DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 12     <-- 12 -->        PDF

svom razvoju. Zato tom odnosu pridajemo osnovnu važnost, u tome vidimo
pouzdan kriterij za klasifikaciju stabala u sastojini. Bitno je dakle kod
svakog stabla gledati što se nalazi na d njegovom krošnjom, kakav je
odnos njegove krošnje prema slobodnom svijetlu kao i prema susjednim
krošnjama. Treba u tome vidjeti, da stabla sa maksimalnim, najpovoljnijim
uživanjem svijetla obećavaju optimalni razvoj (za uzgoj sastojine), da
potisnute krošnje znače sniženje prirašćivanja u visinu i debljinu, što graniči
i s onemogućivanj em fruktifikacije i daljneg opstanka. Treba u silnoj
raznolikosti u sastojini ocijeniti onu još graničnu dovoljnu količinu svijetla,
odnosno svjetle površine krošnje, koja još uvijek osigurava napredovanje
u razvoju. To znači odrediti onaj stepen zastiranja krošnje od susjednih
stabala, koji ne će biti smetnja da jedno stablo pređe u viši stepen, da dalje


još uspješno vegetira. Taj moment je bitan u promatranju svakog stabla,
bilo kog razreda.


Kod toga treba dodati, da navedeni odnos ovisi o vrsti drva, jer potrebe
na određenoj intenzivnosti vanjskih faktora (u prvom redu svijetla), kao
što je poznato, ovise o odnosu vrste prema svijetlu, Kod t. zv. heliofilnih
vrsta ta će svjetla, dinamička površina krošnje morati biti veća, kod t. zv.
ombrofilnih manja. Dakle individualno kod svake vrste. Taj odnos je također
u zavisnosti o geografskom položaju teritorija i poznato je, da idući na
sjever, šume iste vrste općenito postaju rjeđe. Analogan odnos vlada i u
vertikalnom pravcu.


Ne manje važno je što u pojedinom stadiju razvoja vrste pokazuju
razlike u potrebama na svijetlu, toplini, vlazi i t. d. Ta relacija krošnje
prema svijetlu drugačija je u srednjedobnoj sastojini, koja još intenzivno
raste, od onoga u punoj zrelosti. Moramo predpostavljati, da je potreba na
svijetlu i slobodnijem razvoju krošnje drugačija u 60. godini, nego u 120.
godini, t. j . svaki razvojni stadij ima svoj minimum svijetla, topline, dužine
trajanja svijetla i mraka i t. d.


Vidimo* da je važno odrediti tu još dovoljnu (dinamičnu) površinu
krošnje, imajući u vidu one faktore o kojima ona ovisi. Vjerojatno je, da bi
se ona mogla i brojčano s izvjesnom točnošću odrediti, na pr, u °/o krošnje,
promjerom projekcije osvijetljenog dijela krošnje i si., što je pitanje specijalnog
postupka. S tog stanovišta bi klasifikacija stabala mogla poći ovim
putem:


I.
stepen — stabla posve slobodnih krošanja ili najvećim dijelom
slobodnih krošanja, koje uživaju mnogo direktnog svijetla;
II.
stepen — stabla,č ije su krošnje jednim dijelom zaklonjene višim
stablima, ali još imaju krošnje dovoljno osvijetljene (dinamična
površina);
III, stepen — stabla bez dovoljno osvijetljene površine krošnje, ali se
njome mogu dalje održati, a intervencijom mogu je i povećati; .


IV,
stepen — stabla zaklonjene krošnje, koja jedva vegetiraju i zaostaju,
ali im nije moguće niti djelomično osloboditi krošnju radi
uzgoja boljih susjednih stabala;


V.
sitepen — bolesna i uzgojno nepodesna stabla u svim stepenima.
330