgojnog tipa 1, Gospodarenje (procjena, doznaka, sječa, izrada, izvoz, čuvanje i kontrola) daleko je lakše u šumama sastojinskog oblika gospodarenja neg» u šumama stablimičnog gospodarenja, 2, Uređivanje šuma je također mnogo lakše kod sastojinskog gospodarenja. Pojam normaliteta za šume sastojinskog gospodarenja je jasan i jednostavan. Taj je normalitet zamišljen kao jedan niz od n sastojina (dobnih stepenova) jednakih površina (iste produktivnosti) i različitih starosti od prve do n- te godine. Kod niskog uzgojnog tipa možemo takav normalitet lako ostvariti u okviru klasičnih gospodarskih jedinica. Kod visokog je uzgojnog tipa zbog oplodne sječe pojam dobnog stepena zamjenjen pojmom dobnog razreda. Na taj je način normalitet visoke šume definiran jednim potpunim nizom dobnih razreda, od kojih svaki dobni razred zauzima jednaku površinu iste produktivnosti. Takav normalitet možemo također lako ostvariti pomoću autorovih »računskih gospodarskih jedinica« (23, str. 155). Kod stablimičnog gospodarenja možemo zamisliti normalitet šume (gospodarske jedinice) kao jedan niz prebornih sastojina jednakih površina iste produktivnosti, kojih je broj jednak broju godina ophodnjice (l)^ (vidi sliku 1.). To znači, da će se normalna preborna šuma sastojati od / prebornih sastojina sa drvnim masama m,, ra., m,i ... . mi. Prema tome će norm.alna drvna zaliha preborne šume (V) biti jednaka sumi drvnih masa od / prebornih sastojina: ´ V = m, + m. + m. + . . , + ml (1} 1 Kod najmanjih preborniih šuma gospodarska jedinica će se saistojaiti samo od jedne preborne siastojine. U tom će slučaju ophodnjdca biti jednaka jednoj godini. kod nešto većih prebornih šuma normalna gospodarska jedilnica će obuhvatati onoliki broj odjela (prebornih sastojina) podjednake površine kolikoi godina broji ophodnjica. Kod jako prostranih prebornih šuma mogu se odjeli grupirati u podjednako velike sjećine, tako da će broj sjeoina odgovairati broiju godina ophodnjice. Pod ophodnj´com razumijevamo vremenski interval u toku kojega ćemo prebiranjem proći sve dijelovešume, a nakon kojega ćemo se prebiranjem vratiti na isto mjesto. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 5 <-- 5 --> PDF |
No za normalitet prebornih sastojina nemamo još uvijek jedinstvenog, shvaćanja ni u teoriji, ni u praksi. Postoje različite teorije normaliteta prebome sastojine — induktivne [Gurnaud, BiolIey (5) i dr.] i deduktivne [L i o c o u r t (42), B or e 1 (7), F r a »9 o i s (13), Prodan (32) i dr.], no još uvijek nam u tom smjeru nedostaje siguran oslonac kakav imamo u uređivanju šuma sastojinskog oblika gospodarenja. ´/i!/r/r´i//:f)i/n/.´,l/l»ll/i´i/r//,´/jl/ll>l/lll!i///m//l/ni, P RFSJEK PRESJEK © © @ © ® © © ® ® @ T LOCftT TLOCRT Slika 1. Šematski priikaz uređene preborne šume. Lijevo : intenzitet sječe 2,5%, ophodnjica 1 godilna Desno : intenzitet sječe 35%, ophodnjica 10 godima. (Pretpostavka: tečajni prirast je u jednom i u drugom slueaju isti), (Orig.). Osim toga ističemo, da za normalitet preborne šume nije dovoljno odrediti samo normalnu drvnu masu preborne sastojine, nego treba također ustanoviti optimalni intenzitet sječe, odnosno optimalnu o p h o d n j i c u. 3. Određivanje etata i kontroliranje uživanja šuma je laganije, sigurnije i brže kod sastojinskog oblika gospodarenja nego kod stablimičnog gospodarenja. Starost i površina jedniodobnih sastojina pružaju nam siguran oslonac za određivanje etata i za postizavanje normaliteta. Primijenimo li kod sastojinskog oblika gospodarenja površinski etat, tada ćemo sigurno postignuti normalnu strukturu, ma da smo etat pogrešno ustanovili^. Kod stablimičnog se gospodarenja ne možemo služiti starošću prebornih sastojina. Mjesto starosti, služimo se prirastom i drvnom masom. No u tom slučaju pogrešno ustanovljeni etat ne vodi k normalitetu. - želimo li neku šumu urediti tako-, da ima 30 sastojina od 1—30 godina, tada treba u njo´j sječi godiišnje 2 ha, ako je njezina površina 60 ha. Pretpostavimo, da simo pogriješili u ohraičunu površane za 2 ha. Mjesto stvarne površine od 58 ha, uzeli smo u račun 60 ha. Sto će se dogoditi? Mjesto 30 sastojina, imat ćemo 29 sastojina. To znači, da će naim ophodnja biiti 29 godina, a ne 30 godina, no normalna struktura šume bit će ipak postignuta (18, str. 66), |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Daljnja velika prednost sastojinskog oblika gospodarenja leži u tome, što nam ono omogućuje laganu kontrolu uživanja šuma u svako doba, pa čak i nakon dugog vremena. Sadanja struktura šuma po dobnim razredima daje nam točan uvid u to, koliko su šuma naši pređi posjekli. Kod stablimičnog gospodarenja je nemoguća takva kontrola; ondje je kontrola teška, a moguća je samo neposredno poslije sječe. Zbog navedenih prednosti, a naročito zbog prostornog reda u šumr, zatim zbog lakoće i sigurnosti određivanja etata, kao i zbog mogućnosti svakodobne kontrole uživanja šuma, sastojinski je oblik gospodarenja dominirao u Evropi gotovo cijeli devetnaesti vijek, Stablimično se gospodarenje naprotiv smatralo sve do nedavno kao »barbarsko gospodarenje« zbog pomanjkanja spomenutih prednosti koje ima sastojinsko gospodarenje (18, str, 418). K tome treba dodati, da je uzgajanje jednodobnih sastojina našlo čvrsti oslonac u Presslerovoj financijskoj teoriji (1815—1886 god.]. Uslijed te teorije počele su se prirodne nejednodobne mješovite švune pretvarati u čiste jednodobne sastojine. Tako su nastale na velikim površinama čiste iednodobne šume, kojih negativne strame sada jako osjećamo. Uzgred spominjemo, da danas Amerika proživljava tu istu krizu podizanja jednodobnih četinjavih sastojina, koju je Evropa proživila u doba kulminacije teorije najveće zemljišne rente (28, str. 245). Nedostaci sastojinskog gospodarenja u uporedbi sa stabiimičnim gospodarenjem kod visokog uzgojnog tipa 1. Šume sastojinskog oblika gospodarenja ne iskorišćuju sunčanu energiju i spojeve iz atmosfere i iz tla tako potpuno i tako ekonomično kao šume stablimičnog gospodarenja. Sastojinsko gospodarenje je u stvari prekidno i nepotpuno iskorišćivanje spojeva atmosfere i tla. Golom i oplodnom sječom pO);iedinih sastojina nastaju veći ili manji prekidi u proizvodnji drvne supstance. Kod stablimičnog gospodarenja taikvih prekida nema. Tlo je ondje vazda pokriveno štmiom, koja neprekidno proizvodi novu drvnu masu. Osim toga jednodobne ili približno jednodobne sastojine imaju asimilacioni aparat razvijen samo u jednoj horizontalnoj etaži ili u najboljem slučaju u dvije takve etaže. Tako razvijenom sistemu krošanja odgovara analogno razvijen sistem korijenja, koje prema tome prodire u tlo podjednako duboko u jedan ili eventualno u dva sloja. Nejednodobne sastojine imaju na istoj površini i uz inače jednake okolnosti veći i prostraniji klorofilni aparat i veći i prostraniji sistem korijenja. Ncjednodobna struktura sastojina povoljnije djeluje na rastvaranje humusa i na kretanje ugljičnog dioksida. Kod stablimičnog gospodarenja ilo dobiva u kraćim ili duljim intervalima stalno svijetla i zraka, tako da se raspadanje humusa ondje odvija pravilnije nego u jednodobnim sastojinama. Oksidacijom humusa oslobađa se ugljični dioksid, koji se zadržava u nižim partijama sastojine, t. j . u blizini tla. Iz jednodobnih sastojina jaki horizontalni vjetrovi obično odnose jedan dio tog ugljičnog dioksida izvan |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 7 <-- 7 --> PDF |
sastojine, U n ej e dno dobnim sastojinama takvi vjetrovi nailaze na zapreke podstojnih stabala i njihovih krošanja. Na taj način oni mijenjaju svoj smjer i miješaju šumski zrak odnoseći ugljični dioksid iz donjih slojeva u gornje, gdje se on asimilira u doticaju s obilnijim klorofilnim aparatom. 2. Šume sastojinskog oblika gospodarenja su sa biološkog gledišta mnogo nepovoljnije od šuma stablimičnog gospodarienja. Tome ima više razloga, Jednodobne sastojine su neprirodni i umjetni oblici šuma. Zbog toga su takve šume jače izvrgnute elementarnim i ositalim nepogodama. Jednodobna struktura bolje odgovara čistim sastojinama, dok je nejednodobna struktura prikladnija za mješovite sastojine. U tome leži veliki nedostatak sastojinskog gospodarenja, što ono pogodujiai čistim sastojinama za razliku od stablimičnog gospodarenja, koje bolje odgovara mješovitim sastojinama. Priednost mješovitih šuma danas je već općenito priznata. Takve su šume zdravije i otpornije; one bolje održavaju i popravljaju svojstva tla; one potpunije iskorišćuju sunčanu energiju i ostale spojeve iz atmosfere i iz tla. Sve vrste drveća ne apsorbiraju jednako sve spektralne boje sunčane svjetlosti. Vrste svijetla apsorbiraju jače crvene spektralne boje, dok vrste sjene apsorbiraju jače modri i ljubičasti dio spektra. Tako na pr. bukva apsorbira više modri i ljubičasti dio spektra (Fraunhoferove linije od F do H). Hrast naprotiv propušta jedan dio tih spektralnih boja apsorbirajući veći dio crv-enog dijela spektra (Fravmhoferove linije B i C) (37, str. 69). Prema tome je razumljivo, da su mješovite sastojine produktivnije od čistih saistojdna, jer potpunije apsorbiraju spektralne boje sunčanih zraka. Što se tiče prirodnog pomlađivanja, ono je skopčano u jednodobnim sastojinama s mnogo većim poteškoćama negoli u nejednodobnim sastojinama. Ta je činjenica često konstatirana na terenu. Tako se primj´erice često događa, da u čistim jednodobnim jelicima nema pomladka, premda je ondje već obavljeno nekoliko sijekova oplodne sječe, U susjednim nejednodobnim jelicima nalazimo kod inače istih prilika ipak vrlo mnogo pomladka. To možemo rastumačiti na taj način, što ji2 kod stablimičnog gospodarenja — dakle u nejednodobnim sastojinama — tlo uvijek više ili manje pripremljeno za klijanje. Zbog čestih ali umjerenih prebornih sječa ne dolazi ni do zakiseljavanja, ni do degradacije tla, što je vrlo česti slučaj kod sastojinskog gospodarenja, gdje je tlo tokom cijele ophodnje zaštićeno od djelovanja atmosferilija i sunčanih zraka. 3. Sastojinski oblik gospodarenja se ne možei primijeniti na lošim stojbinama, gdje je pomladno razdoblje jako dugačko. Možemo općenito reći, da sastojimsko gospodarenje ne može više doći u obzir kod pomladnog razdoblja duljeg od jedne trećine ophodnje, odnosno duljeg od približno 30 godina (18, str. 315 i 22, str. 51), Za razliku od sastojinskog gospodarenja, stablimićno se gospodarenje može primijeniti na najgorim stojbinama, pa čak i ondje, gdje pomladno razdoblje traje cijelu ophodnju, odnosno bolje reći cijelu sječivu dob. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 8 <-- 8 --> PDF |
4. Sastojinski oblik gospodarenja može doći u obzir samo kod prostranih šuma s površinom većom od stotinu hektara — naravno — imajući pred očima potrajno gospodarenje. Stablimično se gospodarenje može naprotiv primijeniti na najmanje šumske površine od nekoliko hektara, Stablimični oblik gospodarenja Pod stablimičnim gospodarenjem razumijevamo takvo gospodarenje, kod kojega je najniža jedinica gospodarenja svako pojedino stablo. Ovaj je oblik gospodarenja vezan uz prebornu sječu. Primjenom stablimičnog gospodariEnja nastaju nejednodobne ili preborne sastojiine visokog ili niskog uzgojnog tipa — već prema tome da li smo taj oblik gospodarenja primijenili u visokoj ili u niskoj šumi^. Dok su u visokoj šumi gole ili oplodne sječe stabla istih ili sličnih starosti grupirana na istoj površini, čineći ijednodobne ili približno jednodobne sastojine, dotle su u prebornoj šumi stabla svih starosti međusobno izmiješana, stvarajući tako raznodobne ili preborne sastojinie. Za realiziranje godišnjeg etata preborne šume trebalo bi, dakle, prebornom sječom preći svake godine cijelu šumsku površinu. No ako je ta površina suviše velika, odnosno ako ekonomski uvjeti ne dozvoljavaju realizaciju godišnjeg etata na cijeloj površiini šume, onda ćemo godišnji etat ostvariti samo na jednom dijicilu šumske površine. Pretpostavimo da smo odredili, da ćemo cjelokupni godišnji etat naše preborne šume realizira; ti na jednoj desetini površine šume, t. j . da jia godišnja površina prebiranja Vio cijele površine. Tada će nam intenzitet sječe biti od prilike 10 puta veći od intenziteta sječe kod ophodnjice od 1 godinu. (Vidi sliku br, 1), Prema tome jači intenzitet sječe i koncentracija preborne s;eče na manjoj površini ima za posljedicu proporcionalno produženje ophodnjice. Što je ophodnjica kraća, to se više približavamo pravilnom obliku preborne šume. Obrnuto, što je ophodnjica duža, to se više udaljujemo od prebornog oblika šume i približavamo se visoko; šumi oplodne sječe, te konačno dolazimo do visoke šume gole sječe. To se događa onda, kad je ophodnjica jednaka lophodnji. Prema tome preboiilno gospodarenje može biti vrio intenzivno, intEinzivno i ekstenzivno. Mi ćemo u našim razmatranjima i komparacijama imati pred očima intezivno gospodarenje, kojim ćemo ozna ´ ´Preborno jJospodarenje u niskim šumama se sastoji u prebornoj sječi onih stabala, koja su doseigl´ai ili koijia su već prestigla željenu dimenziju zrelosti. Alko nisika preborna šuma ima veliiku površinu, tada se ona dijeli na manje dijielove, kojih broj odgovara broju goidiina izabrajne ophodnjice, Etat nije određen u kubiciima, nego je definiran godišnjom površinom prebirainja i dimenzijom zrelosti (prsnim promjerom). Ovdje nije uinapred određen intenzitet sječe; on zavisi od konkretnog stanja niske šume, pa može biti na taji način vrlo velilk. Naravno da bi se osim stabala određenog prsnog -promjera mogla vaditi, i tanja stabla u oblilku čišćenja, no to je kod niskih šuma rjeđi slučaj. Uređli´vanje niskih proborniih šuma (»les taillis furetćs«) poz-nato je od davnine u Francuskoj, nO danas se ondje općenito nastoji, da &c one prevedu u visoke probo-me šume (16, str. 416). Na važnost niskih preborniih šuma za naše prilike ukazao je Aniić (3). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 9 <-- 9 --> PDF |
«iti ono stablimično gospodarenje, kod kojega je intenzitet sječe manji od ^S^/o, t, j. gdje se prehornom sječom vadi manje od ^U postojeće drvne mase na panju. Maksimalna ophodnjica, koja odgovara tom intenzitetu sječe od 25*Vo se ne može općenito odrediti. Ona zavisi od vrste drveća i od stojbinief; no za svaki konkretni slučaj ona je točno definirana kao funkcija intenziteta prirasta, intenziteta sječe i normalne drvne mase preborne sastojine. To ćemo najbolje ilustrirati na jadnom primjeru. Imamo jelovu prebomu šumu površine od 100 ha. Drvna masa od 400 m´´ po hektaru predstavlja normalnu drvnu masu preborne sastojine za odnosnu stojbinu. Kod intenziteta sječe od 2,5"/o možemo sječi godišnje 10 m´´ po hektaru. Ako toliko iznosi tečajni godišnji prirast, tada će ophodnjica biti jednu godinu, intenzitet sječe od 25*´/o za tu šumu znači godišnju sječu od 100 m^ po hektaru. Ako je tečajni godišnri prirast ostao isti, tada bi trebalo proći 10 godina da bismo se mogli preborncm sječom vratiti na isto mjesto. U lom će slučaju ophodnjica iznositi 10 godina. No ako smo u toj istoj šumi odredili intenzitetet sječe sa 37,5"/o i k tome proizvoljno odabrali ophodnjicu od 10 godina, onda je jasno, da nakon 10 godina ne ćemo naći na istoj sječini normalnu drvnu masu od 400 m^, nego samo drvnu masu od 350 m^ po hektaru. Intenzitetu sječe od ST.S^/n odgovarala bi u toj šumi ophodnjica od 15 godina. Godišnji etat bio bi u sva tri slučaja isti (1.000 m^), ^amo što bi se realizirao na različitim površinama, dakle uz različite intenzitete sječa od 2,5´´/o, 25Vo i 37,5´´/o. Tim intenzitetima sječe odgovarale bi ove ophodnjice, 1, 10 i 15 godina i slijedeće godišnje površine prebiranja: 100, 10 i 6,6 ha. To bi bilo uz pretpostavku, da je tečajni prirast u sva tri slučaja isti. Međutim, to nije ispravno. Za istu normalnu drvnu masu i kod istih prilika svakom intenzitetu sječe odgovara drugačiji prirast, te možemo napisati slijedeću jednadžbu: m, = (m, -^mi X 0,0i) X l.Opi TMi X 0,0i = etat; i = intenzitet sječe izražen u postocima; m, = normalna drvna masa preborne sastojine prije sječe; p =- postotak prirasta; / = opliodnjica. 1 Opi = ^ f21^ ´ ^ m,—m, XO,Oi ^^ Iz formule (2) vidimo, da je ophodnjica (/) kod iste normalne drvne mase (mi) funkcija postotka prirasta (p) i intenziteta sječe (i). Kad smo jednom odredili i postignuli normalnu drvnu masu preborne sastojine JMJ ^ Naipominjemo., da smo formulu (2) iizveli, za uređenu preboi-nu šumu uz pretpostavku, da u šumi postoj,! već normalTia drvna masa (mi). Formiraju li se gospodarske jedinice po uzoru francuskih serija (23, str. I(i8), t, j . tako da obuihvataju iste stojbin ske priliike, tada će ophodnjic-a za sve preborne sastojine biti jednaka, pa ćemo za -cijelu gaspodarsku jedinicu imaiti jedinstvenu ophodnjicu. Ako u šumi još nije postignuta normalna drvna masa (mi), tada će ophodnjica zavisiiti´ najviše od konkretnog stamja prebornih sastojimai. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 10 <-- 10 --> PDF |
hektaru još uvijek nam dakle preostaje, da odredimo intenzitet sječe L ophodnjicu. Prebomu šumu sa istom normalnom drvnom masom preborne sastojine možemo urediti na različite načine, već prema tome, koji smo intenzitet sječe odabrali. Najbolje uređenje preborne šume biti će ono, koje se osniva na onom intenzitetu sječe, odnosno na onoj ophodnjici, koja odgovara najpovoljnijem prirastu. Takav intenzitet sječe označit ćemo kao opti malan intenzitet sječe, a njemu odgovarajuću ophodnjicu nazvat ćemo optimalnom ophodnjicom. Prema tome uređenje preborne štune treba da se osniva ne samo na normalnoj drvnoj masi preborne sastojine, nego i na optimalnom intezitetu sječe. Optimalni intenzitet sječe, odnosno optimalnu ophodnjic u mogli bismo odrediti pomoću kontrolne metode, promatrajući tok prirasta drvne mase kod različitih intenziteta sječa. Na temelju formule (1) i (2) izvest ćemo formulu za normaln u drvnu zalihu preborne šume [V] za konac (3) i za početak vegetacione periode (3a): V = (m^ —m, X 0,0i) X l.Op´ + (mi —m, X 0,0i) X l.Op´^´ + . . . . + (m, —m, XO,Oi) X l,Op (la) l´Op´ 0,0p V-m.X-^-^-L (3a) 0,0p X l,Op> Iz formule (3) i (3a) vidimo, da preborna šuma može imati kod iste normalne drvne mase preborne sastojine različite normaln e zalihe , već prema tome koju smo ophodnjicu, odnosno, koji smo intenzitet sječe odabrali. Normalnu drvnu zalihu kod optimalne ophodnjice, odnosno optimalnog intenziteta sječe, zovemo optimalno m zaliho m prebornešume. Prednosti stablimičnog gospodarenja u uporedbi sa sastojinskim oblikom gospodarenja kod visokog uzgojnog tipa Nedostaci sastojinskog oblika gospodarenja navedeni pod točkama 1—4 predstavljaju ujedno prednosti stablimičnog gospodarenja. Daljnje prednosti toga gospodarenja su ove: 5. Stablimičnim gospodarenjem uspješnije se održavaju svojstva tla i sastojine. Zbog trajnog održavanja produktivnih snaga tla i sastojine tako- Naš stari Naputa k za Siastavak gosipoidarstvenjilh osnova odnosno prograrma od 1903 god. propisuje: »Obhodinj´ica može se po volji ustanoviti ili, naročito proraćunati « (27, str. 32.). Ofcračun ophodnjice po; »Naputku« sastojil se u to-me, da se odredi vrijeme koje je potrebno da stabla predzadnjeg debljinskog razreda predu u zadnja deblj´inski razred, koj.i: je zrio za sječu. Tilm vremenom prelaza je određena op-hodnjica. Tako ustanovljena opibodnjica osigurava — doduše — potrajnost prihoda, no ona ne mora biti uvijek optim.alna ophodnjica. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
der je bolje sačuvano blagotvorno djelovanje šume (zaštitna i estetska funkcija šume). Neprekidnim održavanjem prebornih sastojina smanjuje se i mogućnost krčenja, što se češće dešava kod sastojitnskog gospodarenja. To je razumljivo zbog toga, što kod sastojinskog gospodarenja ostaje tlo dulje ili kraće vrijeme golo, tako reći spremno za pretvorbu u drugu vrstu kulture. 6. Kod onih vrsta drveća, koje u mladosti traže zasjenu, kao na pr. jela, stablimično gospodarenje ekonomičnije raspolaže sa zemljištem nego sastojinsko gospodarenje. Kod sastojinskog oblika gospodarenja svakom je dobnom razredu posebno osigurana jednaka površina tla za njegov razvoj. U prebornoj šumi nije tako. U njoj vrlo dobro uspijevaju tanka stabalca prvih nekoliko debljinskih stepenova pod zastorom starijih stabala. Prema tome u prebornoj šumi nije svakom dobnom razredu rezervirana posebna j>ovršina tla, kako je to kod sastojinskog oblika gospodarenja. To znači, da ista drvna zaliha jelovine zauzima manju površinu tla kod stablimičnog nego kod sastojinskog gospodarenja. Na temelju toga, kao i svega onoga što smo istaknuli, možemo zaključiti, da stablimični oblik gospodarenja omogućuje veći kvantitativni prirast kod vrst a drveć a sjen e negoli sastojinski oblik gospodaremja. Da bismo mogli naučno ispitati i uporediti ekonomski efekt stablimičnog gospodarenja spram ekonomskog efekta sastojinskog gospodarenja, trebalo bi provesti istraživanja na dvije gospodarske jedinice jednake površine sa istim sastojinskim i stojbinskim odnosima. Osim toga gospodarska struktura obih gospodarskih jedinica morala bi biti pravilna. To znači, da bi u gospodarskoj jedinici sa sastojinskim gospodarenjem morali biti zastupani svi dobni razredi s podjenakim produktivnim površinama. Gospodarska pak jedinica sa stablim^ičnim gospodarenjem morala bi se sastojati od / prebornih sastojina (ili sječina) sa optimalnom drvnom zalihom i strukturom . Na temelju dugogodišnjih komparativnih ispitivanja i uporedivanja godišnjih prihoda dobivenih u jednoj i u drugoj gospodarskoj jedinici mogli bismo doći do željenih rezultata, Evidentno je, da su preduvjeti za takva istraživanja veoma teški, tako da do danas nemamo u tom smjeru vjerodostojnih podataka. Međutim, dugogodišnji rezultati kontrolnih metoda u čistim jelovim i mješovitim jelovim šumama s bukvom i smrekom mogu nam ipak donekle poslužiti za takva istraživanja´. B i o 11 e y je u odjelu 9 šume Couvent kantona Neuchatel (Švajcarska) posjekao prebornom sječom za vrijeme od 42 godine u toku od 7 ophodnjica ukupnu drvnu masu od 1.042 sv. (24, str, 7 i 25, str, 28). Nakon 42 godine početna drvna zaliha tog odjela nije se smanjila, nego se šta više povećala i popravila po svojoj strukturi. ^ Istiičemo. da smo morali posegnuti za stranom Literaturom, jer ne raspOilažemo vlastitim podacima, pošto* se konitrolina metoda nije kod nas priimjenjivala. Koiliiko nam je poznato i-zrađen je u Hrvatskoj saimo jedan, uređajni elaborat po´ kontrolnoj metodi. To je gospodarska osnova za bivšu z. z. Kurilovec-Kušanec (kotar Velika Gorica), koja je sastavljena po Markićevi m direktivama. U SlovenSji je Pogačni k priimiijeniio kontrolnu mctodiu u svojoj šumi na Pohorju (Lehen). Međutim podaci iz tih šuma nisu ni dovoljno pouzdani ni dovoljno stari da bi mogli´ poslužfti spomenutoj svrsi. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Odjel 9 (prije odjel 3e); površina 2,38 ha Godina Drvna maisa oia panju u sv. . Debljiinski nazredi tanko drvo % srednje debelo drvo % debeloi drvo % Drvna masa srednjeg stabla u sv. 1890 704 53 43 4 0,65 1932 924 14 54 32 1,40 Iz odjela 10 iste šume dobio je Biolle y prebornom sječom za vrijeme od 42 godine tokom 7 ophodnjica drvnu masu od 1.986 sv. Početna drvna zaliha toga odjela (t. j, masa u 1891 god.) povećala se i popravila nakon 42 godine, premda je za to vrijeme posječena veća drvna masa od početne drvne zalihe. Odjel 10, površina 4,66 ha Godina Drvna niaisa ria panju u sv. Debljinski razredi tanko drvo % srednje debelo drvo % debelo drvo % Drvna masa srednjeg stabla u sv. 1891 1436 4ll 31 8 0,79 1933 15:47 12 48 40 1,52 Postavlja se pitanje, koju bi drvnu masu polučio B i o 11 e y, da je mjesto stablimičnog gospodarenja primijenio sastojinski oblik gospodarenja, čistom ili oplodnom sječom odjela 10 u godini 1891 dobio bi drvnu masu od 1.436 sv. (nešto više kod oplodne sječe!), no mjesto drvne mase od 1.547 sv. imao bi u 1933 godini četrdeset godišnji letvenjak. Drvna masa tog letvenjaka bila bi daleko manja od postojeće drvne mase, koja iznosi 330 sv. po ha." Evo do kakvih je rezultata došao Bore l (6, str. 87). U šumi Erses (kanton de Vaud, Švajcarska) iznosila je 1. siječnja 1890 godine sveukupna drvna zaliha na panju 16.020 sv. Na koncu 1923 godine, dakle nakon 34 godine, drvna masa te iste šume iznosila je 16.150 sv., a u toku tih 34 go ° U ovom primjeru svlve odgovaraju približno kubnom metru, jer je redukcioni /m´ \ faktor l~ l bio u pojedinim ophodnjicama kako slijedi: 0,97 — 1,00 — ´0,98 — 0,98 — 0,98 — 0,98 — 0,97. 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 13 <-- 13 --> PDF |
dina posječeno je prebornom sječom 16,223 sv." Što to znači? Bore i je za vrijeme od 34 godine užio početnu drvnu masu i za to isto vrijeme uspostavio je novu drvnu zalihu. Nova drvna zaliha po svojoj količini jednaka je početnoj drvnoj zalihi, ali je po svojoj strukturi daleko povoljnija od nje. Srednje sastojinsko stablo u 1923 godini znatno se povećalo. Ono je iznosilo u 1890 godini za crnogoricu 1,35 sv., a 0,38 sv. za bukvu. U godini 1923 srednje stablo iznosilo je za crnogoricu 1,62 sv,, a za bukvu 0,55 sv. Da je Bore l primijenio u 1890 godini sastojinsko gospodarenje, on bi doduše realizirao istu drvnu masu, kao i kod stablimičnog gospodarenja, samo što u 1923 godini ne bi imao na panju drvnu masu od 16,150 sv. (oko 240 sv, po ha) nego bi imao jedan 34-godišnji letvenjak. Drvna masa tog Jetvenjaka bila bi od prilike tri puta manja od drvne mase preborne šume u 1923 godini. Najdeblja stabla tog letvenjaka ne bi dosegla vjerojatno prsni promjer od 30 cm, dok su najdeblja stabla preborne šume u 1923 godini imala prsnu debljinu od 90 cm. Zar nam ovi rezultati dovoljno ne govora o većoj produktivnosti staTslimičnog gospodarenja u odnosu spram sastojinskog gospodarenja u šumama jele i bukve. 7. Stablimičnim se gospodarenjem može postignuti kod vrst a dr već a sjen e ne samo veći, nego i vredniji prirast od onoga kod sastojniskog oblika gospodarenja. To proizlazi odatle, što je prirast jednodobne sastcjine funkcija starosti. Taj je prirast u početku malen, rano kulminira, a nakon toga pada. Takav tok prirasta odrazu je se u nejednakoj širini godova stabala uzgojenih u jednodobnim sastojinama. Ondje su godovi u početku široki, a prema periferiji bivaju sve uži i uži. Naravno da takva nejednakost širine godova smanjuje homogenost i finoću drveta*. Kakav je tok prirasta stabala preborne šume? U prebornoj šumi bukve i jele prirast mladika i tankih stabala je u početku usporen uslijed zastora starijih stabala; no kasnije -oslobađanjem i njegovanjem njihovih krošanja taj prirast postaje brži. Stablimičnim gospodarenjem bit će prema tomu prirodni tok prirasta reguliran, što će se odraziti u širini godova. Mjesto postepenog sužavanja godova od centra prema periferiji (sastojinsko gospodarenje), imat ćemo u prebornoj šumi bukve i jele drugačiju sliku. Ondje će godovi biti u centru uski, a prema periferiji poprečnog presjeka širi (ek ´ U ovom je primjeru redukcloni, faktor 0,8. * ** Pa ipak je naša fina slavonska hraistovinia produkt sastojinskog gospodarenja, Fiinoća silavonslke hrastovine postignuta je specijalniim sastojinskim oblikoim gospodaretnja, kojim se favoriziTao visiinskii priiraist na račun deib´Ijiinskog prirasta. Uzgajane su ^uiste sastojine u kojima su provađane slabe, niske prorede. U krošnje stabala glavTie sastojine se nije diralo, tako da se kroišnje nisu mogle doivoljno razviti u širinu, nego su se razvijiale u visinu, papriimajući vrlo često bioast obliik. Na taj je način pojačao viisiiinski prirast do maksimuima, dok je debljinsiki prirast pao tako reći na miniimum. Uslijed toga, a djelomično i zbog stojbins.kiih prilika, godovi slav-oinske hrastov´iine BU uski, a nazlike u njihovoj širini, od cerntra proma periferiji su neznatne. Tako je postignuta fina slavonska hrastovima. Smanjenje kvantitativnog prirasta kompemziTalo se sa povećanjem kvalitativnoig prirasta. To je njemaičlka Hartigova škola, koja se u jia® primjenjivala sve do nedai\Tio, i to naročito u šumama bivšilh imovnih oipć´ina (40). Takvim smo gospodarenjem postignuti doduše finoću drveta, no istodobno STno stvorili neotporne i nezdrave sastojine, koje danas masovno stradaju. 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 14 <-- 14 --> PDF |
stenzivno stablimično gospodarenje) ili će godovi na cijelom poprečnom pn-esjeku biti podjednake širine (vrlo intenzivno stablimično gospodarenje), »Raznim načinima uredne preborne sječe može se vrlo mnogo utjecati na povećanje i kvantitativnog i kvalitativnog prirasta« (Š a f a r, 44). Zaista, elitna stabla dobro njegovane preborne jelove šume sa optimalni m intenzitetom sječe odnosno optimalnom ophodnjicom I>okazuju na cijelom poprečnom presjeku od centra do periferije podjednako široke godove. 35 - Sii 33 " \ 31 \ _ 29^. < 29 M \ < 27 -\ _J 2ftQ -^ 25 ´»5 D. 25 2.1 liJ 19 b .. ^°Š~~i^´^ko 0 i9 —} 17 a. Y6r > 15 ^^^~~*!i~´-i^Vc j o _«13 V3č v« b v ^ z 11 9 si o 7 sT 83 8i, a´c 80 DL 5 _., ; 1 1 L. 1 1 r 1 1 1 15 20 Z5 30 35 ^0 45 50 55 60 CP? Slika 2, Krivulje poprečnog vremena prelaiza za preborne jelove šume u Savoj.i. ´ (Prema Frangoisu). Ta je činjenica potvrđena. Autor i djela »Sapinieres« (42, str. 35), Re y (36, str. 68) i Fourcau d (12, str. 348) konstatirali su, da »prosječno vrijeme prelaza« (»temps de passage moyen«)´´ u jelovim prebornim šumama opada s povećanjem prsnog promjera, " »Prosječno vrijeme prelaza« (»temps de passage moyen«) je onaj broj godina (p), unutar kojega jedna polovima sitabala ( — Ipo^´cea svoj prsni promjer za 5 cm, dok druga polovica stabala — 1 poveća svoj prsni promjer za 5 cm u vremenskom inter valu većem od p; n je broj stabala u debljinskom stepenu širine od 5 cm. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Fran9oi s (13, str, 5] je na temelju daljnjih istraživanja ustanovio, da »prosječno vrijeme prelaza« opada sa povećanjem prsnog promjera u formi jedne hiperbolične funkcije i da ono teži prema jednom optimumu (zrelost stabla), ako se s prebornom šumom prikladno gospodari. (Vidi sliku 2), Optimum »prosječnog vremena prelaza« odgovara prosječnom vremenu prelaza elitnih stabala te pretstavlja konstantu za svaku stoj binu, no tok hiperbolične funkcije je za sve stojbine jedne šumske regije isti. Schaeffe r (40, str. 251) je analitički izrazio funkcionalni odnos »prosječnog vremena prelaza« [p] i prsnog promjera [d] približnom jednadžbom (4), (4) U formuli (4) je k optimum, prema kojem teži »prosječno vrijeme prelaza «. Taj je optimum približno jednak prosječnom vremenu prelaza elitnih stabala te pretstavlja konstantu za svaku prebomu sastojinu. Fran9oisova i Schaefferova istraživanja nam potvrđuju činjenicu, da debljinski prirast jelovih stabala u prebornoj šumi progresivno raste, postizavajući svoju kulminaciju kod dimenzije zrelosti, što je uosta d´ PRSNI PROMJER Slika 3 Zvonolika struktura jednodomne saistojime u različitim starostima a i b (b > a). lom našoj praksi poznato (46, str. 342). To znači, da se stablimičnim gospodarenjem mogu postignuti podjednako široki godovi kod vrst a drveć a sjene , jer je debljinski prirast debelih stabala u prebornoj šumi veći od debljinskog prirasta srednje debelih i tankih stabala. 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Radi potpunosti spominjemo, da su do istog zaključka došli u Njemačkoj Prodan (33) i D a n e c k e r (9), 8, Daljna prednost stablimičnog gospodarenja leži u tome, što se kod tog oblika gospodarenja vodi računa o zrelosti svakog pojedinog stabla. Kod sastojinskog gospodarenja govorimo naprotiv o zrelosti sastojine kao cjeline. Uslijed toga se kod sastojinskog oblika gospodarenja događa, da se sijeku još nezrela stabla, a i obrnuto da zrela stabla propadaju. To je posljedica zvonolike strukture jednodobnih sastojina. (54 52 cm Sliika 4. Struktura drvne zalihe smrekove visoke regularne šume — i visoke preborne šume — — (Prema Flurj´-u). Ista dimenzija zrelosti (isti prsni promjer stabla) može se postići kođ_ stablimičnog gospodarenja ranije nego kod sastojinskog gospodarenja uz: inače jednake uvjete. Kod sastojinskog gospodarenja sastojina je zrela onda, kad je srednje sastojinsko stablo postignulo određenu dimenziju zrelosti od d cm prsne debljine (vidi sliku 3), No ta ista sastojina je već u svojoj ranijoj dobi (u starosti od a godina) sadržavala jedan dio zrelih stabala, koja bi se kod stablimičnog gospodarenja mogla posjeći u dobi od a godina. Prema tome će prosječna sječiva dob biti kod stablimičnog gospodarenja kraća od prosječne sječive dobi kod sastojinskog oblika gospodarenja — naravno za istu dimenziju zrelosti i za iste prilike. Na t2melju toga potpuno nam je jasno, da će preborna šuma sadržavati uz inače jednake okolnosti veću količinu debelih stabala negoli visoka regularna šuma. To nam postaje još razumljivija, kad uzmemo u obzir, da dsbljinski prirast u prebornof sastojini mnogo kasnije kulminira nego u jednodobnoj sastojini. Na tu je činjenicu prvi ukazao Flur y (11 ,str. 142), (Vidi sliku 4). Prednosti nejednodobnih sastojina sa stablimičnim gospodarenjem već su davno priznate u većini evropskih zemalja. Jednodobne se šume postepeno prevode u ne jednodobne. Kao primjer za to navodimo Švajcarsku. Ta je zemlja godine 1920 uputila svojim šumarijama jednu anketu, kojom se od šumarskih stručnjaka tražilo, da slikovito predoče kako bi po njihovom mišljenju trebale izgledati sastojine A, B, C nakon 30 i nakon 60 godina (vidi sliku 5), Između mnogih odgovora šumarskih stručnjaka donosimo ovdje samo odgovor šumara F. Stocklea (slika 5) iz Knuchelovog djela »M a- U |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nagemcnt Control in Selection Forest«, 1946 Oxford (25, str. 10). Odgovori svih ostalih šumara na postavljenu anketu su analogni. To znači, da su se svajcarski šumari odlučili već 1920 godine za stablimično gospodarenje. Prema tome nije čudno, da u njih danas prevladavaju preborne šume, premda to prije nije bio slučaj. Spomenut ćemo i to, da je pretvaranje jednodobnih sastojina u nejednodobne poprimilo u nekim kantonima čak i oficijelni karakter.i" POČETNO STANJE A STANJE NAKON 30 GODINA STANJE NAKON 60 GODINA SHika 5. Pretvaranje jednodobnih sastojina u nejednodobne. (Frema Stookle-u). Premda stablimično gospodarenje ima za vrste drveća sjene veće prednosti u uporedbi sa sastojinskim gospodarenjem, ipak se u našim šumama ne bi mogla preporučiti općenita i generalna transformacija sastojinskog gospodarenja u stablimično gospodarenje kod tih vrsta drveća. Tome ima više razloga. Prvi se razlog sastoji u tome, što bi takva transformacija bila skopčana s velikim gospodarskim žrtvama. Transformacija jednodobnih sastojina u nejednodobne u dobi letvenjaka imala bi velike ekonomske žrtve, pošto jednodobne sastojine u toj dobi imaju obično najveći visinski prirast. Stoga treba transformaciju započeti u kasnijoj dobi, t, j . onda, kad stabla počnu rađati sjemenom. U toj se dobi mogu postepeno provoditi jače prorede, pro- gale i pripravni sijekovi, kako bi se s jedne strane postignula stabla lijepih krošanja, a s druge strane, kako bi se polučio dobar pomladak. Drugi razlog je slijedeći. Za odabiranje oblika gospodarenja nije mjerodavan samo moment rentabiliteta, odnosno moment veće produktivnosti. ´" Tako na pr. najnovija instrukcij a za uređivanje šuma kantona F r ibour g (1948. god.) protpisuje u sv´Om članu 43 slijedeće: »On cherchera a provoqucr l´irregularilte du miaissiif dams les perchis et les hautas futaiies« (19, str. 12). Kako vidimo ova iinstrukcija preiporuča pretvaranje jednoidobnih sastojina u nejednodobne već u dobi letvenjaka (»perchis« 111´—20 cm prsnog promjera). 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Osnovna se svrha uređivanja šuma sastoji u tome, da se šumska proizvodnja prilagodi društvenim potrebama . Ako na pr. u nekom kraju postoji većim dijelom potreba za ogrjevom i sitnim građevnim drvetom, onda ćemo mjesto stablimičnog gospodarenja radije odabrati sastojinsko gospodarenje, makar će ono biti možda manje produktivno od stablimičnog gospodarenja. Treći razlog leži u tome, što kod nas još nisu svuda prilike sazrele za stablimično gospodarenje, pa bi se tu i tamo takvim gospodarenjem mogao postignuti protivni učinak. Na osnovu svega toga smatramo, da bi u nas trebalo obaviti spomenutu transformaciju u prvom redu u onim jednodobnim sastojinama, koje su izložene opasnostima od vjetra i opasnostima od ostalih nepogoda, kao i u onim jednodobnim sastojinama, gdje su prilike nepovoljne za sastojinsko gospodarenje. Nakon toga treba da dođu u obzir one šume, u kojima već postoje potrebni preduvjeti za staiblimično gospodarenje i gdje takvo gospodarenje ima svoje ekonomsko opravdanje. Nedostaci stablimičnog gospodarenja u uporedbi sa sastojinskim gospodarenjem kod visokog uzgojnog tipa Prednosti sastojinskog oblika gospodarenja navedene pod točkama 1—3 predstavljaju istodobno nedostatke stablimičnog gospodarenja. Daljni nedostaci stablimičnog gospodarenja jesu ovi; 4. Stablimični oblik gospodarenja nije tako podesan za iskorišćivanje šuma i njegovo mehaniziranje kao sastojinski oblik gospodarenja. To proizlazi odatle, što je intenzitet sječe kod stablimičnog gospodarenja nekoliko puta manji od intenziteta sječe kod sastojinskog gospodarenja. Držimo da je nepotrebno isticati, da su veći intenziteti sječe vezani s koncentracijom sječe na manjim površinama, što naravno omogućuje uspješnije i ekonomičnije iskorišćivanje šuma i bolju mehanizaciju tog iskorišćivanja. 5. Stablimično gospodarenje je kompliciranije od sastojinskoga te iziskuje više stručnog znanja i veće upravne troškove, Kod sastojinskog je gcspodarenja njegovanje šuma (oslobađanje mladika, čišćenje i proređivanje) prostorno i vremenski razlučeno od pomlađivanja (pripravni, oplodni, konačni sijek). Kod stablimičnog gospodarenja je drugačije. Preborna sječa istodobno obuhvata njegovanje i poimladivanje na istoj površini. Odatle bi se moglo zaključiti (kao što je to učinio Amon , 2, str. 79), da će stablimični oblik gospodarenja biti jeftiniji od sastojinskoga, jer je godišnja površina prebiranja obično manja od godišnje sječne površine" ´´ Godišnja sječna površina kod sastojiimskiog O´bldika gospodarenjia obuhvata godišnju površiinoi njegorvainja i godišnju površinu poimlađivainja. Kod v´soke šume gole sječe sa površinom od 100 ha, sa ophodnjom od 100 godina i sa ophodnjicom čišćenja i proređivanja od 10 godiina iznosit će godišnja sječna površina 10 ha. Od toga otipaida 9 ha na čišćenje i, protiediiivanjc, a ti ha na golu sječu. Kod preborne sječe imat ćemo u istoj šumi i pod istim okoilnoisitimia iistu godišnju površinu prebiranja (10 ha!). Tek kod oplodne sj.eče bit će godišnja površina njege i pomlađivanja veća od odgovarajuće godišnje površine prebiranja, ^ 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 19 <-- 19 --> PDF |
liod sastojinskog gospodarenja. Međutim, manja godišnja površina prebiranja ne može kompenzirati veće troškove doznake i procjene stabala kod stablimičnog gospodarenja. Baš radi toga što se kod stablimičnog gospodarenja provode sve faze sječe na istoj površini i u isto vrijeme, doznaka i procjena stabala bit će ondje vrlo delikatna i teška. Osim toga posljedice pogrešne doznake mnogo su osjetljivije kod stablimičnog gospodarenja nego kod sastojinskog gospodarenja. To dolazi osobito do izražaja ondje, gdje prilike još nisu sazrele za stablimično gospodarenje, t. j . ondje, gdje još nije riješeno pitanje šumske paše, ni pitanje ilegalne sječe, gdje nema dovoljno kvalificiranih stručnih kadrova, nj dovoljno saobraćajnih sredstava i t. d. U takvim prilikama mnoge prednosti stablimičnog gospodarenja padaju u vodu, pa se često može s pravom reći, da ondje stablimično gospodarenje pretstavlja zaista »barbarski« oblik gospodarenja. 6. Kod stablimičnog gospodarenja, t. j . u nejednodobnim sastojinama stabla žive više manje izolirano, a ne u trajno zatvorenom sklopu, kao kod iednodobnih sastojina. Zbog toga u nejednodobnim sastojinama stabla imaju ^eću mogućnost da razviju postrane grane. S istog razloga — čini se — da su stabla nejednodobnih sastojina kraća i da su manje jedra od stabala jednodobnih sastojina. Kod ekstenzivnog stablimičnog gospodarenja tim se nedostacima pridružuje još i zastarčenost stabala, koja obično prouzrokuje okruži jivost. 7. Stablimični se oblik gospodarenja ne može tako uspješno primijeniti na sve vrste drveća, kao sastojinski oblik gospodarenja. Stablimično gospodarenje mnogo bolje odgovara vrstama drveća sjene. Tako na pr. jela ima prirodnu tendencu, da se grupira u nejednodobnim sastojinama. To dolazi -osobito do izražaja u mješovitim sastojinama jele i bukve. Radi toga su mješovite jelove i bukove šume vrlo podesne za stablimični oblik gospodarenja. Nešto su manje podesne za to čiste smrekove i bukove sastojine. No i za ove posljednje tipove šuma imamo dovoljno primjera prebornih struktura. Kod toga treba naglasiti, da bukva i smreka pokazuju sklonost da se grupiraju više u prupimičnoj nego u stablimičnoj smjesi preborne strukture.^ Što se tiše tipičnih predstavnika svijetla, kao što su hrast i bor, ističe mo, da je do nedavno bilo dosta rašireno mišljenje, da je preborni oblik gospodarenja za te vrste drveća uopće nemoguć. Međutim, ne treba zaboraviti, da je gotovo pred stotinu godina u Fran cuskoj Gurnau d energično propagirao ideju prebornog gospodarenja (17, str. 541). Primijenivši uspješno preborni oblik gospodarenja s kontrol nom metodom i na hrastove šume, on je htio protegnuti taj oblik gospoda renja s kontrolnom metodom na sve vrste drveća i na sve stojbine (16, str. 433). Isto je tako i Ducam p — pozivajući se na 50 godišnje iskustvo — zastupao stanovište, da se prebomo gospodarenje može voditi kod svih vrsta drveća i na svim položajima (5, str. 10). 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Interesantno je spomenuti, da Kozara c navodi, da se u našim hrasticima vodilo preborno gospodarenje prije razgraničenja šuma na državne i imovnoopćinske (prije 1871 god.). U novije je vrijeme u Mađarskoj Rot h imao mnogo uspjeha s prebornim šumama bukve, graba i hrasta (35, str. 402). U Belgiji se Poski n proslavio s hrastovim prebornim šumama (31, str. 183) .12 U Francuskoj je H u f f e 1 teoretski obradio posebni tip preborne hrastove šume »futaie claire«, koji je primjenjen u sjeveroistočnoj Francuskoj (18, str. 349 i str. 470).« U najnovije je vrijeme Schaeffe r znastveno razmotrio mogućnost primjene prebornog gospodarenja na vrste drveća svijetla (37, str. 67). On je došao do zaključka, da se ove vrste drveća mogu uzgajati u prebornom obliku samo u grupimičnoj smjesi, i to kod izvjesnog minimuma plodnosti tla. Minimum plodnosti tla potreban je radi toga, jer na vrlo lošim i siromašnim tlima hrastov mladik ne će podnijeti ni zasjenu sa strane. Preborna šuma s grupimičnom smjesom slična je onoj visokoj regularnoj šumi, u kojoj se prirodno pomlađivanje vrši na krpe ili okruge, samo što su kod preborne šume s grupimičnom smjesom te grupe manje (promjer grupe Vl-i—2 visine ´- Poski n razlilkuje dva tipa hrastovih prebornih šuiima grupimičnc smjes€. .Tedaio je prebiiranje po gruipaiiriia (»j.ardinage par groupes«)- Drugo je oploidina sjeća s dugiim pomliadnjm razdobljem u grupama (»methode de;s coupes progressiives par groupes«). I u jednoim i u drugom slučaju preborna se šuma, sastojii od malenHi grupa jcdnodoibnih sastojiina, samio što je u prvom slučaju maksiimalna razlika između starosti pojiediriiiih grupa jednaka sječivoj dobi,, dok je u drugom slučaju ta razlika jednaka dužini pomlaidmog ra(zd()blj;a {25—50 godioa). Prvi tip se više priblliižava klasičnom obliku preborne šume, a- druigi tip je bliži visokoj regularnoj šumii. Prvi se tip može primijeniti na manjim površinama, dok drugi tip izilSikuje veće površine. Za naše prilike mogao bi, doći u obzir ovakav način prebornog gospodarenja s gruipiimičnom smjesom u otnim hrastoviim šumama, gdje je pomladno razdoblje vrlo dugačkoi (preko 20´ godina) kao i u maleniim šumaima, gdje je nemoguće postignuti pravilnu gospodarsku strukturu po dobnim razredima. ´^ U sjeveroistočnoj Francuskoj se od davnine gospoidarilo s hrasto´m kiitnjakoan i hrastom lužnjakom u srednjem uzgojnom tiipu,. Ondje je bilo nemoguće uzgojiti visoku regularnu šumu zbog dugog pomladnog razdoblja (rijedak, urod žira!). Srednji uzgojni tip je potpuno odgovaraoi ondašnjim ekonoimski,m prilikama, kad je glavni cilj šumiskog gospodarstva bio- proizvodnja ogrjevnog i sitnog građevnog drva. Početko-m XIX. vijeka ekonomske sn se prilike proimijenile. Razvojem saotoraćajnib sredstava, industrije, metalurgije, rudarstva i t. d. promijenio se cilj gosipudarenja. Počelo se tražiti: krupno građevno drvo^, dok se ogrjev zamjenjivao ugljenom. Srednja je šuma postala! nepovoljina s ekonO(miskog gledišta, jer ona proi´zvodi maicnu količinu građevnog drva (od ukupne diTvne mase otpada samo Vio—´/4 na građevno drvo). Stoiga su početkom XIX. stoljeća Lorent z i Parad e propagirali konverziju srednje šume u visoku šumu. Kasnije je H u f f e 1 u tu svrhu obradio teoretski specijailni tip visoke preborne šume (»futaie claire«), koji je imao nadomjestiti srednju šumu. »Futai claiire« je visoka hrastova preborna šuma,, sastavljena u glavnom od dvije etaže. Jedno je dominantna etaža, koja se sastoji od stabala, iz sjemena različitih debljina. Drugo je donja etaža., koja se sastoji od stabala iz sjemena i iz panja. U kratkim turnusima od TO—ili5 godinu 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 21 <-- 21 --> PDF |
stabala). Prema tome će takva preborna šuma biti nalik na jedan mozaik sastavljen od malenih jednodobnih sastojina: ovdje je jedna krpica mladika, ondje krpica zrelih stabala, tamo se nalazi grupica letvenjaka i t, d. i t. d. Razlika u starosti pojedinih grupa je različita te može iznositi cijelu sječivu dob. Prema stanju i starosti pojedine grupe provodi se u njoj odgovarajuća faza sječe, tako da ćemo u takvoj šumi imati istodobno sve faze sječe počevši od čišćenja pa do naplodnog sijeka. Kod nas je do sličnog zaključka došao Vajd a proučavajući bijeli jasen u prebornoj šumi na kršu (49, str. 136). On je konstatirao, da je mjesto pojedinačne smjese bijelog jasena u prebornoj šumi jele i bukve povoljnija grupimična smjesa bijelog jasena sa površinom grupa od 1 do 2 ara. Prema tome stablimično gospodarenje se može protegnuti i na vrste drveća svijetla, ali ne u stablimičnoj, nego u grupimičnoj smjesi. Postavlja se pitanje, koji je oblik gospodarenja za naše hrastike povoljniji, da li sastojinsko ili stablimično gospodarenje sa grupimičnom smjesom. S gledišta zaštite šuma možemo gotovo unaprijed ustvrditi, da ćemo stablimičnim gospodarenjem stvoriti zdravije i otpornije tipove hrastovih šuma od onih, koje su nastale sastojinskim gospodarenjem. No s ekonomskog gledišta, t. j . s obzirom na proizvodnju drvne mase i njezine kvalitete, teško je pomišljati na to, da bi se stablimičnim gospodarenjem mogla polučiti tako čista i duga deblovina fine kvalitete kakva je postignuta u visokim hrastovim šumama oplodne sječe. Na osnovu toga mogli bi reći ovo: Sastojinsko gospodarenje, odnosno visoka regularna šuma, povoljnija je za hrast na svim onim stojbinama, gdje se prirodno pomlađivanje vrši lak o i obilno . To su u većini slučajeva liaše nizinske hrastove šume. Nedostaci visoke regularne šume sa biološkog sječa se vraćai na isto mjesto i odn.osi´i se iistodo-biii« na sta-bla gornje i: donje etaže. U gornjoj etaži sa prebornom sječom vaide stabla, koja su dosegla dimenziju zrelosti kao i ostala stabla, koja je potrebno posjcei iz šumsko-uzgojnih i zdravstvenih razloga. Istodobno se proNodd preborna sječa u donjoj etaži sa svrhom I ooa iz sjemena,, koja su lovšeg uzrasta ili koja simetaju razvoju mladika. »Futaie elaire« je slična srednjoj šumi, saimo .što se kod Huf f clov c preborne šume prebire i Ui gornjoj 1 u idonjoiji etaži, doik se u arednjoj šumii vrši prebiiranje samo u gornjoj etaži. Osim toga Huffelo v tiip preborne šume proizvodi veću koJičrnu građevnog drveta negoili srednja šuma. Interesantno´ je, da su Francuzi u novije vrijeme odustali od općenite konverzije srednjiiih šum-a u vitsoke šume. Štaviše Oimi damas žele zadržatii srednji uzgoijmi tjp u minogiim šuimaima, jer su se izmijenili eikonomski moimenti, koji su prije stotiinu: godina diktirali tu konverziju (41, str. 415). Huffelov a »futaie- elaire« je preborna šuma stablitnične smjese, a taikva smjesa hrastu ne odgovara. Hrastu dobro dolazi zasjenia u prvim god´mama života,, no kasnije on traži mnoigo svijetla, pa će u donjoj etaiži bez dovoljno svijetla uginuti. Da bi se to spriječilo, trebalo bi podstojna stabla pomagati, a satma preborna šuma ne hi smjela biti jako obraštona. To se vidi i po relativno´ mailenoj dirvnoj masi H u f f elov e »futaie claiire«, koja sadrži oko 100-—120 m´ građevnog drveta po ha s temeljni, com O´d li2i—15 m-i s brojem stabala od 1 l´O—^150 po hektairu prsnoig prO´mj´ora od 20´—70 em. Radi toga smatramo da bi za naše hrastove planiiuske šume bila povoljnij´a preborna šuma s grupimičnom smjesom. 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 22 <-- 22 --> PDF |
gledišta mogu se umanjiti osnivanjem podstojnih sastojina, intenzivnim proređivanjem i njegom krošnji. Na onim pak stojbinama, gdje je prirodno pomlađivanje tešk o i oskudnO f bit će za hrast povoljnije stablimično gospodarenje, t, j. preboma šuma s grupimičnom smjesom. Zaključak Za izrazite vrste drveća sjene, a naročito za mješovite sastojine jele i bukve, stablimično gospodarenje ima s biološkog i sa ekonomskog gledišta teoretski veće prednosti nego sastojinisko gospodarenje. Za vrste drveća svijieitla stablimično gospodarenje sa grupimičnom smjesom predstavlja teoretski također prednost pred sastojiinskim gospodarenjem na onim stojbinama, gdje je prirodno pomladenje teško i Oskudno. U onim šumama, gdje postoje svi preduvjeti da ćemo moći ostvariti sve teoretske prednosti stablimičnog gospodarenja treba sastojinsko gospodarenje postepeno zamijeniti sa stablimičnim gospodarenjem, jer ćemo na taj način podignuti šumsku proizvodnju i stvoriti otpornije i zdravije tipove šuma. Uređivanje šuma sa stablimičnim gospodarenjem treba bazirati ne samo na normalnoj drvnoj masi preborne sastojine, nego i na optimalno m intenzitetu sječe, odnosno na opti maloj ophodnjici. Prebomu šimiu s izvjesnom normalnom drvnom masom preborne sastojine možemo urediti na različite načine, prema tome koji smo intenzitet sječe (odnosno ophodnjicu) odabrali. Najbolje uređenje bit će ono, koje se osniva na onom intenzitetu sječe, odnosno na onoj ophodniici, koja odgovara najpovoljnijem prirastu. Takav intenzitet sJEČe, odnosno takvu ophodnjicu, zovemo optimalnom. Formula (3a) daje normalnu drvnu zalihu preborne šume (gospodarske jedinice). Normalna drvna zaliha preborne šume postaje optimalna kod opti´malne o p h o d n j i c e, odnosno kod optimalnog intenziteta sječe. Les exploitations de peuplements ou les exploitation d´arbres? Pdiir les esseaces d´ombire et spccLalemcnl: pcmv les pemplcimenits melanges de saipiiiiis et de hetres, les e^plaitaitions d´arbres ont eii theoric, du p de peuptemnents. Pour les esseoces de lumierc, la fuitaiie par bouquets est theoriq´U€´ment plus avantageuse que la futaiie pleine daras les stations ou la regeiieration iiatuireMe est difficile. Dans les forets ou exist©nt toutes les conditions pour la rćalisation des avantages theorigues d´exploitatioins d´arbres, 11 faut suoceissiivenienit remplacer les explo:iitations de peuplemeints par les cxploitatiions d´arbres, parče que c´est de cette ia<^n que nous eleverotns la praduction et obtiendroms des itype8 -de forots plus resistants ot pkis siaiiirus. 11 faut baser l´amenagement des forćts jairdinees non seulement sur le matćriel iiormal de peuplemient, imais aivtsai sur le taux d´e xp lo i t a t i on optimal ou siu-la TO tat ion optjmale. Rn se basamt sur le materici normal de peuplement 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 23 <-- 23 --> PDF |
(mi), nous pouvons amenager de diifercntes manttres k futaJe jardinee suivant le taux d´exp!oitation (i) ou suivamt la rotatiom (I) qai.e nous avons choisis. Le plus meilleur sera l´amonagemeint base sur le taux d´explolitati;on, ou sur la rotation, qui oorrespond a raccraissement le plus favorabile. Nous aippelons un pareJl taux d´exiploiita,t;on, ou une telle rotation, optimals. La-formule (3a)prćsente le matćriel normal (V) pour la futaic jardinee. Le materieli normal de la futaric jardinee (V) devient optimal si I a ro ta ti. on est opt imale ou le taux d´e x p I oi t a t i o n optimal. JIECOCEMHAa MJIH BLIBOPO»IHAa *OPMA .HECHOro X03flHCTBA? ITpH cMemaHHin,ix H»ca>KaeiHHnx nHxn.r H SvKa, iin6opoHHaH cfiopMa xo3miCTBa c 6HOJIO. rH»iccKOH H 3KOHOMHqeCKOH ToqeK speHHir, TeopeTHiecKH IIMPCT đojii.uiec npeiHMttmecTBo HCM xa3HHCTBO no HacaiKjjeMHaiM. HJIH nopoH CBeT MeCTonpoH.ipaCTanHH KOTopMX o6ycjiaB,iHBaK)T if 3´aTpysHETe^ibHoe ecTecpTBCHHoe oMOjia- VKeOTHe. B Tfx jiecax, r«o HMCIOTCK BCe SnaronpHaTHti ycjiOBHH jjia ocvneoTBjieHHH Bcex reo- peTHiHOH (j|)opMM xo3m´icTBa, 0JieayeT xo3aHCTBO no Hacaacjc´HHHM nocTeneHHG 3aMeiHHTb Bi,r5cpo«in«H c|)opMOH xo3aHCT»a; TaiufM o5pa30M MM nojHHMeM JlfH´HOt^ npOH3BO,lCTBO H C03aa;(HM ^ 6ojIe^ yCToilMHBI.H> H 3aopOBMe THni.1 .lOCOB. LITERATURA 1. D´Alvernv: ("ontre la note M^3, Revue des Eaux ct Forets, Pariš li927. 2. Ammo n W.: Das Plenterprinrzip in sohvveizerischen Forstwirtschaft, 1937. 3. A n d ć M.: O n^sikiim. prcbiTnim bukorv-im šumamia, Šumarski, Ijlst, Zaigreib Ii93i3. 4. Bi o 11 e y H.: De la determination de l´accroissement courant en volume et de soin uitilisation dans ramenagement, Journal Forestie-r Sufese, Bern 1906. 5. Biolle v H.: L´ameniagement des forets par la methode experimentale et specialament la metho-de du controle, Parts 1920. 6. B o r e 1 . Guide pour l´appKcation du controle aux futaies jardinćes, Besangon 1929. 7. Borci : Resultats de quđra{nte ans d´appli>cation de-la methode du controle dans la foret des Ereses (.lura vaiUidoas), Besaingion 19.33. 8. Cl ere : Adolphe Gtimaud, Bulletin de la Soeićtć Forestiere de Franche-Coimte et BeHort, Besancn [1898. 9. Dannecker : Um das Pleinterprinzilp in Sijdwestdeutschland, Sch\voizerische Zeitschrift fiir Foipstweisen. Zviriich 1949. l´O. Favr e E.: Fiinfzig Jahre Anwenduing der Kointrtfllmethode im Wald von Couvent (Noueiniburger Jura), Schvveizorische Zeitschrift fiir Forstwesen, Ziinich Ii94i4. 1:1;, F-!ury Ph.: Grossc und Aufbiau des Normailvorrates im Hochwailde, Miit:teilungen der Seih\veizerisohen CeintraliiiStalt fiir forstliohe VersuchiSwesen, Ziirich MM. 1(2. Fo´urcau d G.: Interpretatiom de quelqueis sćries de sondages a la tariere dans la vallee d´Aure, Revue des eaux et forets, Pairiis 1933. 13. Franeoii S T,: La compositioin theor;iquc normalc des futaiies jardiinees de Savoie, Revue des eia´ux et forets, Pariš 1938. M. Guinier Ph., Oudin A., Schaeffer L.: Technique forestiere, Pariš 194^. 15. Guis e H,: The Management of farm voodlands, New York il939. 16. B. de la Gry.e : L´flmenagement par eontenance, Revue des eaiux et forets. Pariš 1881. 1". Gurnau d A,: Le controle, Revue de eaux et forets, Par.s 1880. 18. Huffe l G.: Economie forestiere, tome II li91´9, tome III 1926. 19. _ Instructions conccmant ramenagement des forets de l´Etat, des Communcs et des Gorporations, Canton de Frifcouirg, Bern W4S. 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 24 <-- 24 --> PDF |
30. Jalav a Ma,tti : Investigation into the influence oi the position of a trče in the štand upon the properties of the wo<)d, Acta foirestalia Fennica, hlelsinki 1934. 31. Jame s N. D. G.: Notes on estate fo!restry, Oxford li949. 2l2i. Jerram ; A textbook on forest mamagement, London -1945. 23. Klepa c D.: Baza za određivanje etata, šumarski List, Zagreb li949. 24. Knuche l H.: HenTi Btollev, Schweizemsche Zeitschrift fur Fo.rstwcsen, Ziirich 1940. 25. Knuche l H.: Managemenit Comtnol in Sclection FoTCst, Technical Communioation No 5, Oxford 1946. 26. Mund t H.: Une methode de controle en valeur des forčts aipp!Hqućc a la reeherche du reindement oiptim´um, Congres du Nancy ll!932i, 27. .— Naputak za sastavak ´gospoidarstveniiih osnova odmjsno programa od 19,03 god., Zagreb 1903. 28. Papane k F.: U. S. Forcstrv Viewed from Behind »the Curtain«, .Toumal od l´orestry, New Yo.rik 1948. 29. Pe t rači ć A.: Uzgajanje šumai II dio, Zagreb 19311. 30. Plavši ć M.: Visoka preborna šuma (rukoipiis), Zagreb 1937. .11. Poski n A.: Le chene pedoncule et le chčne rouvre, G,eimbloux 1034. 33. Proda n M.: Dite theoreitische Besitimmung des Gleichgewiichtszustandes im Plenterwalde, Sch-wei!zeriische Zeitschrift fiir Forstwesen,, Ziirich 194´9,. 3.3. iP roda n M.: Der Starkezuwaichs in Blenter-vvald´bestanden, Sch\vei:izerische Zeitschriift fiir FoTStweisen, Ziiiiich 1947. 34. — Recueil d´instruotionis admilnistratives sur les amenagements dc forčts, Nancv 1945. 33. Roth : Erfabrungen ooim die naitiirliiohe Verjiingung Linienblenderung und Linicnblendersehlag, Congres de Niancy li932. 36. Sohaeffe r L.: Sur trois modes de calcul de la possibilitć des futaies jardinees,, Annales de l´EcoIo Nationale des Eanx ct Forets, Nancy 1931. 37. S e h a e f f e r L.: Le jardlinage applique aux esisences feuillues, Bulletin dc la Societe Forestiere de Franche-Comte, Salins-leiS-BainiS 1937. 38. Schaeffe r L.: La methode du controle et rćvolutiion du jardinage, Kcvue des caiux et farets. Pariš li939, 39. Schaeffe r L.: Verifioatiion de poissibiilite, Schweiizer,ische Zeitsohrift fiir FoT!stwessen, Ziirioh 11947. 40. Schaeffe r L.: Giumaud et le jardinage, Bulletin trimestriel, Sociotč forestiere de Franche-Comtc, Siilims-les-Bains 1947. 41. Schaeffe r L.: Le pour et le contre dans les conversions, Rcvuc Forcstiere Frangaiise, Nancy 1949. 42. Schaieffer A., Gazin A., D´Alverny A.: Sapinieres, Pariš 1930. 43. Smila j I.: Način uzgoja ii iskorišćavanja slavonsikih hrastika, Šumarski List 1939. 44. Šaf a.r J.: Preboma šuma i probamo goispodarenje, Zagreb 1948, 45. Šenši n A.: Uređenje šuma, Beograd 1934. 46. .f.,urić S.: Preborne sječe u neuređenim prebornim šuimama i šuniam.A tipa prašume, Sumars,ki List, Zagreb 1933. 47. Tjuri n A.: Taiksacija lesa, Moskva 1938. 48. Ugrenovii ć A.: Teih´iollogija drveta, Zagreb 1932. 49. Vajd a Z.: Bijeli jasenu prebornoiji šumi nia Kršu, Šumarski list, Zagreb 1937. 22 |