DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 27 <-- 27 --> PDF |
U svakom slučaju autor je malo pregonio. Zar jednostavnim pogoršanjem staništa u stanju smo stimulirati (i to 2 put!) nastup fiziološke zrelosti? Ako je to tako, onda zašto bi to važilo samo za hrast? Gdje su onda brojni Miičurinovi sljedbenici da iskoriste taj čudni prirodni zakon u svoje naučne svrhe? Ne, ne mislim polimizirati ni sa pokojnim Radoševićem ni sa mnogo starijim i iiskusniijliin od mene šumarima kalibra Ing. Sarnavke. Rekao sam već: to pitanje nije za nas ni izdaleko prečišćeno, a svak će se sa mnom složiti da ga treba prečistiti. Mi se vrlo nelagodno osjećamo kad drugovima nešumarima moramo odgovarati »okruglo pa na ćoše«: s jedne strane dobro tlo ubrzava rastenje, ubrzava razvjtak biljke, skraćuje faze i stadije koji ga približavaju osnovnom zadatku svakog živog bića, a s druge strane loše tlo kao stalni »memento mori« za dotičnu jedinku podstrekač je da se ranije počne brinuti za svoje potomstvo. Pa onda? Šta je konačno? Pospješava ili usporava? Zaista. »Okruglo je pa na ćoše«, a to ne smije biti u ni jednoj nauci pa ni u relativno tako mladoj kao što je šumarstvo- Bojim se da nisu možda autori i zagovornici lošega tla kao stimulansa fruktifikacija smetnuli s uma jednu činjenicu: sastojina na lošem zemljištu stvarno počinje rađati plodom u starosti kad su stabla po svojim dimenzijama 2 puta manja (tanja, manje kubature) nego što bi u toj starosti naraslo» drveće iste vrste na dobrom zemljištu. Međutim to nije isto što i »zrelost u starosti dva puta manjoj«. U bivšoj šumi Trapističkog samostana kod Banja Luke nalaze se jedna uz drugu 2 upravo idealna otsjeka za upoređivanje: Otsjek 2 b na vrlo slabom zemljištu i sa promjerom srednjeg stabla u doba inventarizacije oko 12 cm i Otsjek 2 d na dobrom zemljištu sa srednjim promjerom stabla iste starosti (60 god.) od 22 cm. Dok otsjek 2 d. redovno i obilno rađa sjemenom, otsjek 2 b. nije imao uroda žira nikako t. j . ni na jednom stablu sve do rata 1941 godine. Rat je prekinuo si´stematska opažanja ali koliko sam mogao primjetiti ni za vrijeme rata nije bilo uroda nego možda po koji izuzetni i osamljeni slučaj fniktifikacije hrasta uz čaistiniice i progaline. U oba slučaja radilo se je* o čistoj, jednodobnoj sastojim, vrste Quercus sessiliflera Sm., tako da smo mišljenja da ovaj primjer može poslužiti u prilog autorima koji tvrde: dobro zemljište pospješuje a loše usporava nastup fiziološke zrelosti. Mi se ponovno ograđujemo da ne pripadamo ni jednom ni drugom taboru sve dok se to jedamput ne pročisti: konačno i za uvijek. Na prečac i preko noći ne može se to pročistiti ali niko nas ne može uvjeriti da nas ne bi kontinuirani i uporni naučno-istraživački rad u tom pravcu u toku 5, 7, 10 godina izveo na čistac. Dok ne raspolažemo sa takvim besprekorno točnim podacima eleminisaćemo uopšte tlo kao faktor, a sva daljnja razmatranja odnosiće nam se na sastojine prvoga i drugoga stojbinskog boniteta, što je u ostalom logično jer se u sjemenarske svrhe inače odred;;u parcele na dobrom a nikako na lošem zemljištu. (Nastavit će se) 345 |