DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 7     <-- 7 -->        PDF

sortimenata. Debljina je, naime, najvažnitje meiClo vrednosti proizvedenog
drveta. Sem toga se sa većom debljinom drveta povećava i cena po 1 m3.


Do sada se davala prednost proizvodnji drveta u gustom sklopu. U
buduće se mora ići za tim da se u što kraćem vremenu proizvede što više
jakog drveta i, razume se po mogućnosti, što boljeg kvaliteta. Stvaranjem
i održavanjem potrebnog prostora za razvoj debljine stabala, mogu se
uzgojiti sa malo truda i strpljenja, u srazmerno kratkom vremenu jaka
i debela stabla.


5. ZAKLJUČAK: Suština je savremienog šumskog gospodarstva: stvoriti
i održati takovu drvnu zalihu koja će davati najveći i najbolji prirast
bez obzira na to da li se metodi pomoću koijih se to postiže nazivaju naučni´m
ili ne. Kao merilo za prosuđivanje svega toga biće: postojeća drvna
zaliha, njezina veličina, struktura, kvalitet debljinskih razreda i prirast
na toj zalihi odnosno na ćelom objektu.
HEKOTOPME ..0.....1 . .... ....... .........


........ .......... ...... ..... ...... ........ ........... ...... .........
............ . ........ . .......... ...... ....... ....., ....... ..... ........ .....
..... ...... . ......... no ........ ......., .......... .. .........1. ... ....
........ ... .......... .... .... ....... ...... .....: .........>... ...... ....,
ero ......, ........., ........ ....... ........ . ....... .. .... ...... ... ... ..
..... ...... .........


r


SOME PROBLEMS AND DIRECTIONS IN FORESTRY


According to the hypotesis of the author the essential point in modem forestry
consists in forming and mantaining such stocks which will provide the biggest and the
best increment with respect to the quality, whatever methods have been employed. The
success of such an design must be judged with respect to the existing timber store its size,
struckture the quality of the diameter clases, the increment in this stock, respectively on
the whole forest object. t


Ing. Boris Zlatarić, Zagreb:


PROBLEM KLASIFIKACIJE STABALA U SASTOJIM


Uzgajanje šunla shvaća šumu živim organizmom, koji raste i koji se


razvija. Imajući to u vidu ono primjenjuje mjere, koje upravljaju rastom i


razvojem sastojine. Za to je veoma potrebno poznavanje bioloških disciplina,


fitocenoloških osnova uzgajanja šuma i si.


Poznato je da, u osnovi svake biljne zajednice leži kretanje. Svaka


biljna zajednica u svakom momentu prelazi izvjesnu fazu svog sezonskog


i godišnjeg razvitka, na putu je da se zamijeni drugom, prelazi neku etapu


u svojoj historiji, izvjesni stupanj svoje evolucije i t. d. U biti´ tog shvaćanja


dakle leži spoznaja, da je kretanje i razvoj osnovna pojava svih šumskih


i livadnih fitocenoza. Poznavanje dinamike i dijalektike tog razvitka od


325




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 8     <-- 8 -->        PDF

značaja je za šumarsku praksu i ono dolazi do izražaja kod gospodarenja,


izbora vrste drveća, pošumljavanja, proreda, uvođenja novih stranih vrsta


drveća i t. d.


Poznato je da su ljudi, prilazeći šumi kao gospodarskom objektu, težili
da stvore predodžbu o međusobnom odnosu stabala u sastojini. Njegovanje
šuma tražilo je da se bude nacistu sa svakim stablom u sastojini, da se
znade njegov položaj i da se dadu praktična uputstva za proredivanje sastojina.
Kako ističe De Phillippis (1947) (3), grupiranje samo po promjerima
ili po visinama ne bi dalo biološki prikaz sastojinske strukture. Da bi se za
to moglo pratiti razvoj krošnje debla, položaja stabla prema ostalim u
sastojini, potrebno je bilo prići klasificiranju stabala. Tokom vremena nastao
je tako niz raznih klasifikacija stabala (od kojih velik dio ima tek historijsku
vrijednost).


Medu prvima javio se Seebach (1844). To je bilo najjednostavnije


grupiranje u različite grupe stabala u bukovoj sastojini.


Nakon 40 godina slijedila je Kraftova klasifikacija (6) (1884). Ona se


je u praksi održala uglavnom sve do danas. Klasifikacije ostalih autora, što


su kasnije slijedile, nisu uglavnom unosile bitno nova prema Kraftu.


Kraft je u sastojini vidio dvije grupe stabala: jednu u vladajućem a
drugu u potisnutom razredu. Po položaju u vladajućem razredu kao i po
razvoju krošanja, stabla mogu biti predominantna, dominantna i kodominantna.
U potisnutom razredu razlikovao je Kraft još dvije klase stabala.


Nakon Kraftove slijedile su i druge klasifikacije: Heckova (1898),
danska (1896), klasifikacija njem. pokusnih stanica (1901) i dr. Za razne
vrste borova dali su klasifikacije neki američki autori: Dunning (1928),
Keen (1936) (5) za Pinus ponderosa, Taylor (1937) za Pinus contorta, a prije
toga Society of American Foresters (1917). Tako na pr. Keen provodi klasifikaciju
po starosti i veličini krošnje, a svaki taj faktor dijeli dalje na 4
stepena, tako da u sastojini razlikuje 16 klasa stabala. Takve komplicirane
klasifikacije dolaze u obzir više za naučna istraživanja nego za praktični
rad. Slično je tako i sa Schotte-ovom (1912) klasifikacijom kad i s nekim
drugima. Od domaćih radova spominjemo klasifikaciju stabala na vrijednosne
razrede prof. Dr. Petračića (1931) (10), a od novijih evropskih
klasifikacije Jedlinskog i Grochowskog, Schädelina (1931), de Phillippisa
(1947) (3).


Prilog tom problemu nalazimo i kod ruskih, odnosno sovjetskih autora.
Tako je poznat rad Gordjagina o determinantama (1901) rad Pačoskog o
komponentama (1910), Visockog o prevalidama (1915), Sukačeva o determinantama
i edifikatorima (1931), Sokolova (1947) (13) i Danilova
(1949) (2). Te klasifikacije definiraju određene fitosocijalne tipove u sastojini,
koji po riječima Sukačeva treba da nam pruže jasnu sliku o zajednici
ne samo kakova je ona danas, nego i da nam ukazu na put njenog razvoja
u budućnosti.


Premda se Kraftovoj klasifikaciji ne može osporavati historijska vrijednost
i praktična korist do danas, ipak je ona tek nepotpuna, slika o zbivanjima
u šumskoj zajednici. U novije vrijeme vršeni su pokušaji da se
stvore predodžbe, koje će biti bolji izraz dinamike razvoja sastojine.


326




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Shema koju je postavio Kraft (6), razumljivo je da može u najbolju
ruku prikazati tek rezultat procesa razvoja stabala, otpadanja stabala u
sastojim a ne sam proces. Ta klasifikacija prikazuje ga kao gotovu stvar,
u jednom datom momentu, kao sliku zaustavljenu u stanju mirovanja i
razumljivo je da su je u novije vrijeme ocijenili kao statičku (Tkačenko,
Sukačev, Sokolov i dr.}.


Kraftova klasifikacija stabala


Kraftova klasifikacija u stvari ne zadovoljava potpuno uzgajivača, jer
ne daje u svakom slučaju dovoljan uvid u mogućnosti razvoja sastojine.
Njena je predodžba o procesu u biljnom svijetu utoliko netočna, što se u
prirodi procesi ne zbivaju uvijek onako kako to iz sheme izlazi. Umjetna
klasifikacija razumljivo i nije u stanju da iscrpi sve moguće kombinacije
i prelaze što ih srećemo u prirodi, a po mišljenju Tkačenka (5) — strogo
uzevši i nema vladajućih i potlačenih stabala u sastojim. Kad se ne bi na
osnovu zakonitosti, koje ona odražava određivala mjera uzgojnih radova
i sastojina se odgajala za budućnost, moglo bi se misliti da Kraftova klasifikacija
i nema za osnovnu zadaću da daje perspektivu sastojinskog razvoja.
Odabirući stabla iz pojedinih razreda, pojedina uputstva i škole prorjedivanja
u stvari moraju voditi računa o tome što će biti sa stablima koja
preostanu nakon prorede, ona moraju imati jasnu sliku o daljnem razvoju
sastojine.


Kraftova klasifikaciona shema sama po sebi ne odrazuje potencijaldinamiku što se vidi u tome, da na pr. u izvjesnim slučajevima neko stablo


II. klase nakon nekog vremena može biti uvršteno u I. klasu. Ona više
naginje gledanju da će to isto stablo prije preći u III. nego u neku višu
327


(




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 10     <-- 10 -->        PDF

klasu. Uzmemo li u obzir da uzgojna djelatnost čovjeka bitno utječe na:
razvoj sastojine, to je nužno složiti se s činjenicom da stabla brzo prelaze
iz jednog klasifikacionog razreda u drugi i da se slika od decenija do decenija,
od prorede do prorede na istom mjestu neprestano i znatno mijenja,
ali to se sreće i u prirodnoj šumi, odnosno tamo gdje je utjecaj čovjeka
minimalan, gdje se stabla od prirode uklanjaju i gdje kalamiteti, vjetar,
požar i si. mijenjaju odnose među stablima u sastojini.


Kraftova shema smišljena je za jednodobne, pravilne, zrele i čiste
sastojine bora, zatim smreke, hrasta i bukve i ona pretstavlja zapravo
pojedinačan slučaj strukture sastojine koja je normalno rasla. Zato se ona
ne može uvijek primijeniti na sastojinu u svakoj starosti, a u punom smislu
ni za sve načine njegovanja sastojine (na pr. za različiti sklop, obrast i t. d.J.
Već je sam Kraft rekao, da se ta klasifikacija jedva može upotrijebiti za
borove sastojine oštećene od vjetra (1884). On je jednako upozorio na to
da nema ništa opasnije od šablona u provađanju proreda (1889).


Sastav sastojine često je takav da se krošnje pojedinih stabala jedva
i dotiču, kako to često znade biti u sastojinama johe, bora i si. Posve drugu
sliku daju smrekove, jelove, bukove šume — uopće sastojine vrsta, koje
podnose mnogo zasjene. To zahtijeva diferenciranje u pogledu klasifikacije
stabala i konstrukcije klasAfikacionih shema. Kod ovih vrsta procentualno
velik broj stabala otpada na niže razrede stabala. U raznodobnim sastojinama
i jednoliko razbacanim po sastojini, prema Polanskom, klasifikacija.
gubi smisao.


Razne vrste drveća imaju različitu sposobnost širenja krošanja u svom
rastu (na pr. postoje razlike između bukve i jasena) te formiranja debala.
Prema tome postoje i razlike u izlučivanju stabala iz glavnog sloja stabala
a prema tome i različita slika odnosa stabala. Tako je prof. Petračić (1908)
ispitujući ovo´ svojstvo našao, da dobro formiranim stablima pripada kod
lužnjaka 70%, kod bukve 40%. kod ob. bora 60% stabala. Na tu pojavu
utječu klima i tlo, povećavajući i sniizujući te omjere.


Prema Pavillardu (1919) u svakoj šumskoj zajednici nalazimo vrste,
koje možemo nazvati edifikatorima, jer one odlučno i najpovoljnije utječu
na izgradnju dotične biljne zajednice i uglavnom je tvore. Neke pak vrste
nemaju uvijek to svojstvo, iako posjeduju znatnu otpornost u borbi za opstanak.
Ovo se naročito opaža kod mješovitih sastojina. Snalaziti se tu u odnosima
jedne takove sastojine samo pomoću Kraftove klasifikacije bilo bi
veoma teško. Ona nije u stanju da prikaže onu sveukupnost procesa, kojima
vrsta vodi borbu za opstanak s uslovima sredine kao i s drugim vrstama u
sastojini. Ona nedostatno objašnjava slojanje u sastojini, i ne uzima u obzir
druge vrste osim one u glavnom sloju. U mješovitoj sastojini sve vrste
nemaju podjednaka navedena svojstva i mi ih upoznajemo određivanjem
vladajuće vrste drveća, proučavanjem brzine rasta, produktivnosti, vitaliteta,
visine stabala i drugih taksacionih podataka za svaku vrstu posebno,
uz koju ocjenu Kraftova klasifikacija daje tek pomoćnu sliku.


Poteškoća je nadalje u tome što u mješovitim sastojinama nalazimo dva.
ili tri sloja drveća, gdje se u istom sloju mogu naći dvije i više vrsti drveća,
lia koje uzgajanje sastojine različito gleda. Tu se uzimaju u obzir i drugi


328




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 11     <-- 11 -->        PDF

faktori i mi ne smatramo sve vrste medu dominantnim stablima jedne mje^
šovite sastojine za jednako vrijedne i uslijed toga pazimo na omjer
stabala, na individualno pomlađivanje prema raznim uzgojnim svojstvima
drveća i t. d. Prema tome i prilagođujemo shemu klasifikacije stabala u
takvoj sastojini.


Ako uzmemo zatim da naše mješovite šume (bukva + jela, jela +1
smreka, kitnjak + grab, kitnjak + kesten, lužnjak + jasen i dr.) pokazuju
međusobno razlike u gradi, s različito razvijenim slojevima, sposobnostima
širenja krošanja, brzinom rasta pojedinih komponenata, vidi se da je potrebno
stvoriti određenu sliku za svaki navedeni tip posebno. To potvrđuje
i činjenica da su već odavno (Burghardt 1855 g.) uvađani nejednaki stepeni
prorede za razne vrste drveća i t. d. Uslijed toga bilo bi potrebno za^navedene
tipove sastojina izgraditi i odgovarajuće specifične klasifikacije stabala.
Do novijeg vremena, osim kod nekih američkih autora za prezrele
sastojine, to se nije prakticiralo (4), (10).


Iako se Kraftovoj i nekim sličnim klasifikacijama nije mogla poricati
statičnost, ipak je njihova upotreba bila priznata. Za praktične potrebe
naime važno je ponajprije znati sadanje stanje, momentalni poredaj stabala
u sastojini. Tu se gleda koja stabla su jače razvita, koja imaju stijieišnjene
krošnje, koja.bi se moglo ostaviti za kasniji razvoj, za naplodivanje i t. d.
Posao oko prorjedivanja sastojine naučio je oko da gleda unapred, da
konstruira budući razvoj sastojine a isto tako i svakog stabla posebno, To
dokazuje i činjenica što su tokom decenija nastajala uputstva i metode
prorjedivanja sastojina, pomažući se pri tome nekom klasifikacionom shemom.
Ovo u sretnijim slučajevima nije bila zapreka uzgajanju i miješanju:
u prirodne odnose među šumskim drvećem u sastojini, Pojedine klase mogle
su se rel. uspješno objasniti i korisno primijeniti. Tako na pr. Prjahin (9),
iako ne sumnja u statičnost Kraftove sheme, nastoji svojom interpretacijom
unesti dinamiku u kretanje stabala iz klase u klasu (pojavom koja je 1930
god. zanimala već Busse-a): prema njegovom gledanju potrebno je diferenciranje
stabala u sastojini obaviti po stepenu njihove sposobnosti za život
i održanje u borbi s vanjskom sredinom. U tom smislu podijelio je stabla u
5 stepena i to:


u 1. stepen odu stabla potpuno sposobna za život, koja su se odbila od većine i
izlaze iznad sloja krošanja sastojine,
u 2. stepen ubraja stabla sposobna za život, zdrava, koja čine većinu stabala u


sastojini i. obrazuju gornji sloj stabala,
u 3. stepen ulaze zdrava ali zaostala stabla, sposobna da pređu u 2. stepen.
u 4. stepen ulaze zaostala, često bolesna stabla ali sposobna da pređu u 3, stepen i
u 5. stepen ulaze propala, najčešće bolesna stabla, zaostala ju rastu od stabala 4.


stepena i potpuno sumnjiva u pogledu prelaza u 4. stepen.


Kod svake biološke klasifikacije stabala pitanje oblika i kvalitete debla
nije od prvobitne važnosti. Tu je osnovno — krošnja. Ona je nosioc asimilacionog
aparata, ona dolazi u doticaj s vanjskim faktorima (svijetlo, toplina,
toplina, vlaga i t. d.) i prema tome preko krošnje ovi faktori uslovljuju rast,
razvoj, fruktifikaciju svakog pojedinog stabla. Ali ne samo to. Važno je u:
kojoj mogućnosti se nalazi krošnja da spomenute vanjske faktore koristi «.


329




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 12     <-- 12 -->        PDF

svom razvoju. Zato tom odnosu pridajemo osnovnu važnost, u tome vidimo
pouzdan kriterij za klasifikaciju stabala u sastojini. Bitno je dakle kod
svakog stabla gledati što se nalazi na d njegovom krošnjom, kakav je
odnos njegove krošnje prema slobodnom svijetlu kao i prema susjednim
krošnjama. Treba u tome vidjeti, da stabla sa maksimalnim, najpovoljnijim
uživanjem svijetla obećavaju optimalni razvoj (za uzgoj sastojine), da
potisnute krošnje znače sniženje prirašćivanja u visinu i debljinu, što graniči
i s onemogućivanj em fruktifikacije i daljneg opstanka. Treba u silnoj
raznolikosti u sastojini ocijeniti onu još graničnu dovoljnu količinu svijetla,
odnosno svjetle površine krošnje, koja još uvijek osigurava napredovanje
u razvoju. To znači odrediti onaj stepen zastiranja krošnje od susjednih
stabala, koji ne će biti smetnja da jedno stablo pređe u viši stepen, da dalje


još uspješno vegetira. Taj moment je bitan u promatranju svakog stabla,
bilo kog razreda.


Kod toga treba dodati, da navedeni odnos ovisi o vrsti drva, jer potrebe
na određenoj intenzivnosti vanjskih faktora (u prvom redu svijetla), kao
što je poznato, ovise o odnosu vrste prema svijetlu, Kod t. zv. heliofilnih
vrsta ta će svjetla, dinamička površina krošnje morati biti veća, kod t. zv.
ombrofilnih manja. Dakle individualno kod svake vrste. Taj odnos je također
u zavisnosti o geografskom položaju teritorija i poznato je, da idući na
sjever, šume iste vrste općenito postaju rjeđe. Analogan odnos vlada i u
vertikalnom pravcu.


Ne manje važno je što u pojedinom stadiju razvoja vrste pokazuju
razlike u potrebama na svijetlu, toplini, vlazi i t. d. Ta relacija krošnje
prema svijetlu drugačija je u srednjedobnoj sastojini, koja još intenzivno
raste, od onoga u punoj zrelosti. Moramo predpostavljati, da je potreba na
svijetlu i slobodnijem razvoju krošnje drugačija u 60. godini, nego u 120.
godini, t. j . svaki razvojni stadij ima svoj minimum svijetla, topline, dužine
trajanja svijetla i mraka i t. d.


Vidimo* da je važno odrediti tu još dovoljnu (dinamičnu) površinu
krošnje, imajući u vidu one faktore o kojima ona ovisi. Vjerojatno je, da bi
se ona mogla i brojčano s izvjesnom točnošću odrediti, na pr, u °/o krošnje,
promjerom projekcije osvijetljenog dijela krošnje i si., što je pitanje specijalnog
postupka. S tog stanovišta bi klasifikacija stabala mogla poći ovim
putem:


I.
stepen — stabla posve slobodnih krošanja ili najvećim dijelom
slobodnih krošanja, koje uživaju mnogo direktnog svijetla;
II.
stepen — stabla,č ije su krošnje jednim dijelom zaklonjene višim
stablima, ali još imaju krošnje dovoljno osvijetljene (dinamična
površina);
III, stepen — stabla bez dovoljno osvijetljene površine krošnje, ali se
njome mogu dalje održati, a intervencijom mogu je i povećati; .


IV,
stepen — stabla zaklonjene krošnje, koja jedva vegetiraju i zaostaju,
ali im nije moguće niti djelomično osloboditi krošnju radi
uzgoja boljih susjednih stabala;


V.
sitepen — bolesna i uzgojno nepodesna stabla u svim stepenima.
330




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 13     <-- 13 -->        PDF

U pokušaju takve klasi ikacije ne gleda se na ovaj ili onaj sloj, niti se
sastojina kruto dijeli na vladajući i potstojni dio. Tu se upućuje na ocjenu
kod svakog stabla, da li će se ono razviti u budućnosti, da li će prijeći u
viši stepen, ima li zato mogućnosti i t. d.


Pravilno ocjenjivanje tih odnosa živog organizma u prvom redu može
biti samo individualno tretiranje svakog pojedinog objekta. Moment subjektivne
ocjene tu se naravno ne može izbjeći. To je u ostalom povezano
uz sve klasifikacije stabala, negdje više negdje manje. Jer ocjena, da li je
neko stablo sposobno da iz jednog stepena ili razreda pređe u drugi, da li
spada u nadvladala il vladajuća stabla, u većini slučajeva podliježe subjektivnom
gledanju. Neki pokazatelji, koji se drugim putem na pr. matematski
taksaciono određuju, u praktičnoj primjeni ipak se moraju zamijeniti ili
ocjenom ili prethodnim izračunavanjem.


Razumljivo je, da je posao klasificiran ja veoma otežan u mlađoj sastojim
a da je on mnogo jednostavniji u čistoj sastojim i t. d. Jstičemo samo
da bi potreba njegovanja raznih naših šumskih tipova zahtijevala, da se
jednom konstruiraju specifične klasifikacije uz odgovarajuća uputstva o
prorjeđivanju i njezi sastojina.


Problem, klasifikacije proširuje se kod Danilova (1949) (2) još dalje.
Tu se postavlja zahtjev, da u razvoju jedne sastojine od prvih godina do
njene zrelosti valja razlikovati 3 etape: mledanačku, etapu zrelosti, i
etapu starenja. Ta klasifikacija polazi od razdiobe na klase stabala (u
ovom slučaju na kategorije stabala) i uz svaku kategoriju dano je objašnjenje
i gledanje, -koje nosi u sebi dinamiku i sklono je promatranju razvoja
svakog stabla. U tom smislu ona usvaja poglede što ih je Prahin iznio u
svojoj interpretaciji (1947) (9) i bilo bi stoga korisno razraditi je dalje
prema vrsti drva i bonitetu staništa. Ona prvi puta unosi upozorenje, da
se šumsko drveće razvija u određenim stadijima i da je stoga potrebno
stvoriti predodžbu za sve tri navedene etape. Tu je ostavljeno- po strani
pitanje da li je koje stablo dominantno ili si. Više je skrenuta pažnja na
potencijal u razvoju kategorije stabala. Kako i sam autor kaže, ona nije
savršena i potrebno je razrađivati je.


Donosimo prikaz klasifikacije stabala od Danilova (1949) (koju je autor
postavio za brezu):


A. — MLADENAČKA ETAPA RAZVOJA
I. kategorija — »tabla
koja se. ´brzo. razvijaju i relativno´ brzo rastu. Karakteristične
njihove oznake jesu: veoma razvijena, široka krošnja, jako
razgranjavanje, polagano obamiranje i> otpadanje mrtvih grana,
lišće krupnije. Ulaze u gornji sloj.
II. kategorija — stabla s usporenim tempom razvoja, ali koja brzo rastu. Karakteristične
njihove oznake jesu: kompaktna, gusta krošnja,
grane poH oštrim kutom, debla se dobro čiste od grana. Ulaze
u gornji sloj.
III. kategorija — stabla s veoma usporenim razvojem i usporenim povišenjem
energije rasta. Karakteristične njihove oznake jesu: slabo razvijena
krošnja, većim dijelom zasjena, brzo obamiranje nižih živih
grana i otpadanje mrtvih, ´manje lišće, slabo izražen vrh krošnje
331




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 14     <-- 14 -->        PDF

IV. kategorija — stabla s narušenim funkcioniranjem najvažnijih organa, koja ..
izvršila svoju ulogu u procesu razvoja sastojine. To su stabla.
slabo razvijene krošnje, vrh im se suši, obamiru.


V. kategorija—stabla
s različitim povredama (lomovi, bolesti i t. d.). Tu mogu
doći i stabla iz gornjih kategorija.
B. — ETAPA
ZRELOSTI
I. kategorija — stabla
koja su rano prešla u stadij zrelosti´, intenzivno rode, brz*
stare, umanjena rasta. Karakteristične oznake njihove jesu: jako
razvijena i raskidana krošnja zaobljena vrha, žive grane stoje
široko, mrtve grane polako otpadaju. Ulaze u gornji sloj.
II. kategorija — stabla s usporenim tempom rasta, prelaze u stadij zrelosti, urod
sjemena umjeren, brzo rastu ili zadržavaju ustaljeni rast. Karakteristične
njihove oznake jesu: dobro razvijena ali kompaktnija,
krošnja s oštrijim vrhom, žive grane pod oštrim kutom,, kora još
glatka, sjajna. Često najviša stabla.
IV. kategorija — stabla s narušenim funkcioniranjem najvažnijih organa, koja su:
ispunila svoju ulogu u razvoju sastojine. Krošnja obamire.
V. kategorija-— različito povređena stabla. Oznake kao kod A — V.
C. — ETAPA STARENJA
I. kategorija—´Zastarjela
i progresivno star´eća stabla s umanjenom životnošću´
i.energijom rasta. Karakteristične oznake njihove: krošnja okruglasta,
gornji dijelovi se suše, jako ispucana debela kora. Neka:
stabla često niža od dfuigih stabala, granata su.
II. kategorija — stabla dobro razvita, krupna, s usporenim tempom starenja, imaju
znatnu životnost, sposobna da pojačaju energiju rasta uz bolje
uislove. Karakteristične oznake njihove jesu: krupna stabla, jakorazvijena,
dovoljno guste krošnje, debla dobro očišćena od grana.
III. kategorija—´»tabla koja se polako razvijaju i s tim u vezi stadijno mlađa,
sposobna da pojačaju energiju rasta u višem stepenu od stabala
prve dvije kategorije, odlikuju se velikom životnošću i otpornosti
protiv bolesti. To su stabla koja se probijaju do u gornji sloj
i koja nadvisuju veoma zastarčena stabla u trećoj, a djelomičnoi
drugoj etapi razvitka sastojine. Karakteristične oznake njihove
jesu: krošnja usiljena, gusta, debla dobro očišćena od grana,
IV. kategorija — posušena stabla, veoma propale krošnje, većinom jako zastarčena..
V. kategorija — stabla različito po´vrijedena.
Kako se vidi problem klasifikacije stabala u sastojini nije još ni iz
daleka posve rijdšen. Izgleda dapače da se je i komplicirao. No to dolazi
odatle što je tokom vremena bilo nužno dublje ući u srž problema, objasniti
proces diferenciranja stabala u sastojini i odgovoriti na mnoga
pitanja u pogledu budućeg razvoja svakog stabla. Tu se je pokušalo sačuvati
se od onoga, da se od pojedinih stabala ne bi zakrila šuma. S druge
strane praktičan rad stavlja sve veće zahtjeve na objašnjenje problema i.
pomoć u odgovarajućim metodama njegovanja sastojina i upravljanja biološkim
i cenološkim zakonima u šumi, što klasifikacija stabala do sada nije
bila u stanju da ih u jednostavnom obliku sve prikaže i lako izrazi.


Literatura:


1. Bühler: Waldbau, I. 1(920.
2. Danilov: Klasifikacija derevjev v drevostojah na osnove teorii stadijnogo»
razvitija, (ruski). Lesnoe hozjastvo, No 3, Il94l9.
3. De Phillippis: Le olassificazioni arboree coime base nella tecnica dei diradamenti,
L´Italia for. e mon. 1947.
332




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 15     <-- 15 -->        PDF

4. Gevorkiantz, Rudolf, Zehngraff, A Tree classification for Aspen, Jack Pine,
.3. of Forestry, 1943-368.
5. Keen: Ponderosa Pibetree classes, Jörn, of Forestry 1936 i 1938i
6, Kraft: Zur Lehre von den Durcihforetuingen, 1884.
7, Kraft: Beiträge zur DuTchfomtumgs — und Lichtumgsifrage, 1(889.
& Oellkers.: Walbau, III. 1933.
9. Pijahin, Agrobiologija, No 1, 1194)7.
10, Pearson: Age-and vigor classes in relation to timber marking, Jora. od Forestry
1946/663.


11. Petračić: Untersuchungen über die selbständige Bestandesaussbildung von
Eiche, Buche und Föhre in Stärke und Nutzholz Güteklassen, München 1908´.
13. Petračić: Uzgajanje šuma. II.1—51/239,
13, Sokolov: Fitocenotičeskie tipi, Dokladi A. N. SSSR, 1947 (Toni LV. No 2/16
pruski),
14, Sukačcv: Demdrologija, Moskva 1936.


15. Tkačenko: Obščee lesovodstvo, Moskva 1938.
16. Wohlfarth: Ueber Baumklassenbiildung Allg. F. und J. Zeitung 1938.
....... ............. ........ . ...... .......


..... .......... ....... .............. ........ ...... ....... .... .........
....... ...., ... .......... . ...... ........


.... ....... .. ........, ... .... ........1. .....- (... + .....,
..... + ..., ...... ... + ...., ...... ... + ......, ...... ... + ..... . .. ..)
........... ..... ........., .. .......... ......... ............. ....... .............
..... ............. ... ....... ....... ..... ......... .......... .....
......... 6BI ........... . ................. ............. ............. OCHOBHBIX
..... ........ ... ...........1. ..... ...........


... ............. ............. ........, ...... ...... . ........ ...... ..
..... .............. ......... ... ....... — ......


... ....... ............ . .......... .......... .......... .. ...........
.......... ..... .. .. ....... .......... (............) ........... ......, .......
..... ............ ........ . ........ ....... ^.. ...... .......... .. ....... ........
KpOHbi ........ ........., ....... .. ..... ....... ... ........ ...... . BBIC...>
....... . ... ero ........... ......... .............. ...... .. ...............
............. ........ ....., 6.. ............. . ............ .......:


I. ....... — ....... .....1 ........, ...... ... ..... ...... .....1..1., .........
..... ....... ...........


II. ....... — ....... ...... ........ ........ ......... ..... ........ .........,
.. ..... .......... ........1 (............ ...........),
III. ....... — ....... ........... ........... ...... ....... ...................
...... .......... ... ........... ............. . ..... 6.1.. ......... .................
.............,
IV. ....... — ... ................ . ........... ....... . .......... ......,
........ ....::..... .... ........ .........., . .... ............. ............. ........
........ ....1... .........
V. ....... — ....... . .......1. ... ........... ....... .... ........,
... .......... ..... ............. .. ........... .. ........ .... a ...........
.. .............. ..... .. ...........).... .... . .. ......... .............
.......... ...... ...... . ........... .. ero ..... . ...... .........


... PROBLEM OF THE TREES CLASSIFICATION IN THE STAND


The author gives the critic of Kraft´s classification of the trees, which in only an uncomplet
survey of the events in the forest association.


If we start from the fact that our mixed forests (beech + fir, fir + spruce, sessile
oak -f hornbeam, sessile oak + chestnut, commun oak + ash and other) show mutual
differences in their compositions, on sees to be necessary to make a determinate survey of
classification for every cited typ separately. Therefore it would be necessary for basic typs
of the trees, for the cited tvps of the stands to make the corresponding specifical classifications
of the trees too.


333




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 16     <-- 16 -->        PDF

At the biological classification of the trees the question of the shape and of the
quality of the tree there is of no primar importance. Here is the fundamental thing — the
crwon.


At the mighty differences at the stand it must be estimated still that limited quantity
of the light, resp, of the light (dynamic) surfase of the crown, which is still able to assure
(procure) the avancement at the developement. It means to determinate that grade of the
covering of the crown by the neighboring trees, which will not be, more" a barrier for a
tree to could forward into a higher class, to be able to vegetate successful. From this reason
starting, the classification of the trees could get up at this way:


I. class — the trees with entirely free crowns or in greatest part free crowns, which
enjoy much of direct light.
II. class — trees, the crowns of its are partly protected by the higher trees, but which
have still their crowns sufficient lighted (dynamic surface).
III. class — trees with protected crowns, which vegetate only a little and which keep
back, but which are in part not able to free the crown for the cultivation of better neighbouring
trees.
IV. class — trees with the protected crown which us not able to be deliberate for the
further cultivation, but are necessary for the cultivation of neighboringing trees of better
quality.
V. class — ill trees and unable for cultivation in all classes.
At the trying of such a classification on cannot look at this or at that region, and the
Hand is not to be divided stiff to dominating and subordinated part, too,
Here must be adviced to the estimation at every tree separately, to the typs and state
of development corresponding.


Ing A. Panov — Sarajevo


NAČELNA RAZMATRANJA O FRUKTIFIKACIJI
ŠUMSKOG DRVEĆA


I. Za planiranje proizvodnje bilo kojeg proizvoda šume treba znati početak
prirodnog proizvodnog procesa, njegovo trajanje i periodicitet i
Kad je prošle godine jednoj našoj naučno-istraživačkoj ustanovi stavljeno
u zadatak da prouči mogućnost, uslove i rentabilitet proizvodnje
masnoće iz sjemena šumskog drveća i grmlja, mnoge je iznenadila činjenica


— dotada nekako zatajivana, ne.slicana — da naša šumarska praksa faktično
ne raspolaže ni sa jednim konkretnim podatkom za uspješno i brzo
rješenje toga problema. Ne raspolaže ni sa podacima o sjemenim godinama,
t, j , godinama potpunog uroda, ni o periodicitetu delimičnog uroda, ni o
intenzitetu toga djelomičnog uroda uzeto procentualno u omjeru prema
potpunom urodu sjemena. Stručnjaci nešumari možda su prvi puta došli
u priliku, da konstatuju da jugoslavensko šumarstvo ne samo što nema tih
podataka za nijednu domaću vrstu šumskog drveća, nego se decenijama
služi tabelama, brojkama i šablonom drugih zemalja, čiji klimatski, edafski,
ekološki, fitogeografski i fitocenološki uslovi ni izdaleka nisu slični a kamo
li identični sa našim. Za najrasprostranjenije domaće šumske vrste šumari
nisu umjeli dati konciznu šemu za približnu bar orijentaciju: u jednom
određenom vremenskom razdoblju dotična vrsta obilni će uroditi zdravim
sjemenom toliko i toliko puta a u međuvremenu, t. j . između ta dva uroda,
moći će se od iste očekivati djelimični urodi sa frekvencijom tolikom i tolikom
i intezintetom tolikim i tolikim.
334