DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 28     <-- 28 -->        PDF

jedno s njegovim simbiontnim vrstama drveća. Tako na pr, crni ili t, zv.
perigord-tartui u Francuskoj ne prelazi nadmorsku visinu od 800 metara.
S istog se razloga smatra bukva kao posljednja u redu simbionata.


II


Tartufe još nije uspjelo prenositi s njihovih prirodnih staništa na takove,
gdje ih još nema. Pogotovo ih nije uspjelo umjetno uzgajati, ma da
je u pojedinim akcijama bilo ponekad i povoijnijih rezultata. Prof. U g r en
o V i ć (po Puecher-Passavalliu i Cremisi-Ferrariu) preporuča sabiranje
hrastovog žira u kraju, gdje uspijeva tartuf. Takav žir treba sijati u tlo,
očišćeno od kamenja odnosno u brazde, duboke cea 10—12 cm. Brazd«
treba da su međusobno razdaleko kojih 10 metara. Od jednog do drugog
zasijanog žira treba da bude 5—8 metara razmaka. Kod uzgoja stabala
treba nastojati, da se grane razviju što horizontalni je, i pritom paziti na korelaciju
između grana i korijenja. Horizontalno korijenje daje tartufu bolju
mogućnost razvitka i plodenja nego žila srčanica. U kratko, prema L a sparreovi
m riječima treba kod ovakovog posla imati pred očima činjenicu,
da je tartuf u prvom stadiju svog razvoja stvarni parazit stabadnog
lišća te živi o tuđoj hrani i ne Ireba zemljišta, te nadalje i to, ako se
umjetno želi uzgajati tartuf, onda treba saditi hrastove ili sijati žir.


Francuska kultura i trgovina tartufa datira već iz 1770 godine. Najveće
količine delikatesnih podzemnih gljiva daju krajevi Provence i Dauphine,
ali su glasovite kulture i u podnožju Mont Ventoux´ (Baucluse),
ko[je je upravo za svrhe uzgoja tartufa već 1858. godine pošumljeno hrastovom
šumom.


Od glavnih vrsta tartufa spoininjemo:


a) TUBER MELANOSPORUM (crni tairtuf. tairtufto oero). Ova vrsta ima ikugkist
gomolj, velik kao^ jaje ili jabuka, na površj;u crn ili cmosmeđ, pokriven prizmatičniim
tupim bradavicama. Ima medutitm i posve glatkiih primjeraka. Meso mu je
arvenikasto-crno dlii violetno-crno te ilapirepleteoo ´mynoigiJm jaismiim žiliicamia. Među ovima
leže bodiljjfcave tamne spore u kTatkiim vrlo sitnim askusimia,. Uslijed ovaikove se
unutarnje strukture meso u presjeku ukazuje mraimoiriraino i protkano crvenkaistim
do violetnm ždljeim, Miriis i okus su mui izvrsni. Odatle mu je i poznati nadimiaik »ikuhinjski
dijaimaint« (Djmiant der Kiiohe). Dolazi u hrastoviim šumamna na vaipncnoim
zemljištu u toku jeseni; i zime. obično po 3—8 komada zajedno. Najviše ga ima u
l´rancuSikoj i^ ItaKtjiii. gdje se kao najvireidniji komadi cijene primjerci od 30 grama
težine, U pr´o.metu su poznati speoijaliteti::


1) Muška t ili P e rig o r d -1 a rt u f iz Pcriigoirda i Provence s jajolikini
bradavičastim goimoljem. siivoornim bijelo protkaniim mesom i mirisom po mošusu.


2) R d asto s m e đi tartuf liz Chamipagnc, Poitou i Bourgogne u Francuskoj
i irz CjiO´mjc Italije s mianjinn poput oraha- gomoljima te rđasto-crvenim mesom, protkanim
rijetkiim žiljem.


U Mađarskoj- ga ima u Bakonjsikoj šumi;, odakle dolazi na prodaju u Kapošvar.
U .Srbiji ga je prof. St. Jakši ć našao na Koviljači između Kragujevca i, Gornjeg
Milanovca u tadainjoij hrastovoj .šumi 1896, godine, a kasnije V Ljmdtne r u šu


- Što se tiče nalaza u bakonjskoj suimii kod Kaipošvara mije Blagaićev tekst dovoljno
jasan, da li se radi o Tuber melanosiporum ili o Tuber aestivum.
26