DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 24 <-- 24 --> PDF |
može naći u skoro svim udžbenicima i priručnicima koji tretiraju tu materiju da stabla u šumi počinju rađati 10—20 godina kasnje. Prema nekim autorima ta razlika iznosi 20—30 godina. Nema podataka za pojedine vrste. Upliv gustoće, sklopa svakako je najveći O´d svih faktora i uzroka koji uslovljuju takvo zakašnjenje. Stoga se može pretpostaviti da je taj upliv sam po sebi, t. j . upliv samo jednog tog faktora dovoljan za varijacije 10 do 20 odnosno 20—30 godina. Drugim riječima rečeno: i hrast, i breza, i bukva, i jela, i bor zakašnjavaju u svojoj fiziološkoj zrelosti nekad 10 a nekad 20 godina (odnosno nekad 20 a nekad 30 godina) već prema tome kolika je gustoća njihovih sastojina. Prema tome gornju konstataciju ne bismo mogli tumačiti da na pr. za hrast važi razlika od 10 godina a za bukvu razlika od 20 godina ili možda obratno: za bukvu važi zakašnjenje od 10 a za hrast 20 godina. Iako nisam u tom pravcu vrši nikakva egzatna ispitivanja i na žalost ne raspolažern konkretnim brojčanim podacima koji bi prosuli više svijetla specijalno na taj problem, mogu ipak reći da sam primijetio kako pojedine vrste više, osjetljivije reagiraju na gušći sklop nego drugi i da tu ne igra ulogu da li je vrsta »zasjienupodnoseća ili »svijetlozahtijevajuća«. Kod čistih smrčevih sastojina konstatovao sam zakašnjenje od 25 godina i to kod iste gustoće (na oko bar) kao kod čistih jelovih sastojina u kojima sam registrovao´ zakašnjenje od 20 godina. S druge strane u brezovoj šumi ustanovio sam da to zakašnjenje iznosi oko 10 godina a u sličnoj bukovoj oko 30. Kad bih sve i raspolagao sa brojnim i detaljnjim podacima, ustručavao bih se da poredam sve to u jednoj skali: breza, jela, smrča, bukva, a još manje bih smio da izađem pred javnost sa dogmatskih brojčanim podacima: za brezu kod prosječnog obrasta 0.6 do do 0.7 razlika je 10 godina za jelu 20 (kod istog obrasta), za smrču (iisti obrast) 25 godina i t. d. Teškoću ustanovljenja nekih krutih šablona i nepomičnih granica povećava još i činjenica da u prirodi ima relativno neznatan broj vrsta koje čine (zapravo koje su kadre da čine) čiste sastojine a još manje ima drveća koje uvijek ili pretežno obrazuju takve stopostotne čiste sastojine u svim prilikama i područjima njihovog raprostran jenja. Jela se inače smatra vrstom sposobnom da čini čiste sastojine (velika i trajna sposobnost da izdrži zasjenu što isključuje skoro sve konkurente), a ipak prostranih čistih jelovih šuma nemamo mnogo. Međutim već neznatna primjesa smrče iz temelja mijenja sliku. U mješovitoj jelovo-smrčevoj šumi opažamo gdjekad da jiela fruktificira i ranije i češće nego smrča do nje koijia je iste visine i promjera. Iz toga se još ne mogu povlačiti nikakvi zaključci prvo zato što smrča treba manje vremena da naraste do tih dimenzija, znači da je u konkretnom slučaju mlađa od jele, a drugo što na jedan te isti sklop drugačije reagira jela a drugačije smrča. Ovo naročito važi za veliki t. j . potpuni obrast. Gustoća na koju će jela reagirati normalnim sniženjem plodonosnosti odnosno neznatnim produljenjem nastupa fiziološke zrelosti, može za smrču biti kritična, u nedogled otegnuti njezinu početnu fruktifikaciju. Stoga bi trebalo tačno pricizirati — u koliko to već nije učinjeno, a ja na to nigdje još nisam naišao — da se pod fruktifikačijom u sklopu podrazumijeva ra 342 |