DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA
I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 73. OKTOBAR-NOVEMBAR GODINA 1949


Ing. Nenad ProkbpLjević, Beograd:


NEKI PROBLEMI I SMERNICE U ŠUMSKOM GOSPODARSTVU


1. PREHOD´NE NAPOMENE. Praktično šumsko gospodarstvo pretpostavlja
objekt čiji su zadaci i problemi organski povezani sa potrebama
društva (zajednice, naroda). Jednostrano gledanje na te probleme — bilo
samo sa gledišta eksploatacije šuma, bilo sa ma koje druge strane, —
bilo bi pogrešno. Nauka deli, doduše, pojedine discipline u posebna polja
rada. Međutim, u praksi postoje podudarne točke između eksploatacije i
pomlađivanja sastojina, između uzgajanja i uređivanja šuma, između zaštite
šuma i izvoza drveta i t. d. Stoga se mora ići za tim, da se prilikom
uređivanja šumskog gospodarstva zahtevi pojedinih disciplina praktički
dovedu u potpuni sklad odnosno da se ne udovolji onim zahtjevima koji
su se ranije pokazali pogrešnim. To sve iz razloga, da se ne bi ponovile
već učinjene greške.
Navešćemo dva slučaja kod kojih je bilo udovoljeno zahtevima pojedinih
disciplina, ali su se rezultati pokazali negativnim.


Prv i slučaj : prirodno pošumljavanje oplodnom sečom u planinskim
prede!/ma Papuka u Slavoniji, Umesto ranije provađanih čistih seča
sa pretsadnjom žira pod motiku, propisana je oplodna seča u dva seka
sa 50°/o drvne mase u prvoj fazi seče. Išlo se za tim, da se dokinu čiste
seče u planinskim šumama i da se pojeftini pošumljavanje skopčano sa
provađanjem čistih seča. Međutim, postignuto je protivno. Neuspelo prirodno
pošumljavanje iziskivalo je mnogo veće izdatke za naknadno popunjavanje
veštačkim putem no što su iznosili troškovi ranijih pošumljivanja.
Sem toga su nastupile ogromne štete i gub´.ci na vrednosti drvne mase
semenjaka koji su stradali od suncožara, izvala, vetroloma i dr., te su se
kao takovi morali iskoristiti u ogrevno drvo.


Drug i slučaj : veštačko pošumljavanje u Sremu u ravničkim prede.
» ma iza prelaznog šumsko-poljskog gospodarstva. Uvađanjem šumskopoljskog
gospodarstva u Sremu sa svrhom rentabiliteta, osnovane su čiste
hrastove kulture na velikim površinama. U starosti, kada se od tih


321




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 4     <-- 4 -->        PDF

kultura očekivao najveći prirast, morale su se poseći iz razloga, jer su


bile slabe, kržljave, degenerisane ti svakako osuđene na propast.


Ovi primeri jasno pokazuju kako su discipline uzgajanja šuma i raču


nanje vrednosti šuma išle pogrešnim putem.


Razume se da time ne mislimo red´ da se sa pomenutim čistim seča


ma u planinskim šumama slažemo; isto tako se nismo izjasnili niti protiv


svakog veštačkog pošumljavanja u ravničkim predelima. Naše gledište po


tim pitanjima izložićemo malo docnije.


S time u vezi iznećemo neke principe l´z uređivanja šuma koje —


uzgred rečeno — ne smatramo nekakovim novim »izumima«. Radi s© samo


da se iznesu iskustva stečena u praksi o kojima se do sada nije vodilo


dovoljno računa.


Suština je tih načela u sledećem:


povećati proizvodnju drvne mase;


povećati procenat tehničkog drveta;


povećati vrednost šuma uz održanje i poboljšanje osnovnih sredstava


proizvodnje.


Da bi se postigao ovaj cilj moraju se više no do sada koristiti stečena


iskustva sa parolom: isprobano staro zadržati lii spojiti sa.


zdravi m novim . Sem toga je potrebno vršiti stalno kontrolu i evi


denciju izvršenja postavljenih zadataka sa svrhom da se utvrde uspesi


ili neuspesi, a po tom da se blagovremeno isprave nastale greške i otklone


eventualni propusti.


2. ZEMLJIŠTE, DRVNA ZALIHA, PRIRAST I TIP ŠUME. Glavni
uslov i glavni zadatak uređivanja šuma je da se trajno obezbede potrebe
društva na drvetu. Zbog toga su drvna zaliha i prirast, koji se
stvara na njoj, čvorne tačke šumske proizvodnje.
Radi dugotrajnog životnog procesa i, sporog tempa šumske proizvodnje
do sada se malo obraćala pažnja drvnoj zalihi i problemima šumsko
uzgojne prirode. Pitanjima pošumljavanja i šumskih kultura posvećivana
je mnogo veća pažnja. To je dobro, ali nije pravilno.


Proizvodni kapaciteti u šumskom gospodarstvu jesu zemljište i postojeća
drvna zaliha, Prema tome težište šumskog gospodarstva treba da
bude u pretvaranju postojeće drvne zalihe u onakovu koja će obezbediti
trajne prihode što je moguće vrednije i u što većoj količini, a ne u gospodarstvu
pošumljavanja. Time nije rečeno da se o pitanjima prirodnog i
veštačkog pošumljavanja neće voditi računa. Naprotiv, pretpostavlja se,
da će gospodarstvo negovanja postojećih drvnih zaliha trajno stvarati´ potrebne
preduslove kako za prirodno, tako i za veštačko pošumljavanje.


Pošto su održanjie produktivne snage tla i trajno obezbeđenje prihoda
na drvetu dijaliktički povezani, naše h´i mišljenje i predloži po tim
pitanjima bili u načelu sledeći:


a) da se u svim planinskim predelima uzgaja prirodan tip šume sa
prebornom sečom;


b) da se u svim prigorskim i ravničkim prededlima uzgaja visoka (iznimno
niska) jednodobna šuma sa prirodnim pošumljavanjem oplodnom sečom
(kod niske šume, seča na panj);


322




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 5     <-- 5 -->        PDF

c) da se uzgajaju kombinacije navedenih oblika u svim predelima u
zavisnosti od ekoloških i edafskh faktora.
Odlučno smo protiv svake čiste sečie, koja je neprirodna i nepotrebna
tvorevina.


Veštačko pošumljavanje dolazilo bi u obzir za pošumljavanje starih
sečina, nepošumljenih čistina, šumskih zaštitnih pojaseva i napokon svih
ostalih apsolutno šumskih zemljišta.


3. VRSTE DRVEĆA I MEŠOVITE ŠUME, Prošlost nam je ostavila
šume siromašne vrstama drveća. Sećamo se kako su nekoje vrste drveća
kao na pr. grab, joha, topola i dr. prosto istrebljivane, jer ih je nauka
oglasila šumskim korovom. Međutim, danas postižu te vrste drveća bolju
prođu i veću cenu od naših glavnih vrsta. Ove greške treba što pne popraviti.
Zadatak neće biti ni malo lak. Ovde dolaze u obzir biološki i
ekonomski momenti. Stvaranjem mešovitih sastojina mora se, dakle,
paziti da se ne bi došlo u suprotnost sa ciljevima koje smo postavili šumskom
gospodarstvu, Ne sme se ići predaleko da se ne bi prirodni tip
šumske vegetacije pretvorio u šume koje ne odgovaraju prirodi.
Međutim, šta se može (pak dogoditi? Može se dogoditi da potrebe
naše industrije budu već u bližoj ili daljoj budućnosti imperativno zahtevale
izmenu vrste drveća. Napredak je tehnike ogroman. Naročito je napredovala
tehnika iskorišćavanje »manje vrednih vrsta drveća«. Navodimo
samo primer presovanog drveta, koje se proizvodi iz domaćih vrsta
mekanog drveća i koje daije ne samo čvrstoću, tvrdoću i otpornost tvrdih
vrsta drveća, no ove i premašuje. Radi toga će tzv. manje vredne vrste
drveća igrati u doglednom vremenu istu ulogu kao i dosadašnje glavne
vrste drveća.


Dok sada dolaz.e na izvesnim položajima od prirode vrste drveća koje
rastu sporo, mešanjem sa vrstama mekanog drveća koje rastu brže i
imaju veći prirast, i kraću ophodnju, proizvešćemo u istom vremenu dva
do tri puta veći prihod za potrebe naše izgradnje. O tomis moramo voditi
računa i imperativno težiti uzgoju mešovitih šuma paralelno sa iznalaženjem
mo´gućnosi i metoda za otklanjanje dijalektičkih suprotnost između
bioloških uslova i ekonomskih potreba.


S time u vezi potrebno je:


a) poznavati stanište. Ovo iz razloga jer se na osnovu toga
možemo odlučiti kako daleko da se ide sa unošenjem vrsta drveća koje
se momentano od prirode ne nalaze na dotičnom staništu. Pod izvesnim
uslovima, naime, moglo bi se dogoditi, da se unošenjem novih vrsta
ugrozi produktivna snaga tla. Poznavanje šumskog tla i staništa, kao i´
njihovo kartiranje, omogućit će nam pravilno rešenje postavljenog zadatka;


b) poznavati prirast i prihode novih vrsta drveća.
Proučavanje se ovih pitanja vrši upoređenjem između drvne mase !´ prirasta
sadašnjih i budućih, novih vrsta drveća koje nameravamo unositi.
Radi li se o vrstama drveća koje ne rastu na uređajnom objektu, potrebni´:
podaci prikupiće se sa područja u kojima se uzgajaju ove vrste. Povezi


323




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 6     <-- 6 -->        PDF

*


vanjem rezultata o prirastu i prihodu sa kartiranjem staništa, doHićemo
bez sumnje široke mogućnosti i prespektive za rešenje ovog problema;


c) izbor novih vrst a drveća. Ovaj je uslovljen ne samo
vrstom staništa, već ii vrstama drveća koje od ranije rastu na tom staništu
i čine prirodnu vegetaciju (fitocenoza).


4. NEGOVANJE SASTOJINA. Već smo istakli važnost drvne zalihe
i prirasta, Veličfna, a pfe svega kvalitet istih, zavisi od intenzivnosti negovanja
sastojina. Radi toga se ima voditi računa kako o negovanju celih
sasojina, tako i o negovanju pojedinih stabala.
U ovom pogledu se kod nas do sada mnogo grešilo. Dokaz su tome
bezbrojna odumrla stabla u svt´ni državnim i ostalim šumama stare Jugoslavije.
Ona su pružala jasnu sliku slabosti upravnog aparata, koji je propustio
da na vreme iskoristi i spase ta stabla. Na taj su način propadale
iz godinu u godinu ogromne vrednosti, što izraženo u ciframa iznaša milijarde
dinara.


Sem ove štete mnogo su sudbonosnije štete prouzrokovane ekstenzivnim
negovanjem sastojima. One su se odražavale u bolesnim i trulim
stablima i vanredno malenim procentom tehničkog drveta. Tako su na
pr. jelova stabla u biv. državnim šumama u Gorskom Kotaru davala pro-
sečno oko 50% tehničkog drveta, dok su ista stabla u šumama susednih
zemljišnih zajedniia, u kojima je vođeno intezj´vno gospodarstvo nege
sastojina, davala oko 80% tehničke od ukupne drvne mase.


Odgovornost za sve to ne može se prebaciti samo na upravni aparat.
Upravni je aparat služio sistemu koji nije imao smisla za ovakove stvari.
Sistem je u najboljem slučaju ove stvari propisao gospodarskom osnovom!


S time u vezi razumljivo je istaknuto načelo gospodarstva nege
drvne zalihe i prirasta.


U čemu se zapravo ovo sastoji? U prvom redu u tome, da se poveća
i poboljša kvalitet drveta. Nije tu, dakle, reč, niti se tu radi, o problemu
drvne mase; nijei tu reč o proizvodnji drveta u ma kojoj količini. Reč je
tu o proizvodnji drveta najveće i najbolje kvalitete.


Kakovi metodi i sretstva postoje za postizanje toga cilja?


Šematske metode nauke o uzgajanju šuma nisu dovoljne. Naprotiv
one mogu biti kočnicom u realizaciji pomenutih ciljeva. Na pr. za poboljšanje
strukture drvne mase nauka može kazati najefikasnije je sretstvo
pretvaranje jednodobne šume u prebornu. Međutim, u praksi postoje razni
zahvati u šumama sami od sebe. Postoje razni oblici za koje ne postoje
naučne definicije. Međutim, ako se ovi oblici praktično ostvare, isti´: mogu
dati odlične rezultate u poboljšanju strukture drvne zalihe.


Da bi se postigao cilj gospodarstva nege sastojina treba se pridržavati
uglavnom sledećlh načela: Najpre spasti od propasti stabla koja su ugrožena
usled ranijeg gustog sklopa. Zatim odabirati pojedina stabla i grupe
i stvarati od njih uzgojne oblike pomoću kojih će se uticati na drvnu
zalihu i prirast radi trajne proizvodnje kvalitetnog drveta u najvećoj meri.


Za ocenu uspeha rada služiće, uz poznata tehnička svojstva: pravnost,
čistoću od grana, pravilnost godova i t. d., i debljina proizvedenih


324




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 7     <-- 7 -->        PDF

sortimenata. Debljina je, naime, najvažnitje meiClo vrednosti proizvedenog
drveta. Sem toga se sa većom debljinom drveta povećava i cena po 1 m3.


Do sada se davala prednost proizvodnji drveta u gustom sklopu. U
buduće se mora ići za tim da se u što kraćem vremenu proizvede što više
jakog drveta i, razume se po mogućnosti, što boljeg kvaliteta. Stvaranjem
i održavanjem potrebnog prostora za razvoj debljine stabala, mogu se
uzgojiti sa malo truda i strpljenja, u srazmerno kratkom vremenu jaka
i debela stabla.


5. ZAKLJUČAK: Suština je savremienog šumskog gospodarstva: stvoriti
i održati takovu drvnu zalihu koja će davati najveći i najbolji prirast
bez obzira na to da li se metodi pomoću koijih se to postiže nazivaju naučni´m
ili ne. Kao merilo za prosuđivanje svega toga biće: postojeća drvna
zaliha, njezina veličina, struktura, kvalitet debljinskih razreda i prirast
na toj zalihi odnosno na ćelom objektu.
HEKOTOPME ..0.....1 . .... ....... .........


........ .......... ...... ..... ...... ........ ........... ...... .........
............ . ........ . .......... ...... ....... ....., ....... ..... ........ .....
..... ...... . ......... no ........ ......., .......... .. .........1. ... ....
........ ... .......... .... .... ....... ...... .....: .........>... ...... ....,
ero ......, ........., ........ ....... ........ . ....... .. .... ...... ... ... ..
..... ...... .........


r


SOME PROBLEMS AND DIRECTIONS IN FORESTRY


According to the hypotesis of the author the essential point in modem forestry
consists in forming and mantaining such stocks which will provide the biggest and the
best increment with respect to the quality, whatever methods have been employed. The
success of such an design must be judged with respect to the existing timber store its size,
struckture the quality of the diameter clases, the increment in this stock, respectively on
the whole forest object. t


Ing. Boris Zlatarić, Zagreb:


PROBLEM KLASIFIKACIJE STABALA U SASTOJIM


Uzgajanje šunla shvaća šumu živim organizmom, koji raste i koji se


razvija. Imajući to u vidu ono primjenjuje mjere, koje upravljaju rastom i


razvojem sastojine. Za to je veoma potrebno poznavanje bioloških disciplina,


fitocenoloških osnova uzgajanja šuma i si.


Poznato je da, u osnovi svake biljne zajednice leži kretanje. Svaka


biljna zajednica u svakom momentu prelazi izvjesnu fazu svog sezonskog


i godišnjeg razvitka, na putu je da se zamijeni drugom, prelazi neku etapu


u svojoj historiji, izvjesni stupanj svoje evolucije i t. d. U biti´ tog shvaćanja


dakle leži spoznaja, da je kretanje i razvoj osnovna pojava svih šumskih


i livadnih fitocenoza. Poznavanje dinamike i dijalektike tog razvitka od


325