DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 3     <-- 3 -->        PDF

.ftl.«^-^r^


ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA
I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 74. JANUAR-FEBRUAR GODINA 1950


In.g. Dušan Klepac (Zagreb):


SASTOJINSKO ILI STABLIMIČNO GOSPODARENJE?


Uvod


U općenitom nastojanju za što većom proiizvodnjom postavlja se i
pred šumsko gospodarstvo problem povećanja šumske proizvodnje.


Kako da riješimo taj problem i kojim putem da pođemo?
Analiziramo li suho drvo, ustanovit ćemo, da &e ono sastoji većim


dijelom od elemenata iz atmosfena! (oko 99*/o), a mnogo- manjim dijelom od
elemenata iz tla (oko IVo] (48, str. 81). Odatle vidimo, da atmosfera ima
daleko veće značenje u izgradnji drvne supstance negoli tlo. Pored toga
ističemo, da u šumskom gospodarstvu u većini slučajeva nismo kadri popravljati
tlo direktnim mjerama (gnojenjem, drljanijem, valjanjem, prašenjem
i t. d.), kao u poljoprivredi, nego to činimo indirektno pomoću šumskouzgojnih
i šumsko-gospodarskih mjiaira. To znači, da se u borbi za povećanjem
šumske proizvodnje ne možemo mnogo osloniti na direktne pedološke
mjere — izuzevši melioracije. Povećanje šumske proizvodnje
pomoću stranih vrsta drveća i njihovih hibrida zahtjeva dugotrajna istraživan´a
čiji uspjeh ne možemo očekivati tako brzo kao u poljoprivredi.
Iz svega toga proizlazi, da povećanje šumske proizvodnje zavisi u
prvom redu od oblika gospodarenja i njegova intienzii
e t a. Želimo li prema tome podignuti prihodnu sposobnost naših šuma,
tada moramo gospodarenje sa šumama udesiti tako, da št o bolj e i
što potpunije iskoristimo spojeve u atmosferi i u
tlu time, da nam šume dobiju što prirodniji, što
zdraviji i što otporniji oblik. Radi toga ćemo u ovom prikazu
razmotriti dva tipična oblika gospodarenja — sastojimsko i stablimiiono
gospodarenje, upoređujući njihove prednosti i nedostatke. Kod toga
upoređivanja uzet ćemo u obzir pored momenta veće produktivnosti i
ostale momente (šumsko-uzgojni, biološki, uređajni, ekonomski i t, d.), da
bismo dobili što potpuniju siliku o tome, koji se oblik gospodarenja i pod
kojim okolnostima može smatrati povoljnijim.