DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 19 <-- 19 --> PDF |
glavne šumske vrste, na svim staništima, u svim uzgojnim oblicima i u svim — ili makar u najtipičnijini — asocijacijama. Prirodno da to nismo mogli uraditi ni mi u uslovima predratne Jugoslavije. Naučno-istraživačke ustanove Njemačke, Francuske, SSSR i SAD počele su tek nedavno posvećivati tom problemu svu pažnju koju zaslužuje. Naročito u vezi sa petnaestogodišnjim planom podizanja poljo-zaštitnih šumskih pruga u južnom djelu Evropske Rusije čitav taj poduhvat kao i planski rad na dobivanju ogromnih količina potrebnog za to sjemena mora da se oslanja na apsolutno pouzdane podatke sređene po godinama, lokalitetima i t. d. Početak tih istraživanja vezan je na imena Dokučajeva, Visockog i njihovih saradnika t. j . datira iz prvih godina 20 vjieka. U Njemačkoj još 1895 godne A. Švapah objelodanio je svoje djelo »Die Samenprodukcion der wichtigsten Wadholzarten An Preussen« kao rezultat svojih kontinuiranih dvadesetogodišnjih opažanja na 9 šumskih vrsta. Pruske zemaljske i njemačke opštenarodne naučno-istraživačke usta*nove nastavile su pionirski rad toga naučenjaka, ali podloga koju je dao Švapah bila je toliko solidna, da još i sada uz vrlo neznatne korekcije važe za istočnu Prusku (sada Kalinovogradsku oblast), zatim za cio Brandenburg, d´o zapadne Pruske i za područje Danciga (sada sjeverozapadna Poljska) u cijelosti podaci utvrđeni prije pola stoljeća. Istina i kod nas još iz toga doba datiraju pokušaji da se tačno utvrdi periodicitet »žirorodnih godina« i provede »izpiitnik muževne dobi za proizvadanje ploda«, ali, kao što nam sam naziv svjedoči, ta se istraživanja odnosila na objekte za koje je bilo u prvom redu zainteresovano stočarstvo pa, kako nam se čini, u tu svrhu se i pređuzimala. Nije ni sada bez interesa pročitati opsežnu raspravu Mije Radoševića »Procjena šumskog ploda«. Moramo samo naglasiti da za sve te podatke i pokušaje dugujemo anahronističkoj činjenici: u to doba kod nas igrali su žir i paša još uvijek prvenstvenu ulogu, iako su bili teoretski degradiram na nivo »sporednih šumskih proizvoda«. Kroz takvu fazu — samo svakako ranije — prošlo je i šumarstvo Srednje Evrope. Kad bi se prekopalo po arhivima njemačkih prirodopisnih, popularnih i stručnih časopisa i hronika, naišlo bi se na tačne podatke o sjemeimm godinama hrasta i bukve onako isto kao što se u Rajnskoj provinciji tačno znaju stoljeća unazad rodne godine vinove loze. Naročito su se opažale i bilježile potpune sjemene godine (Vollmast). Dengler u svom dijelu Waldbau auf oecologischen. Grundlagen navodi slijedeće godine za Sjevernu Njemačku: 1) za bukvicu (potpuni urod): 1800, 1811, 1834, 1847, 1853, 1858, 1869, 1877, 1884, 1888, 1890. 2) Za hrast: 1811, 1822, 1825, 1829, 1840, 1842, 1850, 1857, 1874, 1878, 1881, 1892, 1893. Intervnal između 1857 do 1874 trebalo bi svakako popuniti sa 2 do 4 potpuna uroda: podaci su izostali zbog tadanjih prilika u Njemačkoj predbismarkovog i bismarkovog doba. Ne sumnjamo o putpunu tačnost tih podataka ali nipošto ne možemo ih smatrati mjerodavnim za naše prilike. Sasvim je razumljivo da nam, ruski podaci isto tako kao i njemački, mogu poslužiti samo orijentaciono. Iako u SSSR ima predjela čija se klima i ostali stojbinski elementi prilično podudaraju sa našima (na primjer Krim) ne smijemo ni te podatke uzimati nekritički. Isto važi za podatke o početnoj fiziološkoj zrelosti poje 337 |