DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Ing. Stjepan Frančišković (Zagreb);


NAŠI TARTUFI


Za vrijeme službovanja u Istri (1945—1948] imao sam prilike, da se
upoznam s važnošću i uzgojem bijelog tartuf a (Tuber magnatum Pico)
u čuvenoj motovunskoj šumi i njezinoj okoilici. Za ovu istarsku podzemnu
gljivu upotrebljavam naziv »tartuf« iz dva razloga. Prvo. što njezine gomolje
tako naziva tamošnji narod, makar sam naziv jezično potječe od talijanskog
»il tartuffo«. Drugo, što su ostalim krajevima Slavenskog Juga
podzemne gljive gotovo neipoznate narodu, pa im nije dao domaćeg naziva.
Po navodima J, J e k i ć a´ trebaoi bi upravo u Istri postojati za ovu
vrstu gljiva naziv mogoljiva a negdje gomolj ili gomoljika. Nigdje nisam
čuo takav ili sličan naziv kod tamošnjeg naroda. A niisu na takove izraze
naišli niti talijainski istraživači, koji bi bili svakako zabilježili domaći
termin. Tartufi su bili već odavna poznati seljacima Motovunšćine, kako
svjedoče njihovi iskazi prilikom prvih sistematskih tražietnja (1929^—1931).
Kad su im pokazani prvi iskopani primjeroi, seljaci su odgovorili, da su
to »smrdljivi krumpiri«, koji im kod obrađivanja zemlje često dolaze pod
lopatu. Oni nisu ni u snu pomišljali, da bi ti gomoilji mogli poslužiti nečem
korisnom. Izraz »gomoljika«. koji se uvriježio u našoj stručnoj literaturi
(Blagaić, Urban. Ugrenović) ne mogu prihvatiti s razloga, što se u narodu
nije uvriježio a osim toga po svom korijenu dolazi od riječi gomolj, koja
je u općoj botanici vezana na naročiti oblik stabljike ra^ih bilinskih
-vrsta, od kojih najveći dio nema nikakove bliže veze s podzemnim gljivama.


Prema svjedočanstvu J. J e k i ć a nielma ni u narodu Srbije ni Makedonije
za podzemne gljive bilo kakovog narodnog imena a nema ga ni
u rječniku Vuka St, Karadžića, Naziv »trilla«, koji se upotrebljava u stručnoj
literaturi, nije poznat narodu, pa je kao i »tartuf« stranog porijekla
ffranc, truffes. njem. Triiffel). Stoga naziv »tartuf« smatram boljim, jer ga


1 U lO-voj sam rasiptia-\^i, koiriiS´tio povirh vlasfciloig opažaejia i elafeorata još slijedeća
otjela:


W. Cileff : Taischenibuch der Biilze, Essliigen uind Munchen, Vcrtag J. S.
Schreiber mM6.
M. Sel´la : II tiartuffo bilanco iln Istria, — comumicazione letta alta Societa
adiriiatica dii scieruze n-aturali idi Trieste, il IS Genn.aio 1(932. — Edit. Societa botanica
italiamai, Faireiiize .l´93fl.
O. Ma´ttirolo : Comtributo allla miicoloigiia iiipogea della Venezia subalpinia
(Mem, R. Accadeimia dei Ldincei, sez. 5. vol. 1l3, fasc. ´13, — 1921i).
J.
Mačku : Českv houibaf, illustrovanv kliiič kaipejsni. Olomouc 191S.
J. H. Faibre: Iz živoia kukaca, — izdanjfe hirv. pniTodiOislovnog društva, V.
"knjiiga (prijevoid K. B.) Zaigireb, 1919. Ostale fraincuske autore navodum po J. Jekiću
K.
Blagaiiiću.
A.
Ugrenović : Upotreba drveta li sporednih proizvoda šume, Zagreb 1948.
J e k i ć : Odlomci´ iz šumfarsko-poljioprivrednog rečnika (Š. L. 1933. str. 475—
480).


V. Lindtner : Podzemne gljive u Srbiji (Š. L. 1(935. str. ,15—^liS).
K. Blagaić : Gljive naših krajeva,, vlasitita naklada, Zagreb li93)l;.
23