DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 11 <-- 11 --> PDF |
faktori i mi ne smatramo sve vrste medu dominantnim stablima jedne mje^ šovite sastojine za jednako vrijedne i uslijed toga pazimo na omjer stabala, na individualno pomlađivanje prema raznim uzgojnim svojstvima drveća i t. d. Prema tome i prilagođujemo shemu klasifikacije stabala u takvoj sastojini. Ako uzmemo zatim da naše mješovite šume (bukva + jela, jela +1 smreka, kitnjak + grab, kitnjak + kesten, lužnjak + jasen i dr.) pokazuju međusobno razlike u gradi, s različito razvijenim slojevima, sposobnostima širenja krošanja, brzinom rasta pojedinih komponenata, vidi se da je potrebno stvoriti određenu sliku za svaki navedeni tip posebno. To potvrđuje i činjenica da su već odavno (Burghardt 1855 g.) uvađani nejednaki stepeni prorede za razne vrste drveća i t. d. Uslijed toga bilo bi potrebno za^navedene tipove sastojina izgraditi i odgovarajuće specifične klasifikacije stabala. Do novijeg vremena, osim kod nekih američkih autora za prezrele sastojine, to se nije prakticiralo (4), (10). Iako se Kraftovoj i nekim sličnim klasifikacijama nije mogla poricati statičnost, ipak je njihova upotreba bila priznata. Za praktične potrebe naime važno je ponajprije znati sadanje stanje, momentalni poredaj stabala u sastojini. Tu se gleda koja stabla su jače razvita, koja imaju stijieišnjene krošnje, koja.bi se moglo ostaviti za kasniji razvoj, za naplodivanje i t. d. Posao oko prorjedivanja sastojine naučio je oko da gleda unapred, da konstruira budući razvoj sastojine a isto tako i svakog stabla posebno, To dokazuje i činjenica što su tokom decenija nastajala uputstva i metode prorjedivanja sastojina, pomažući se pri tome nekom klasifikacionom shemom. Ovo u sretnijim slučajevima nije bila zapreka uzgajanju i miješanju: u prirodne odnose među šumskim drvećem u sastojini, Pojedine klase mogle su se rel. uspješno objasniti i korisno primijeniti. Tako na pr. Prjahin (9), iako ne sumnja u statičnost Kraftove sheme, nastoji svojom interpretacijom unesti dinamiku u kretanje stabala iz klase u klasu (pojavom koja je 1930 god. zanimala već Busse-a): prema njegovom gledanju potrebno je diferenciranje stabala u sastojini obaviti po stepenu njihove sposobnosti za život i održanje u borbi s vanjskom sredinom. U tom smislu podijelio je stabla u 5 stepena i to: u 1. stepen odu stabla potpuno sposobna za život, koja su se odbila od većine i izlaze iznad sloja krošanja sastojine, u 2. stepen ubraja stabla sposobna za život, zdrava, koja čine većinu stabala u sastojini i. obrazuju gornji sloj stabala, u 3. stepen ulaze zdrava ali zaostala stabla, sposobna da pređu u 2. stepen. u 4. stepen ulaze zaostala, često bolesna stabla ali sposobna da pređu u 3, stepen i u 5. stepen ulaze propala, najčešće bolesna stabla, zaostala ju rastu od stabala 4. stepena i potpuno sumnjiva u pogledu prelaza u 4. stepen. Kod svake biološke klasifikacije stabala pitanje oblika i kvalitete debla nije od prvobitne važnosti. Tu je osnovno — krošnja. Ona je nosioc asimilacionog aparata, ona dolazi u doticaj s vanjskim faktorima (svijetlo, toplina, toplina, vlaga i t. d.) i prema tome preko krošnje ovi faktori uslovljuju rast, razvoj, fruktifikaciju svakog pojedinog stabla. Ali ne samo to. Važno je u: kojoj mogućnosti se nalazi krošnja da spomenute vanjske faktore koristi «. 329 |