DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 27 <-- 27 --> PDF |
simbioiiti od hrastova Q. pubsnscens, sessilifiora, lanuginosa, pedunculata, ilex i cocifera. od vrba S. alba, viminalis i var. vitelina. od topola P. alba, niigra i tremula, zatim bukva, grab, kesten lijeska, jasen, brijest^ lipa, bor te jela i smreka. U prvom su redu ove gljive po W. C 1 e f f u vezane na _Cupulifenae, kojih su korjenski konci prevučeni mycorhizom. a ta ovdjie ima ulogu korjenskih niti te jedan dio hrane prima od natstojnog stabla. U ovakovom zemljištu perenira micelij tartufa i svake godine kod povoljnih vremenskih prilika pruža izdašne prihode. Od sastojinskih oblika simbionata najbolje tartufu konvenira hrastova izdanača {Q. sessilifiora i pubenscens) a poslije ove skupine lijeske: {Corylus). Tartufi se razvijaju najbolje pod 20-god. stablima, počinju svoj raz;voj pod stablima, starim 6—8 godina, a po nekim francuskim izvorima prestaju s razvojem ispod stabala, starih 25—30 godina. Ovaj posljednji nazor neće biti opravdan, jer kod nas u Istri nalazimo obilni urod tartufa u motovunskoj šumi hrasta,brijesta i jasena, čija se starost krećs od 80—100 godina. Pa i noviji nalazi tartufa kod Morovića u Srijemu ukazuju, da se njegova nalazišta nalaze i ispod starih tamošnjih hrastika. Dakle starost sastojine simbionata nema odlučnu ulogu za prestanak razvoja tartufa, barem ne u onim granicama 25—30 godinama, koje je kao pravilo uzela francuska uprava šuma kod vođenja sječa. Uostalom to je uvjerenje već oboreno i u samoj Francuskoj nalazom Larbaletrier a u Donjim Alpama, gdje tartufi obilno uspijevaju pod hrastovim šumama, starim 40- 50 godina. Prema talijanskim autorima i našiam proi. Ugrenović u za uzgajanje ovih gljiva najbolje odgovara vapneno i glinasto-vapneno tlo ne previše duboko i bez podzemne vode. U močvarnim dakle tlima ne bi bio moguć uzgoj tartufa. Ipak je vrlo čudno, da tartuf vrlo dobro uspijeva u motovunskoj šumi t. j. na obalama rijeke Mirne u Istri fQuieto), koja čitavu šumu nekoliko puta u godini poplavi (makar samo kroz nekoliko dana) i gdje je podzemna voda vrlo visoka. Ovu je interesantnu činjenicu već opazio i prof. M. S e 11 a ali joj nljie mogao dati prihvatljivo tumačenjie. Od poplava Mirne nose stabla u nekim predjelima motovunske šume vidljive znakove razine vode kroz čitavu godinu, a i sama su stabla do izvjesne visine oblijepljena bjelkastim slojem ilovače te pri dnu ovijena debelom mahovinom. Dakle ovdje je i u današn´im prilikama uspio uzgoj tartufa i to samoniklo bsz intervencije čovjeka. Ako današnje stanje djeluje negativno na razvoj gljivia, onda moramo pretpostaviti, da će predviđena regulacija Mirne otstraniti i ove nedaće te stvoriti još povoljnije prilike u motovunskoj šumi, koja će možda postati jedan veliki rasadnik. Što se tiče klim e važi za tartuf u glavnom isto što i za vinovu lozu. On traži toplo i dosta suho podneblje. Vrlo povoljno djeluju ljetne a nepovoljno dugotrajnie jesenje kiše. Povoljno donekle djeluje i sama studen, dapače se vjeruje, da tartufi uopće nisu valjani, ako nisu >^osjetili« zimsku studen. To dakako važi za prirodni areal tartufa, jer izvan svog klimatskog pojasa i određene nadmorske visine prestaje život tartufa za 25 |